Privlacnost nedostiznog

@Petrana

Setna i na trenutak intereresantna priča. Međutim, bajkovita. Samo robovanje redu i pedantnoj disciplini u ovozemaljskom životu može donijeti dobro. Totalno oslobađanje od svih stega donosi samo zlo. Valjda je tako i za onaj svet. (Ako ga ima).
 
@Petrana

Setna i na trenutak intereresantna priča. Međutim, bajkovita. Samo robovanje redu i pedantnoj disciplini u ovozemaljskom životu može donijeti dobro. Totalno oslobađanje od svih stega donosi samo zlo. Valjda je tako i za onaj svet. (Ako ga ima).

Robovanje bilo čemu nije dobro samo po sebi i, kao takvo, ne može doneti dobro.
A zar postoji totalno oslobađanje od svih stega? :)
 
@ ristob
ja sve jovo nanovo citam taj svoj post, i sve se divim
cini mi se da u zivotu nisam napisala nesto bolje
Dobro, petrana, koliko se sjećam, pročitao sam mnogo veoma dobrih tvojih postova. To je sigurno i tebi poznato, jer ja za svaki dobar post dajem reputaciju. Ai', na žalost, ovaj ti nije dobar, ma koliko ti mislila da si njime otkrila Ameriku. Iluzija.

Zašto nije dobar? Zato što svijet okerćeš naglavačke. Sve ono što je najvrednije u ovozemaljskom životu, što donosi najveće dobro, možda i jedino, ti stavljaš na poslednje mjesto. A ono što je u suštini najgore, što predstavlja ništa drugo nego hodanje bosog po trnju (do skapavanja), tebi je ideal.

Ti si stidljivo počela kritiku uvodnog posta ove teme, sa kraja tanjega (taj post kojim si kritikovala uvodni tekst gospodjice14 si kasnije obrisala a ne znam koji ti je bio motiv za to, fer bi bilo da ga vratiš), da bi na kraju potvrdila da apsolutno stojiš iza njega i još si, u njegovu odbranu napisala post koji smatraš tvojim remek-djelom. Dakle, tvdriš da

.... mirni dobri ljudi
što nogom stupaju kao po pamuku,
što žive kao divlja i samotna drača
ali sa bodljama unutra okrenutim
da nikada nikog ne ubodu...


takvi ljudi idu u pakao! Tačnije - žive pakao od života. Znači, tvrdiš da ljudi koji davaju sve od sebe u životu da budu od koristi sebi i svima oko njih, žive promašene živote i da su im takvi životi pakao! Jel' to? A onda nudiš formule gospodjice14 (kompromitovan nick) kako istinski živjeti. A šta ona nudi u zamjenu za nezanimljiv život? Nudi drogu, alkohol, ljubavne prevare, tobož život uzbudljiv, makar i kratak. Jednom riječju - nudi razvrat. Kad bi svijet počivao na takvim dokle bi stigao? Bi li treći naraštaj ostavio potomstvo?

A šta ja tupim jovo-nanovo? Da ljudski životi podliježu striktnim i neumoljivim zakonima, da ne možemo sve što bi htjeli, da ne možemo nemoguće, ma koliko žudjeli za time, a ako baš tvrdoglavo hoćemo, onda nam neće biti od koristi ili će nam koristiti koliko i Danajski darovi.

Ljudski životi su u startu ograničeni, neslobodni i, kao takvi, za mnoge su porazni. Ali, ako im se takvi životi ne sviđaju (nezadovoljni su Bogom) da li ih treba meteorski straćiti ili ih ispuniti ljubavlju, koja za sve ima rješenje? Čak i za nemoguće. Robovanje ljubavlju nije ropstvo.
 
Poslednja izmena:
Dobro, petrana, koliko se sjećam, pročitao sam mnogo veoma dobrih tvojih postova. To je sigurno i tebi poznato, jer ja za svaki dobar post dajem reputaciju. Ai', na žalost, ovaj ti nije dobar, ma koliko ti mislila da si njime otkrila Ameriku. Iluzija.

Zašto nije dobar? Zato što svijet okerćeš naglavačke. Sve ono što je najvrednije u ovozemaljskom životu, što donosi najveće dobro, možda i jedino, ti stavljaš na poslednje mjesto. A ono što je u suštini najgore, što predstavlja ništa drugo nego hodanje bosog po trnju (do skapavanja), tebi je ideal.

