Problemi sa ocem

svorkapa

Zainteresovan član
Poruka
205
Naime moj otac misli da sam najgori čovek na svetu i razočaran je u mene. Bar je to neka moja pretpostavka, ne pričamo još od oktobra prošle godine što nam nije prvi put. Stalno izmisli neki glup razlog da se naljuti na mene i onda ne razgovaramo dok se on ne razljuti i tako u krug a problem ostaje. Ne znam kako da se izrazim ali zbog njega i njegovog omalovažavanja sam ostao bez imalo samopouzdanja i samopoštovanja prema sebi. Ne znam da li je problem zaista u meni jer sam slabić ili je ipak u njemu. Čovek ima tri deteta, mene i moje dve sestre i ni sa jednim od nas ne razgovara. Nemam pojma šta da radim sa tim odnosom koji je toksičan po mene i koji traje gotovo celog mog života. Otac mi je i potreban mi je ali ga više ne želim jer sam kriv za sve loše što mu se dogodi..
 
Naime moj otac misli da sam najgori čovek na svetu i razočaran je u mene. Bar je to neka moja pretpostavka, ne pričamo još od oktobra prošle godine što nam nije prvi put. Stalno izmisli neki glup razlog da se naljuti na mene i onda ne razgovaramo dok se on ne razljuti i tako u krug a problem ostaje. Ne znam kako da se izrazim ali zbog njega i njegovog omalovažavanja sam ostao bez imalo samopouzdanja i samopoštovanja prema sebi. Ne znam da li je problem zaista u meni jer sam slabić ili je ipak u njemu. Čovek ima tri deteta, mene i moje dve sestre i ni sa jednim od nas ne razgovara. Nemam pojma šta da radim sa tim odnosom koji je toksičan po mene i koji traje gotovo celog mog života. Otac mi je i potreban mi je ali ga više ne želim jer sam kriv za sve loše što mu se dogodi..
Bez uvrede, ali da moje dijete koristi izraze poput "toksičan", sveo bih susrete s njim na one najnužnije, tj. čistu kurtoaziju.
Nekakva šira rodbinska okupljanja.
Mislim da bi mu bilo lakše da mi se ne pojavi na ukopu, a meni još deset puta lakše da stvarno ne dođe.

...

Kako mi se sere od ovog svijeta, to nisu istine...

😐
 
Naime moj otac misli da sam najgori čovek na svetu i razočaran je u mene. Bar je to neka moja pretpostavka, ne pričamo još od oktobra prošle godine što nam nije prvi put. Stalno izmisli neki glup razlog da se naljuti na mene i onda ne razgovaramo dok se on ne razljuti i tako u krug a problem ostaje. Ne znam kako da se izrazim ali zbog njega i njegovog omalovažavanja sam ostao bez imalo samopouzdanja i samopoštovanja prema sebi. Ne znam da li je problem zaista u meni jer sam slabić ili je ipak u njemu. Čovek ima tri deteta, mene i moje dve sestre i ni sa jednim od nas ne razgovara. Nemam pojma šta da radim sa tim odnosom koji je toksičan po mene i koji traje gotovo celog mog života. Otac mi je i potreban mi je ali ga više ne želim jer sam kriv za sve loše što mu se dogodi..
1. svaka budala ima svoje misljenje
2. svaka kukavica ima izgovor
3. svaki nesrecni covek ima potrebu da unesreci i svoju okolinu
4. svako je iskljucivo sam odgovoran za svoj zivot

savet: izbaci svaku negativnu osobu iz svog zivota koliko god ti bila bliska.
 
Treba malo da pomeriš fokus na sebe i svoj život.
Tvoj tata ima svoj život, niste vi njegova svojina.
Zvuči lako, znam da nije.
Ne identifikuj se sa njegovim projekcijama i agresijom.
Moraš da zavoliš sebe i izbegavaj susrete a kad ih bude, seti se da će svaki susret proći ;)
Gledam drugove i kolege sve njih su roditelji izveli na pravi put, naučili su ih dosta toga o životu kako da se bore i da idu kroz njega. Boli me to što mene moj nije naučio ništa ili veoma malo toga, sve mi je branio svako moje interesovanje za nešto je sasekao u korenu i sada se čudi što nemam volje ni za čim i što me ništa ne interesuje.
 
