Problem- disciplina

Pa...dobro je što ne moraš
a opet i nije dobro što ne moraš - zezam se
Ali u suštini jeste osjećaj 'moranja'...
Niko ne voli rutinu i ne postoji način, na ovome svijetu, da se živi bez nje..
Kad budeš morala postavljat ćeš pitanja o smislu života (nešto sam z:) jutros)
ili ćeš poput nekih mojih pacijenata početi samopovređivati sebe da bi bila na bolovanju .. Još uvijek ne mogu vjerovati na šta je sve čovjek spreman samo da bi izbjegao disciplinu
..
ti si okrutna :lol:

Neće dotle doći....
a da ne moram, nije baš...sve se to plati, na ovaj ili onaj način ;)
 
потпис и знимање, о теби се ради.
несхватљиво ти је да човек није створен да робује. несхватљиво да је савршен роб (који апсурд,није теби лако) онај ко верује да је слободан јер одлучује.
и даље чекам бар једну твоју мисао...

Misli ne možeš dočekati bez receptora ..prijemnika
..bilo bi bolje da si riječ odlučuje zamjenio sa djeluje ...
 
Maji Mrave, kad vec nemas nista protiv virtualnih shamara ja bih iskoristila to pravo i lupila bih ti par...ne bi bila ni prva ni poslednja ovde ali bicu blaga obecavam!
Najpre - ti zaista imas problem...nedisciplinovanje po pitanju postovanja planova moze uistinu da narusi njihovo ostvarenje. Izbegavanje rutine taj zadatak jos vise otezava. A to sto nemas volje ili stvari cinis pod prisilom je tek korak ka nepostovanju drugih a posredno i sebe. Postoji par nacina za resavanje te nezavidne situacije:
a) definisi zadatak/plan kao nesto sto nije nametnuto vec dobrovoljno - stvaranje iluzije rada na necemu sto izuzetno prija;
b) skrati njegovo izvrsenje na sto manji vremenski period;
c) zatrazi pomoc ukoliko nisi u stanju da ga sama privedes kraju;
d) ne libi se da trazis verifikaciju svog napora od strane drugih ali najpre odaj pocast sebi samoj za ulozeni trud (u bilo kom vidu);
e) uinat "moram" uradi "mogu" - osecaj ce nakon toga biti jako pozitivan;
f) pronadji svoje vreme za cinjenje nepozeljnih i mrskih poslova - kada je raspolozenje pozitivno...

Nadam se da nije bolelo...a zakljucak je - tesko da ces se promeniti, ili bolje reci nikad :D.

:lol:
Nije bolelo, jeste da nemam šta da kažem,
mogu samo da se zahvalim za fenomenalne savete :heart:
 
Pravim ja planove :), majstor sam za sve vrste planova, kratkoročne, dugoročne, pismene i usmene, sve sa fiksnim obavezama i raspoređenim vremenom,
i ok to ide par dana, a onda se probudim na levu nogu i sve poremetim. Kada jednom prekršim sebi obećano, ode tako plan... :rumenko:

Mislim da sam shvatila jedno: ne ostavljam sebi nimalo prostora i ne uzimam u obzir svoje mušice... kada se odlučim za disciplinu prestroga sam prema sebi, ne ostavljam mogućnost lufte, i nezadovoljstvo je logična posledica svega.
Možda čak stremim nečem što je potpuno suprotno od moje prorode....

blink! ovo je tipičan sukob ega i superega :D

Samo pravis sebi zabunu. Kreni prvo sa kratkorocnim planovima, tipa sta treba uraditi za sutra, onda za prekosutra i tako dalje... I kao sto rekoh unitrasnja motivacija je cudo. Ako ona ne postoji dzaba ti sve ostalo.
 
Kazu, "narodskim" jezikom -ko kuka, nakuka. :mrgreen: I ima tu istine. Vise se energije potrosi na tu silnu simulaciju, i zavrzlame oko administracije da se opravda pomenuto, nego da se odradi sto se "mora", ali...nismo svi isti. I to je valjda neki mehanizam odbrane. Plus ako funkcionise,...
Mada, ne znam sta mi je gore od 2 krajnosti-covjek koji je vjecito po bolovanju, em izmislja, em kilavi ili covjek koji dolazi na posao pod temeraturom, visokim pritiskom itd., sve pod geslom "ja mogu sve"...?
A sve je vise takvih krajnosti...ili se traze sheme za prijevremenu penziju, laganu zaradu, ili se izgara od posla za minimalac ili tek nesto malo vise.

U radu je spas. Katkad. Kad je smislen, tj. ne izostaje rezultat (postignut cilj, odradjen zadatak), i nagrada na konto ulozenog napora. (plata)
U suprotnom, briga-stres vise...pa mu dodje kao sestra bliznakinja sa bolesti.

