samo sa jednim sam u kontaktu i danas, ali sa onim do kojeg mi je bilo najvise stalo u zivotu. sa njim nema taktika, nema praznih prica i nema formalnosti - ostaje sirova sustina. kada imam problem tacno oseti, zove me i samo mi kaze - pricaj -
imali smo intenzivan i dubok odnos, ucili zajedno i oblikovali se. samo zahvaljujuci njegovoj tvrdoglavosti i spremnosti da istrpi sve moje napade i sibanja, a bog sam zna koliko ih je bilo, smo izasli iz te price i izgradili nesto drugo, na drugoj osnovi.
to nije klasicno prijateljstvo, ne mogu uopste da mu lupim etiketu ali ostaje u okvirima koje smo odredili i kojih se drzimo. receno je sve sto je trebalo da se kaze, rascisceno, oplemenjeno i ojacano i nema teoretske sanse da ja po tome brljam.