Privlacnost nedostiznog

Ovde bi razdvojio 2 stvari. Da pocnemo od toga da je ljubav mali mongoloid
koji nije u stanju da se sam odrzava u zivotu, treba ga stalno voditi za ruku, i hraniti i oblaciti.
Zene koje se udaju iz ljubavi, i uopste zene koje umeju da vole traze
100% ljubavi i paznje od muskarca, ne samo u pocetku nego i kroz ceo brak.
Muskarcima ta potreba, nakon prvobitne zaljubljenosti padne na 48-53%
zato cesto imaju osecaj da ih zene smaraju.
U konkretnom slucaju ako on nije primetio da mu se zena ne daje 100% to je zato sto ni on od nje ne trazi 100% zato mu i promice njena odsutnost srca.
Mozda tu lezi razlog prevare, sto je kod nekog opet nasla tih 100%.
Ljudi u braku i ne primete da su nepaznjom ljubav ubili, ugusili i ucinili da izbledi, puna su im usta osude prevare a niko ne pominje hronologiju bolesti gde je ljubav mozda godinama zapostavljana dok se nije pretvorila u prehrambenu rutinu i na kraju uvela.
Zasto je ostala u takvom braku, ko zna, zene su cesto mazohisti bez hrabrosti i bez prave ideje sta ce sa sobom ako to vec nije uradio zavodnik
za koga pises da
nije potpuno dostupan iz nekih razloga, mozda i sebicnih.
2. stvar je naslov teme, ta tema je mnogo siroka i zahteva dublju analizu,
ja bih je sveo na to da ljudi sve sto rade, svesno ili nesvesno, planirano ili ne,
pokusavaju da ili pronadju sebe ili da pobegnu od sebe.
 
Auuu, ala si siroku temu sveo na svoj vidokrug.....
Pa dal je moglo da se predstavi sire sagledavanje teme, a da bude na uzi nacin sagledano...
Iz mongoloidnosti ljubavi , kao tvoje vizije ljubavi i imas ostalo kao posledicu tvog zakljucivanja...
Po meni je to detinjasto....To je kao kad verujes recima i samo tumacis reci koje ona izgovara...
I onda ide tuk na luk pa ti ide kontra 100% na 100%, iliti ono obostrano opsesivno i cesto i ljubomorno a i posesivno...

To bi bio dobar prikaz ljubavi dvoje egoista...ali nisu svi egoisti , cak i kad su egocentrici, a kamoli kad nisu....
 
Ovde bi razdvojio 2 stvari. Da pocnemo od toga da je ljubav mali mongoloid
koji nije u stanju da se sam odrzava u zivotu, treba ga stalno voditi za ruku, i hraniti i oblaciti.
Zene koje se udaju iz ljubavi, i uopste zene koje umeju da vole traze
100% ljubavi i paznje od muskarca, ne samo u pocetku nego i kroz ceo brak.
Muskarcima ta potreba, nakon prvobitne zaljubljenosti padne na 48-53%
zato cesto imaju osecaj da ih zene smaraju.
U konkretnom slucaju ako on nije primetio da mu se zena ne daje 100% to je zato sto ni on od nje ne trazi 100% zato mu i promice njena odsutnost srca.

Ne mongoloid vec zdravo dete koje iz opravdanih razloga ne moze da odraste, ili pak odraste i poprimi zreli oblik (u zavisnosti od toga kome si to dete poverio i da li se sa njim druze zreli ili ipak i sami deca). Neosporno je da je nuznost kontrole tog deteta, neznost, briga i sva moguca paznja neophodna da bi bilo uzvraceno istom merom. Mislim i da kolicina ljubavi koju neko ocekuje i trazi (govorim o zenama a valjda se odnosi i na muskarce) nema mnogo dodirnih veza sa motivom njenog ulaska u brak...to se podrazumeva.
Odakle ovi precizni procenti (48-53) i kako se to meri? Prvobitna zaljubljenost mora da opadne kada se umesaju lica neokrznuta sminkom, neoprani zubi, prljave carape i ves, gomila sudova u sudoperi, kucne varijante odevanja, spoznaja da partner ima i fizioloske potrebe, da cover magazine look jeste nesto nekolikocasovnog trajanja a da posle iskazivanja svih mogucih vrlina dolazi trenutak istine koja moze da ogoli jos i nedostatke duse. Zato se ovaj procenat sigurno moze pripisati i zenama samo su one malo zakrzljale (ne umem da definisem na kom polju) i vise sklone samozavaravanju o nepobitnim promenama koje moraju da nastupe njihovom akcijom preobrazavanja obicnog u idealnog. Da li je to posledica zaljubljenosti, ljubavi (a nije, jer ljubav prihvata i mane), ili ludosti to je vec nova podgrupa pitanja.

