Prezime Aleksandra Makedonskog

  • Začetnik teme Začetnik teme nonk
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Izgleda da sam ja propustio detalj da pored plemena postoji i istoimeni sveštenički red po kome je pleme i dobilo ime. Daje mi novu dimenziju razumevanja ovog plemena i njihovog ponašanja.
Nije mi poznato odakle crpite informacije o skitskom i getskom jeziku.

Ne radi se o imenu plemena vec sva tracka plemena u kasnoj antici od strane Rima su identifikovana tim imenom. U 5/6 veku postojao je manastir "Besa" na reci Jordan, crkve u Jerusalemu i sirom Vizantije, a u manastiru sa Sinaja pored ostalih jezika, grcki, ermenski, kopski, svestenici su se sluzili i jezikom Besa (tracana/ilira).

Informacije crpim iz autenticnih antickih zapisa, ili njihovih vernih kopija koje sam naucio da citam.
 
Ostaci Tribalda su "vlasi" sa Srpsko-Bugarske granice.

Sardi ne pripadaju Tribaldima, vec su posebno tracko pleme iz kojeg su se odabirali svestenici koji su pripadali svestenickom redu "BESA".

Grešiš:
- nema Vlaha na današnjoj srpsko- bugarskoj granici, a nema ni ih ni na srpsko-bugarskoj granici tokom 19,18,17,16,15,14,13,12,11 itd veka
- Tribali su Srbi , Srbi u kontinuitetu, vidi vizantijske hronike i izvore, pomenuo sam ti ali nisam podcrtao, i ustanička Srbija nosi tribalsku /srbljansku zastavu
-Žao mi je što nisi pronašao Šafarika..ali to ide kao pravilo, ja ti dam izvor, ti ga ne pogledaš

-Sarde nisam pomenuo.

Pomenuću ih sada jer kazes da su traško pleme:
Herodot (živeo je pre rimske okupacije Srbije i Balkana) opisa te Trašane na istoj teritoriji gde su Tribali..

images


Samo se imena menjaju..od tri najčešća imena za Srbe (Srbi,Rašani,Vendi) istoričari okreću, zavisno od svog maternjeg jezika na svakojake nazive.
 
Grešiš:
- nema Vlaha na današnjoj srpsko- bugarskoj granici, a nema ni ih ni na srpsko-bugarskoj granici tokom 19,18,17,16,15,14,13,12,11 itd veka
- Tribali su Srbi , Srbi u kontinuitetu, vidi vizantijske hronike i izvore, pomenuo sam ti ali nisam podcrtao, i ustanička Srbija nosi tribalsku /srbljansku zastavu
-Žao mi je što nisi pronašao Šafarika..ali to ide kao pravilo, ja ti dam izvor, ti ga ne pogledaš

-Sarde nisam pomenuo.

Pomenuću ih sada jer kazes da su traško pleme:
Herodot (živeo je pre rimske okupacije Srbije i Balkana) opisa te Trašane na istoj teritoriji gde su Tribali..

images


Samo se imena menjaju..od tri najčešća imena za Srbe (Srbi,Rašani,Vendi) istoričari okreću, zavisno od svog maternjeg jezika na svakojake nazive.

Vidim da je karta koju predstavljas proizvod rumunjske "nauke". Karta sadrzi velike proizvoljnosti i nije u skladu sa Herodotovim zapisima, pogotovo sa Herodotovim saznanjima u vezi teritorija severno od Skita.

To sa granicom, nije u skladu sa faktickim stanjem.
 
Vidim da je karta koju predstavljas proizvod rumunjske "nauke". Karta sadrzi velike proizvoljnosti i nije u skladu sa Herodotovim zapisima, pogotovo sa Herodotovim saznanjima u vezi teritorija severno od Skita.

To sa granicom, nije u skladu sa faktickim stanjem.

