Pribičević i Federacija republike Srba,Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Srbije

toz972

Poznat
Poruka
8.376
Juče gledam emisiju Stav na O2 televiziji gde je gostovao Vuk Drašković i raspravljao o svojoj knjizi Aleksandar od Jugoslavije.Ima dosta stvari koje su za mene novost.Odnos kraljevine Srbije i kraljevine Crne Gore,stavovi velikih sila nakon prvog svetskog rata itd.Takođe je za mene novost delovanje Svetozara Pribičevića predstavnik Srba u Hrvatskoj koji je pretendovao da bude predstavnik Srba iz Hrvatske,Bosne i Hercegovine i Vojvodine.Zajedno sa Stepanom Radićem on se zalagao za federaciju republike Srba,Hrvata i Slovenaca tj.teritorije koja je bila nekada pod Austro-Ugarskom(Slovenija,Hrvatska,Bosna i Hercegovina i Vojvodina) i Kraljevine Srbije i Crne Gore.Da li je ovo preuveličao Vuk Drašković ili je to stvarno bio stav Svetozara Pribičevića?

Na oko tridesetom minutu videa se govori o tome.
 
Када се у емисији нађу Вук Драшковић и дрипац Милован Јовановић, од те емисије је очекивати много популизма, промоције неких "пожељних вриједности", манипулација, оцрњивања анамо неких "злочи" и мало садржаја. Испало је боље него ли је било очекивати.
Овим Милованом се није вриједно бавити. Вук опет 20+ година нам протура наручене ставове и наручена мишљења, наручено од оних чији је поодавно вјерни слуга. Тако да све те изјаве, ставови и бесједе никакве вриједности немају.

Када је у питању ова књига, могуће да је (напокон) направио отклон од тог поданичког, слугерањског односа, и да није наручено виђење тог нашег времена, те лика и дјела Александра. У супротном, ако је и то наручено писање, и није вриједно неког осврта.
Колико сам га слушао, са колико страсти говори о Александру, колико брани његове потезе, колико га глорификује и колико се упире да разумијемо тешкоћу времена у којем се нашао, дјелује ми искрено, мислим да је "из његове главе", на страну што се са многим стварима не слажем, са Вуковим поимањем ствари се свакако не слажем. Али треба поштовати искреност.

Е сад, Вук није историчар, и он за разлику од историчара може да "тумачи" и личности и догађаје, и он то чини и нема мјера. И колико на једној страни глорификује Александра, правда све његове потезе, толико оцрњује анамо неке "злоће", ту ће оцрнити, оклеветати и неке истинске родољубе, а како већ поодавно Вук према Србима пречанима уопште гаји један анимозитет који је прерастао у патолошку мржњу, ту ће и Прибићевића приказати најгоре, најцрње, приписаће му много тога лошег, нешто је врекао и у емисији.

О Прибићевићу имамо његову сажету биографију у српској википедији (овдје), ту је готово све речено вриједно помена. Није ме никад посебно интересовао, више се волим бавити постојаним људима који ће истрајавати у својим идејама, идеалима, ма колико били погрешни.
Прибићевић у младости сасвим сигурно бјеше идеалиста, но већ од 1918-е он је прагматик, њему је политика само средство како би остварио властите амбиције, зато и тај заокрет од привржености унитаризму да заговорника федерализма, није ту разочарење у неке идеале или личности, већ једноставно није остварио амбиције у једној политичкој опцији и окренуо се супротности, другој коалицији.
Касније ће у емиграцији писати доста, разне приједлоге, заговарати федерализацију, љубав према "синовима тисућљетне културе", ? је колико су и та писања наручена, ипак будући догађаји ће доказати да његова размишљања бејаху заблуде и бијег од реалности.
 