2. stvar je naslov teme, ta tema je mnogo siroka i zahteva dublju analizu,
ja bih je sveo na to da ljudi sve sto rade, svesno ili nesvesno, planirano ili ne,
pokusavaju da ili pronadju sebe ili da pobegnu od sebe.

Dopada mi se sto se ispod povrsine teme pronaslo i nesto sto nije vidljivo na prvi pogled.
 
Prvobitna zaljubljenost mora da opadne kada se umesaju lica neokrznuta sminkom, neoprani zubi, prljave carape i ves, gomila sudova u sudoperi, kucne varijante odevanja, spoznaja da partner ima i fizioloske potrebe...

Jeste. Tako je. Ja iskljucivo mogu da se zaljubim u osobu za koju mislim da nema fizioloske potrebe. Cim saznam da ima fizioloske potrebe - zaljubljenost prestaje.


:bljak: Ovakvu glupost odavno nisam cuo. :rotf::rotf::rotf:


Tako nesto jedino optira u svetu izvanredno plitkih, povrsnih, banalnih, praznih i nezrelih osoba, cija se zaljubljenost zasniva iskljucivo na infantilno idealizovanim predstavama i estetici fizickog izgleda. Zato imamo gomilu devojaka i zena besprekorno sredjenih, lepih, zgodnih i sarmantih, koje osim sto mogu predstavljati izvor prvobitnog fizickog i estetskog zadovoljstva, zapravo nemaju sta dugorocno da pruze u okviru jedne veze. Upravo iz tog razloga se teziste odnosa smesta na sam pocetak, kada je iluzija pomenutih idelizacija jedino moguca, kada devojka treba da pokaze da je "riba", odnosno da sto vise dobije na ceni izvesnim ponasanjem i doteranoscu svoje fizicke pojave, a ne na uzbudljivosti iskustva i bogatstvu dugorocnog izgradjivanja partnerskog odnosa.

Parafraziracu izjavu koju sam jednom procitao na forumu - Izlog izgleda besprekorno, ali sta je unutra? Naravno da za prazne i banalne osobe nije vazno sta je unutra. Otud nailazi strasno razocarenje zbog okrznute sminke, posle neverovatne katarze otrkica parnerovih fizioloskih potreba, gomile neopranih sudova i prljavog vesa... jer zapravo osim toga ne preostaje stvarno nista kada je pseudoljubavna prica zasnovana na estetici spoljnog izgleda i infantilnim idealizacijama. :hahaha:

-
 
Ne osuđujem tu ženu!

Da, prava zivotna prica koja se meni desila.
Moja supruga voli drugog coveka (ozenjen, otac 3. djece). On je moj prijatelj.Ja sam podgriejavao druzenje sa njim , cesto pozivajući suprugu na zajedničko druzenje (znajući za njene simpatije prema njemu) , nisam sputavao njenu potrebu za slobodom, nikada je nisam gušio, niti ona mene, znajući da je jedino tako mogu zadrzati.
I desila se ljubav (pored mene), nisam bio svestan, kasnije sam shvatio da među njima gori obostrana vatra, da su presli dozvoljenu granicu koju sam ja u svojoj glavi projektovao.Nase igrice su postale opasne.
Ona mi je sve priznala, da ga voli, da zeli da on i dalje bude "u nasoj blizini" , da ta veza hrani nas brak, da je srecna.
Bilo mi je tesko; saznanje da ona voli drugog, razdire me, ali sa druge strane znam da ona voli i mene i da obozava nas brak (koji je jedinstven), nas brak je za nju najdragoceniji.
Pomesana su mi osjecanja, borim se...mislim da cu izdrzati.
Zelim da je zadrzim za sebe, ne zelim da je ostavim, uvek sam joj govorio da su njoj potrebna najmanje 3. muskarca, da joj treba jos neko, da zadovolji svoje nagone (ne seksualni) za životom.Ona je esencija zivota; zavidim joj.Kada pogledam ljude oko sebe, čine mi se kao blede kopije zivota, monotonija.
Da li imamo pravo da prozivimo ovaj zivot dajući sebe samo jednoj osobi?

To je stvar ličnog izbora, i ne samo izbora.
Na jednoj drugoj temi
http://forum.krstarica.com/threads/255158&highlight=soulmate
pričali smo o idealnom, "kosmičkom" partneru. Moj stav je bio i ostao da se tokom života menjamo, i nekako je sasvim shvatljivo da u tim malim metamorfozama zamenimo objekat svoje ljubavi drugim objektom (ovo "objekat" ne treba shvatiti doslovce).

