Roditeljima "vracas" tako sto podizes svoju decu a ne tako sto ces da zivis sa njima kada ostare. Nije ti to logicno? Roditeljstvo nije zasnovano na pruzanju i ocekivanju da ti se za to plati ili oduzi, bar je tako u mojoj porodici i vecini porodica koje znam.
Naravno da roditeljima treba da pomognes koliko mozes u materijalnom i svim drugim oblicima (emotivnim pre svega) ali to ne mora da bude kroz "vracanje duga" tako sto ce ziveti sa tvojom porodicom jer je usamljen. Isto tako, tvoja porodica (ti i supruga) imate dva para roditelja, pa kako cete raspodeliti vas stambeni prostor i vreme za zivot sa ta oba para roditelja? Jer, ako zivite sa tvojim roditeljima a ne zivite sa partnerovim onda su njegovi roditelji zapostavljeni a svaka normalna veza pociva na ravnopravnosti... kurshluz u tvojoj logici?
Znam jednog naseg coveka u iseljenistvu, covek je bio lekar i univerzitetski profesor u USA, on i zena su imali zive majke, izbegle iz Sarajeva. Dok su bili na pocetku svog zivota u USA majke su im zivele u Beogradu. Oni su uredno placali njihov zivot tamo, dva stana, dve dopunske penzije, sve dodatne troskove... ali su babe pocele da kukaju za svojim Sarajevom, prijateljima, raseljenom rodbinom i usamljenoscu u BGD. Posle par godina kada su finansijski (poprilicno) stali na noge dovedu oni obe bake u Juznu Karolinu, dobije svaka po svoj stan u okviru porodicne kuce. Posle 6 meseci svadja u toj kuci je vec bila nesnosna, medjusobno su se babe pi.ch.karale (moj sin zaradjuje vise od tvoje cerke, unuci su na nas a ne na vas, ti si seljanka sa Ilidze a ja sam zivela u centru, na Marin platzu itd), pa su babe napadale supruznika svoga deteta (sta je moja cerka gledala kada se udavala za tebe itd), poceli su da se svadjaju i supruznici (tvoja majka je rekla...). Babe su vracene za Beograd iako su imale izradjene boravisne vize a za godinu-dve i to dvoje supruznika se razvelo jer su im brak razorile svadje koje su zapocele lude babe. Naravoucenije?