PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
... samo neko ko te licno vidi i sa tobom razgovara moze tacno da odluci sta je za tebe najbolje ali cak i tada to moze znaciti izvesno experimentisanje...najbolje je da posetis vise strucnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja i opredelis se za onoga ko ti najvise odgovara...jesi me ti pitala za cenu psihoterapijskih tretmana na onom postu koji je izbrisan?
 
AD ne izazivaju zavisnost. Ne deluju svi lekovi isto na sve ljude sa istom dijagnozom - nekad je potrebno promeniti i nekoliko lekova iz iste ili razlicitih grupa da bi se nasao pravi za odredjenog pacjenta. Cena privatne terapije je u proseku 25 eura. Sto se tice panicnog poremevaja i fobije te borbe sa istima, o tome sam vise puta pisala na ovoj temi - stvarno se ne bih ponavljala. Sustina se svodi na ono : "Ko hoce - nadje nacin; ko nece - nadje razlog!" Niko nije rekao da je lako.
 
WW,
nismo se razumeli, a Andreavk mi je uneo pometnju u pitanje:))

Znam da si pisalao pobedjivanju pan. poremecaja, (imam sacuvano na kompu tvoje savete o pan. poremecaju i agorafobiji)
tako da se moje pit. nije odnosilo na to.

Moje pitanje se ticalo toga sam zadnjih 5, 6 dana uzasno depresivna, iako pijem AD.
A moja psih kaze-ne znam zasto je to tako?!!!
I one svakodnevne, uobicajene radnje mi padaju tesko, i sve kao da ih radim sa nekim naporom.
Kao da sam se posle svih ovih god. borbe sa agorafobijom i pan. poremecajem iscrpla,
nemam energije.
Jednostavno-sve mi je naporno.

Iako sam pre 4 meseca promenila psih. ja ne osecam poboljsanje.
U pocetku ga jeste bilo, ali sad mi se dosta pogorsalo jer sam postala depresivna.
Od jan. meseca stalno mi daje Riv... da pijem, pored Au....a.
 
Pozdrav! nadam se da postavljam pitanje na pravim mestu.
Imam problem sa nocnim skrgutanjem zuba (ne znam kako bolje da opisem a da ne postavljam sebi dijagnoze).
Imam 31 godinu, po zanimanju sam umetnik, ziivm u inostranstvu. Ne znam kad se ovo pojavilo ali je to moj muz primetio pre 3 meseca (udala sam se pre 6 meseci), javlja se svake noci i tako je glasno da mi se muz probudi!
Rekla sam mu da me probudi sledeci put a on je rekao da je pokusao a da sam ga ja udarila (i nisam se probudila) :) Ili se okrenem na drugu stranu i nastavim. Kaze da reagujem agresivno ako pokusa da me probudi ili spreci (inace nisam agresivna po prirodi, naprotiv).
Preteran stres trenutno ne osecam (ne vise nego inace) mada je brak jeste velika promena.
Pusac sam, alkohol konzumiram u normalnim kolicinama (casa-dve vina, pivo, ne svaki dan), narkotike ponekad (marihuana, mada stvarno retko), idem u teretanu tri puta nedeljno, ne uzimam nikakve lekove niti imam problema sa zdravljem (ne ubijam se ni od zdravog zivota, doduse).
Niko u mojoj porodice nema ovaj problem.
Pocela je da me boli vilica u poslednje vreme, nekad imam ugrizen obraz sa unutrasnje strane (bas smo sigurni da nije muz :) ), imam glavobolje i problem sa vilicnim zglobom - ne mogu mnogo da otvorim usta, zablokira mi se taj zglob, onda nesto kvrcne uz bol i onda se otpusti. kad se to desi, ne mogu nista da zagrizem, jako me boli.
Eto, nije neki problem ali je neprijatno i zanima me sta moze biti uzrok i kako se ovo uopste leci.
Puno hvala!
 