Naravno, ni tvoja situacija ni tvoj rezon, ni tvoja žena nisu za osuđivanje.
Nagon za životom ne podrazumeva, međutim, sedenje na dve stolice. "Nagon za životom", kako ga ti predstavljaš, više liči na grčevito držanje za rukovate obe stolice, kako se ne bi ljosnulo na zemlju. Dubina tumačenja zavisi samo od naših želja, pa ćemo tako, u želji da budemo voljeni, i prevaru partnera tumačiti kao esencijalnu, životvornu energiju ... temperament, neophodnost s kojom moramo da se pomirimo ako partnera/partnerku želimo da zadržimo - kao da tek prihvatanjem takvog rezona zaslužujemo ljubav. Nema sreće tamo gde ima iole unutrašnjeg razdiranja, a ljubav mora biti malčice posesivna da bi bila ljubav.
Život i sloboda moraju naći svoje okvire, inače dugotrajna zanesenost i opsenarstvo mogu biti kobni.
 
Pre nego sto krenete da tražite srecu,proverite--možda ste već srecni – Dusko Radovic


Ovu temu pokrecem inspirisana jednim blogom...i velikim brojem ljudi u slicnim zivotnim okolnostima. Dakle, ona je u braku. Voli coveka, sa kojim ne moze imati nista sem usputne veze – iz ma kog razloga (ozenjen je, zivi daleko bilo koji faktor razdvajanja). Ona se strastveno zaljubi u njega, provedu par vikenda zajedno u raznim gradovima... i rastaju se. Placuci, sva ubijena i nesretna, vraca se svom suprugu – koji blage veze nema sta se desava u njenoj dusi i srcu. Ne shvata da je njegova zena zaljubljena u drugog, da zeli drugog, da sve svoje misli i svu svoju strast ima, daje i cuva...za drugog. Ona ne napusta svog muza, no ostaje, gledajuci ga, kroz izmaglicu suznih ociju, koliko je sretan sto je s njom, trpeci nevoljko izlive njegove neznosti i ljubavi. Ali i dalje voli drugog. Necu komentarisati ni na koji nacin, niti zelim da pozovem na osudu, ne, nikako...s psiholoskog i unutrasnje-moralnog, licnog stanovista, ono sto me kopka jeste kontradktornost osoba koje unutar sebe plivaju u emotivnoj buri, recimo, primera radi, zaljubljenosti u jednu osobu, dok spolja stameno istrajavaju u mirnoci zivota sa drugim...Kako se ne slome? To kao prvo. Kao drugo, da li je njihova percepcija sopstvenih osecanja ispravna, da li ikad vole zaista, ili samo vole uzbudjenje, napetost, nemir te ih to navodi na ubedjenje da zaista vole. Je li za neke ljude carolija i primamljivost nedostiznog tolika da se nikada ne zadovolje onim sto imaju, vec stalno teze onome sto im izmice.....

PS. Ova situacija pimenljiva je na sve i svakog. Zena-muz-ljubavnik varjanta uzeta je samo kao primer i svaka slicnost sa pravim ljudima i dogadjajima sasvim je slucajna.

Hm...iskreno mislim da je prevara uzrokovana ili autodestrukcijom ili generalno destruktivnim karakterom ili pogresnim izborom prvobitnog bracnog partnera iz razlicitih razloga (jaka, zaslepljujuca zaljubljenost, strah od samoce, navika...ima toga jos)...voleti jednog a zeleti drugog je za neke ljude sjajno resenje jer ne mogu da se skrase u tihim, uobicajnim vezama...za pojedine je propast koji bi pravac kod advokata po razvod braka (tu ubrajam sebe jer ja ne bih mogla da izdrzim, kako rece slomila bih se, ne ide to kod mene)...Iskreno mislim da im percepcija nije ispravna...bas sam sinoc gledala sjajan film na tu temu It's complicated Nensi Majers...

...ja duboko verujem da su najstabilnije veze izmedju muske i zenske varijante skoro pa iste osobe...znam znam i nemojte me napasti odmah ali ja sam zaista to uocila posmatrajuci oko sebe...ne samo karakterno vec cak i fizicki...od poznatih vidite Andjelinu i Breda (kao muska i zenska refleksija jedne osobe)...necu da dosadjujem nabrajanjem...dakle prevara + prevara = uspesan brak....sanjar + sanjar = uspeh, idealista + idealista takodje...
 
ljubav mora biti malčice posesivna da bi bila ljubav.