Ti si stidljivo počela kritiku uvodnog posta ove teme, sa kraja tanjega (taj post kojim si kritikovala uvodni tekst gospodjice14 si kasnije obrisala a ne znam koji ti je bio motiv za to, fer bi bilo da ga vratiš), da bi na kraju potvrdila da apsolutno stojiš iza njega i još si, u njegovu odbranu napisala post koji smatraš tvojim remek-djelom. Dakle, tvdriš da

.... mirni dobri ljudi
što nogom stupaju kao po pamuku,
što žive kao divlja i samotna drača
ali sa bodljama unutra okrenutim
da nikada nikog ne ubodu...


takvi ljudi idu u pakao! Tačnije - žive pakao od života. Znači, tvrdiš da ljudi koji davaju sve od sebe u životu da budu od koristi sebi i svima oko njih, žive promašene živote i da su im takvi životi pakao! Jel' to? A onda nudiš formule gospodjice14 (kompromitovan nick) kako istinski živjeti. A šta ona nudi u zamjenu za nezanimljiv život? Nudi drogu, alkohol, ljubavne prevare, tobož život uzbudljiv, makar i kratak. Jednom riječju - nudi razvrat. Kad bi svijet počivao na takvim dokle bi stigao? Bi li treći naraštaj ostavio potomstvo?

A šta ja tupim jovo-nanovo? Da ljudski životi podliježu striktnim i neumoljivim zakonima, da ne možemo sve što bi htjeli, da ne možemo nemoguće, ma koliko žudjeli za time, a ako baš tvrdoglavo hoćemo, onda nam neće biti od koristi ili će nam koristiti koliko i Danajski darovi.

Ljudski životi su u startu ograničeni, neslobodni i, kao takvi, za mnoge su porazni. Ali, ako im se takvi životi ne sviđaju (nezadovoljni su Bogom) da li ih treba meteorski straćiti ili ih ispuniti ljubavlju, koja za sve ima rješenje? Čak i za nemoguće. Robovanje ljubavlju nije ropstvo.

ristob,
nije red da nista ne kazem, al zaista ne znam sta bih rekla
 
Ma on mene voli, ali sam mu nedostizna...reaguje besom i vredjanjem iz nemoci :lol:
Pomiri se ristob, uprkos tim puritanskim okovima koje si sam sebi nemetnuo i koje bi nametnes svima oko sebe, tebe zapravo neodoljivo privlace slobodne i nesputane osobe...i ljutis se sto ti one ne uzvracaju nego te teraju i beze. Sto ih vise budes osudjivao i sputavao, to ce ti vise izmicati. Ne moze se vetar zarobiti...ni vazduh:aha:
 
Ma on mene voli, ali sam mu nedostizna...reaguje besom i vredjanjem iz nemoci :lol:
Pomiri se ristob, uprkos tim puritanskim okovima koje si sam sebi nemetnuo i koje bi nametnes svima oko sebe, tebe zapravo neodoljivo privlace slobodne i nesputane osobe...i ljutis se sto ti one ne uzvracaju nego te teraju i beze. Sto ih vise budes osudjivao i sputavao, to ce ti vise izmicati. Ne moze se vetar zarobiti...ni vazduh:aha:

a lako te obozavati gospodjice14
vidite gospodjice14, meni je ovo najpoeticniji post koji sam procitala u forumaskom zivotu

bilo je onih dubokih, onih otvarajuociskih, onih zivota sagledavajucih, onih ljudi sazimavajucih
al ovaj je takopoetican da mi krosnje africkog drveca u kojima kriste sarene ptice trenutno na mestu srca
 