Pozdrav! nadam se da postavljam pitanje na pravim mestu.
Imam problem sa nocnim skrgutanjem zuba (ne znam kako bolje da opisem a da ne postavljam sebi dijagnoze).
Imam 31 godinu, po zanimanju sam umetnik, ziivm u inostranstvu. Ne znam kad se ovo pojavilo ali je to moj muz primetio pre 3 meseca (udala sam se pre 6 meseci), javlja se svake noci i tako je glasno da mi se muz probudi!
Rekla sam mu da me probudi sledeci put a on je rekao da je pokusao a da sam ga ja udarila (i nisam se probudila) :) Ili se okrenem na drugu stranu i nastavim. Kaze da reagujem agresivno ako pokusa da me probudi ili spreci (inace nisam agresivna po prirodi, naprotiv).
Preteran stres trenutno ne osecam (ne vise nego inace) mada je brak jeste velika promena.
Pusac sam, alkohol konzumiram u normalnim kolicinama (casa-dve vina, pivo, ne svaki dan), narkotike ponekad (marihuana, mada stvarno retko), idem u teretanu tri puta nedeljno, ne uzimam nikakve lekove niti imam problema sa zdravljem (ne ubijam se ni od zdravog zivota, doduse).
Niko u mojoj porodice nema ovaj problem.
Pocela je da me boli vilica u poslednje vreme, nekad imam ugrizen obraz sa unutrasnje strane (bas smo sigurni da nije muz :) ), imam glavobolje i problem sa vilicnim zglobom - ne mogu mnogo da otvorim usta, zablokira mi se taj zglob, onda nesto kvrcne uz bol i onda se otpusti. kad se to desi, ne mogu nista da zagrizem, jako me boli.
Eto, nije neki problem ali je neprijatno i zanima me sta moze biti uzrok i kako se ovo uopste leci.
Puno hvala!

http://forum.krstarica.com/threads/197624&highlight=skrgutanje+zubima
 
Ovako:imam 22 godine i veliki problem.Sa psihickim zdravljem sam pocela da imam probleme jos pre tri godine.U pocetku sam bila razumna ali sam se slabo snalazila u drustvu.Nisam se osecala prijatno,uvek sam osecala nervozu,osecala sam neki pritisak u grudima.Tada sam se obratila psihologu u Domu Zdravlja koji mi je dao samo onaj lek na biljnoj bazi (ime mu pocinje na -B) i poslao me kuci..Otprilike godinu dana posle sam prestala da izlazim,postala nerealna,iskreirala sama svoj svet..I tako je bilo nekih 9 meseci dok me brat nije odveo psihologu...Naravno ja u pocetku lecenja nisam shvatala da imam problem ali sam se osvestila vrlo brzo.Pila sam lekove,nasla posao..jednom recju izvukla se..Tada nisam imala nikakve,da kazem,nus pojave ali jedne veceri sam pusila travu i tada se sve promenilo..Pocela sam da osecam da mi nesto trne u grudima,veoma nelagodan osecaj,veoma jak pritisak...nekada i psihicke krize koje traju otprilike sat vremena...Naravno,rekla sam svom lekaru ali ona mi je rekla da se ne plasim,da je sve to psiha i da ce proci...
Sve to osecam i dan danas,,,Znaci nista s nije promenilo za godinu dana..Stvarno se plasim i mislim da nisam bolesna od neceg drugog jer lekove pijem redovno..
Bas danas sam upoznala neke nove ljude i skroz sam se pokocila i uspanicila.Bilo mi je neprijatno a stvarno nema razloga za tako nesto...
Da li trebam da promenim doktora,da li lecenje psixickih bolesti ovoliko dugo traje i jednostavno sta da radim????pozzz
 