Hm... pre bih to formulisao tako da partnerski odnos treba da podrazumeva ozbiljnost, obavezivanje, postenje, uzajamno postovanje, kao i iskrenost i otvorenost - nekakve zajednicki i jasno dogovorene i utvrdjene okvire ili "pravilia igre".

Sto se tice zaludnjaka... ne znam da li su nekakva pravila fair-play-a unutar odnosa prethodno ustanovljena medju vama, pa ih ona svojim ponasanjem krsi... Ako je to slucaj, i dugorocno ne uspes da utices na opisanu situaciju, ali je previse volis da bi je ostavio, ako je ona esencija zivota, a kad uporedis druge sa njom, čine ti se kao blede kopije zivota, treba da je prihvatis takvu kakva jeste. U suprotnom treba da se razvedes. U svakom slucaju, mislim da je najgora opcija biti jedno od onih vecitih mazohistickih cangrizala koji celog zivota kukaju nad neverstima svoga partnera, bez mogucnosti da ista promene, a bez snage da ih ostave.

Moja deviza je ako partnerovo ponasanje ne uspevas dugorocno da promenis, onda "cuti, prihvati ili ostavi". Ne vidim da postoji neko trece realno resenje.

Uvek je dobro i pre nekakve konacne odluke, konsultovati strucnjaka, odnosno psihoterapeuta koji se bavi bracnim odnosima, ukoliko tvoja supruga na tako nesto pristane. Naravno da i otvoren i iskren razgovor izmedju supruznika moze da bude dobro odabran prvi korak u resavanju problema... :)

-
 
Poslednja izmena:
Mislim da je najbolje da nedostižno bude neprivlačno. Jako je teško ako je nešto em, privlačno, em, nedostižno, tu su najmanje dva razloga za borbu.

Što se mene tiče, ne moram imati to nedostižno, samo mu ime kaže, ali ga mogu voleti i voleti do mile volje, a da on to čak i ne zna. To da li oseća je druga priča, mislim da svako oseća ko ga voli.

Nedostižan može biti i onaj ko ne želi da učestvuje u podgrevanju te privlačnosti, što reče Borčica, neko mudar, ja kažem i karakteran i umeren i odmeren, pa je nevažno šta ona druga strana želi.

E sad, ako on nije toliko mudar pa poklekne, onda može doći do dostizanja te privlačnosti uz potpuno gubljenje glave. Koliko bi ta privlačnost potrajala posle dostizanja, ne znam.

Ipak, treba se suzdržati.

Lepo je i voleti samo za sebe i isto tako ne uskratiti ljubav ni onom dostižnom koga možda više volimo, ali ne primećujemo.
 
Iako mozda zvucalo ostro, mislim da ova tema nije vredna diskusija.

Dusa je uvek sklona ka nalazenju novih nacina zadovoljenja, pitanje je samo koliko ih slusamo. Generalno gledajuci, ne samo za ovaj slucaj, mi cemo uvek u glavi naci neko idealno koje ne izgleda tako nedostizno. Ako krenemo tim putem i pratimo taj sablon, pa normalno je da cemo ga "razviti" (plan) i probuditi zelju.

Pa kad bih svi tako slusali ideja nase duse zeljne trenutnog ispunjenja i zadvoljstva, gde bi nam bio kraj? Onda ne bih postojao ni 1% brakova, a mozda cak ni jedan.

U prirodi je da ucimo sta je bolje, i onaj koji se odrice toga, zeljan trenutnog zadovoljstva i ispunjenja, je covek bez ikakve savesti i ljubavi.

A o ljubavi i zaljubljenosti smo toliko puta pricali na ovom forumu.
 
@chucka....

A nisi cuo za onu tezu, ako ne volis ludo, onda ne volis....to ti je najmodernija teza....
Voleti mnogo je sasvim ok. Voleti ludo vise lici na nekakvu strast ili povrsnu zaljubljenost, nego na pravu ljubav.


Nemoj sad da im kvaris romantiku da je to apsolutna istina...

Ma zabole me za neciji plitki banalno-infantilni pseudo-romantizam.... Stari sam ti ja party-breaker. Zapravo, pre bih sebe nazavao harmonic-discussion-breaker...

... ili jos bolje - kontra-iluzionista.

"Dodji kod chicka-chucka na kanabe sa nekom od svojih iluzija, da ti je razbije.":hahaha:

Naravno, odsustvo iluzija ne znaci da zivot i ljubav nemaju smisla, vec da sa sobom nose daleko dublji smisao i vrednost od nekakvih bezveznih otrcanih laznih predstava kakve veliki broj ljudi gaji, jer ne zna za bolje. :roll:

Ipak, svaka medalja ima i drugu stranu - postoje trenuci u zivotu kada je stvarnost isuvise tekska, i tada je bolje izabrati iluziju na ustrb psihickog sloma. Ali iluzije na dugi rok samo predstavljaju bedan surogat za lepotu istinskog zivljenja.



