Drage moje i moji,
Citam sad neki tekst na netu o tome kada i kako partneru priznati svoju tesku i problematicnu prolost, pa se naprosto zapitah sta se uopste pod tim pojmom podrazumijeva?!
Dakle, sta bi za vas bilo tesko i problematicno u partnerovoj proslosti, kako i kada biste voljeli da vam to isprica, sta bi za vas bilo neprihvatljivo, a preko cega biste presli, itd...?
Prastanje... Imamo li uopste pravo da od druge strane ocekujemo da nas moli za oprostaj, zbog necega sto je bilo u proslosti, u vremenu kada nismo bili zajedno?
Treba li da molimo za oprostaj zbog necega sto je ostalo iza nas i sto nema nikakve veze sa osobom s kojom smo sada u vezi?
Ovdje bismo mozda mogli da se dotaknemo i pitanja dvostrukih standarda... Da li smo i da li bismo bili skloni da sebi oprostimo i opravdamo stvari koje (potencijalnom) partneru ne bismo?
No, mozda je bolje da to pitanje, prosireno i na druge oblasti musko-zenskih odnosa, ostavimo za neku drugu temu...
Citam sad neki tekst na netu o tome kada i kako partneru priznati svoju tesku i problematicnu prolost, pa se naprosto zapitah sta se uopste pod tim pojmom podrazumijeva?!
Dakle, sta bi za vas bilo tesko i problematicno u partnerovoj proslosti, kako i kada biste voljeli da vam to isprica, sta bi za vas bilo neprihvatljivo, a preko cega biste presli, itd...?
Prastanje... Imamo li uopste pravo da od druge strane ocekujemo da nas moli za oprostaj, zbog necega sto je bilo u proslosti, u vremenu kada nismo bili zajedno?
Treba li da molimo za oprostaj zbog necega sto je ostalo iza nas i sto nema nikakve veze sa osobom s kojom smo sada u vezi?
Ovdje bismo mozda mogli da se dotaknemo i pitanja dvostrukih standarda... Da li smo i da li bismo bili skloni da sebi oprostimo i opravdamo stvari koje (potencijalnom) partneru ne bismo?
No, mozda je bolje da to pitanje, prosireno i na druge oblasti musko-zenskih odnosa, ostavimo za neku drugu temu...