Ovako:imam 22 godine i veliki problem.Sa psihickim zdravljem sam pocela da imam probleme jos pre tri godine.U pocetku sam bila razumna ali sam se slabo snalazila u drustvu.Nisam se osecala prijatno,uvek sam osecala nervozu,osecala sam neki pritisak u grudima.Tada sam se obratila psihologu u Domu Zdravlja koji mi je dao samo onaj lek na biljnoj bazi (ime mu pocinje na -B) i poslao me kuci..Otprilike godinu dana posle sam prestala da izlazim,postala nerealna,iskreirala sama svoj svet..I tako je bilo nekih 9 meseci dok me brat nije odveo psihologu...Naravno ja u pocetku lecenja nisam shvatala da imam problem ali sam se osvestila vrlo brzo.Pila sam lekove,nasla posao..jednom recju izvukla se..Tada nisam imala nikakve,da kazem,nus pojave ali jedne veceri sam pusila travu i tada se sve promenilo..Pocela sam da osecam da mi nesto trne u grudima,veoma nelagodan osecaj,veoma jak pritisak...nekada i psihicke krize koje traju otprilike sat vremena...Naravno,rekla sam svom lekaru ali ona mi je rekla da se ne plasim,da je sve to psiha i da ce proci...
Sve to osecam i dan danas,,,Znaci nista s nije promenilo za godinu dana..Stvarno se plasim i mislim da nisam bolesna od neceg drugog jer lekove pijem redovno..
Bas danas sam upoznala neke nove ljude i skroz sam se pokocila i uspanicila.Bilo mi je neprijatno a stvarno nema razloga za tako nesto...
Da li trebam da promenim doktora,da li lecenje psixickih bolesti ovoliko dugo traje i jednostavno sta da radim????pozzz

Izvini, ali nisam sigurna da razumem sta je tacno tvoj problem? MOlim te vrati se na lepljivu temu kako se postavljaju pitanja, "Obavezno procitati pre postavljanja pitanja" na onaj deo koji se odnosi na psihijatrijska pitanja. POzdrav
 
P.s. Sto se tice lekova i terapija koje ti prepisuje tvoj lekar - sve o tome moras pitati svog lekara. Sve sumnje, dileme, pitanja, strahove i ostalo vezano za tvoje lecenje takodje mozes razresiti jedino sa svojim lekarom (psihijatromn) jer je i to deo terapije. Ako iz nekog razloga tvoj lekar ne pristaje da komunicira sa tobom, onda da - vreme je da promenis lekara
 
Pozdrav.Ima 27 god.Od fizickih simptoma ima :nedostatak vazduha(vise osecaj neke nelagoda u donjem delu grudnog kosa vise sa leve stane),aritmije,podocnjake,malaksalost uglavnom samo nogu,bolovi u donjem delu stomaka(ne toliko cesto),poigravanje ocnog kapka.Od psickih :jake nervoze i stalno uverenje da bolujem od neke bolesti.Od analiza uradio :ekg,ultrazvuk stomaka,analiza krvi i mokraca i pulmoloski pregled.Sve uredu sem sto su mi nasli da sam alergican na da sam alergican na prasinu,grinrj,polen.E sad ono sto me najvise zanima.U zadnje vreme posle nocnih izlazaka i konzumacije alkohola i cigareta (ne u nekim preterano velikim kolicinama),ja se jako tesko oporavljam cinimi ise da mi "mamurluk" traje mngo duze i mnogo gore.A cigarete koje sam konzumirao do sada do desetak. kom na dan,sad su mi postale odbojne(kao da mi se vise netraze),zapalim cigaretu samo petkom np. a posle mi se cini da se sedam dana oporavljam od njih.Iskreno to me najvise brine,pa me interesuje da li je tako nesto moguce kao rezultata psihickog poremecaja,jel obicno ljudi ka su nervozni posezu za cigaretom,a kod mene medjutim obratno.
 
