Promašena "demografska politika" ili kako je Bojan Bajić prevario Bošnjake?! Tačnije kako su Bošnjaci sami sebe prevarili sa uništavanjem privrede?!

Ko

Ko kontroliše aerodrom u Mostaru znaš li ? Znam da je istočna obala bošnjačka i jedan dio zapadne obale oko Starog Mosta je naseljen Bošnjacima. Vidim da im aerodrom slabo putnike prevozi,iako je Mostar po turističkim ljepotama daleko ispred Tuzle i Banja Luke.

Politicke teroristicke partije, eto ko kontrolise, isto ko i 45-te. Bande covjece!
 
Nisi me razumeo.Sutra ce Bosnjaci, s dopustenjem Amerike da umarsiraju u RS i reci ovo je nase
Ti si.taj koji ne razume.Bošnjaci ne postoje.Postoje Muslimani a Muslimani se mnogo više iseljavaju izbosne od Srba i imaju godišnji pad novorođenih od oko 1000.Doživljate egzodus Sabonise :cepanje: :cepanje: :cepanje: :cepanje: :cepanje: :cepanje: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :rotf::rotf::rotf:.Egzodus izbosne :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1: :hahaha1:
 
Danas vlada onaj ko ima pare.Kao sto je Njemacka u Evropi.Ona dominira ekonomski nad mnogim zemljama,putem banaka i fabrika. Ovo ratovi puske,folovi to je zavrsna prica na Balkanu.Sada dolazi neokolonijalizam sa zapada.Prvo se domoroci na Balkanu iscpre demografski,ekonomski a onda dolaze spasioci sa zapada.
 
Муслимани из Сарајева не схватају да страном и домаћем капиталу одговара садашње уређење БиХ.На пример, некој страној компанији одговара да послује у Тузли, и уколико кантоналне власти донесу неки закон који не одговара капиталу, они се преместе у Српску, где такви прописи не постоје.Уколико и у Српској усвоје сличан закон, они се преместе у неки други кантон Федерације БиХ, и тако избегну примену прописа који им не одговарају.

Уколико би БиХ постала централизована држава, онда би се сви закони доносили у једној скупштини и онда би закони важили за целу територију БиХ и неки од тих закона би могли да шкоде капиталу.

Подељена надлежност на три нивоа власти, кантони/ентитети/савезна држава, погодује капиталу, јер је такво законодавство подложно разним тумачењима, и лакше је пронаћи тумачење које одговара капиталу, него да постоји јединствено законодавство.
 
Danas vlada onaj ko ima pare.Kao sto je Njemacka u Evropi.Ona dominira ekonomski nad mnogim zemljama,putem banaka i fabrika. Ovo ratovi puske,folovi to je zavrsna prica na Balkanu.Sada dolazi neokolonijalizam sa zapada.Prvo se domoroci na Balkanu iscpre demografski,ekonomski a onda dolaze spasioci sa zapada.


Domordci u SFRJ su na samrti. To su istroseni narodi. To vidis i oko sebe. Odlaze oni najbolji, najsposobniji a ostaje skart, sendvicari i penzosi.
Pakuju se koferi. I ti ces ubrzo. Kanada, Australija nebitno.

SFRJot ne znaju srediti taj prostor. Naslice se neki drugi narodi koji to znaju





Filip Krvavac za sebe kaže da je švercer, ali isključivo domaćih proizvoda, što je manje sporno od, kako kaže, uvoznog lobija iz Federacije BiH koji je uništio našeg seljaka.


"Svake je godine sve teže i teže preživjeti. Bez bogatog seljaka nema ni države. Od izbora do izbora nas truju nacionalizmom. Kakav više nacionalizam, do toga više nije nikome. Moje komšije su muslimani, mi radimo, borimo se i živimo zajedno i želimo da imamo od čega da živimo", ističe Filip i dodaje da je samo na području Čapljine 5.000 do 6.000 poljoprivrednika na ivici egzistencije, te da 1.500 ljudi želi otići iz ovog kraja.