Ne mogu svi ljudi (i žene) imati istu unutarnju stabilnost. Sa životnim iskustvima (naročito sa brojem života - budući da verujem i reinkarnaciju) osoba postaje stabilnijom. To znači da takva osoba (nezavisno da li je muškog ili ženskog pola) zna šta joj ne odgovara ali o tome ne razmišlja i bira samo ono što joj "treba" srcu njenom. Takva osoba je istinita prema sebi i prema drugima oko sebe. Zaljubljenost pretoči u jaku i pouzdanu ljubav. Nadam se da ćete se složiti da ljubav i zaljubljenost nisu isto.
Takodje treba imati na umu da emocije nisu isto što i ljubav. Ljubav nikada ne slama i ne uništava. Tako nešto čine samo emocije kojima osoba nije kadra vladati. Osoba koja neguje čistu ljubav prema drugoj osobi sa lakoćom će joj poželeti sreću a sama će se okrenuti da neguje ljubav prema onoj drugoj sa kojom je odabrala deliti život.
Ne treba shvatiti (kao što je neko već naveo) da jednom započeta zajednica treba da traje ceo život. Za negovanje istinite ljubavi treba izuzetno mnogo hrabrosti. Ne treba smetnuti sa uma da često menjanje partnera znači da ne umemo voleti dopk često menjanje prebivališta ili posla najčešće znači da ne umemo prihvatiti obaveze. Velika i jaka ljubav iziskuje veliku i jaku odgovornost i prema sebi i prema drugima.
Ono što razlikuje žene od muškaraca je površno i nebitno ali to sigurno nije veličina i kvalitet ljubavi. To je samo jače prisustvo jednog od dva dominantna principa.
Svakako da osudama nema mesta jer život živimo upravo zato da bismo ga učili kroz probe - greške - i korekcije.
Znam ženu A koja je iz svog braka bila više nego zaljubljena u slobodnog muškarca B. On je bio svestan te njene zaljubljenosti ali joj nikako nije hteo otkriti niti je hteo zloupotrebiti njenu spremnost da okrene ledja svojoj porodici. On je znao da ga život vodi njegovim putem i da ona mora ostati tamo gde i jeste.
 
Poslednja izmena:
Ne osuđujem tu ženu!

Da, prava zivotna prica koja se meni desila.
Moja supruga voli drugog coveka (ozenjen, otac 3. djece). On je moj prijatelj.Ja sam podgriejavao druzenje sa njim , cesto pozivajući suprugu na zajedničko druzenje (znajući za njene simpatije prema njemu) , nisam sputavao njenu potrebu za slobodom, nikada je nisam gušio, niti ona mene, znajući da je jedino tako mogu zadrzati.
I desila se ljubav (pored mene), nisam bio svestan, kasnije sam shvatio da među njima gori obostrana vatra, da su presli dozvoljenu granicu koju sam ja u svojoj glavi projektovao.Nase igrice su postale opasne.
Ona mi je sve priznala, da ga voli, da zeli da on i dalje bude "u nasoj blizini" , da ta veza hrani nas brak, da je srecna.
Bilo mi je tesko; saznanje da ona voli drugog, razdire me, ali sa druge strane znam da ona voli i mene i da obozava nas brak (koji je jedinstven), nas brak je za nju najdragoceniji.
Pomesana su mi osjecanja, borim se...mislim da cu izdrzati.
Zelim da je zadrzim za sebe, ne zelim da je ostavim, uvek sam joj govorio da su njoj potrebna najmanje 3. muskarca, da joj treba jos neko, da zadovolji svoje nagone (ne seksualni) za životom.Ona je esencija zivota; zavidim joj.Kada pogledam ljude oko sebe, čine mi se kao blede kopije zivota, monotonija.
Da li imamo pravo da prozivimo ovaj zivot dajući sebe samo jednoj osobi?
 
Pre nego sto krenete da tražite srecu,proverite--možda ste već srecni – Dusko Radovic