Naime moj otac misli da sam najgori čovek na svetu i razočaran je u mene. Bar je to neka moja pretpostavka, ne pričamo još od oktobra prošle godine što nam nije prvi put. Stalno izmisli neki glup razlog da se naljuti na mene i onda ne razgovaramo dok se on ne razljuti i tako u krug a problem ostaje. Ne znam kako da se izrazim ali zbog njega i njegovog omalovažavanja sam ostao bez imalo samopouzdanja i samopoštovanja prema sebi. Ne znam da li je problem zaista u meni jer sam slabić ili je ipak u njemu. Čovek ima tri deteta, mene i moje dve sestre i ni sa jednim od nas ne razgovara. Nemam pojma šta da radim sa tim odnosom koji je toksičan po mene i koji traje gotovo celog mog života. Otac mi je i potreban mi je ali ga više ne želim jer sam kriv za sve loše što mu se dogodi..
"Moj otac partizan bio
A danas novine čita
I šuti o svem što je snio
Nit' tuži, niti pita
Crvenu zastavu vješa
Ponekad, o praznik samo
I tiho, uz uzdah šapne
Ja sam bio tamo
I kad moj sin ga moli
Da igraju se rata
Moj otac Švaba bude
A sin partizan k'o tata
A ja ga ponekad pitam
Za IB i cijenu slobode
Umorno odmahne rukom
Zalijevati cvijeće ode
I prolaze, prolaze dani
Moj otac sve više moli
što ga to toliko rani
Što ga to tako boli
Moj otac sve više šuti
I lovi ribe po Savi
Koliko tužnih misli
U dobroj, sijedoj glavi
A ja mu s obale vičem
Koji ti je đavo?
Ah, sine, mili sine
Gledaj u rijeku pravu
A ja mu s obale vičem
Za šta si život dav'o?
Ah, sine, mili sine
Gledam niz rijeku pravo."
 
Gledam drugove i kolege sve njih su roditelji izveli na pravi put, naučili su ih dosta toga o životu kako da se bore i da idu kroz njega. Boli me to što mene moj nije naučio ništa ili veoma malo toga, sve mi je branio svako moje interesovanje za nešto je sasekao u korenu i sada se čudi što nemam volje ni za čim i što me ništa ne interesuje.
Odalji se koliko možeš.
Ne kažem da prekineš kontakt.
Na tebi je da sebi pružiš podršku, ljubav, samopouzdanje.

Moj tata je na primer pre 2 godine na našoj slavi ismevao 8mogodišnjeg mene, pred mojom ćerkom i gostima.

I danas ako pokažem svoj stav on se buni "ti imaš stav?!"

Razgovori su uglavnom njegovi monolozi, i ima i toga da izazove osećaj krivice kod mene, i tako....


Znam da je on dobar čovek, ali ja imam samo sebe. On je živeo kako je hteo.

Mislim da to treba da dozvoli i drugima.

Eto par skica iz mog iskustva. Ima toga mnogo više ;)
 
Gledam drugove i kolege sve njih su roditelji izveli na pravi put, naučili su ih dosta toga o životu kako da se bore i da idu kroz njega. Boli me to što mene moj nije naučio ništa ili veoma malo toga, sve mi je branio svako moje interesovanje za nešto je sasekao u korenu i sada se čudi što nemam volje ni za čim i što me ništa ne interesuje.
Ako imaš mogućnosti preseli se, uzmi neki stan i makni se od njega. Neće se on pod stare dane promeniti nema ništa od toga, a tako negativan će crpeti svu pozitivnu energiju iz tebe.
 
Ja sam zbog oca i macehe napustio Zemun i dosao na selo kod rodbine da zivim,ali sam ja bio mladji.Imali smo mnogo prepirki i nikada samnom nije hteo da prica o problemima,vec je stalno zvao moga brata,koji je stariji od mene 7 godina.Brat mi je bio ozenjen,imao svoju decu i tako na pozov caleta je uvek dolazio da me ubedi u nesto.medjutim bilo mi je sve prekipilo,zavrsio sam srednju skolu i resio da odem od kuce.Brat mi je govorio,da cutim i trpim i da ce mi ostati sta,.Da izvibes,hebo te stan i ko zna dokle ja to treba da trpim.To je bilo srediom '81-ve kada sam otisao,a poceo sam da radim u Kolubari '82-ge dodine polovinom Januara.Cale je slao brata da se vratim,ali nisam pristao i dan danas mi nije zao sto sam to uradio.Jeste da sa otisai iz grada na selo,ali ni malo ne zalim.Sada sam u penziji.uzivam sa svojim unucima i bas me briga.Pomogao sam bratu oko sahrane,ne zbog caleta,vec zbog brata,jer nisam hteo da on to sve nosi na svojim ledjima.Ne znam kakva je situacija kod tebe,ali kada je vec tako to treba prekinuti na vreme,jer ce kasnije biti sve teze,a sve veci problemi.Ne moze to da se izgladi,kada jednom krene nizbrdo.
 