"Spakovali ljudi kofere, a ovi kad padaju sa vlasti pričaju istu priču, umjesto da spasu seljake oni govore 'ugrožavaju nas Srbi i muslimani'. Ma ko koga više ugrožava? Neka zaposle 100.000 seljaka i dva miliona ljudi će imati šta da jede", izrevoltiran stanjem emotivno objašnjava Krvavac.

http://ba.n1info.com/Vijesti/a42735...av-vise-nacionalizam-do-toga-nije-nikome.html
 
Domordci u SFRJ su na samrti. To su istroseni narodi. To vidis i oko sebe. Odlaze oni najbolji, najsposobniji a ostaje skart, sendvicari i penzosi.
Pakuju se koferi. I ti ces ubrzo. Kanada, Australija nebitno.

SFRJot ne znaju srediti taj prostor. Naslice se neki drugi narodi koji to znaju





Filip Krvavac za sebe kaže da je švercer, ali isključivo domaćih proizvoda, što je manje sporno od, kako kaže, uvoznog lobija iz Federacije BiH koji je uništio našeg seljaka.


"Svake je godine sve teže i teže preživjeti. Bez bogatog seljaka nema ni države. Od izbora do izbora nas truju nacionalizmom. Kakav više nacionalizam, do toga više nije nikome. Moje komšije su muslimani, mi radimo, borimo se i živimo zajedno i želimo da imamo od čega da živimo", ističe Filip i dodaje da je samo na području Čapljine 5.000 do 6.000 poljoprivrednika na ivici egzistencije, te da 1.500 ljudi želi otići iz ovog kraja.

"Spakovali ljudi kofere, a ovi kad padaju sa vlasti pričaju istu priču, umjesto da spasu seljake oni govore 'ugrožavaju nas Srbi i muslimani'. Ma ko koga više ugrožava? Neka zaposle 100.000 seljaka i dva miliona ljudi će imati šta da jede", izrevoltiran stanjem emotivno objašnjava Krvavac.

http://ba.n1info.com/Vijesti/a42735...av-vise-nacionalizam-do-toga-nije-nikome.html

Takko nekako.
 
Alija Izetbegović: Čudo bosanskog otpora u brojkama
21. Aprila 2020.

Share on Facebook
Tweet on Twitter

alija-izetbegovic%CC%811.jpg


Stvaranje i opremanje Bosanske armije, s obzirom na uvjete u kojima je nastala i razvijala se, smatra se malim čudom. Po svakoj vojnoj logici, ona je u zametku trebala biti uništena, a Bosna i Hercegovina okupirana, već u prvim mjesecima rata. Naoružanje Bosanske armije uzbudljiva je priča o hrabrosti, upornosti i snalažljivosti ljudi na nevidljivom frontu borbe za opstanak Bosne.

Prema nekim podacima, Armija Republike Bosne i Hercegovine imala je u toku 43 mjeseca rata i na frontu dugom 1.200 km više od tri hiljade odbrambenih i napadnih operacija.
Neke od ovih operacija bile su sjajne pobjede, neke tragični porazi. Opći bilans ovih, uglavnom neravnopravnih, borbi bio je neriješen. Rat u Bosni i za Bosnu završio se bez pobjednika i poraženih. Mir kojim će ovaj strašni rat biti okončan bio je u znaku ovog remija.

Stvaranje i opremanje Bosanske armije, s obzirom na uvjete u kojima je nastala i razvijala se, smatra se malim čudom. Po svakoj vojnoj logici, ona je u zametku trebala biti uništena, a Bosna i Hercegovina okupirana, već u prvim mjesecima rata.

Armija se ispočetka sastojala od jednog broja labavo povezanih, ali hrabrih grupa, najčešće na nivou čete, da bi kraj rata dočekala sa 96 brigada rasporedenih u šest korpusa. Brojevi nisu pouzdani, ali prema zbirnim podacima vojnih štabova, u augustu 1992. godine bilo je evidentirano blizu 186 hiljada učesnika u odbrani, od čega je gotovo polovina bila registrirana kao vojnici Armije BiH. Druga polovina bili su policajci redovnog i rezervnog sastava, ili dobrovoljci, koji su se u okviru Patriotske Lige, Zelenih beretki i drugih organizacija sa oružjem ili bez oružja, udružili u odbrani svojih ulica i sela.
Tada je tek svaki peti borac imao pušku. Krajem godine Armija je imala oko 40 hiljada pušaka raznih vrsta (računajući tu i policiju sa oko 18 hiljada pušaka), 231 minobacač, jedan top 130 mm, 10 topova 76 mm, 21 haubicu. Radi poređenja: Vojska RS i JNA imali su tada u Bosni 1.062 haubice.
U drugoj polovini 1993. godine Armija je formalno brojala oko 207.000 boraca, ali svi nisu organizirano i redovno sudjelovali u borbama. Te godine imali smo 33 topa, 36 haubica, 1.000 minobacača i 66 protivoklopnih oružja. Puškama i puškomitraljezima bilo je naoružano oko 60 hiljada boraca, što znači tek svaki treći.
Krajem 1994. godine u oružanim snagama bilo je 227.000 boraca, sa više od 80 hiljada pušaka, odnosno puškomitraljeza. Tada smo već imali 42 topa, 60 haubica, 125 različitih raketnih lansera i 115 protivoklopnih oruđa.