Juče gledam emisiju Stav na O2 televiziji gde je gostovao Vuk Drašković i raspravljao o svojoj knjizi Aleksandar od Jugoslavije.Ima dosta stvari koje su za mene novost.Odnos kraljevine Srbije i kraljevine Crne Gore,stavovi velikih sila nakon prvog svetskog rata itd.Takođe je za mene novost delovanje Svetozara Pribičevića predstavnik Srba u Hrvatskoj koji je pretendovao da bude predstavnik Srba iz Hrvatske,Bosne i Hercegovine i Vojvodine.Zajedno sa Stepanom Radićem on se zalagao za federaciju republike Srba,Hrvata i Slovenaca tj.teritorije koja je bila nekada pod Austro-Ugarskom(Slovenija,Hrvatska,Bosna i Hercegovina i Vojvodina) i Kraljevine Srbije i Crne Gore.Da li je ovo preuveličao Vuk Drašković ili je to stvarno bio stav Svetozara Pribičevića?

Na oko tridesetom minutu videa se govori o tome.

Nije bio stvarno stav. Reći da je preuveličao, preblago je.
 
Da li je ovo preuveličao Vuk Drašković ili je to stvarno bio stav Svetozara Pribičevića?

Nije preuvlicano. Pribicevic je radio da bude predstavnik AU Srba, i zalagao se za ujedinjenje, i zalagao se za svoju poziciju, dakle decentralizaciju a ne za kralja. Jer demokratske bande a to je Pribicevic bio, vide Kralja kao nuzno zlo koje treba ukloniti. Dakle Pribicevic je bio kriminalac.

A ovo za Stjepana Radica je laz. Jedinu dodirnu tacku koju Pribicevic ima sa Radicem je da su oba anti monarhisticki kriminalci. Medjutim, Radic je ustasa, najvece zlo koje postoji, dok je Pribicevic samo demokrata. Tako da se njih dvojica zajedno nikako nisu mogli zalagati za neku federaciju sa Srbijom. To je laz.
 
Прибићевић јесте био за неку федерацију, са посебним освртом на односе Срба и Хрвата. Он је предлагао да српска елита одустане од југословенизације Хрвата. Било би много боље да је било по његовом. Хрвате је требало милом или силом истерати из Југославије, чим је постало очигледно да већина њих не жели Југославију.
 
Juče gledam emisiju Stav na O2 televiziji gde je gostovao Vuk Drašković i raspravljao o svojoj knjizi Aleksandar od Jugoslavije.Ima dosta stvari koje su za mene novost.Odnos kraljevine Srbije i kraljevine Crne Gore,stavovi velikih sila nakon prvog svetskog rata itd.Takođe je za mene novost delovanje Svetozara Pribičevića predstavnik Srba u Hrvatskoj koji je pretendovao da bude predstavnik Srba iz Hrvatske,Bosne i Hercegovine i Vojvodine.Zajedno sa Stepanom Radićem on se zalagao za federaciju republike Srba,Hrvata i Slovenaca tj.teritorije koja je bila nekada pod Austro-Ugarskom(Slovenija,Hrvatska,Bosna i Hercegovina i Vojvodina) i Kraljevine Srbije i Crne Gore.Da li je ovo preuveličao Vuk Drašković ili je to stvarno bio stav Svetozara Pribičevića?

Na oko tridesetom minutu videa se govori o tome.

Svetozar Pribičević je u prvom dijelu svog političkog života nakon 1918. godine bio produžena ruka režima bivše Kraljevine Srbije na području Hrvatske i njegova se politička ideologija nije nimalo razlikovala od centralističke politike koju je vodio Beograd. Međutim, u kasnijim godinama je shvatio kakvu nestabilnost za državu i njen opstanak izazivaju neriješeni odnosi između Hrvata i Srba i pogubnost politike koje je dolazila iz Beograda te se okrenuo hrvatskim političarima na čelu sa Stjepanom Radićem. Njegovo razočaranje unitarističkom politikom Beograda raste postupno. Prvo je napustio stranku, prešao u opoziciju i 1924. godine osnovao Samostalnu demokratsku stranku koja je prihvatila federalistička načela transformacije države, da bi potom osnovao sa Stjepanom Radićem i njegovom Hrvatskom seljačkom strankom, Seljačko-demokratsku koaliciju. Nakon atentata na S. Radića 1928. i uvođenja kraljeve diktature postao je ogorčeni protivnik velikosrpskog hegemonizma.
 