Ovo podvučeno - ljudi moraju. Rade kod privatnika koji će im začas dati otkaz, a oni moraju da prehrane porodicu. I to viđam svaki dan.
Da postoji opšta, a ne individualna disciplina (disciplina je kultura i moral) i jedno i drugo bi drugačije izgledalo. Ovako je i jedno i drugo lice iste situaciije u kojoj se nalazimo - neki biraju bijeg, neki borbu - u ekstremnim situacijama ljudi ekstremno reaguju ..?
 
Ovo podvučeno - ljudi moraju. Rade kod privatnika koji će im začas dati otkaz, a oni moraju da prehrane porodicu. I to viđam svaki dan.
Da postoji opšta, a ne individualna disciplina (disciplina je kultura i moral) i jedno i drugo bi drugačije izgledalo. Ovako je i jedno i drugo lice iste situaciije u kojoj se nalazimo - neki biraju bijeg, neki borbu - u ekstremnim situacijama ljudi ekstremno reaguju ..?

Da, i odatle i potreba za disciplinom....jakom voljom i samokontrolom...nije baš da biramo situacije u koje zapadamo u životu, ali sve se moraju prevazići, uspešno prevazići kako bi išli napred...
 
ti si okrutna :lol:

Neće dotle doći....
a da ne moram, nije baš...sve se to plati, na ovaj ili onaj način ;)

:cmok2: trudim se ..
Ja često kažem da je sve stvar genetike+faktora okoline kad su ljudi u pitanju, ali ovdje stavljam naglasak na faktore okoline..tipa faktori okoline+faktori okoline :lol:
Ustvari mislim ovako - kasno je da te vaspitavamo :cmok2:
..odnosno kod nas je možda više nego igdje, (a možda je to i karakteristika nerazvijenijih naroda) stvar porodičnog okruženja (moderno+tradicionalno) šta će ko ponjeti kao prioritetnu karakteristiku vaspitanja, zatim ekonomska situacija porodice i pojedinca koja će modifikovati tu karakteristiku i makrookruženje(prostor na kojem živimo) koje dodatno modifikuje stav ili akciju prema obje formirane karakteristike koje sam navela.
Sve to zajedno pomnoženo sa brojem stanovnika daje haos i nekohezivnost koja doduše daje ukupnu sliku o jednom narodu
Razvijeni narodi su jedinstveni u svom stavu prema disciplini, odnosno djelovanju
Ništa ne može funkcionisati bez organizacije, plana prioriteta i vremena djelovanja
Na ovim prostorima disciplina jeste problem, čak i Evropska koja je po mnogo čemu različita od Američke, ali zato što se shvata kao problem
Evo ovako - Bez discipline potrebno je duplo više rada za istu efikasnost koja se dobije uz disciplinu
Nije ni čudno što onda nećemo da radimo ..
 
Ovo podvučeno - ljudi moraju. Rade kod privatnika koji će im začas dati otkaz, a oni moraju da prehrane porodicu. I to viđam svaki dan.
Da postoji opšta, a ne individualna disciplina (disciplina je kultura i moral) i jedno i drugo bi drugačije izgledalo. Ovako je i jedno i drugo lice iste situaciije u kojoj se nalazimo - neki biraju bijeg, neki borbu - u ekstremnim situacijama ljudi ekstremno reaguju ..?

Samo se umrijeti mora, nista drugo ne mora. No, znam sta mislis.
Ali, kad kazes opsta disiplina, i nju cine pojednici, a saginjanje glave do poda ne moze dugorocno funkcionisati.
Ovo me podsjeti na jednu sliku-karikaturu gdje stoji nepregledna masa ljudi, i svakom stoji upitnik iznad glave-Sta ja kao pojedinac mogu uciniti?
Da, tesko je kad je prehranjivanje porodice u pitanju, to ipak nosi odgovornost, i pristaje se kao na ucjenu.
Ali, treba katkad i reagovati. I sama sam nekoliko puta bila u situaciji, i reagovala, i kostalo je zivaca i svega, ali je i vrijedilo.
Kad ti neko udari na osnovna-prirodna prava, samo po osnovu trenutnog administrativnog polozaja, zloupotrjebljujuci isti, e pa i nad popom ima pop.
Nazalost, pravni sistem nam je...
 
Strog sam kampanjac, covek trenutka i inspiracije.
I recimo da moze da se nazove jedrenjem moje ponasanje u zivotu.
Ciljevi su mi postavljeni tako da ih prepoznam kada se iznenada (naizgled) nadjem pred njima.
Ako je bitan cilj potezem sve svoje zaostale resurse koji me popnu na nekih 700% (cca.) u odnosu na one koji su disciplinovani stalno.
Ako nije bas toliko bitan, znam gde cu ga naci kad mi zatreba.
Klasican predator, oportunista.
Nekad stvarno mislim da bi mi lakse bilo da se organizujem, ali onda shvatim da bi to oduzelo dosta od mog sarma. :mrgreen:
 

Back
Top