-
 


Naravno, odsustvo iluzija ne znaci da zivot i ljubav nemaju smisla, vec da sa sobom nose daleko dublji smisao i vrednost od nekakvih bezveznih otrcanih laznih predstava kakve veliki broj ljudi gaji, jer ne zna za bolje. :roll:

Ipak, svaka medalja ima i drugu stranu - postoje trenuci u zivotu kada je stvarnost isuvise tekska, i tada je bolje izabrati iluziju na ustrb psihickog sloma. Ali iluzije na dugi rok samo predstavljaju bedan surogat za lepotu istinskog zivljenja.



-

Lepo!
 
Jeste. Tako je. Ja iskljucivo mogu da se zaljubim u osobu za koju mislim da nema fizioloske potrebe. Cim saznam da ima fizioloske potrebe - zaljubljenost prestaje.


:bljak: Ovakvu glupost odavno nisam cuo. :rotf::rotf::rotf:


Tako nesto jedino optira u svetu izvanredno plitkih, povrsnih, banalnih, praznih i nezrelih osoba, cija se zaljubljenost zasniva iskljucivo na infantilno idealizovanim predstavama i estetici fizickog izgleda. Zato imamo gomilu devojaka i zena besprekorno sredjenih, lepih, zgodnih i sarmantih, koje osim sto mogu predstavljati izvor prvobitnog fizickog i estetskog zadovoljstva, zapravo nemaju sta dugorocno da pruze u okviru jedne veze. Upravo iz tog razloga se teziste odnosa smesta na sam pocetak, kada je iluzija pomenutih idelizacija jedino moguca, kada devojka treba da pokaze da je "riba", odnosno da sto vise dobije na ceni izvesnim ponasanjem i doteranoscu svoje fizicke pojave, a ne na uzbudljivosti iskustva i bogatstvu dugorocnog izgradjivanja partnerskog odnosa.

Parafraziracu izjavu koju sam jednom procitao na forumu - Izlog izgleda besprekorno, ali sta je unutra? Naravno da za prazne i banalne osobe nije vazno sta je unutra. Otud nailazi strasno razocarenje zbog okrznute sminke, posle neverovatne katarze otrkica parnerovih fizioloskih potreba, gomile neopranih sudova i prljavog vesa... jer zapravo osim toga ne preostaje stvarno nista kada je pseudoljubavna prica zasnovana na estetici spoljnog izgleda i infantilnim idealizacijama. :hahaha:

-


Veoma je tanka linija prelaska iz tacke A u tacku Z a posto je u pitanju Cak Noris onda nije cudo da je neslusanje na casu dovelo do ovakvog izliva. Obicno ne ponavljam gradivo ali obzirom da je u pitanju pokusaj kvazipametovanja bez ikakvog udubljivanja u napisano, nacrtacu ovo jos jednom na srpskom. Za dosadasnje izlaganje party breakera, jedinica ko vrata ali nekako ne odustajem (izgleda onaj zenski mozdani deformitet) da se i takvim Cak Norisima koji ne bi bili to sto jesu i igrali u trecerazrednim filmovima da dodatnog objasnjenja, da malo bolje promisle o svemu naknadno, premda u uspeh sumnjam a u cinizam sam skoro sigurna da nece ustuknuti.

