- Poruka
- 50.176
Volim Lazu. Prezanimljiv mi je nacin na koji se on igrao sa recima, na stranu to sto je takav stil bio nedopustiv u ono vreme. Ako uzmemo u obzir
to da je obozavao Sekspira onda je i jasno zasto je pisao tako zamrsene parafraze...
Svijetu se ne moze ugoditi...
..pa da se podsetimo za dobro juto...
"Jedan čovek, idući iz grada kući, jahao je na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak godina, išao je pored njega pešice. Susretne ih jedna žena i reče:– To nije pravo, brate, da ti jašeš a dete da ti ide pešice; tvoje su noge jače od njegovih!
Onda otac sjaše sa magarca, a podigne sina na njega. Malo dalje, srete ih jedan čovek koji reče:
– Nije lepo od tebe, momče, da ti jašeš a otac da ide pešice. Tvoje su noge mnogo mlađe.
Onda su uzjahali obojica i krenuli dalje. Srete ih drugi čovek, pa kaže:
– Kakva je to budalaština: dva magarca na jadnoj slaboj životinji! Trebao bi neko da uzme batinu pa da vas obojicu skine dole.
Onda otac i sin siđoše sa životinje i obojica krenuše pešice: otac sa jedne strane, sin sa druge, a magarac u sredini. Srete ih drugi čovek:
– Ala ste vi tri čudna druga! Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
Onda otac reče sinu:
– Mi smo obojica jahali na magarcu, sada valja da magarac jaše na nama.
Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje a drugi zadnje noge, pa ga onda uzmu među se na kolac i tako ga ponesu. Kako su se ljudi, koji su ih susretali, jos više smejali i čudili, otac spusti magarca na zemlju i odvezujući ga poviče:
– Ja sam luđi i od ovog magarca, jer hoću celome svetu da ugodim! Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka govore što im je drago.
Tako otac uzjaše magarca, a sin pešice pored njega, i tako odoše kući."
to da je obozavao Sekspira onda je i jasno zasto je pisao tako zamrsene parafraze...
Popularnost se ovdje lako očituje. I zašto bi nekome bilo posebno stalo do nje? Tim prije što je ovo samo uzgredno svratište. Svak ga koristi kako mu odgovara. Neko s dobrom a neko i s lošim namjerama. Neko s ukusom i smislom za lijepo da u malo riječi kaže mnogo, a neko s odoka vidnim odsustvom toga kilometarskim pisanjem da ne kaže ama baš ništa.
Ja sam, recimo, primijetio da nema Aizen-a. I baš me interesuje šta je sa njim. I nedostaje mi. Jer sam se bio navikao na njegove opaske.
Svijetu se ne moze ugoditi...

..pa da se podsetimo za dobro juto...
"Jedan čovek, idući iz grada kući, jahao je na magarcu, a njegov sin, momčić od desetak godina, išao je pored njega pešice. Susretne ih jedna žena i reče:– To nije pravo, brate, da ti jašeš a dete da ti ide pešice; tvoje su noge jače od njegovih!
Onda otac sjaše sa magarca, a podigne sina na njega. Malo dalje, srete ih jedan čovek koji reče:
– Nije lepo od tebe, momče, da ti jašeš a otac da ide pešice. Tvoje su noge mnogo mlađe.
Onda su uzjahali obojica i krenuli dalje. Srete ih drugi čovek, pa kaže:
– Kakva je to budalaština: dva magarca na jadnoj slaboj životinji! Trebao bi neko da uzme batinu pa da vas obojicu skine dole.
Onda otac i sin siđoše sa životinje i obojica krenuše pešice: otac sa jedne strane, sin sa druge, a magarac u sredini. Srete ih drugi čovek:
– Ala ste vi tri čudna druga! Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
Onda otac reče sinu:
– Mi smo obojica jahali na magarcu, sada valja da magarac jaše na nama.
Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje a drugi zadnje noge, pa ga onda uzmu među se na kolac i tako ga ponesu. Kako su se ljudi, koji su ih susretali, jos više smejali i čudili, otac spusti magarca na zemlju i odvezujući ga poviče:
– Ja sam luđi i od ovog magarca, jer hoću celome svetu da ugodim! Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka govore što im je drago.
Tako otac uzjaše magarca, a sin pešice pored njega, i tako odoše kući."