NeVolem...
" I ne volim ti ja te igre.
Divlje sam dijete u prevelikom kaputu starca.
Divlji sam cvijet i divlja zvjer.I ne volim te igre bacanja prašine u oči.
Dim sam sagorjelih vjekova.Vjetar sam, ulazim bez kucanja.
I što te iznaneđuje kad na sred vasione banem, i stanem, i pričam o nepričavi,
i što osluškujes ono što se po univerzumu čuje kao eho,
odjek skrivenog glasa i gluhe uši čuju.
I ne, ne volim igre na sreću ni kockarske sobe što bazde na opuške i džin.
Sa srećom se ne kocka.Sa ljubavlju se ne kocka.Sa životom se ne kocka.
Ne, ne volim.Nista od toga nije moj adrenalin.
Dijete sam.Divlji izdanak ostarjele loze bez grožđa.
Rastem i nigdje i svugdje.I ne volim proračunate poteze i obračunate dane
pažljivo uknjižene u nevidljive kalendare.
I ko je kome podanik, a ko kralj, ko dvorska luda, a ko špalir finih, dvorskih dama,
baš me, ama nimalo, ne zanima.
Ne igram po protokolima.Igram po pravilima.
Pravilima koje ne piše ljudska ruka.Priznajem samo pravila neukroćenih i nedodirnutih visina.
I nekih zaklonjenih nizina.I u vatri sagorjelih istina, vodenim žigom zapečaćen paragraf,
moj je put bez putokaza, pravilnik nepravilnih i nečitkih slova,
zabilježen nesigurnom rukom sigurnog sopstva.
I ne volim ti ja te igre.Prašinu u oči.To peče.I boli.I potok nepresušan iz oka krene.
I nastane potop.Potop u kojem sve što vrijedi nestaje.
Divlji sam cvijet.Divlja zvijer.Divlji izdanak i divlje dijete u prevelikom kaputu starca.
Rođen u nepresušnom potoku, čiji je izvor iza kapaka, od prašine nateklih očiju.
Starac ovog vremena, dijete bezvremena.
Naivan pijun za slijepu hordu uigranih, neuigran glumac na daskama života,
gluh i slijep putnik kroz vrijeme.
I tako, ponekad banem, i stanem, i pričam o nepričavi,
a ništa se ne čuje, nista se ne vidi,
sve je ovila magla, prašina, pepeo i dim.
Hljeba i igara.
Gladan ostajem.Dijete ostarjelo, univerzumom vođeno,
za igrače naivno, za vasionu stabilno, nikad zaigrano, a vazda razigrano.
I ne, ne volim ti ja te igre.
Zvijezde na Nebu brojim.I u tišini noći, pod slapom Mjesečine,
pravim se da ne postojim."
( odlomak iz nenapisane knjige jednog nerođenog pisca, 2015. )
ovo možda bolje na stihovi koji me nabolje opisuju 