Nije preuvlicano. Pribicevic je radio da bude predstavnik AU Srba, i zalagao se za ujedinjenje, i zalagao se za svoju poziciju, dakle decentralizaciju a ne za kralja. Jer demokratske bande a to je Pribicevic bio, vide Kralja kao nuzno zlo koje treba ukloniti. Dakle Pribicevic je bio kriminalac.

A ovo za Stjepana Radica je laz. Jedinu dodirnu tacku koju Pribicevic ima sa Radicem je da su oba anti monarhisticki kriminalci. Medjutim, Radic je ustasa, najvece zlo koje postoji, dok je Pribicevic samo demokrata. Tako da se njih dvojica zajedno nikako nisu mogli zalagati za neku federaciju sa Srbijom. To je laz.

Njih dvojica su stvorili zajedničku stranačku koaliciju, koja je imala federalizam kao jedan od svojih stranačkih ciljeva.
 
Прибићевић јесте био за неку федерацију, са посебним освртом на односе Срба и Хрвата. Он је предлагао да српска елита одустане од југословенизације Хрвата. Било би много боље да је било по његовом. Хрвате је требало милом или силом истерати из Југославије, чим је постало очигледно да већина њих не жели Југославију.

Možda to ne bi bilo loše, ali način je bio neizvediv, jer bi prema načelima (veliko)srpske političke ideologije, polovica Hrvata ipak ostala u Kraljevini Jugoslaviji, što opet ne bi stvorilo uvjete za stabilizaciju te države.
 

Malo sam povirio u knjigu. Na latinici je, što nije loše, jer ne znam ćirilicu dovoljno da bih bez teškoća čitao dulje tekstove. Na prvi pogled, knjiga počinje neloše. Sviđa mi se taj Adam Pribičević.

"...Hrvati su uvek bili dobri ratnici." :koto:

Zna čovjek znanje. :D
 
Kad smo već kod Pribičevića, čovjeka koji je doživio veliku političku metamorfozu od unitarnog hegemoniste do oporbenog federaliste, što je bio iznenađujući salto mortale, kao primjer njegovih promijenjenih stavova prema službenom Beogradu, poslužit će citati iz njegova "Pisma Srbima":

"Srpsko ime, koje je u prošlosti bilo nerazrješivo vezano uz ideju slobode, postalo je poslije ujedinjenja, a naročito poslije proglašenja diktature 6. siječnja 1929. istovjetno s pojmom reakcije, nasilja i tiranije. Ono je to postalo zato što je režim sile uopće, a posebno diktature, došao iz Beograda, što iz srpskog društva u Srbiji crpi svoju glavnu snagu i što se sprovodi u ime takozvanog narodnog i državnog jedinstva, koje se u velikoj većini zemlje prikazuje kao hegemonija Srbije, dok, u stvari, pod izlikom toga jedinstva nosioci režima diktature bezočno vrše eksploataciju cijele države, pa i same Srbije! Srpstvo treba listom ustati protiv toga nedostojnog režima da bi spasilo čast svoga imena i spralo ljagu sa svog obraza. Ono se treba vratiti svojim starim i slavnim tradicijama slobode i demokracije, koje su ga proslavile širom svijeta i pribavile mu neumrlu slavu. Ne smije srpstvo nasjedati bezdušnim vlastodršcima, koji prikazuju diktaturu kao nekakvu potrebu, da bi se spasila država i to, tobože, od rušilačkog i razornog hrvatskog pokreta i akcije. Postavljajući takve tvrdnje vlastodršci zaboravljaju da prema mišljenju cijelog razumnog svijeta ne zaslužuje uopće da postoji nijedna država, koja se samo diktaturom može držati na životu i na okupu. Uostalom, Srbi trebaju uvidjeti i shvatiti da oni nemaju nikakvog, ni moralnog, ni političkog, ni nacionalnog, ni historijskog prava vladati nad Hrvatima i silom ih (diktaturom) držati u zajednici sa sobom. Historijsko je iskustvo pokazalo da će se prije Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti. Pa kad Srbi to znaju - a to je jasno svima njima bez izuzetka - onda ima samo jedan stav, koji je dostojan njihove prošlosti i koji može odgovarati njihovom osjećaju pravednosti, pa i njihovoj političkoj mudrosti - a to je, da priznaju Hrvatima pravo da se sami slobodno opredijele prema ideji državne zajednice sa Srbima i da odluče o svojoj budućnosti. Ja sam osobno za državnu zajednicu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi se osnivala na načelima jednakosti i pravde, kako to traže zagrebački zaključci od 7. studenoga 1932. Smatram da hrvatsko pitanje treba tako riješiti da se u okviru državne zajednice osigura hrvatska država...