Voleo bih da ponekad postujete te antičke zapise jezika za koje se smatra da su izgubljeni. Moguće da i mi nešto naučimo.
OLP je dala dosta solidno objašnjenje imena Besi, nadam se da ste ga pročitali.
Karta koju osporavate mogla bi da se složi sa Šafarikovom tezom o prostiranju imenice S(TA)KLO.
 
Voleo bih da ponekad postujete te antičke zapise jezika za koje se smatra da su izgubljeni. Moguće da i mi nešto naučimo.
OLP je dala dosta solidno objašnjenje imena Besi, nadam se da ste ga pročitali.
Karta koju osporavate mogla bi da se složi sa Šafarikovom tezom o prostiranju imenice S(TA)KLO.

Ako moze da pomogne jedno izdanje na rumunskom:

http://dinarhiveledaciei.wordpress.com/

A, ukoliko Vas interesuju drugi srodni jezici, ima nesto i na temi "Ima li Cincara na Internetu??? ".

Ne karta nije dobra. Poziva se na Herodota, a u sustini je daleko od onoga sto je Herodot zapisao.

Dobro razgranicenje izmegju vecih jezicnih zajednica daje Jordanes u "Getici".
 
Poslednja izmena:
Ako moze da pomogne jedno izdanje na rumunskom:

http://dinarhiveledaciei.wordpress.com/

A, ukoliko Vas interesuju drugi srodni jezici, ima nesto i na temi "Ima li Cincara na Internetu??? ".

Ne karta nije dobra. Poziva se na Herodota, a u sustini je daleko od onoga sto je Herodot zapisao.

Dobro razgranicenje izmegju vecih jezicnih zajednica daje Jordanes u "Getici".

Hvala na linku, ali ne razumem rumunski, tako da mi to ničemu ne služi.
Ostaje nam zagonetka Šafarikovog sklo. Isto tako nam ostaje zagonetka protocincarskog jezika (pre latinizacije), odnosno kojoj grani IE jezika bi taj govor mogao da pripada.
Nadam se da me razumete u kom pravcu bih voleo da krenemo.
 
Hvala na linku, ali ne razumem rumunski, tako da mi to ničemu ne služi.
Ostaje nam zagonetka Šafarikovog sklo. Isto tako nam ostaje zagonetka protocincarskog jezika (pre latinizacije), odnosno kojoj grani IE jezika bi taj govor mogao da pripada.
Nadam se da me razumete u kom pravcu bih voleo da krenemo.

Uputio sam Vas na temi "Ima li Cincara na Internetu??? ", sa ovog foruma.
Pogledajte materijale od zadnje 2 godine.
Smatram da cete tamo naci odgovor na mnoga vasa pitanja.
---------------------------------------------------------------------

Sto se tice "latinizacije", "latinizacije" nije ni bilo.
Dali moze neko sam sebe "latinizovati".
------------------------------------------------------------------
Da budem jasniji: dali moze Srbin iz Srbije koji govori srpski, da bude "posrbljen" (da mu bude nametnut srpski jezik) od strane nekog rogjaka koji je dosao, recimo iz USA.
---------------------------------------------------------------------------------------------------

Pitanje da nije bilo "latinizacije" nije hiopeticko, vec jasno dokazljivo kroz mnostvo autenticnih argumenata, na hiljade.

Svakako u osnovi svega toga lezi KONTINUITET jezika u zadnjih 4 mileniuma na konkretnom prostoru.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
Uputio sam Vas na temi "Ima li Cincara na Internetu??? ", sa ovog foruma.
Pogledajte materijale od zadnje 2 godine.
Smatram da cete tamo naci odgovor na mnoga vasa pitanja.
---------------------------------------------------------------------

Sto se tice "latinizacije", "latinizacije" nije ni bilo.
Dali moze neko sam sebe "latinizovati".
------------------------------------------------------------------
Da budem jasniji: dali moze Srbin iz Srbije koji govori srpski, da bude "posrbljen" (da mu bude nametnut srpski jezik) od strane nekog rogjaka koji je dosao, recimo iz USA.
---------------------------------------------------------------------------------------------------

Pitanje da nije bilo "latinizacije" nije hiopeticko, vec jasno dokazljivo kroz mnostvo autenticnih argumenata, na hiljade.