Dakle...Pocecemo sa solo deonicom koja govori o tome da je svet pun plitkoumnih, povrsnih, praznih, i nezrelih osoba u obliku muskaraca (to nije navedeno) cija se zaljubljenost zasniva na infantilno idealizovanim predstavama i estetici fizickog izgleda isto tako jedne gomile besprekorno sredjenih, zgodnih i sarmantnih devojaka koje zaljubljenost upravo tom svojom lepotom uspeju da uhvate u svoju mrezu. Moze i obrnuto jer se prosecan covek uvek zaleti onim sto vidi u izlogu a jos kada to skupo izgleda, onda se naprosto mora imati. Da li ce plitkoumni i povrsni shvatiti da se iza sredjene i zgodne nalazi jos nesto zavisi od dubine njihove plitkosti ali i sve prljavstine koja iza sredjenosti neko nosi...mozda sve tu stane pa onda dodje do iznenadnog soka (onog o kome sam pisala u svom postu) kako sve postane dosadno, pretesko, banalno kada se u zaljubljenost umesa i realni zivot (sa sve fizioloskim potrebama).
Nihil humani a me alienum puto ...to je rekao neko (i jos neko) a reci ce cak i banalni muskarac ili banalna zena kojima ce to mozda biti dovoljan razlog za hrljenje ka drugoj zgodnoj i sarmantnoj koja takodje ide u wc ali ima ono nesto. Ako je Cak Noris razgovarao na casu i precuo, poenta "romanticnog" prikaza realnosti nije isla na stetu razumnih i zrelih ljudi koji su svesni da svi, cak i oni u koje smo zaljubljeni, imaju neke svoje mane koje zaljubljenoscu tolerisemo ali ljubavlju prihvatimo u potpunosti ili shvatimo naknadno kao svoju veliku gresku upravo zbog zaljubljenosti. Posrtanje ljubavi izaziva svakodnevica (dakle ne ono sto se potencira i izvlaci iz konteksta) a zaljubljenost mora da prelomi na jednu stranu...ili ce prerasti u ljubav i voljenje osobe sa svim njenim osobenostima i ogoljenoscu, ili prestati i izokrenuti se u ravnodusnost i potragu za novim predmetom obozavanja ili nedostiznosti.

Sve ovo nema mnogo veze sa pricom koju je zapoceo zaludnjak ali se nadovezalo kao istina da je nekome ono sto ima, usled razocarenja, odzaljubljivanja, hira, postalo nedovoljno, tesno...ako je i tako, neka je, ali me vise zanima onaj ko to razume, kome se to dopada i ko to podrzava.
 
Poslednja izmena:
Nije muskarac esteta bas banalan....
Narocito u ova vremena, a nekad je bio banalan...
Jer danas i ne dobija nista vise od te estetike, pa onda treba da promeni kriterijume koji validno predstavljaju stvarnost...
To sto ruzna treba nesto da kompenzira da bi nadomestila svoju ruznocu, ako se vec utrkuje oko estetike, uopste se ne desava....dakle iz ugla njega, on ima manji kvalitet i pristace na njega samo ako mora, tj ako sam nije po drustvenim kriterijumima kvalitetan za prvu ligu...

I cim estetika radi, imamo lige....
Zene misle da traze nesto drugo ako traze finog.
Da forsiraju i daju akcenat i motivaciju za nesto drugo ako traze finog....Sipak...
To njihovo tumacenje finog se vrlo brzo svede na povoljnog, pogodnog, a to vec vodi kao drustvenoj validaciji i onoj tinejdzerskoj proceni da je zena luksuz i trosak, ali zanimljiv, zabavan i neophodan za potomstvo...
 
Auuu, ala si siroku temu sveo na svoj vidokrug.....
Pa dal je moglo da se predstavi sire sagledavanje teme, a da bude na uzi nacin sagledano...
Iz mongoloidnosti ljubavi , kao tvoje vizije ljubavi i imas ostalo kao posledicu tvog zakljucivanja...
Po meni je to detinjasto....To je kao kad verujes recima i samo tumacis reci koje ona izgovara...
I onda ide tuk na luk pa ti ide kontra 100% na 100%, iliti ono obostrano opsesivno i cesto i ljubomorno a i posesivno...

To bi bio dobar prikaz ljubavi dvoje egoista...ali nisu svi egoisti , cak i kad su egocentrici, a kamoli kad nisu....

ja sam rekao da je ljubav kao mongoloid aludirajuci na to da je treba ozivotvorivati svaki dan a ne ubaciti je u ladicu "podrazumevano"
ja nisam rekao "mongoloidnost ljubavi" sto recima daje sasvim drugo znacenje pa nastavljas kako je to moja vizija ljubavi.
Nabadas smisao mojih reci kao corava koka.
Sto se konkretne situacije tice jednostavno citam izmedju redova
informacija koje su ponudjene.
Ako jednog dana ne budes bio lisen ljubavi onda ces shvatiti mudrost,
onda ces znati sta znaci biti dobar.
Znanje bez ljubavi je najobicnija intelektualna masturbacija,
znanje uklopljeno sa ljubavlju, u poredjenju s mast.
je kao susret sa voljenom zenom posle dugog perioda nedostajanja-
i najmanji dodir zazhari cula.
 
Jeste. Tako je. Ja iskljucivo mogu da se zaljubim u osobu za koju mislim da nema fizioloske potrebe. Cim saznam da ima fizioloske potrebe - zaljubljenost prestaje.