Ali, kao čovjek slobodnog duha i kao istinski demokrat, ja moram izjaviti da bi Srbi morali poštovati i priznati volju Hrvata i odluku čak i u slučaju kad bi se oni izjasnili protiv svake zajednice sa Srbima, a za svoju potpunu i neograničenu samostalnost.
Ne mogu zamisliti ni za trenutak da Srbi ratuju s Hrvatima zato što ovi neće živjeti zajedno s njima, da Srbi ognjem i mačem nametnu Hrvatima zajedničku državu. Takvo držanje osramotilo bi Srbe za sva vremena kao nasilnike i ugnjetače, a s druge strane ne bi to bilo nikakvo definitivno rješenje problema, jer bi Hrvati upotri...ili prvu zgodnu priliku, prvi međunarodni sukob, da takvu nametnutu državnu zajednicu obore. I zato je najbolje, najmudrije i najpravednije što Srbi u pitanju odnosa s Hrvatima mogu učiniti da im pruže bijeli list, da na njemu ispišu svoje zahtjeve. Svaki drugi put i rješenje značilo bi vječite međusobne trzavice, sukobe i ratove, koji bi se na kraju svršili katastrofalno za oboje.

Meni je jasno i duboko sam uvjeren da bi takav stav Srba spasio ideju naše državne zajednice, koja je pod režimom diktature smrtno ranjena. Diktatura je postigla to da nikada u historiji nisu Hrvati bili tako daleko od srpstva, nikada tako ledeni prema ideji bratske zajednice sa Srbima, kao što su u ovom trenutku. Ali, nije dosta da Srbi zauzmu ispravno gledište prema Hrvatima. Oni trebaju u isto vrijeme stati na čelo borbe protiv diktature, koja je došla iz srpske sredine. Sramota je za srpstvo što mirno podnosi diktaturu već pet godina. Ja ne mogu vjerovati da je srpsko društvo kukavno, ropski raspoloženo, da ono nema smisla za slobodu. Prije vjerujem da srpsko vodstvo nije doraslo današnjoj situaciji, da ono nema dovoljno dalekovidnosti i smjelosti da povede narod u odlučnu borbu. Meni se čini da ono čeka da se diktatura slomi sama od sebe ili da je odnose neka nevidljiva sila, gubeći iz vida da ima samo jedna sila koja može srušiti diktaturu i da ta sila mora doći iz naroda i uhvatiti se u koštac s njom”.
 
Problem postoji ali drugačije sadržine od one koju želiš prikazati

Naravno. 3,5 milijuna Hrvata je između 1918. i 1939. godine, "ognjen, mačem i politikom genocida" teroriziralo 7-8 milijuna Srba koji su, za razliku od Hrvata, imali vojsku, žandarmeriju i ostale represivne organe.

:bravo:

Lijepa ti je bajka.
 
Naravno. 3,5 milijuna Hrvata je između 1918. i 1939. godine, "ognjen, mačem i politikom genocida" teroriziralo 7-8 milijuna Srba koji su, za razliku od Hrvata, imali vojsku, žandarmeriju i ostale represivne organe.