Svakako u osnovi svega toga lezi KONTINUITET jezika u zadnjih 4 mileniuma na konkretnom prostoru.
------------------------------------------------------------------------------------------------------

Znači, ako Vas dobro razumem, latinski je ponikao na ovim prostorima, a ne u centralnoj Italiji?
 
Znači, ako Vas dobro razumem, latinski je ponikao na ovim prostorima, a ne u centralnoj Italiji?

Osnove "vulgarnog" latinskog su sa prostora Malo Aziske Dardanije.

Ono sto danas znamo kao latinski jezik prosto receno odnosi se na ADMINISTRATIVNI (drzavni) standardizovan jezik Rima koji je STVOREN u 2 v. pre H. i u sustini predstavlja sintezu jezika koji su sa sobom doneli Trojanci i jezika kojim su govorili domorodni latini. Fakticki radi se o drzavnom jeziku IMPERIJE.

Padom administrativnih centara, i pored UPOTREBE OD STRANE KATOLICKE CRKVE, nestao je iz upotrebe i administrativni jezik.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Isto je stanje i sa starogrckim, a i sa hiperborejskim (dackim) jezikom.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Uopredite sa crkovnoslovenskim jezikom.
 
Vidim da je karta koju predstavljas proizvod rumunjske "nauke". Karta sadrzi velike proizvoljnosti i nije u skladu sa Herodotovim zapisima, pogotovo sa Herodotovim saznanjima u vezi teritorija severno od Skita.To sa granicom, nije u skladu sa faktickim stanjem.
Ja nemam ništa protiv Rumuna.
Ali milo mi je da se slažeš da je karta, povodom tvog pitanja o Serdici i mog odgovora o Tribalima/Srbalima, u redu.
Teritoriju severno od Skita ionako ne diskutujemo sada zar ne?


Povodom naslova teme-o Aleksandru da dodam još nešto..
Srpski pisci prošlog veka baš su mislili da je Srbljanin (Možda treba zapisati Tribalin)..znamo svi za Dživu Gundulića (1589-1638), koji u "Osmanu" peva

"...Од Лесандра Србљанина од свех цара, цара славна, Александро то свидочи краљ велики свега свита..."

nego se iznenadih danas da je drugi srpski (barokni) pisac i umetnik Орфелин Захариjе Стефановиć (1726-1785) u svom kultnom delu o ruskom Petru Velikom, odaštampao originalni tekst ruskog cara Petra Prvog od 3.marta 1711 kojim se car obratio Srbima, napisavši poziv za sve Srbe da se bore protiv Turaka u spomen svojih slavnih i herojskih predaka, u prvom redu (u spomen) srpskog cara Aleksandra Velikog Makedonskog, koji je mnoge careve pobedio i mnoge krajeve osvojio..

Na ruskom:
"своих славных и героических предков , в первую очередь сербского царя Великого Александра Македонского, который многих царей победил и многие страны завоевал."


Šta ih je to navodilo (srpski i ruski živalj prošlih vekova) da govore o Aleksandru kao Srbinu???
 
Ja nemam ništa protiv Rumuna.
Ali milo mi je da se slažeš da je karta, povodom tvog pitanja o Serdici i mog odgovora o Tribalima/Srbalima, u redu.
Teritoriju severno od Skita ionako ne diskutujemo sada zar ne?


Povodom naslova teme-o Aleksandru da dodam još nešto..
Srpski pisci prošlog veka baš su mislili da je Srbljanin (Možda treba zapisati Tribalin)..znamo svi za Dživu Gundulića (1589-1638), koji u "Osmanu" peva

"...Од Лесандра Србљанина од свех цара, цара славна, Александро то свидочи краљ велики свега свита..."

nego se iznenadih danas da je drugi srpski (barokni) pisac i umetnik Орфелин Захариjе Стефановиć (1726-1785) u svom kultnom delu o ruskom Petru Velikom, odaštampao originalni tekst ruskog cara Petra Prvog od 3.marta 1711 kojim se car obratio Srbima, napisavši poziv za sve Srbe da se bore protiv Turaka u spomen svojih slavnih i herojskih predaka, u prvom redu (u spomen) srpskog cara Aleksandra Velikog Makedonskog, koji je mnoge careve pobedio i mnoge krajeve osvojio..

