Poslušajte reči samog Isusa Hrista...
Karadžić
Mat 10:28 I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a dušu ne mogu ubiti; nego se bojte Onog koji može i dušu i telo pogubiti u paklu.
Mat 10:29 Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? Pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašeg.
Mat 10:30 A vama je i kosa na glavi sva izbrojana.
Mat 10:31 Ne bojte se, dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.
Mat 10:32 A koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.
Mat 10:33 A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.
Mat 10:34 Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač.
Mat 10:35 Jer sam došao da rastavim čoveka od oca njegovog i kćer od matere njene i snahu od svekrve njene:
Mat 10:36 I neprijatelji čoveku postaće domašnji njegovi.
Mat 10:37 Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan.
Mat 10:38 I koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.
Mat 10:39 Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.
Mat 10:40 Koji vas prima, mene prima; a koji mene prima, prima Onog koji me je poslao.
Mat 10:41 Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće.
Mat 10:42 I ako ko napoji jednog od ovih malih samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem, neće mu plata propasti.
Savremeni srpski prevod
Mat 10:28 Ne bojte se onih što ubijaju telo, a ne mogu da ubiju i dušu. Nego, više se bojte onoga koji može da uništi i dušu i telo u paklu.
Mat 10:29 Zar se dva vrapca ne prodaju za jedan asarion? A nijedan od njih ne pada na zemlju bez vašega Oca.
Mat 10:30 Pa vama je i sva kosa na glavi izbrojana.
Mat 10:31 Ne bojte se, dakle; vi više vredite od mnogo vrabaca."
Mat 10:32 "Ko god mene prizna pred ljudima, priznaću i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.
Mat 10:33 A ko god se mene odrekne pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem, koji je na nebesima."
Mat 10:34 "Nemojte da mislite da sam došao da na zemlju donesem mir. Nisam došao da donesem mir, nego mač.
Mat 10:35 Došao sam da okrenem 'čoveka protiv njegovog oca, kćer protiv majke, snahu protiv svekrve.
Mat 10:36 Čoveku će njegovi ukućani biti neprijatelji.'
Mat 10:37 Ko oca ili majku voli više nego mene, nije me dostojan. Ko sina ili kćer voli više nego mene, nije me dostojan.
Mat 10:38 Ko ne nosi svoj krst i ne ide za mnom, nije me dostojan.
Mat 10:39 Ko nađe svoj život, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život radi mene, naći će ga."
Mat 10:40 "Ko vas prima, mene prima; a ko prima mene, prima Onoga koji me je poslao.
Mat 10:41 Ko prima proroka zato što je prorok, dobiće proročku nagradu; a ko prima pravednika zato što je pravedan, dobiće pravedničku nagradu.
Mat 10:42 I ko samo čašom hladne vode napoji jednog od ovih malih zato što je moj učenik, istinu vam kažem: neće izgubiti svoju nagradu."
Knjiga Dao
Knjiga o putu
1.
Dao koji se može izraziti nije večni dao.
Ime koje se može nadenuti nije večno ime.
Početak neba i zemlje naziva se nepostojanje.
Postojanje je majka svih bića.
Stoga, težnja ka nepostojanju
vodi viđenju čudesne suštine,
a stremljenje ka postojanju
vodi viđenju prostornih međa.
I prvo i drugo su od iskona jedno,
a razlikuju se jedino po nazivu.
Njihovo jedinstvo nazvano je tajnom.
Još dublja tajna tajne
jeste kapija kroz koju dopiru sva čuda.
2.
Neka se i sav svet ushiti lepotom lepog,
ružnoću ružnog umanjiti neće.
Sve i da se čitav svet okrene dobrom,
rđavom neće sagledati kraja,
jer postojanje i nepostojanje
rađaju jedno drugo.
Teško se i lagano upotpunjuju.
Dugačko i kratko oblikuju jedno drugo.
Visoko i duboko smenjuju se.
Pre i posle se nadovezuju.
Takav je i uzvišeni čovek.
On je delotvoran, a ne dela.
On podučava a ne priča.
On se ne opire svim bićima u nastajanju.
On stvara, a ipak ne namiče.
On dela, a ne vezuje se.
Kada je delo okončano više se njime ne bavi.
Zbog toga ostaje uvek u centru zbivanja.
3.
Kada se niko ne razmeće svojim umećem,
nema ni razloga za raspre među ljudima.
Kada je blago daleko od očiju
ni lopovi se oko kuće ne šunjaju.
Kad nisu okruženi predmetima žudnje
mir se useljava u srca ljudi.
Tome se priklanja i uzvišeni čovek:
on prazni ljudska srca, a puni njihove stomake.
On slabi njihovu volju, a jača njihove kosti.
Čini da zavlada neznanje i stanje bez želja,
motreći dobro
da se oni što znaju ne usude da delaju.
Uistinu, on ne čini ništa,
a sve dolazi na svoje mesto.
4.
Dao večito teče,
a ipak se u svom toku nikada ne preliva.
On je kao bezdan, preteča svih stvari.
On ublažuje njihovu žestinu
i raspetljava njihovu zamršenost.
On prigušuje njihovu blistavost
i sjedinjuje se sa njihovom prašinom.
Tako nedokučiv, a ipak tako stvaran.
Ne znam čiji je to sin,
jer izgleda da je stariji i od samog boga.
5.
Nebo i zemlja nisu dobrostivi.
za njih su ljudi poput žrtvenih slamenih pasa.
Uzvišeni čovek nije dobrostiv.
Za njega su ljudi poput žrtvenih slamenih pasa.
Prostor između neba i zemlje nalik je svirali:
prazan, a ipak ne propada.
Kada se uzburka, iz njega izranja mnoštvo stvari,
ali izlišno je gubiti reči na to.
