Problem nije samo psiholoske prirode, u ovoj situaciji se cvrsto ispreplicu socioloski, religiozni, antropoloski, kulturni (civilizacijski), geopoliticki, istorijski i ostali faktori.
Slozena situacija, s tim, rekao bih pojednostavljeno da je religija (tacnije, institucionalan uticaj crkve) "najvise kriva" zbog toga sto je donesena i ubacena sa strane, sa svojim bremenom i nerjesivim problemima od ranije (sjeme razdora jos od zacetka hriscanske misli), plus, razliciti stari i novi, nacionalni i 'etnicki' (skakljiv termin, pogotovo ranije jer istorijska istrazivanja ukazuju sve vise da su Srbi i Hrvati bili ratnicke kaste koje su nametnule vlast ostalim Slavenima) osjecaji su sasvim sigurno konstituisani putem nje, barem u srednjim i kasnijim fazama balkanske istorije posto u ranijim fazama je bilo koketiranja s obje strane, tj. u svim kombinacijama. Dodatni navedeni faktori (impulsivnost - vodjenje emocijama umjesto logikom, manija velicine i arogancija bez pokrica iako se radi o malim i iskompleksiranim narodima, otomanska invazija radi koje ce se placati ceh jos vjekovima, propustanje obrazovanja, nezahvalan zemljopisni polozaj zbog interesnih sfera u globalnom kontekstu, narcizam malih razlika, huskanje od strane vecih mangupa) idu daleko u proslost, mnogo prije 20. i 19. vijeka treba traziti korijene (danasnjih) "sukoba" balkanskih plemena.
U vise navrata sam citao analize psihijatra Petra Opalica (pogotovo uzroke mrznje izmedju Srba i Hrvata, "Moguci psihopatoloski koreni sukoba izmedju Srba i Hrvata") ali pola stvari mi se nije svidjelo jer ima dosta ostrascenosti. Opet, nadje se i kod njega ponegdje zanimljiva i neobicna pojedinost, npr. pripisivanje "demijanskog kompleksa" Hrvatima zbog zadovoljenja sklonosti ka dominaciji i agresiji oslanjanjem na jaceg ili disocijativnog i histericnog psihopatoloskog karaktera prosjecnom Srbinu (konfuznost zbog etnickog dozivljavanja sebe).
Situaciju treba posmatrati i u sirem antropoloskom kontekstu. Etnolog Spiro Kulisic (na stranu Erlich, Cvijic, Dvornikovic, Biond i Sandner - proces nastanka grupe, tj. terapijska grupa, i mnogi drugi) je davno povezivao neke elemente patrijarhalne balkanske plemenske kulture sa kavkaskom. Imam drugara iz Avganistana, Pashtuna iz Mohmand plemena i nevjerovatno je koliko ima kulturnih podudarnosti sa Balkanom, pogotovo s albanskim i crnogorskim podnebljem ('mentalitetom'). Opet, kad pogledas onu Raskovicevu analizu (Srbi edipovci, Hrvati kastrirani, Crnogorci narcisoidni, Bosnjaci analno isfrustrirani), Dzadzicevo pripisivanje zestoke agresivnosti i socijalne mimikrije Srbima, Bakovicevu depresivnost, hvalisanje i kolektivnu fantazmatsku gratifikaciju kao osobine Crnogoraca, dok Opalic poziva u pomoc i tzv. sistemsku teoriju koja se uspjesno primjenjuje u bracnoj terapiji (tumacenje bracnih problema) sto se tice odnosa Srba i Hrvata, mozda je bolje ne trositi rijeci...