Pozdrav.Ima 27 god.Od fizickih simptoma ima :nedostatak vazduha(vise osecaj neke nelagoda u donjem delu grudnog kosa vise sa leve stane),aritmije,podocnjake,malaksalost uglavnom samo nogu,bolovi u donjem delu stomaka(ne toliko cesto),poigravanje ocnog kapka.Od psickih :jake nervoze i stalno uverenje da bolujem od neke bolesti.Od analiza uradio :ekg,ultrazvuk stomaka,analiza krvi i mokraca i pulmoloski pregled.Sve uredu sem sto su mi nasli da sam alergican na da sam alergican na prasinu,grinrj,polen.E sad ono sto me najvise zanima.U zadnje vreme posle nocnih izlazaka i konzumacije alkohola i cigareta (ne u nekim preterano velikim kolicinama),ja se jako tesko oporavljam cinimi ise da mi "mamurluk" traje mngo duze i mnogo gore.A cigarete koje sam konzumirao do sada do desetak. kom na dan,sad su mi postale odbojne(kao da mi se vise netraze),zapalim cigaretu samo petkom np. a posle mi se cini da se sedam dana oporavljam od njih.Iskreno to me najvise brine,pa me interesuje da li je tako nesto moguce kao rezultata psihickog poremecaja,jel obicno ljudi ka su nervozni posezu za cigaretom,a kod mene medjutim obratno.

Ne znam sta bi zeleo da cujes u stvari - brines se sto ti se smanjuju poroci? Budi srecan i baci te cigarete. A na temu zavisnosti postoji citava tema. Da li je u pitanju neki psihiocki poremecaj - nije. ALi hipohondrija koju opisujes svakako jeste problem
 
Svi koj smo u depresiji nismo to iz bunta da bi privukli paznju. Postoje realni razlozi zbog kojih smo depresivni.Sve te pilule koje izazivaju vestacku srecu ma kojoj grupi pripadale nemogu resiti probleme zbog kojih smo depresivni.Bolje je suociti se sa sobom i svojim problemima.Zivot je bol i patnja postigni neki zivotni uspeh da bi bio srecan.
 
Svi koj smo u depresiji nismo to iz bunta da bi privukli paznju. Postoje realni razlozi zbog kojih smo depresivni.Sve te pilule koje izazivaju vestacku srecu ma kojoj grupi pripadale nemogu resiti probleme zbog kojih smo depresivni.Bolje je suociti se sa sobom i svojim problemima.Zivot je bol i patnja postigni neki zivotni uspeh da bi bio srecan.


Zivot nije i ne mora biti bol i patnja, zao mi je ako za VAs jeste - mora da Vam je uzasno sa tim, a svi koji su u depresiji ne mogu se izleciti postizanjem zivotnih uspeha, depresija je cesto stanje izazvano bioloskim disbalansom i lekovi su nekada itekako potrebni. Naravno, sa velikim oprezom i odmerenoscu kome, kada, kako i koliko. Oni su nuzno zlo, u psihijatriji isto kao i u bilo kojoj drugoj grani medicine. Kao sto se dijabetes ne moze izleciti postizanjem zivotnih uspeha i suocavanjem sa svojim problemima, tako se ni pojedina stanja i bolesti iz domena psihickog ne mogu izleciti banalizovanjem stvari na nivo autosugestije. Svakako da je pozitivan stav potreban, svakako da je psihoterapija prigodna, ali svakako da su lekovi takodje neophodni u odredjenim slucajevima.

O antipsihijatrijskom pokretu je na ovoj temi vec ranije bilo reci, no tema se zove PSIHIJATRIJA, i ako ne zelite biti na njoj nemojte biti na njoj, to je u redu, no nemojte dezavuistai ljude nekakvom demagogijom koja nema veze sa pamecu, ili strahovima i frustracijama iz licnog zivota. Imajte postovanja prema ljudima koji imaju vrlo ozbiljne probleme i koji se od njih vrlo ozbiljno lece, neki i lekovima, i kojima svakako nije lako ni prijatno da Vas slusaju kako unosite bezrazloznu paniku oko lekova. Molim Vas da se suzdrzite od davanja pogresnih informacija.
 
Ne moze. Panicis bez razloga. Imas agorafobiju sa panicnim napadima koja nikad nije adekvatno lecena niti izlecena. To je sve. Ali bilo bi bas super da dobijes neki psihoticni poremecaj pa da se ne osecas krivo i odgovorno - da to bude nesto sto je eto visa sila, a ne nesto sa cim se moze covek boriti i za cije lecenje covek (s)nosi ogromnu licnu odgovornost, zar ne? :)
Zao mi je. Neces oboleti od psihoze. A da li ces izleciti fobiju - to zavisi od dobrog psihijatra i ponajvise od tebe same.
 