Ovu temu pokrecem inspirisana jednim blogom...i velikim brojem ljudi u slicnim zivotnim okolnostima. Dakle, ona je u braku. Voli coveka, sa kojim ne moze imati nista sem usputne veze – iz ma kog razloga (ozenjen je, zivi daleko bilo koji faktor razdvajanja). Ona se strastveno zaljubi u njega, provedu par vikenda zajedno u raznim gradovima... i rastaju se. Placuci, sva ubijena i nesretna, vraca se svom suprugu – koji blage veze nema sta se desava u njenoj dusi i srcu. Ne shvata da je njegova zena zaljubljena u drugog, da zeli drugog, da sve svoje misli i svu svoju strast ima, daje i cuva...za drugog. Ona ne napusta svog muza, no ostaje, gledajuci ga, kroz izmaglicu suznih ociju, koliko je sretan sto je s njom, trpeci nevoljko izlive njegove neznosti i ljubavi. Ali i dalje voli drugog. Necu komentarisati ni na koji nacin, niti zelim da pozovem na osudu, ne, nikako...s psiholoskog i unutrasnje-moralnog, licnog stanovista, ono sto me kopka jeste kontradktornost osoba koje unutar sebe plivaju u emotivnoj buri, recimo, primera radi, zaljubljenosti u jednu osobu, dok spolja stameno istrajavaju u mirnoci zivota sa drugim...Kako se ne slome? To kao prvo. Kao drugo, da li je njihova percepcija sopstvenih osecanja ispravna, da li ikad vole zaista, ili samo vole uzbudjenje, napetost, nemir te ih to navodi na ubedjenje da zaista vole. Je li za neke ljude carolija i primamljivost nedostiznog tolika da se nikada ne zadovolje onim sto imaju, vec stalno teze onome sto im izmice.....

PS. Ova situacija pimenljiva je na sve i svakog. Zena-muz-ljubavnik varjanta uzeta je samo kao primer i svaka slicnost sa pravim ljudima i dogadjajima sasvim je slucajna.

Lijepa tema..prvo da kažem
Kako se ne slome? ..na to je @Borac dala odgovor sa kojim se slažem
Drugo - nismo svi isti....nedavno smo pričali tako..jedna osoba kaže "Ja sam više kućni tip"...a ona je je više avanturista...i ja se tako zamislih pa šta sad to znači avanturista?..jel to dobro ili loše?...da li se uz to vežu dobre ili loše osobine?...
..i onda zaključih da istraživački duh, želja za novim koje ne znaš kuda će te odvesti ne mora značiti da nisi sposoban imati stabilnu porodicu...biti jaka ličnost..kako Borac kaže....Mislim da je to ovdje u pitanju...A kad ju je taj nemirni duh već odveo u prvobitno nepoznato, otkrila je lepotu, očigledno nešto što bi moglo biti potencijalno ozbiljno..ali neostvarivo, čega je žena iz priče itekako svjesna....
..sto ljudi sto ćudi...
 
Ne osuđujem tu ženu!

Da, prava zivotna prica koja se meni desila.
Moja supruga voli drugog coveka (ozenjen, otac 3. djece). On je moj prijatelj.Ja sam podgriejavao druzenje sa njim , cesto pozivajući suprugu na zajedničko druzenje (znajući za njene simpatije prema njemu) , nisam sputavao njenu potrebu za slobodom, nikada je nisam gušio, niti ona mene, znajući da je jedino tako mogu zadrzati.
I desila se ljubav (pored mene), nisam bio svestan, kasnije sam shvatio da među njima gori obostrana vatra, da su presli dozvoljenu granicu koju sam ja u svojoj glavi projektovao.Nase igrice su postale opasne.
Ona mi je sve priznala, da ga voli, da zeli da on i dalje bude "u nasoj blizini" , da ta veza hrani nas brak, da je srecna.
Bilo mi je tesko; saznanje da ona voli drugog, razdire me, ali sa druge strane znam da ona voli i mene i da obozava nas brak (koji je jedinstven), nas brak je za nju najdragoceniji.
Pomesana su mi osjecanja, borim se...mislim da cu izdrzati.
Zelim da je zadrzim za sebe, ne zelim da je ostavim, uvek sam joj govorio da su njoj potrebna najmanje 3. muskarca, da joj treba jos neko, da zadovolji svoje nagone (ne seksualni) za životom.Ona je esencija zivota; zavidim joj.Kada pogledam ljude oko sebe, čine mi se kao blede kopije zivota, monotonija.
Da li imamo pravo da prozivimo ovaj zivot dajući sebe samo jednoj osobi?