Na ruskom:
"своих славных и героических предков , в первую очередь сербского царя Великого Александра Македонского, который многих царей победил и многие страны завоевал."


Šta ih je to navodilo (srpski i ruski živalj prošlih vekova) da govore o Aleksandru kao Srbinu???

Sigruno nije mislio o Aleksandru kao Srbinu, nego lepo kaze "Великого Александра Македонского", "srpski car" je dato kao metafora.
 
Sigruno nije mislio o Aleksandru kao Srbinu, nego lepo kaze "Великого Александра Македонского", "srpski car" je dato kao metafora.

Verujem da ruski car ne bi pisao srpski car Aleksandar ako ne misli na srpskog cara. Mogao je da napiše metaforično da je Aleksandar grčki car, ali nije.
Провери оригинал:
http://www.antikvarne-knjige.com/orfelin-zivot-petra-velikog-1772

Ima još takvih primera..kao što rekoh medju Slovenima je vladalo uverenje da je Лесандар Македонски -Srbin.

Pesnik i prevodilac Dinko Zlatarić (1558-1613), iz Dubrovnika posvećuje svoje delo "Elektra " Djurdju Zrinskom rečima:
"...о Великом Александру, краљу сербском..."

Италијански историчар Ф.Мариа Апендини (1768-1791), образован у Италији, живео у Дубровнику пише
( књига "Rjecoslovje, upavo-rjecnik ilirsko-talijansko-latinski", izdat u Dubrovniku, 1806 g)

"Из-за этого на этом языке до сих пор поется о всем, что старое время оставило как знание в песнях родины о Александре Сербском (Македонском), о царе от всех царей самом славном..."

"Idcirco in hac lingua adhuc canitur quidquid antiquitus de Alexandro Serblo (Macedonico) imperatorum omnium imperatore gloriosissimo patriis canticis traditum fuit..."

Песник Ханибал Луцић у "Песми Дубровнику" око 1500-године

books


У озбиљној студији о Словенима, руски аутор наводи да су Срби из Македоније (звани Македонци као што су Срби из Параћина Параћинци) 320-године преселили на обале Балтике и постали тамо познати као Срби Бодрићи (Абодритиа) и задржали бикову главу као симбол.

"...Название Славян существует с давних времен. Главное племя Мизии и Македонии состояло из Славян. Страна их называлась Славиниею. Самыми же первыми поселенцами этой страны были Пеласги, которые по несомненным доводам г. Черткова, в исследовании Пеласго-Фракийских племен, оказались также Славянами.
Дальнейшим подтверждением того, что Македонцы действительно были Славяне, пусть послужит следующее: по падении Македонского царства часть Македонцев, около 320 года до Р. X., переселилась к Балтийскому морю и основала свои новые жилища под названием Бодричей, сохранивших до самого падения своего герб Александра Македонского, изображающий буцефала и грифа. А вскоре после того одна часть их снова переселилась на Ильмень и Ловать.
Македонцы имели, кажется, достаточный повод назваться славными.
Егор Иванович Классен
http://perfilovu.narod.ru/istor/klassen.html#105
 
Osnove "vulgarnog" latinskog su sa prostora Malo Aziske Dardanije.

Ono sto danas znamo kao latinski jezik prosto receno odnosi se na ADMINISTRATIVNI (drzavni) standardizovan jezik Rima koji je STVOREN u 2 v. pre H. i u sustini predstavlja sintezu jezika koji su sa sobom doneli Trojanci i jezika kojim su govorili domorodni latini. Fakticki radi se o drzavnom jeziku IMPERIJE.