Bolje je negovati ono unutra.
6.
Duh doline nikada ne umire.
nazvan je ženom.
Kapija tajnovitog ženstva
nazvana je koren neba i zemlje.
Neometena,
kao da večno odoleva i deluje bez upinjanja.
7.
Nebo je večno i zemlja postojana.
Takvi su otuda što ne žive za sebe.
Zato će zanavek živeti.
Takav je i uzvišeni čovek.
On ne mari za sebe i njegovo sopstvo se širi.
On se prepušta stihiji i tako svemu odoleva.
Nije li tako: ne želeći ništa za sebe postiže sve?
8.
Najviša vrlina je poput vode.
vrlina vode ogleda se u tome
što bezazleno koristi svim bićima.
Počivajući tamo gde ljudi ne zalaze
bliska je daou.
Vrlina stanovanja
znači boraviti na pravom mestu.
Vrlina razmišljanja ogleda se u dubini.
Vrlina davanja ogleda se u ljubavi.
Vrlina govora ogleda se u istini.
Vrlina vladanja ogleda se u poretku.
Vrlina rada ogleda se u spretnosti.
Vrlina kretanja ogleda se u tačnosti.
A besprekoran je samo onaj
koji se oslobodio samovažnosti.
9.
Jedna kap prelije čašu i sve upropasti.
Nož koji se odveć naoštri ne reže dugo.
Palatu krcatu blagom niko ne sačuva.
Bogatstvo, otmenost i oholost još
neodoljivo privlače zlo.
Kada konac delo ukrasi,
Vreme je za povlačenje.
takav je dao neba.
10.
Možeš li naučiti svoju dušu da obujmi jedno,
a da se ne rasprši?
Možeš li steći jedinstvenu moć,
a pri tom zadržati blagost deteta?
Može li se tvoj unutrašnji vid
pročistiti od svih nečistoća?
Možeš li voleti ljude i vladati zemljom,
a da te niko ne zna?
Možeš li, kada se kapije neba otvore i zatvore,
da prhneš poput ženke ptice?
Možeš li jasnoćom i čistotom u sebi
proniknuti u sve ne čineći ništa?
Stvarati i hraniti;
hraniti, a ne posedovati;
delati, a ne vezivati se;
razvijati se, a ne vladati;
u tome se krije tajna života.
11.
Svakom točku glava je sred,
gde trideset prečki postavi se u red.
A prazan prostor među njima
čini da donose korist svima.
Vešta ruka grnčara iz starine
strpljivo oblikuje vrč iz gline.
Kakva je vajda od puste gline,
ako u njoj nema šupljine?
Odaje razne kada se čine,
za prozore i vrata izvedu se praznine.
Tako i praznina postane oruđe,
jer bez nje niko ne može da uđe.
Zato, čega ima može služiti.
Ali i čega nema itekako će svrsi poslužiti.
12.
Pet boja zaslepe čulo vida.
Pet tonova zagluše čulo sluha.
Pet začina otupe čulo ukusa.
A ljudska srca polude ako za lovinom odveć žude.
I zabasati znaju ako za blagom odveć haju.
Otuda uzvišeni čovek,
ako već mora daje volju za nevolju da ugodi telu.
Ali ne veruje očima
i zapostavlja sve drugo osim nužnog.
13.
Milost čoveka pogruži, koliko i strava.
čast nevolju nosi koliko i ličnost.
Šta znači:
milost čoveka pogruži koliko i strava?
Milost čoveka unizi.
Kada se na njega spusti, on i dalje cepti od straha.
U tome je smisao:
milost čoveka pogruzi koliko i strava.
Šta znači:
čast nevolju nosi koliko i ličnost?
Nevolje me saleću kada ističem sebe.
Kad ne bih imao ličnost
kakva bi me nevolja snašla?
Zato:
ko poštuje svet u sebi na njemu je vera sveta;
ko u sebi svet ljubi, svet mu se podaje.
14.
Za njim se obzire, a ne da se videti:
ime mu je seme.
Osluškivati se može, ali se ne može dočuti:
ime mu je tajnovito.
Ko za njim posegne, dosegnuti ga neće:
ime mu je malo.
Tako neraskidivo vezani, to troje čine jedno.
Jedno, u svom zenitu, nije svetlost,
na najnižoj tački nije tama.
Iznenada grune,
a ne poremeti red, ovo bezimeno,
i tada nanovo uroni u nepostojanje.
Neki ga zovu bezoblični oblik,
Slika ništavila, tama haosa.
Kad mu hrliš u susret, ne nazireš mu lika;
kada za njim vijaš ne vidiš mu leđa.
Ko stremi da prigrli pradrevni dao,
da bi ovladao sadašnjim trenutkom,
mora poznavati i drevni početak.
A to postiže samo ako sledi
neprekinutu nit daoa.
15.
Istinski učitelji iz starine
drugovahu s nevidljivim silama tajanstva.
Tako duboki su bili
da niko ni upoznati ih nije stigao.
I tako nedostupni da pitanje i sad lebdi,
behu li pričina ili zbilja.
Oprezni, kao preko zaleđene reke da gaze;
obazrivi, ko da im susedi ne misle dobro;
snebivljivi, nalik na učtive goste;
nestvarni poput pahuljice na dlanu;
jednostavni kao netaknuta priroda;
široki behu poput doline;
i nedokučivi kao mutna duboka reka.
Ko može da dotakne dno a da ne zamuti vodu
lagano i mirno ko što su umeli oni?
Ko može da pronađe smirak,
strpljivo i polako, kao što su znali oni?
Kome je stalo do ovakvog dhao-a
on ne žudi za obiljem,
jer jedino tako može da ostane skroman,
izbegne privlačnost novog
i do savršenstva krajnjeg se vine.
Knjiga Dao 1-15