Oružje je pribavljano uglavnom na tri načina: zapljenom od neprijatelja, proizvodnjom u našim tvornicama, pa i malim radionicama, i uvozom izvan, ponekad „preko sedam gora i sedam mora“, kako bi to narod rekao.

Naoružanje Bosanske armije uzbudljiva je priča o hrabrosti, upornosti i snalažljivosti ljudi na nevidljivom frontu borbe za opstanak Bosne. U toku rata za Bosansku armiju radilo je 65 vojnih fabrika, a već ujesen 1992. i sve male zanatske radionice u Sarajevu. Kada sam 1993. došao u opsjednutu Brezu, sa ponosom su mi pokazali na zidu okačenu pušku, proizvod tamošnjih inžinjera i majstora. Željezara Zenica i mnoge tvornice u Tešnju bile su u to vrijeme vojne fabrike. One u novom Travniku, Bugojnu i Goraždu, bile su to otpočetka. Sve mirnodopske fabrike odjeće i obuće radile su uniforme i cipele za vojsku. lzvlačile su se posljednje rezerve repromaterijala, ranije namijenjene za mirnodopske potrebe.
A o onom pribavljanju oružja ”preko sedam gora i mora”, uprkos embargu i mnogim preprekama, mogle bi se napisati knjige. Iako se stanje sa naoružanjem i opremom postepeno poboljšavalo, Bosanska armija je tek pred kraj rata dostigla stepen opremljenosti koji bi joj omogućavao da pokrene borbene operacije većeg obima. Ali ni tada nije imala dovoljno artiljerije, tenkova i oklopnih transportera.

Tu situaciju opisao sam odgovarajući na jedno pitanje njemačkog ”Sterna” (5. novembra 1994.):

”Od početka rata teku istovremeno dva procesa: mi smo svaki dan sve jači, oni su sve slabiji. Ovi procesi nisu pravolinijski, niti su tekli istom brzinom, ali opća tendencija je takva kako sam upravo opisao. Već dugo naša pješadija je bolja od njihove. lli, da obrnem stvari: naš hendikep je teško naoružanje, tačnije — artiljerija; njihov hendikep je pješadija. Bit će još neugodnih iznenađenja i za nas i za njih, ali, u cjelini gledano, uspostavili smo ravnotežu i preuzeli inicijativu. Ravnoteža je strateške prirode, inicijativa je za sada samo taktička. Kako se mogu objasniti uspjesi kod Bihaća, Kupresa, Sarajeva? Ima mnogo faktora, ali onaj najvažniji, moralniji, nije podoban za analizu. I mi sami ponekad smo začudeni i zatečeni. Radi se jednodušnoj unutrašnjoj odluci našeg naroda da opstane, naroda koji je bio osuđen na uništenje.”
Ustvari, jedna zanimljiva kombinacija faktora „istočnih“ i „zapadnih“ omogućavala je odbranu Bosne. Zapad je održavao ”no flight” zonu, veoma važnu zabranu letenja borbenih aviona iznad Bosne, i hranio nas putem UNHCR-a i uz zaštitu UNPROFOR-a. Islamske zemlje pružale su pomoć u oružju. Kombinacija ovih činjenica snažno je podržavala naš otpor. Ipak, naša volja da se branimo, hrabrost i inventivnost naših ljudi, odigrali su ključnu ulogu u odbrani.
Preuzeto iz: Alija Izetbegović: Izabrana djela, Sjećanja – autobiografski zapis


https://saff.ba/alija-izetbegovic-cudo-bosanskog-otpora-u-brojkama/
 

Back
Top