Padom administrativnih centara, i pored UPOTREBE OD STRANE KATOLICKE CRKVE, nestao je iz upotrebe i administrativni jezik.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Isto je stanje i sa starogrckim, a i sa hiperborejskim (dackim) jezikom.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Uopredite sa crkovnoslovenskim jezikom.

Sećam se da sam negde pročitao kako su Raseni potekli od Trojanaca, a ne Latini. Tako bi rasenski trebao da sliči trojanskom, dok se latinski dosta razlikovao, ako me sećanje ne vara (latinski je faktički sasvim drugi jezik). Neko od prisutnih lingvističara bi tu mogao da nam dosta pomogne, ako bude hteo da se uključi.
 
Autentično bi bilo da se pronađe papirus na kome je potpis (A)Lesandra Makedonskog na kome bi pisalo da on sam sebe smatra Srbinom, Makedoncem ili Grkom. To bi razrešilo sve dileme i trileme.

Kopira se na netu kao tekst (prevod sa nemačkog) Milenka Nikolića ovo- testament samog Aleksandra (koji izgleda pominje i Radivoj Pešić)- zapisa sa spomenika koji se " чува у једном самостану код Прага, садржај је преписан у четири књиге, на њемачком и на латинском."
Ja se ogradjujem od ovoga jer bih više voleo da pronadjemo knjigu tog Nikolića,ali vam prenosim kao mogućnost za razmatranje
http://www.svevlad.org.rs/knjige_files/nikolic_srbija.html

Нађох руски превод:

"Грамота Александра Македонского Славянам

«Мы, Александр, сын верховного бога Юпитера на небе и Филиппа, короля Македонского на земле, повелитель мира от восхода до захода Солнца и от полудня до полночи, покоритель Мидийского и Персидского королевств, Греческих, Сирийских и Вавилонских и т.д. Просвещённому роду Славянскому и его языку милость, мир, уважение и приветствие от нас и наших преемников в управлении миром после нас. Так как вы всегда были с нами, в верности, в бою надёжны и храбры и всегда безустанны, были, мы жалуем и свободно даём вам навечно все земли от полнощного моря великого Ледовитого океана до Итальянского южного скалистого моря, дабы в этих землях никто не смел поселяться или обосновываться, но только род ваш, и если бы кто-нибудь из посторонних был здесь обнаружен, то станет вашим крепостным или прислужником со своим потомством навеки.
Дано в городе Александрии, основанной нами на славной реке Нил в 12 году нашего правления с соизволения великих богов Марса, Юпитера и богини Минервы. Свидетели этого – благородный Алтера, наш казначей, и другие 11 князей, каковых в случае нашей смерти без сыновей мы оставляем наследниками нашими и всего мира».

Текст се налази на руском форуму, на старој теми Александр Македонский - Серб ? и момак који је цитирао објашњава на руском да се документ (опорука) «Грамота Александра Македонского Славянам» први пут појавио у Чешкој хроници (впервые упоминается чешским историком Вацлавом Гайком в «Чешской Хронике») из 1438.године тада се налазио у Брновском архиву.
Године 1516 . чешки историчар Иосиф Первольф са Варшавског универзитета преводи тестамент на латински језик.
Године 1551. тестамент је преведен на пољски, 1596- на немачки, а 1601.на талијански .
Момак још лепо каже (преводим за оне што не читају руски) да , иако се вековима води спор око овог тестамента, да је он изузетно битан јер не поседујемо античке оригиналне текстове , него их знамо из "тумачења и тумачења" католичких монаха средњевековне Европе, с обзиром да су антички документи спаљени после победе хришћанства у римским империјама.

http://lingvoforum.net/index.php/topic,4713.50.html

На истом форуму, страна 1, цитиран је Демостен који о Александровом оцу пише није Грк, већ да је тРашанин
Демостен (384 до р.Х.- 322 до р.х) писал про отца Александра - Филиппа:

"...не только то, что не был Греком, но и не был Грекам никакой род, а варвар из этих краев, про которого не красиво даже упоменуть - македонское ничтожество, из Македонии, в которой даже и хорошого раба нельзя было купить!"