:bravo:

Lijepa ti je bajka.
Sad sam malo u rebusu. Zar nije u istu tu vojsku bila kooptiran celi oficirski kor (uz par iznimki kao što je Borojević) u istom ili višem činu u odnosu na onaj u u A-U vojsci? Zar se nije isto desilo i sa policijskim i pravosudnim aparatom? Da li je bilo naplaćivanja ratne štete na teret Hrvatske zbog učešća njenih snaga u razaranju Srbije i ubijanju njenih građana? Da li je bilo kažnjavanja ratnih zločinaca koji su terorizirali po Srbiji, posebno po Mačvi? Da li je bilo preseljavanja industrije iz Hrvatske u razorenu Srbiju? Da li je Srbija uvela bilo kakve diskriminatorne zakone prema Hrvatima u novoj državi? Ako ćeš da kukaš zbog hrvatskog Sabora, treba da znaš da je nova država bila zamišljenja kao građanska država a ne kao polufeudalna država sa podeljenim suverenitetom kao što je bila A-U.

I zbog svega toga, hajde da kaznimo Srbe pokoljem, jamama i Jasenovcem
 
Sad sam malo u rebusu. Zar nije u istu tu vojsku bila kooptiran celi oficirski kor (uz par iznimki kao što je Borojević) u istom ili višem činu u odnosu na onaj u u A-U vojsci? Zar se nije isto desilo i sa policijskim i pravosudnim aparatom? Da li je bilo naplaćivanja ratne štete na teret Hrvatske zbog učešća njenih snaga u razaranju Srbije i ubijanju njenih građana? Da li je bilo kažnjavanja ratnih zločinaca koji su terorizirali po Srbiji, posebno po Mačvi? Da li je bilo preseljavanja industrije iz Hrvatske u razorenu Srbiju? Da li je Srbija uvela bilo kakve diskriminatorne zakone prema Hrvatima u novoj državi? Ako ćeš da kukaš zbog hrvatskog Sabora, treba da znaš da je nova država bila zamišljenja kao građanska država a ne kao polufeudalna država sa podeljenim suverenitetom kao što je bila A-U.

I zbog svega toga, hajde da kaznimo Srbe pokoljem, jamama i Jasenovcem

Mislim da si ovde pomešao sa onim što je bilo posle 1945. godine?
 
Mislim da si ovde pomešao sa onim što je bilo posle 1945. godine?
Kako misliš pomešao? Most je želeo da pokaže da je između 1918 i 1939 Hrvatska i Hrvati bila politički obespravljena u odnosu na Srbiju i srpski narod.

Naravno. 3,5 milijuna Hrvata je između 1918. i 1939. godine, "ognjen, mačem i politikom genocida" teroriziralo 7-8 milijuna Srba koji su, za razliku od Hrvata, imali vojsku, žandarmeriju i ostale represivne organe.

Ja sam želeo da pokažem da to nije istina i da Hrvatska nije bila obespravljena ni politički ni ekonomski, niti je bila pljačkana kao što se znalo i još uvek zna prigovoriti Srbiji i za period između dva rata i za period posle Drugog svetskog rata.

Jedino ako ti znaš za neku firmu koja je preseljena iz Hrvatske u Srbiju nakon rata, kao deo naknade štete ili srpske obesti a ne iz ekonomskih razloga.
 
Pa koja je industrija prebacivana između 1918. i 1939. godine u Hrvatsku?
Slavene, da li se ti javljaš samo reda radi ili pratiš ovu temu? Što te sprečava da shvatiš da pitanje postavljeno forumašu sa nikom MOST6 glasi:
Da li je bilo preseljavanja industrije iz Hrvatske u razorenu Srbiju?

Kako si došao do toga da moje pitanje govori o prebacivanju industrije u Hrvatsku
 
... I zato je najbolje, najmudrije i najpravednije što Srbi u pitanju odnosa s Hrvatima mogu učiniti da im pruže bijeli list, da na njemu ispišu svoje zahtjeve. ...
.

Не знам да ли је истинита, али постоји анегдота како је наводно Фрањи Јосифу допиздело да слуша сталне приговоре Хрвата и послао вагон папира (који је у то време био скупа роба) у Загреб да испишу све шта хоће, а Хрвати су тај вагон вратили са неотпакованим папиром.


.
 

Back
Top