Pokusavam da shvatim da li u ovome ima bar delic istine, mada ne sumnjam da su ovakve situacije moguce jer je u zivotu sve moguce pa i skup toliko nelogicnosti.
Ovakav stav ne bih toliko povezala sa mazohizmom koliko sa uzivanjem u tome da se jedan normalan (i pitanje normalnosti je diskutabilno), uobicajeni odnos koji postoji izmedju dvoje i koji podrazumeva sebicnost izrazenu kroz potrebu za nedeljivoscu onoga ko nam znaci zameni necim obespokojavajucim i prilicno nestabilnim. Povezala bih ga sa uzbudjenjem koje izaziva privlacnost sopstvenog partnera kod drugih, njeno "vrednovanje" i strast koju izaziva kod drugog podjednako jako koliko i u nama, zamisljanje i projekcija igrarija koje se vode izmedju njih...ali ne razumem da se pri tom oseca zavist sto je ona spremna da se podeli sa 2 ili vise muskaraca, ne uzimajuci joj za zlo takav nacin zadovoljenja nagona za zivotom. Da li se ti esencijalni zivotni napici moraju i imaju smisla zadovoljavati na stetu prvog, iako je prvi ne dozivljava kao stetu vec kao vatromet u sopstvenoj vezi? Mozda vi u ovoj kombinaciji imate dinamicniji zivot, bolje raspolozenje, vrcanje energije ali moram da ponovim poslednje postavljeno pitanje - Da li imamo pravo da prozivimo ovaj zivot dajući sebe samo jednoj osobi? ....uz dodatak..."koja nije spremna da svoj zivot prozivi dajuci samo jednoj osobi"? Gde ste tu vi/ti? Da li ovakvim cinom svog partnera sebi dajete/dajes za pravo slobodu uvlacenja jos nekog, tj. neke u svoje emocije, ukoliko i kada se pojavi bez brige i razloga za strah sta ce nakon svega od tih silnih cvorova preostati. Kada se stvari isprepletu i zamrse, cvor je nuzno preseci. Ili sve to ipak ne zulja?
 
Ako ste stavili ovo na psihologiju onda pricajte o psihologiji , a ne o romantici i literarnom sadrzaju u temi....

Ovo se zove unutrasnji konflikt kod osobe, i moze biti dosta razloga, obicno roditeljski kadar zakazao...
Ili nedostatak oca kod zenske osobe, ili elektrin kompleks, ili naglasena smesa tajine cerke i licne nesigurnosti...
Kad imas osobu sa unutrasnjim konfliktom pored sebe, bez obzira kakva je i sta zeli, to ne zeli...
Prvo moras razbucati taj unutrasnji konflikt ili ga kanalisati na nesto sto ce biti materjalno ili realno, fiksirati...
Zatim ga uobliciti da bude zeljen do maksimuma , da bi se stvorila frustracija, i na kraju ta frustracija se razresenjem pretvara delimicno u razresenje unutrasnjeg konflikta...
Ovo bi bio partnersko terapeutski pristup ovom problemu...

Iliti ono sto mudri mangupi znaju , nekad se treba kreirati tenzija i tamo gde je nema jer bolje resavati tamo gde mozes nego tamo gde ne mozes....
 
Ako ste stavili ovo na psihologiju onda pricajte o psihologiji , a ne o romantici i literarnom sadrzaju u temi....

Ovo se zove unutrasnji konflikt kod osobe, i moze biti dosta razloga, obicno roditeljski kadar zakazao...
Ili nedostatak oca kod zenske osobe, ili elektrin kompleks, ili naglasena smesa tajine cerke i licne nesigurnosti...
Kad imas osobu sa unutrasnjim konfliktom pored sebe, bez obzira kakva je i sta zeli, to ne zeli...
Prvo moras razbucati taj unutrasnji konflikt ili ga kanalisati na nesto sto ce biti materjalno ili realno, fiksirati...
Zatim ga uobliciti da bude zeljen do maksimuma , da bi se stvorila frustracija, i na kraju ta frustracija se razresenjem pretvara delimicno u razresenje unutrasnjeg konflikta...
Ovo bi bio partnersko terapeutski pristup ovom problemu...

Iliti ono sto mudri mangupi znaju , nekad se treba kreirati tenzija i tamo gde je nema jer bolje resavati tamo gde mozes nego tamo gde ne mozes....

A šta ako je konflikt, nastao nagomilavanjem porodične i traume spoljašnje sredine, toliko dugotrajan da postizanjem jedne frustracije dobiješ samo trenutno olakšanje i ništa više..konflikt i dalje postoji ...ako je nastao na podlozi PTSP-a ..?
 