"Многие народы Греции, а жители Атины в том числе, отрицали Филиппу греческое происхождение... Несмотря на все, Македонцы в Греции не ценились... Они были происхождением от Трачан, которых Греки настолько не любили, что само имя Тракия у них считалось ругательским. А рабы, которые приходили из Македонии вообще не ценились."
 
У озбиљној студији о Словенима, руски аутор наводи да су Срби из Македоније (звани Македонци као што су Срби из Параћина Параћинци) 320-године преселили на обале Балтике и постали тамо познати као Срби Бодрићи (Абодритиа) и задржали бикову главу као симбол.

Bik i bikova glava direktno su povezani sa Hiperboreima (Geto-Skitima = predcima danasnjih Rumuna) i njihovom religiskim ubegjenjem koje je dostiglo vrhunac pojavom velikog reformatora ZAMOLXISA u VI v.pre.H.
 
Sećam se da sam negde pročitao kako su Raseni potekli od Trojanaca, a ne Latini. Tako bi rasenski trebao da sliči trojanskom, dok se latinski dosta razlikovao, ako me sećanje ne vara (latinski je faktički sasvim drugi jezik). Neko od prisutnih lingvističara bi tu mogao da nam dosta pomogne, ako bude hteo da se uključi.

Misalim da sam bio jasan: "Ono sto danas znamo kao latinski jezik prosto receno odnosi se na ADMINISTRATIVNI (drzavni) standardizovan jezik Rima koji je STVOREN u 2 v. pre H. i u sustini predstavlja sintezu jezika koji su sa sobom doneli Trojanci i jezika kojim su govorili domorodni latini. Fakticki radi se o drzavnom jeziku IMPERIJE."
Znaci "Latini" su domorodno stanovnistvo, a Trojanci koji su inicijatori stvaranja rimskog naroda a kasnije i grad-drzavu Rim, izbeglice iz Troje (Ilija).

Ne ocekuj nikakvu pomoc od aktuelnih "lingvista", paleolingvistika je za njih mislovni pojam.
 
Isto je stanje i sa starogrckim, a i sa hiperborejskim (dackim) jezikom.

Bik i bikova glava direktno su povezani sa Hiperboreima (Geto-Skitima = predcima danasnjih Rumuna) .....

Захваљујући римском песнику Овидију, знамо да латински и дачки језик нису имали додирне тачке

Svoje mišljenje o jednojezičnosti Ilira, Tračana, Sarmata i Geta dao je dominikanac Sebasijan Dolči i:
'' Uistinu, već se na na osnovu najstarijih spomenika zaključuje da se Rašanima (Tračanima), Ilirima, Sarmatima i Getima...može pripisati zajedničko opštnje tj. zajednički jezik.''
U svom delu on se jasno poziva kako na navedenu Apijanovu tvrdnju o istovetnosti mižanskog, raškog(tračkog) i ilirskog, tako i na Strabonov podatak o jedankosti Geta i Rašana (Trakijaca).

Vizantijski monah Zonara u svojoj Istoriji, pišući o Dačanima neprekidno koristi formulaciju '' Daki tj.Srbi'' dok na drugim mestima Dačane eksplicitno naziva Srbima. Iako je Zonara najdirektniji od svih vizantijskih izvora u identifikovanju Dačana kao Srba, treba napomenuti da ima još dosta vizantijskih izvora od 5.-12.stoleća najčešće identifikuju Srbe kao Dačane ili Rašane (Tračane).

Франциско-Марија Апендини (почетак XIX века) је убрајао међу старим Словенима Трачане, Македонце, Илире, Ските, Гете, Дачане, Сармате (De Proestantia et Vetustate linguae Illyricae. Ragusae. 1806).

