prisustvo oca na porodjaju

I moj je prisustvovao, ali nije da mi je nesto pomogao, sav se jadan uzmuvao, gledao me kako se mucim onako sazaljivo, kao kad npr gledamo bokserski mec, posle, kad je beba izlazila, pricao mi je da se samo bio ukipio i blenuo u citavu tu scenu kao omadjijan. Posle smo plakali zajedno u sobi.
 
Treba, ako Bog da, da se porodim pocetkom-sredinom septembra, znaci jos imam ihahaj... Muz sigurno nece prisustvovati porodu, kao sto ne moze da prisustvuje kada mi vade krv.
Neprijatna mu je situacija u kojoj mene nesto boli, pljuska krv... Ma, prosto nije tip covjeka koji bi u tome uzivao.

sasvim je glupo nagovarati nekoga ko nesto ne zeli na nesto.
A i ja licno nisam sigurna koliko je neophodan.
U nasoj se sali poradja po 2-3 zene od jednom i ne bih voljela da neka od "komsinica" dovede svoga muza. ***, ipak ja lezim tu gola, u vrlo nezgodnom polozaju, a on ushiceno fotogrfise svoju draganu.

Kada se oporavim, nakon par sati ili koliko vec bude, zelim da muz dodje. Za vrijeme porodjaja, stvara guzvu, ne pomaze babicama ili doktoru, a postoje sanse i da se onesvjesti. :)
 
I moj je ucestvovao, sam je hteo.Iako se njemu cinilo da je beskoristan jer me je samo gledao kako trpim i drzao za ruku meni je bio od neprocenjive pomoci! Ako nista drugo ubila bih se od dosade tih 7-8 sati. Prvih par sati dok je sve islo lagano smo caskali. Kad sam 4. sata legla jer nisam vise mogla da stojim na nogama masirao me je, merio mi vreme stopericom, na kraju legao pored mene (za vreme trudova porodilje su u jednokrevetnim sobama) i grejao mi ledja pa smo i malo spavali po par minuta pa par minuta bolova pa sve tako. Tih par sati su mi stvarno brzo prosli iako su bili vrlo bolni (porodila sam se bez epidurala igrom slucaja). Kad se pojavila glavica babica ga je zvala da pogleda - videla se kosa. U porodjajnoj sali je sve proslo jos brze, malisa se ispilio za 20 minuta. Muz mi je bio kraj uzglavlja, pridrzavao me i sama pomisao da je tu mi je davala super snagu. Nisam imala poriv ni da urlam ni da psujem mozda bas zbog njega. Kad su mi stavili goluzdravo bepce, svo umazano, na stomak rastopismo se oboje! Dok su mene sili on je isao na pranje i oblacenje i posle ga je drzao u narucju kraj mene dok su mi radili sitan vez da mi odvrati paznju od uboda igle. Bili smo ko omadjijani oboje. On je na kraju svega vrlo srecan sto je bio prisutan!

A sto se tice straha da ga ne mine zelja za zenicom: nema frke. Od kad sam ga poslala da mi kupi brushalter jos tri broja veci zelja nema sanse da se ugasi ;)
 
kad ovako nesto procitam najezim se
kakvi su to muskarci da vas pitam,da imate otvoren prelom on bi pao u nesvest ni hitnu ne bi znao da pozove???
ja mislim da bi moj muz mogao ruku/nogu da amputira ukoliko bi bilo neophodno bez gubljenja zdravog razuma.ne treba svako takav da bude ali lekarska pomoc zbog tudjeg porodjaja:roll:
 
kad ovako nesto procitam najezim se
kakvi su to muskarci da vas pitam,da imate otvoren prelom on bi pao u nesvest ni hitnu ne bi znao da pozove???
ja mislim da bi moj muz mogao ruku/nogu da amputira ukoliko bi bilo neophodno bez gubljenja zdravog razuma.ne treba svako takav da bude ali lekarska pomoc zbog tudjeg porodjaja:roll:

moj bi rekao nije ti nista ajde ustani i drzi tu kosku sa obe ruke vidis da ti nesto strci:lol:
 
Video sam u nekom filmu..mislim da se zove X-romansa...valjda je to bio porodjaj....i sloshilo mi se.
Paaa mogao bih da prisustvujem...ako se to trazi....ali ne bi mogao da garantujem da nece morati vshe oko mene da se bakcu kad pochne..ono..mirishljiva so i tako to...
 