Ja sam procitala sve tekstove ali eto nisam nasla ono sto me zanima pa vam se obracam.

Pre svega, lecim se od teske depresije sa agorafobijom vec 4 godine, dve godine sam lecena u Srbiji pa mi je umrla doktorka (koja mi je bila i terapeut). Lecenje je bilo zadovoljavajuce. Zatim sam otisla u inostranstvo i tamo nastavila lecenje. Imam psihijatra koji mi samo prepisuje lekove (seroplex i valijum) i psihoterapeuta (psihoanaliticara) kod koga idem vec godinu i po dana.
Ono sto me muci je komunikacija sa njim (mada sam upoznata iz studentskih dana o pravilima lecenja i postujem terapeutovu privatnost!). Konkretno, od pocetka terapije me nije obavestio o nacinu lecenja, njegovim metodama, pravilima, nikada nije razmenio nijednu rec sa mnom, i kada pokusavam da ga pitam kada mi nesto nije jasno on pocinje da histerise...sve se svodi da pricam sa strahom da se ne bi drao i nista vise. Ne dozvoljava da ga pitam u vezi mog napretka i ako pitam postaje jako drzak, vredja lekare koji su me u Srbiji lecili tvrdeci da se to tako ne radi pa mi unosi haos u glavi, napredak koji sam imala sa doktorkom omalovazava...Cesto ga uhvatim da me ne slusa pa me moli da mu ponovim ono sto sam rekla...
Razmisljala sam dugo o odlasku ali me je suprug odrzavao tvrdeci da je dobar zato sto me stalno omalovazava i da sa mnom treba tako ali kada je on sam hteo pitati kako tece terapija pa se ovaj obrusio na njega, ostao je zbunjen koliko i ja (mada je logicno da familija ne treba znati sta se desava na terapiji ali barem reci da li je sve u redu ili ne, to ne shvatam)...Postalo mi je neprijatno da idem kod njega a zelim da nastavim sa lecenjem uprkos tome sto mi se stanje pogorsalo poslednjih nekoliko meseci...toliko da mi nije ni do cega, da se ponovo vracam strahu od izlaska na ulicu i komunikacije sa ljudima. Kada trebam ici kod njega ja tri dana (pred terapiju) ne mogu spavati i jesti...sve vise se zatvaram i postajem otudjena od supruga i deteta jer terapeut tvrdi da ne trebam pricati nikome o svojim problemima. Mozda zaista gresim, mozda sam navikla na odnos sa svojom doktorkom koja je znala da me "verbalno isamara" kada se prepustim samosazaljenju a i kada davajuci sve od sebe napredujem pohvali me recima "nastavi tako"...

UMORNA SAM JAKO A SA MNOM I MOJA PORODICA!!!

Molila bih za savet sta da radim, da li da nastavim ako smatrate da su njegove metode korektne (tj.da ja preterujem!) ili da se obratim drugoj osobi za pomoc...

Hvala od srca!!!
 
Cao.Cuo sam da covek moze da se od prisilnih misli izleci tako sto jednostavno ne treba da ih se plasi,i uz odgovarajucu terapiju medikamentima.Moj doktor kaze da na prisilne misli ne treba obracati paznju i ne treba imati strah od njih.Gubljenjem straha one po njemu kako kaze polako nestaju.ja sam imao povremeno bogohulne misli i osecao sam se gresno.Medjutim cak mi je i svestenik rekao da prisilne bogohulne misli nisu greh i da ih treba ignorisati i neobracati paznju.Potvrdio je isto ono sto i psihijatar.Od tada mi je zaista bulo lakse.Mada se ponekad bacim u razmisljanje da li je to zaista od mene.Sta vi mislite o tome?Inace volim da se druzim izlazim,radim zivim potpuno normalno.
 