Мовсес Хоренаци (ок.410-490 п.н.е.).,jерменски историчар:

*"Thracia orientem versus a Dalmacia, non longe a Sarmacia sita est continet quinque parvas et unam magnam provinciam, in qua septem genera Slavorum habitant."
"Trakija se nalazi istočno od Dalmacije, nedaleko od Sarmatije i sastoji se iz pet malih i jedne velike oblasti u kojim zivi pet slovenskih plemena."

"Стога се хтело забавити Словене у њиховој рођеној земљи, у данашњој Влашкој“ (Константин Јиречек, Историја Срба, Прва књига, ИРА ''Просвета'', 1988, стр. 50)

Хрват Јосип Бадалић је написао, да је румунска књижевност до краја 16. столећа писана на српском језику. Наравно, Бадалић не каже дословно да је то „српска“, него „јужнословенска“.

...дело умног Саве Текелије о Дачанима, као српском (словенском) античком и средњевековном племену, требало се (морало) изучавати...

....у Карловачком родослову под насловом Историја в кратце о србских цареј као прва налази се ова белешка:
"Глагољут истини списатеље јако Лики(ни)ју Србину бити родом, Јелину мудрованијем, и вса србска идолу служаше Дагону, от суду и Дагони и Даки именујут се; от Сера же Србље"

И вса србска идолу служаше Дагону, от суду и Дагони и Даки именујут се; от сера же Србље"


"Ако се у повељи из 1503. године, под овим паганским изразом Дагони подразумевају "дачки" Срби, тада би се у том огледао и део историје сеоба (прелаза) од Дачана ка Словенима"
Heinrich Kunstman, Ober der Herkunft der Polen von Balkan. Die Welt der Slawen, Halbjahresschrifl Bir Slavistik, Jahrgang XXIX. Hefl 2, IV.F.Vffl. 2 MUnchen 1984

Милош С Милојевић, : "Морићи, којих се земља звала Поморија или Морјани, Морзи а земља Морена - живели су све по морском брегу (обали), међу њима је једно племе, које се звало Венаши-Венанин-и, у ових је био храм Сербца-бога-Дакског". Простор на којем је Милојевић однекуд запазио и забележио ове податке налази се приближно између малоазијске обале Црног мора и Јерменије.

P.S:
I, by the way, bik i bikova glava povezani su sa staroslovenskim Bogom Volosom, čiji je jedan od hramova bio u Kijevu.
Radi se o VOLO(v)SKOJ glavi Boga Volosa, ne o bikovoj.
 
Poslednja izmena:
Ne radi se o imenu plemena vec sva tracka plemena u kasnoj antici od strane Rima su identifikovana tim imenom. U 5/6 veku postojao je manastir "Besa" na reci Jordan, crkve u Jerusalemu i sirom Vizantije, a u manastiru sa Sinaja pored ostalih jezika, grcki, ermenski, kopski, svestenici su se sluzili i jezikom Besa (tracana/ilira).

Informacije crpim iz autenticnih antickih zapisa, ili njihovih vernih kopija koje sam naucio da citam.

..византијски писац Кекавмен, за кога се сматра да је своје дело "Стратегикон" написао између 1075. и 1078. године.

"... Дачани и Беси... обитавали су раније близу реке Дунава и Сава коју сад зовемо реком Савом где управо живе Срби, на природно утврђеним и тешко приступачним крајевима".

Византијски извори III, Београд 1966, 217


.. Гебхарди je сазнао да у околини бугарског града Софије постоји "једна мала српска насеобина".
Geschichte aller Wendisch-Slavischen.Staaten von Ludwig Albrecht Gebhardi, Zweiter Band. Halle, 1793,285-286

Кончар помиње Бесе:
"Стари писци називаху Бесима оне Трачане, што живљаху на Балкану. Картографи мећу их на горњу Марицу.
Св. Хијероним (рођен после 340 у Стридону, умро 30. септ. 420 у Јерусалиму) свједочи да су Беси имали литургију на своме рођеноме језику. Који су то народи имали у Јерусалиму своје калуђере, каже нам живот св. Теодосија (+529). Тамо се каже да је он калуђере у јерусалимској лаври раздијелио по народима на три литургијска одијељења на: грчки, јерменски и бесијски (Migne, Patr. graecae 1.114,n.461).
Кад су Беси као трачки народ пребивали на Балкану и били сусједи Гетима, лако је појмити да су и буквицу и литургију добили од њих као од својих сународника, и да је и буквица и литургија Улфилина".

