Nije mi jasno kako funkcioniše pritisak u
horizontalnom cilindu pri stacionarnom proticanju fluida. (
jednačina kontinuiteta)
U knjizi je rečeno da je pritisak pri ovom proticanju veći tamo gde je poprečni presek suda veći i obrnuto.
Potpuno sam zbunjena jer se pritisak definiše kao količnik sile koja normalno deluje i poprečnog preseka, što znači da je pritisak obrnuto srazmeran površini na koju se deluje.
Pre svega kod dinamike fluida treba da se oslanjaš na dve suštinski važne jednačine:
-Bernulijevu jednačinu
-Jednačinu kontinuiteta
Bernulijeva jednačina je posledica zakona održanja energije. Članovi koji se pojavljuju u njenom zapisu stoga treba analogno shvatati.
Opšti oblik je naravno, kada je reč o idealnom fluidu:
p + ro*v[SUP]2[/SUP]/2 + ro g h = const,
gde je ro-gustina.
Obratimo pažnju na član ro g h. Pošto je on u stvari posledica potencijalne energije, a referentni nivo se bira proizvoljno, za slučaj horizontalnog cilindra ovaj član se može zanemariti (jer se može odabrati h =0).
Tako dobijamo:
p + ro*v[SUP]2[/SUP]/2 = const = k[SUB]1[/SUB]
Sada se vratimo na jednačinu kontinuiteta:
Sv=const=k[SUB]2[/SUB]
Kada se v=k[SUB]2[/SUB]/S ubaci u Bernulijevu jednačinu:
p + ro*v[SUP]2[/SUP]/2 = k[SUB]1[/SUB]
p + ro*k[SUP]2[/SUP][SUB]2[/SUB]/2S[SUP]2[/SUP]=k[SUB]1[/SUB]
p= k[SUB]1[/SUB] - ro*k[SUP]2[/SUP][SUB]2[/SUB]/2S[SUP]2[/SUP]
Jasno da što je veće S to je veće p, i obrnuto, što je S manje manje je i p .
Dakle, kada je reč o dinamici fluida pritisak je široki pojam, i konkretno ovde se mislilo na statički. I on je zaista veći tamo gde je sud širi, tj. poprečni presek veći.
Tvoje razmišljanje nije tačno jer uopšte nisi imala u vidu to da sila nije ista na oba dela. Sama jednačina kontinuiteta ti govori da se u zavisnosti od poprečnog preseka menja brzina fluida, a samim tim i sila kojom bi on delovao na neku površinu.