Naime moj otac misli da sam najgori čovek na svetu i razočaran je u mene. Bar je to neka moja pretpostavka, ne pričamo još od oktobra prošle godine što nam nije prvi put. Stalno izmisli neki glup razlog da se naljuti na mene i onda ne razgovaramo dok se on ne razljuti i tako u krug a problem ostaje. Ne znam kako da se izrazim ali zbog njega i njegovog omalovažavanja sam ostao bez imalo samopouzdanja i samopoštovanja prema sebi. Ne znam da li je problem zaista u meni jer sam slabić ili je ipak u njemu. Čovek ima tri deteta, mene i moje dve sestre i ni sa jednim od nas ne razgovara. Nemam pojma šta da radim sa tim odnosom koji je toksičan po mene i koji traje gotovo celog mog života. Otac mi je i potreban mi je ali ga više ne želim jer sam kriv za sve loše što mu se dogodi..
koliko godina imaš?
 
Naime moj otac misli da sam najgori čovek na svetu i razočaran je u mene. Bar je to neka moja pretpostavka, ne pričamo još od oktobra prošle godine što nam nije prvi put. Stalno izmisli neki glup razlog da se naljuti na mene i onda ne razgovaramo dok se on ne razljuti i tako u krug a problem ostaje. Ne znam kako da se izrazim ali zbog njega i njegovog omalovažavanja sam ostao bez imalo samopouzdanja i samopoštovanja prema sebi. Ne znam da li je problem zaista u meni jer sam slabić ili je ipak u njemu. Čovek ima tri deteta, mene i moje dve sestre i ni sa jednim od nas ne razgovara. Nemam pojma šta da radim sa tim odnosom koji je toksičan po mene i koji traje gotovo celog mog života. Otac mi je i potreban mi je ali ga više ne želim jer sam kriv za sve loše što mu se dogodi..
Ja sam muškarac, u godinama sam kad bih već trebao da imam decu. Mene realno deca ne zanimaju. Bila bi mi teret, verovatno ih ne bih voleo jer ih nisam ja rodio već su nus produkt moje izd'rkotine. tako da ih ne bih shvatio kao nešto svoje, deo sebe kao što shvataju žene koje uz to imaju tak estrogen i još valjda neki hormon koji utiče na majčinstvo. Zato u životinjskom svetu mužjak poj'ebe ženku i ode, ali u ljudskom je država, crkva, pričama, filozofiranjem stvorila veštačku zajednicu brak, porodica.
Mislim da je tvoj otac iz te priče, da jednostavno našao je čak "fin" način da vas otkači i drži podalje od sebe.
 
Ja sam muškarac, u godinama sam kad bih već trebao da imam decu. Mene realno deca ne zanimaju. Bila bi mi teret, verovatno ih ne bih voleo jer ih nisam ja rodio već su nus produkt moje izd'rkotine. tako da ih ne bih shvatio kao nešto svoje, deo sebe kao što shvataju žene koje uz to imaju tak estrogen i još valjda neki hormon koji utiče na majčinstvo. Zato u životinjskom svetu mužjak poj'ebe ženku i ode, ali u ljudskom je država, crkva, pričama, filozofiranjem stvorila veštačku zajednicu brak, porodica.
Mislim da je tvoj otac iz te priče, da jednostavno našao je čak "fin" način da vas otkači i drži podalje od sebe.
Nisi ti muskarac.
 