:bljak: Ovakvu glupost odavno nisam cuo. :rotf::rotf::rotf:


Tako nesto jedino optira u svetu izvanredno plitkih, povrsnih, banalnih, praznih i nezrelih osoba, cija se zaljubljenost zasniva iskljucivo na infantilno idealizovanim predstavama i estetici fizickog izgleda. Zato imamo gomilu devojaka i zena besprekorno sredjenih, lepih, zgodnih i sarmantih, koje osim sto mogu predstavljati izvor prvobitnog fizickog i estetskog zadovoljstva, zapravo nemaju sta dugorocno da pruze u okviru jedne veze. Upravo iz tog razloga se teziste odnosa smesta na sam pocetak, kada je iluzija pomenutih idelizacija jedino moguca, kada devojka treba da pokaze da je "riba", odnosno da sto vise dobije na ceni izvesnim ponasanjem i doteranoscu svoje fizicke pojave, a ne na uzbudljivosti iskustva i bogatstvu dugorocnog izgradjivanja partnerskog odnosa.

Parafraziracu izjavu koju sam jednom procitao na forumu - Izlog izgleda besprekorno, ali sta je unutra? Naravno da za prazne i banalne osobe nije vazno sta je unutra. Otud nailazi strasno razocarenje zbog okrznute sminke, posle neverovatne katarze otrkica parnerovih fizioloskih potreba, gomile neopranih sudova i prljavog vesa... jer zapravo osim toga ne preostaje stvarno nista kada je pseudoljubavna prica zasnovana na estetici spoljnog izgleda i infantilnim idealizacijama. :hahaha:

-


ovo ne razumem, istovremeno si ljut i smejes se.
kao tinejdzerka ciji je drug upravo udario momka koji je ostavio.
 
Ne mongoloid vec zdravo dete koje iz opravdanih razloga ne moze da odraste, ili pak odraste i poprimi zreli oblik (u zavisnosti od toga kome si to dete poverio i da li se sa njim druze zreli ili ipak i sami deca). Neosporno je da je nuznost kontrole tog deteta, neznost, briga i sva moguca paznja neophodna da bi bilo uzvraceno istom merom. Mislim i da kolicina ljubavi koju neko ocekuje i trazi (govorim o zenama a valjda se odnosi i na muskarce) nema mnogo dodirnih veza sa motivom njenog ulaska u brak...to se podrazumeva.
Odakle ovi precizni procenti (48-53) i kako se to meri?



zena, zena ne curka, dozivljava ljubav ozbiljnije i sveobuhvatnije nego
muskarac,bilo koji muskarac.
Ona moze da pegla s ljubavlju, da cisti s ljubavlju, da kuva s ljubavlju.
Svaki i najmanji deo stana/kuce/vrta moze da bude izraz njene ljubavi.
Njena je ljubav hobotnicka.
Muskarcu je ljubav ljubljenje, mazenje, sex i hrana koju mu skuva.
Boli ga ona stvar oce li boja tepiha da se uklopi sa bojom naslonjaca.
Boli ga uvo za male figurice od stakla koje je ona s toliko paznje birala.

Namerno sam za primer uzeo mongoloida jer zdravo dete moze da
opstane samo, barem neko vreme, mozes da mu objasnis da je vecera
u sporetu ili kako se przi jaje, kako da kupuje u samoposluzi gde je
topla voda itd. Kod mongoloida moras Stalno da si Prisutan.
Ljubav zahteva stalno prisustvo, duhovno i emotivno.
 
Poslednja izmena:
Samo kompletni idiot ne uspeva da provali razliku izmedju sledeca dva pojma:

1.JA

2. BILO KOJI MUSKARAC


Takodje, niti su sve zene jedan entitet, niti su to svi muskarci. Niti su muskarci i zene sa razlicitih planeta, vec su i jedni i drugi pre svega ljudska bica, i vecina stvari im je zajednicka.


-
 
Da dodam , niti je jedan konkretan muskarac entitet koji je isti sa razlicitim zenama niti je zena , konkretna zena isti entitet sa razlicitim muskarcima...

Sa mnom su sve dace, ali neke su i k...rve, neke su strastvene, neke ljubomorne, neke posesivne, neke plitke, ali nijedna posvecena, zato sam jos slobodan....
 
Da dodam , niti je jedan konkretan muskarac entitet koji je isti sa razlicitim zenama niti je zena , konkretna zena isti entitet sa razlicitim muskarcima...