Pa jel to hoces da ti razvijem plan terapeutskog dejstva...?

Ima jedna stvar kod razvijanja (kao kod ruze) konflikta i frustracija....tekovina razvijenog pomaze sledecem razvijanju, a kod terapija koje se zasnivaju na naporu,ubedjivanju, trosenju volje i neprijatnim asocijacijama imas negativno gomilanje tekovina...

Pri tome osoba obicno ne zna da je pokusni kunic...jer da zna proradi ego, sujeta, kako ti to vec klasifikujes i onda se ukljuci LOGIKA i VOLJA, a i jedno i drugo je deformisano malo ili vise kod frustriranih i psihoticnih osoba...

Terapeut tesko da moze da odradi to, jer je u startu pozicija definisana, ali partner moze...
To je nalik kad detetu vadite zub, pa mu prstom skrecete paznju na nesto drugo dok zub ne cimnete i naglo ga izvadite...
 
Dugotrajne psihoze mnogo deformisu logiku i volju, pa nekad to ide do takvog nivoa da se vise ne moze govoriti o orginalnoj osobi, pa se onda moze s pravom kreirati nova osoba...jer ionako je to vec druga osoba...

Tada postoje vise meni poznatih pristupa, osim naseg kljukanja lekovima....
Britanci rade nesto nalik relax tehnici, ne znam kako pomaze, ali su imali ogroman broj slucajeva i uspesno smanjili...i vratili u drustvo...
brazilci rade preko treningavolje, tj kreiraju animalnog coveka....jer animalno daje najvecu volju,a volja je itekako potrebna za izlazenje iz kruga deformisane logike koja je podredjena sujeti i fobijama (podredjena jer ce deformisati i logiku i percepciju i sve da bi dobijala zakljucak koji je pogodan iz ugla postojeceg resenja traume, makar to resenje bilo destruktivno)
 
Inace se slazem sa Ristobom da je petranin post ustvari prikaz djavoljeg u zenama...
Alavosti i animalnosti...
I to koje?
One animalnosti koja je ljudski refleks i o njoj se ne razmislja...
Kod zena je to refleks o dinamici i stalnoj promeni , jer se u promeni moze birati...
Zato zena zeli promenu i kad ima sve potaman, ali mora da bude promena...
To pametnije resavaju tako sto menjaju nebitne detalje, tipa estetiku , pa je estetika tu projekcija dinamike i zahteva za dinamikom u zivotu , ali na nebitnim stvarima...

Tako ispada da estetika nastaje kao nebitna stvar koja je vezana za frustracione ventile zena i kontrolisanje sopstvene djavolje prirode alavosti.Umesto da se obracuna sa alavoscu, sto po meni mozda jeste logicno ali nije i najbolje.....
Jer se tako smanjuje evolucioni potencijal...
Alavost kod zena kreira mnoge zahtevne impulse, a uz to i negativnosti puno kroz zahtev za ispunjenjem tih impulsa bez obzira na mogucnosti...
Medjutim to je dobro , jer je to podsticaj za angazovanje...
A uzasno je negativno ako se ne stavi pod kontrolu....
A danas se to bas ne stavlja pod kontrolu i imamo osecaj bliske propasti sveta ili bar destrukciju ljudskog dostojanstva i totalno nepostovanje ljudskog zivota, a upravo nastao iz ovakvog pristupa nekontrolisane alavosti...koju mogu da kazem siri zena i njen arhitip, epigenetska znanja i refleksi.

Kao i kod vatre, alavost kod zena je dobar sluga a zao gospodar...
Kao sluga je zahtevan, inspirativan, provokativan, dinamican, biopotentan, evolutivno pozitivan.
A kao gospodar je makijavelisticki, sebican, egocentrican, kratkorocan, nestrategijski, destruktivan, nemoralan, licemeran, narcisoidan...

Naravno da ne ocekujem da se iko slozi sa ovim izrecenim , u ovom vremenu na primitivnoscu zagadjenom balkanu , jos i emancipatorski obojenom i medijski i drustveno.
Mozda u britaniji da, mozda u nemackoj mozda, jer tamo ipak imaju filozofsku uzdrzanost.
 

Back
Top