Ja sam muškarac, u godinama sam kad bih već trebao da imam decu. Mene realno deca ne zanimaju. Bila bi mi teret, verovatno ih ne bih voleo jer ih nisam ja rodio već su nus produkt moje izd'rkotine. tako da ih ne bih shvatio kao nešto svoje, deo sebe kao što shvataju žene koje uz to imaju tak estrogen i još valjda neki hormon koji utiče na majčinstvo. Zato u životinjskom svetu mužjak poj'ebe ženku i ode, ali u ljudskom je država, crkva, pričama, filozofiranjem stvorila veštačku zajednicu brak, porodica.
Mislim da je tvoj otac iz te priče, da jednostavno našao je čak "fin" način da vas otkači i drži podalje od sebe.

Priroda je puna kombinacija, ima vrsta koje rade upravo to - pare se i onda svako svojim putem, ima vrsta koja vode racuna o svom potomstvu zajednicki u parovima, a ima i vrsta koji izabiraju svog partnera za ceo svoj zivot i podizu potomstvo. Tako isto i ljudi - oni koji poseju decu, oni koji podizu svoju decu, s tim sto kod ljudi ima i toga da se ne razmnozavaju. U poslednje vreme ljudi se malo razmnozavaju dok to ne postane ponovo vazan aspekt odrzavanja vrste. Priroda ne haje, izumiru vrste, mozmo i mi da izumremo i da nas nema, prirodu nista ne sprecava da to uradi.
 
Naime moj otac misli da sam najgori čovek na svetu i razočaran je u mene. Bar je to neka moja pretpostavka, ne pričamo još od oktobra prošle godine što nam nije prvi put. Stalno izmisli neki glup razlog da se naljuti na mene i onda ne razgovaramo dok se on ne razljuti i tako u krug a problem ostaje. Ne znam kako da se izrazim ali zbog njega i njegovog omalovažavanja sam ostao bez imalo samopouzdanja i samopoštovanja prema sebi. Ne znam da li je problem zaista u meni jer sam slabić ili je ipak u njemu. Čovek ima tri deteta, mene i moje dve sestre i ni sa jednim od nas ne razgovara. Nemam pojma šta da radim sa tim odnosom koji je toksičan po mene i koji traje gotovo celog mog života. Otac mi je i potreban mi je ali ga više ne želim jer sam kriv za sve loše što mu se dogodi..
Moraš da ga shvatiš,teško mu je da prihvati činjenicu da mu je jedini sin homoseksualac.
 
Ja sam muškarac, u godinama sam kad bih već trebao da imam decu. Mene realno deca ne zanimaju. Bila bi mi teret, verovatno ih ne bih voleo jer ih nisam ja rodio već su nus produkt moje izd'rkotine. tako da ih ne bih shvatio kao nešto svoje, deo sebe kao što shvataju žene koje uz to imaju tak estrogen i još valjda neki hormon koji utiče na majčinstvo. Zato u životinjskom svetu mužjak poj'ebe ženku i ode, ali u ljudskom je država, crkva, pričama, filozofiranjem stvorila veštačku zajednicu brak, porodica.
Mislim da je tvoj otac iz te priče, da jednostavno našao je čak "fin" način da vas otkači i drži podalje od sebe.
Nisu svi predodredjeni da imaju decu.
 
Odalji se koliko možeš.
Ne kažem da prekineš kontakt.
Na tebi je da sebi pružiš podršku, ljubav, samopouzdanje.

Moj tata je na primer pre 2 godine na našoj slavi ismevao 8mogodišnjeg mene, pred mojom ćerkom i gostima.

I danas ako pokažem svoj stav on se buni "ti imaš stav?!"

Razgovori su uglavnom njegovi monolozi, i ima i toga da izazove osećaj krivice kod mene, i tako....


Znam da je on dobar čovek, ali ja imam samo sebe. On je živeo kako je hteo.

Mislim da to treba da dozvoli i drugima.

Eto par skica iz mog iskustva. Ima toga mnogo više ;)
Koliko mogu da zakljucim iz svoje okoline,bas ti koji su zivjeli kako su htjeli,brane,da tako kazem,drugima,najcesce svojim blizim,da zive normalno.
Sjecam se oca jedne moje drugarice koji njoj nikad nije dozvoljavao da se druzi,posle skole,odmah kuci,kakve drugarice,kakav momak,kakvi izlasci...sve strogo kao u manastiru.Covjek bi rekao on sam je takav bio,pa tako naucio i primjenjue na svojoj djeci.
Medjutim,kasnije se ispostavilo sve suprotno.
 

Back
Top