Moj momak je rekao da bi se pre ubio nego prisustvovao porodjaju... kaze gadi mu se ta krv...

i da, ako je normalan porodjaj, nema krvi. Zena pocne da krvari tek kada posteljica pocne da se odlubljuje, sve ostalo je plodova voda koja je u normalnim situacijama bistra, providna tecnost, a kada zena pocne da krvari, njih babice vec odvuku na drugu stranu s bebom, tako da oni to i ne vide:)
 
Mi smo imali zarku zelju, naravno u bolnici nikakvih uslova, jer se renoviralo krilo, pa je sve bilo improvizovano. Imala sam bolove 12 sati, i nista, zavrsila na carskom, i to sa spinalnom anestezijom i mnogo bi mi znacilo da je bio pored mene.
 
Jedino je vazno ono sta se supruznici dogovore, bez nametanja sa strane. Mojoj supruzi je bilo lakse sto nisam prisustovao, iako sam bio spreman da ostanem.
Krvi sam se nagledao, mada mi i dalje nije prijatno. Svoju majku previjao, cistio kadu od krvi i vodio na usivanje kod hirurga. Kad te muka natera, sve istrpis.
Hani, tvoj muz je stvarno ekstra junacina, ali nikad ne znas, kad ce da zakaze u zivotu i to verovatno kod neke banalne stvari.
Zato, ne hvali se i ne kudi.(Ovo napisah, kao odgovor na herojsku amputaciju, pu, pu, pu, daleko bilo).
 
U nasoj zemlji mnogo sto sta je cudno. Doduse nacelnik GAK-a je rekao voditeljki jedne emisije na televiziji kada ga je pritisla, da ce rado:roll: dozvoliti nekom ocu koji izgara od zelje da prisustvuje porodjaju svoje zene, a nema para da plati, da prisustvuje, ali to je po njemu, kao, hir razmazenih trudnica:shock: i ne veruje da bilo koji otac to toliko zeli, a osim toga, kaze, imali su toliko problema sa ocevima koji su se, kao, onesvescivali i panicili:roll:.....
Objasnio je da na klinici postoji 20 boksova i oni ne mogu da stignu da budu non stop sa svakom trudnicom, a ocevi, kao, izlaze i traze ih po hodnicima....
Ja mislim da njima ne odgovara da otac prisustvuje jer ne mogu posle da slazu za neke stvari i da pripisu suzenoj svesti zene pri porodjaju, a svasta se desava...pre svega to da je zena sama i prepustena sama sebi satima, ako nije platila nekom od doktora veliku svotu novca.... Mozda ja i nisam u pravu, nisam iz BG, nisam se tamo poradjala i sve ovo pisem napamet, to je ipak samo moje misljenje i daj boze da nisam u pravu...


happy-ce posle epiziotomije bude veoma malo krvi, beba nije krvava kada se rodi, a prodje pored reza (uh, al' sam slikovita;) ), on onda gleda u bebu, pa s bebom odlazi, a zena tek onda poradja posteljicu i pocinje da krvari....eto ja bas slikovito:)
 
И ја мислим да је то завера светских моћника оличених у лику лекара или њихов пуки хир и да никако нема рационалних разлога зашто није могуће увек и на сваком месту спровести ту идеју у стварности...
 
a osim toga, kaze, imali su toliko problema sa ocevima koji su se, kao, onesvescivali i panicili.....
Када сам била са ћерком у болници на операцији крајника била сам присутна када је једна мама добила нешто као хистерични напад када су јој дете донели из операционе сале. Наиме, деца се обично доста драматично буде из анестезије, могуће је да се бацакају..и тако... А мајка је толико почела да паничи због тога да су је две сестрице и докторка држале док смо ми, остале мајке, прискочиле у помоћ детету...
Ако нека МАЈКА паничи тако због рутинске операције као што је операција крајника, зашто мислиш да нема очева који нису исто тако ни свесни да не могу да поднесу тако дрматичну ствар као што је порођај?
Замисли ту компликацију лекарима када више пажње треба да посвете оцу него породиљи? Зашто мислиш да нису имали таквих искустава?
 
А замишљам тек ту праксу спроведену у болници у којој сам се ја порађала и која је зидана у претпрошлом веку: у претпорођајној сали величине 3 пута 5 наређано је 6-7 кревета на којима као сардине лежи 6-7 жена... Крв свуда наоколо, жене само покривене чаршавима, нека стење, нека повраћа, нека јауче, нека вришти, урла...и 6-7 срећних мужева који сви заједно сате и сате проводе у свему томе држећи супругу за ручицу и марамицом јој квасећи лишце као у филмовима...

Ја не знам како је то жена сатима препуштена сама себи - ми смо имале друштво једна друге, још да су нам и мужеви били ту - пала би журка!
(Иначе, сестре и бабице су све време у тој истој просторији...)
 

Back
Top