Ja sam procitala sve tekstove ali eto nisam nasla ono sto me zanima pa vam se obracam.

Pre svega, lecim se od teske depresije sa agorafobijom vec 4 godine, dve godine sam lecena u Srbiji pa mi je umrla doktorka (koja mi je bila i terapeut). Lecenje je bilo zadovoljavajuce. Zatim sam otisla u inostranstvo i tamo nastavila lecenje. Imam psihijatra koji mi samo prepisuje lekove (seroplex i valijum) i psihoterapeuta (psihoanaliticara) kod koga idem vec godinu i po dana.
Ono sto me muci je komunikacija sa njim (mada sam upoznata iz studentskih dana o pravilima lecenja i postujem terapeutovu privatnost!). Konkretno, od pocetka terapije me nije obavestio o nacinu lecenja, njegovim metodama, pravilima, nikada nije razmenio nijednu rec sa mnom, i kada pokusavam da ga pitam kada mi nesto nije jasno on pocinje da histerise...sve se svodi da pricam sa strahom da se ne bi drao i nista vise. Ne dozvoljava da ga pitam u vezi mog napretka i ako pitam postaje jako drzak, vredja lekare koji su me u Srbiji lecili tvrdeci da se to tako ne radi pa mi unosi haos u glavi, napredak koji sam imala sa doktorkom omalovazava...Cesto ga uhvatim da me ne slusa pa me moli da mu ponovim ono sto sam rekla...
Razmisljala sam dugo o odlasku ali me je suprug odrzavao tvrdeci da je dobar zato sto me stalno omalovazava i da sa mnom treba tako ali kada je on sam hteo pitati kako tece terapija pa se ovaj obrusio na njega, ostao je zbunjen koliko i ja (mada je logicno da familija ne treba znati sta se desava na terapiji ali barem reci da li je sve u redu ili ne, to ne shvatam)...Postalo mi je neprijatno da idem kod njega a zelim da nastavim sa lecenjem uprkos tome sto mi se stanje pogorsalo poslednjih nekoliko meseci...toliko da mi nije ni do cega, da se ponovo vracam strahu od izlaska na ulicu i komunikacije sa ljudima. Kada trebam ici kod njega ja tri dana (pred terapiju) ne mogu spavati i jesti...sve vise se zatvaram i postajem otudjena od supruga i deteta jer terapeut tvrdi da ne trebam pricati nikome o svojim problemima. Mozda zaista gresim, mozda sam navikla na odnos sa svojom doktorkom koja je znala da me "verbalno isamara" kada se prepustim samosazaljenju a i kada davajuci sve od sebe napredujem pohvali me recima "nastavi tako"...

UMORNA SAM JAKO A SA MNOM I MOJA PORODICA!!!

Molila bih za savet sta da radim, da li da nastavim ako smatrate da su njegove metode korektne (tj.da ja preterujem!) ili da se obratim drugoj osobi za pomoc...

Hvala od srca!!!

Promenite terapeuta. Ako sa njim nema komunikacije, ako vas vredja, omalovazava, ne slusa - bio on analiticar ili ne, vreme je da potrazite profesionalca koji je obradio tokom svoje licne terapije cinjenicu da je on u funkciji klijenta a d aklijent ne treba d abude u funkciji zadovoljavanja terapeutovog ega. vas terapeut - po onome sto iznosite- ima neki debeli problem, mozda dovoljan i za podnosenje zvanicne zalbe na njega psihoterapijskoj asocijaciji zemlje u kojoj zivite. Najjednostavnije je pak da se sa njim pozdravite i nadjete sebi osobu s akojom cete moci d arazgovarate: vi kao klijent imate pravo d abudete i ljti na terapeuta (s arazlogom ali i bez razloga), da budete uplaseni, d aimate seksualne primisli i osecanja, i neophodno je da budete u prisustvu osobe sa kojom cete se osecati SIGURNO, i s akojom cete moci da RAZGOVARATE o onome sto osecate, pa sta god to bilo. U kojoj se zemlji nalazite?
Pozdrav]
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top