Hm, ne znam da li si se bas najsretnije izrazio, ali ima i toga, verovatno... Radi se o tome sto se uvek nadje neko ko nastoji da nas sve utera u neki kolektivitet - pa onda krene prica... SVI muskarci, SVE zene, i tako dalje. Usled nedostatka licnog, takvi svoj identitet obavezno formiraju kroz neki kolektivni, bilo da je on etnicki, polni, ili neki treci, pa potom raspiruju priimitivne stereotipe O NAMA I NJIMA. Ljudi se medjusobno razlikuju, i ne mogu se neke osobine ili ponasanja generalizovati na citavu grupu ili populaciju. Upotrebom pomenutih stereotipa u konkretnom slucaju formira se slika ljubavnih odnosa kao neceg vrlo banalnog, predodredjenog i siromasnog, neceg sto se odvija po automatizmu uslovljenom sudbinskim karakteristikama citavih polova, a istina je srecom cesto daleko komleksnija, bogatija i zanimljivija.

-
 
Poslednja izmena:
Uh bwe kako ste se svi zajedno zapetljali...izvucete analogiju pa iz analogije odleprsate u novu analogiju a onda od svih tih silnih analogija, posto ne znate kako van, krenete lepo da banalizujete...pazite moze vam se desiti da svaku osobu i svaki postupak banalizujete do gluposti jer je to moguce izvesti...
...sve je do ljudi...sa jednom osobom ide kao podmazano, sa sledecom zapinje a sa trecom nikako ni da pocne...to je realnost i celokupna mudrost ljubavi. Nikako ne dozvoliti da se previse vezes za osobu sa kojom ne ide pa ne ide, to je najtezi deo zaljubljenosti, rasclaniti privlacnost i srodnost...iskljucivo iz tog razloga sam protivnik brakova pre 30. godine...kada se samo prisetim sa kim sam izlazila sa 20 godina...kakva bi to potencijalna greska bila...Nisam verovala koliko predrasuda ima na svetu dok nisam krenula malo vise da citam razlicite teme (ovo ne vazi za vas vec generalno)...ne znam da li ljudi misle da ce moci da kontrolisu emocije ukoliko im podje za rukom da sve smeste u kalup...kao Kant, sve lepo sredjeno, kao u apoteci...svaki pojam na svom mestu...kada ne moze da se nesto ugura u kalup krece banalizacija...Vecini nas se provuklo kroz zivot i da su muskarci bili ti koji su voleli mnogo snaznije i trudili se oko nas, bilo je situacija i kada sam ja volela do bola, sa razlicitim ljudima osoba ima razlicite veze, na emotivnom planu izmedju dvoje ljudi pada u vodu cak i podela na razlicite polove...cesto su tu uloge zenamare...svaka generalizacija je nevolja po jedan odnos...
 
... poenta "romanticnog" prikaza realnosti nije isla na stetu razumnih i zrelih ljudi koji su svesni da svi, cak i oni u koje smo zaljubljeni, imaju neke svoje mane koje zaljubljenoscu tolerisemo ali ljubavlju prihvatimo u potpunosti ili shvatimo naknadno kao svoju veliku gresku upravo zbog zaljubljenosti.

Posrtanje ljubavi izaziva svakodnevica (dakle ne ono sto se potencira i izvlaci iz konteksta) a zaljubljenost mora da prelomi na jednu stranu...ili ce prerasti u ljubav i voljenje osobe sa svim njenim osobenostima i ogoljenoscu, ili prestati i izokrenuti se u ravnodusnost i potragu za novim predmetom obozavanja ili nedostiznosti.

Izvini ako je moja prethodna poruka delovala isuvise licno, ali pominjanje fizioloskih potreba i ostalog sto si u ranijoj poruci nabrojala zaista je zvucalo preterano u kontekstu price cak i kao metafora, jer i zaljubljenost ili ljubav jesu takodje sastavni deo stvarnog zivota kao i nabrojano. Stoga takva svakodnevica ili realni zivot ne moze predstavljati sinonim za nekakve mane, niti mora neminovno da bude pretnja osecanju zaljubljenosti, a naravno da u pogledu ljubavi to biva jos manje, kada svakodnevica, takva kakva je, uz sve probleme i izazove koje donosi, prozivljujuci se u dvoje, zapravo ume da ojaca partnersku vezanost i ljubav. Tvoja prica moze se jedino odnositi na slucajeve kada je veza zasnovana isljucivo na estetici sterilnih idealizacija i fizickoj privlacnosti, a to vec predstavlja, mozda cest, ali svakako poseban slucaj ljubavnog odnosa, a ne neko opste mesto.

Takodje, ponekad ljubavi ni ne prethodi zaljubljenost, pa je u takvim slucajevima „scenario“ koji navodis jos manje relevantan.


PS stvarno nisam znao da si toliki ljubitelj Chuck Norrisa, pa da si usled silnog gledanja „njegovih“ filmova propustila da cujes i za nekog drugog chucka. To je svakako steta. :D


-
 

Back
Top