Kafić Priče iz prošlog veka III - Ispovedaonica kod Heroja ispod duda✝️

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Inatim se s onima koje su mi pretile ražnjem :)
1758665323198.gif
 
Poređenje sa drugima je skoro uvek uzrok patnje i!i nerviranja
A i besmisleno je!
Uvek postoji neko bolji ali i gori od nas
Poredi se sa sobom samim
Tek tako mozeš da vidiš svoj napredak ali i stvarni dar
Pa frustracija potiče što ne mogu nešto što sam naumio. Nema suštinski veze sa drugima.

Mislim, frustracija, padne mi na pamet možda dva puta godišnje i malo sam smoren. Tek tu dolaze drugi i to samo kao primer da postoji taj gen u porodici, ali je mene preskočio.

Mogu u fotošopu da izvedem ono što sam zamislio. Tu dolazi onaj deo sa trudom i radom. Da, moraš da učiš, vežbaš i vežbaš i na kraju postigneš. Ali postigneš.

Ako bi mi pala pesma na pamet, mogu da je snimim kako sam je čuo u glavi. Ok, jasno da produkcijski bi mi za to trebalo dalje da imam bolji studio, bend i producenta, ali mogu to iz glave da pretvorim u zvuk i sam otprilike kako sam zamislio.

Kod slikanja to ne mogu i to me nervira. Mislim ,,nervira", ne razbijam glavu oko toga.

Imaš neku želju, viziju, misliš da možeš, a ne možeš, ni blizu, ruke i mozak te izdaju i prosto ne možeš 😆

Dodatno znam o čemu pričam jer imam lep rukopis, lepši od brata na primer koji daleko lepše crta, i sad kad nešto hoću u nekom stilu da napišem - mogu. Ili ako ne mogu, vežbam i vežbam pa mogu.

Znam i one grafite da crtam sa slovima, dakle, ako imam ideju i viziju mogu da nacrtam ovako nešto

1000057474.jpg


Ali kada treba da crtam lica, ruke, životinje... tačno osećam taj neki system error u mozgu i nemogućnost što je frustrirajuće. Mogao bih se istrenirati da budem nešto bolji, ali nema tu sreće. I ne ispunjava me to - da ne mogu ono iz glave da pretvorim u stvarnost.

Nisam neko da tek tako šara nego me pukne inspiracija. Ako je pesma, uzeću gitaru i odsvirati i otpevati to i snimiti. Ali da nacrtam ne mogu 🤬
 
Pa frustracija potiče što ne mogu nešto što sam naumio. Nema suštinski veze sa drugima.

Mislim, frustracija, padne mi na pamet možda dva puta godišnje i malo sam smoren. Tek tu dolaze drugi i to samo kao primer da postoji taj gen u porodici, ali je mene preskočio.

Mogu u fotošopu da izvedem ono što sam zamislio. Tu dolazi onaj deo sa trudom i radom. Da, moraš da učiš, vežbaš i vežbaš i na kraju postigneš. Ali postigneš.

Ako bi mi pala pesma na pamet, mogu da je snimim kako sam je čuo u glavi. Ok, jasno da produkcijski bi mi za to trebalo dalje da imam bolji studio, bend i producenta, ali mogu to iz glave da pretvorim u zvuk i sam otprilike kako sam zamislio.

Kod slikanja to ne mogu i to me nervira. Mislim ,,nervira", ne razbijam glavu oko toga.

Imaš neku želju, viziju, misliš da možeš, a ne možeš, ni blizu, ruke i mozak te izdaju i prosto ne možeš 😆

Dodatno znam o čemu pričam jer imam lep rukopis, lepši od brata na primer koji daleko lepše crta, i sad kad nešto hoću u nekom stilu da napišem - mogu. Ili ako ne mogu, vežbam i vežbam pa mogu.

Znam i one grafite da crtam sa slovima, dakle, ako imam ideju i viziju mogu da nacrtam ovako nešto

Pogledajte prilog 1789066

Ali kada treba da crtam lica, ruke, životinje... tačno osećam taj neki system error u mozgu i nemogućnost što je frustrirajuće. Mogao bih se istrenirati da budem nešto bolji, ali nema tu sreće. I ne ispunjava me to - da ne mogu ono iz glave da pretvorim u stvarnost.

Nisam neko da tek tako šara nego me pukne inspiracija. Ako je pesma, uzeću gitaru i odsvirati i otpevati to i snimiti. Ali da nacrtam ne mogu 🤬
Veruj mi,osim genija koji su retki, svako ima taj problem- raskorak između vizije u glavi i ograničenosti ruke da to materjalizuje
A kad je neko nestrpljiv i histeričan ko ja,dodatno je teže
No,prevazišla sam to kad nešto MORALA da nacrtam,bilo za pare ili ranije na faksu
Prva varijanta je često katastrofalna i ubije me u pojam,al pošto MORAM uradim novu
I ta obično biva neuporedivo bolja
A tek treća!
To me naučilo neophodnom strpljenju koje je bivalo nagrađeno radovima kojima sam bila zadovoljna
Mada su mi i dalje najdraži oni crteži momenta,inspiracije,nesavršeni ali magični
 
Veruj mi,osim genija koji su retki, svako ima taj problem- raskorak između vizije u glavi i ograničenosti ruke da to materjalizuje
A kad je neko nestrpljiv i histeričan ko ja,dodatno je teže
No,prevazišla sam to kad nešto MORALA da nacrtam,bilo za pare ili ranije na faksu
Prva varijanta je često katastrofalna i ubije me u pojam,al pošto MORAM uradim novu
I ta obično biva neuporedivo bolja
A tek treća!
To me naučilo neophodnom strpljenju koje je bivalo nagrađeno radovima kojima sam bila zadovoljna
Mada su mi i dalje najdraži oni crteži momenta,inspiracije,nesavršeni ali magični
Da, ali veruj mi da se ovde radi o totalnoj katastrofi epskih razmera koja se ne može ni iz 73828. puta napraviti da liči na nešto, iako bi svaki sledeći pokušaj bio bolji, opet bi krajnji rezultat bio sranje 🤣

Bližio se nedavno neki datum bitan za mene i jednu drugaricu i trčim i padne mi na pamet da joj nacrtam jednu sliku, smislim celu kompoziciju koja sadrži neke naše interne fore i stvari i razne predmete koji nas povezuju. Imam jasnu viziju u glavi kako treba da izgleda.

Uzmem da crtam, ma, katastrofa, ali totalna, ni ne nazire se to što sam zamislio i da je na primer neki automobil uopšte automobil, a kamoli taj konkretno koji treba da bude 😂

Ništa, uzmem i uradim u fotošopu to što sam hteo, bude baš tako kako sam zamislio i odštampam. Onda htedoh uraditi trik i preći bojom preko odštampanog.

Ma jok, i za to sam totalni idiot 🤣 Ispalo baš baš loše. Ali ajde, ok, to bi recimo mogao uvežbati da bude bolje.

Na kraju sam samo odštampao to što sam uradio u fotošopu, uramio i predao. No, dobro, ispalo je super. 😎
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top