PRICAONICA-da se bolje upoznamo

"LICA"

Pricaj mi
Reci mi nesto o sebi
Dugo te nisam sreo
Ne licis vise na klinku
O kojoj sve sam znao
Proslo je deset ili vise
Boze kako vrijeme leti
Kako se covjek mijenja
Mi smo ti poput suza
Kristalnih,
Nevinih,
Cistih
Na putu od pamuka i trnja
Mi zivimo kao zvijezde
Mi se radjamo poput sunca
Nosimo vjeciti pogled
Skovan od straha od smijeha.
Reci mi nesto o sebi,
Gdje li si sva ova ljeta?
Zar si to nekog srela?
Ne volim to sto sutis
Malo si na rijecima skrta.
Gdje smo to bili stali?
Na Omladinskoj ili Titovoj?
Ionako vazno nije...
Sve se to jednom mijenja
Stigla su nova djeca
Iz nekog cudnog grada
I njihovo ce vrijeme proci
Ostat ce samo duse
Tvoje i moje oci
Da dogore ove noci
Uz kapucino i Montena...
A ti mi samo pricaj
I molim te nemoj stati...
 
Vjecnost


Moj si otisak prsta...
Moj si dah i uzdah...
Moj si dodir i dlan...
Moj si smjeh...
I osmjeh!
Moje si jutro i vece...
Moj si mjesec u pustim nocima..
Moj si korak...
Moja si kaldrma!
Moja si svaka rima...
Moja si pjesma i prica....

Moj si pocetak...
Moj si kraj...
Moje si ime..
Moj si zaborav...
Moj si dan!
Moj si svaki drhtaj....
Moja si mora i najljepsi san...
Moja si masta...
Moj si dar!

Moje si platno,boja i kist...
Moja si kad me ima i nema...
Moja si zimi i ljeti...
Moja si nocima i danima...
I kad se drugima dajes moja si!

Ne priznajem trenutke bez tebe...
Ni noci ni dane...
Moje si sve...
Sad,zauvjek...
Moja vjecnost!!!
 
TUSUY KALACHAQUI

Wanullayman hukkamana
wiqiykikuna paraspa
haykaqmantan chinkaripun
kusiwan samiwan waki
wanullayman hukkamana
chhika phutita qhawaspa
sonqollaytan
kay qhasquyman hamuy urpi
kay rikraypi samaricuy
haykaqmantan chinkaripun
kusiwan samiwan waki
wanullayman hukkamana
chhika phutita qhawaspa
songqollaytan
tusuy kalachaqui hey...

ili...

DANCING WHIT NO SHOES

I want to stop your
see of tears
from when with happiness
we lost the joyness
I want to die
when I see you suffering
My heart
come to my chest my dove
rest in my arms
from when with happiness
we lost the joyness
I want to die
when I see you suffering
My heart
Dancing whit no shoes...

...evo malo i indijanske pesmice... :wink: :lol:
 
ZNACI I VECERAS VECE POEZIJE, pa evo i mog skromnog doprinosa..........

Ja nisam nikad video tvog lica,
a pregrst sunca,
jedina sto je pala na moj put,
bijese iz tvoje ruke.

Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.

Jedna jedina radosna
Vijest, sto je pala u moj kut
Bjese iz tvojih usta.

Prastaju se putevi tamom i zaboravom.

Jedan cas je stala
Uboga dusa, ne znajuci kuda s ocima,
I drhtala.

Tako je prosao zivot.
I nikad nisam video tvoga lica.

I. Andric
 
Jutarnja molitva

Blagosiljam Te
što si me i ovo jutro probudio.
Znam da to mnogima,
koji sinoć usnuše sa mnom,
jutros već nije dano.

Samo da gledam u Tvoju svjetlost,
u izvor očiju mojih,
meni je najveći dar
koji se pružiti može.
Ono što vidim
prevelika je radost za mene.
Prevelika
da samo u meni ostane.

Sve što si mi darovao
primio sam od srca.
Primio sam ovo tijelo
ko što se prima cvijet;
jer na koga bi pala,
koga obasjala Tvoja svjetlost
da nisi stvorio svijet.

Naviko si me na noći.
Naviko na dane.
Naviko na zemlju.
Na nebesa sviko.
S vatrom sam u rodu,
sa zrakom sam u rodu;
ko da sam iz vode,
iz svjetlosti niko.
A sve i bez mene
bit će ko i prije
Ni sjena se na me
naviknula nije.

Blagosiljam Te
što si mi sina moja dva darovao
Snagu si moju i zdravlje
ponos i uzdanje
kroz njih mi vratio.
Život si moj do vrha
radošću ispunio.
Dužnost sam roditelja
među oči stavio
i nosit ću je dok i Ti mene nosiš.
Pod krilima ću svojim gnijezdo saviti
da sina moja dva
do Dobrote Tvoje dovinem.
Da mi obraz pred Tobom osvjetlaju
i onda kada me ne bude ovdje.
Sina moja dva: dva blizanca Sunca.
Aureola dva oko moga srca.

Sve što je sebe u Tebi našlo
zanijemilo je pred Tobom.
drveće nema riječi:
u plodovima Te opijeva.
Voda nema riječi:
u bilju Te zeleni.
Zemlja nema riječi:
u cvijetu Ti se smiješi.
I usta moja,
te rane otvorene,
već polako
svjetlost Tvoja zarasta.

Kao da je munja sinula kroz Sunce,
razmaknuvši sljepilo sjaja,
ukazala mi se Tvoja providnost;
Tvoj put do tebe u meni.
Sad znam,
kao što voda zna,
da sam samo Tvoja suza
izvirila iz sna
koja se ponovo vraća očima svojim.

Enes Kišević
 
Lepo je ovako, vrlo cesto pametnije od obicnog praznog caskanja....
Evo jos nekoliko stihova od mene i moram na pticenje....

Gospode, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svijetlost.
Gdje je žalost, da donosim radost.
I da ne tražim toliko da budem utješen,
nego da tješim;
niti da budem shvaćen,
nego da umijem shvatiti drugoga;
niti toliko da budem ljubljen,
nego da ljubim.
 
twigyy:
Lepo je ovako, vrlo cesto pametnije od obicnog praznog caskanja....
Evo jos nekoliko stihova od mene i moram na pticenje....

Gospode, učini me oruđem svoga mira!
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svijetlost.
Gdje je žalost, da donosim radost.
I da ne tražim toliko da budem utješen,
nego da tješim;
niti da budem shvaćen,
nego da umijem shvatiti drugoga;
niti toliko da budem ljubljen,
nego da ljubim.

pa, twigyy, tek smo poceli, a ti vec ode na spavanje, dobro ako ti se bas spava.....laku noc.........
 
neću ti priznati
da noću mesec gledam
i po njemu ti pozdrave šaljem....
neću ti priznati
da probudim se u noći
i jastuk zagrlim,
jer se tebe setim..


neću ti priznati
da si mi prva misao jutrom
dnevna doza života
stih za laku noć....
neću ništa reći
znam...
i ništa ti neću priznati.....
jer ti si moja muzika....
 
U ovoj noci kada nikog kraj mene nema,
u ovoj noci kada mi se sve lose sprema,
kad nade nema,
kad sve je prazno i bezivotno,
ja priznajem da cu te voljeti
dozivotno!!!

Sklopi oci...poljubi me i opusti se dok
tones u moj dah...
samo tako mozes saznati koliko te
zelim ja...
 
Posto je vece poezije.........divni stihovi........ondak.....jos stihova.........

Hitamo da beremo svoje cvece, inace su ga opljackali brzi vetrovi.
Nasa krv kljuca, nase oci plamte grabeci poljupce, koji bi se izgubili kada bismo dangubili.
Zivot je nas halapljiv, zelje su nase smele, jer vreme zvoni za rastanak.
 
Predivno.......ondak.....jos.......

Kud cu?

U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka.
Zurim u lica prolaznika.

Koga da pitam gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il" je vec bilo?
Trebalo korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al, ja
u krcmu svratio gorak,
a ona,
ne znajuci prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj,
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.
Da, mora biti da je tako.
 
Neprestalno bogoopštenje:
u tišni srca,
u uzdržanosti uma,
u ćutanju cele duše,
to dovodi do serafimske čistote unutrašnjeg čoveka. Iz te čistote mogu se videti sve stvari i sva bića u njihovoj prvobitnoj čistoti, kao odsjaj čistote Tvorca svih stvari i svih bića.To viđenje izaziva najčistije suze u čoveka.
Jer i suza ponekad nije drugo do morska voda.
Episkop ohridski i žički Nikolaj
 
I na kraju, dragi moji...verujem da su se mnogi od vas upravo vratili iz crkve sa Vaskršnje službe...onima koji to nisu mogli, ili nisu stigli da urade, šaljem pregršt toplih želja i svečarskog raspoloženja...udahnite ga u sebe, i sve oko sebe.
Živi, zdravi i veseli bili..
 
Hristos voskrese!!!

uskrs_jaja.jpg
 

Back
Top