Знајући да ниједан историјски извор не каже да је бесијска литургија истоветна са древном литургијом словенском, Кончар се ипак определио за мишљење "да је то литургија онога народа који су у старо доба називани Бесима, а у VI стољ. прозвани Словенима са осталим сународницима".

Споменувши даље Асеманово јеванђеље, нађено у ХVIII веку у Јерусалиму, где је било бесијских калуђера, па псалтир и требник, пронађене на Синајској Гори, Кончар додаје:
"Све Аријеве књиге спадају међу најстарије споменике глаголске литературе, а писане су, по суду издавача, у Бугарској (L Broz, Crtice, atr. 47-49), дакле у отацбини исконских Беса, тј. писане су истим језиком, којим су говорили словенски Беси".
(Реља Новаковић "И СВА СРБСКА ИДОЛУ СЛУЖАШЕ ДАГОНУ")
 
..византијски писац Кекавмен, за кога се сматра да је своје дело "Стратегикон" написао између 1075. и 1078. године.

"... Дачани и Беси... обитавали су раније близу реке Дунава и Сава коју сад зовемо реком Савом где управо живе Срби, на природно утврђеним и тешко приступачним крајевима".

Византијски извори III, Београд 1966, 217


.. Гебхарди je сазнао да у околини бугарског града Софије постоји "једна мала српска насеобина".
Geschichte aller Wendisch-Slavischen.Staaten von Ludwig Albrecht Gebhardi, Zweiter Band. Halle, 1793,285-286

Кончар помиње Бесе:
"Стари писци називаху Бесима оне Трачане, што живљаху на Балкану. Картографи мећу их на горњу Марицу.
Св. Хијероним (рођен после 340 у Стридону, умро 30. септ. 420 у Јерусалиму) свједочи да су Беси имали литургију на своме рођеноме језику. Који су то народи имали у Јерусалиму своје калуђере, каже нам живот св. Теодосија (+529). Тамо се каже да је он калуђере у јерусалимској лаври раздијелио по народима на три литургијска одијељења на: грчки, јерменски и бесијски (Migne, Patr. graecae 1.114,n.461).
Кад су Беси као трачки народ пребивали на Балкану и били сусједи Гетима, лако је појмити да су и буквицу и литургију добили од њих као од својих сународника, и да је и буквица и литургија Улфилина".

Знајући да ниједан историјски извор не каже да је бесијска литургија истоветна са древном литургијом словенском, Кончар се ипак определио за мишљење "да је то литургија онога народа који су у старо доба називани Бесима, а у VI стољ. прозвани Словенима са осталим сународницима".

Споменувши даље Асеманово јеванђеље, нађено у ХVIII веку у Јерусалиму, где је било бесијских калуђера, па псалтир и требник, пронађене на Синајској Гори, Кончар додаје:
"Све Аријеве књиге спадају међу најстарије споменике глаголске литературе, а писане су, по суду издавача, у Бугарској (L Broz, Crtice, atr. 47-49), дакле у отацбини исконских Беса, тј. писане су истим језиком, којим су говорили словенски Беси".
(Реља Новаковић "И СВА СРБСКА ИДОЛУ СЛУЖАШЕ ДАГОНУ")

"Знајући да ниједан историјски извор не каже да је бесијска литургија истоветна са древном литургијом словенском, Кончар се ипак определио за мишљење "да је то литургија онога народа који су у старо доба називани Бесима, а у VI стољ. прозвани Словенима са осталим сународницима".

Jel je ovo gol, ili autogol ????

"Кончар се ипак определио за мишљење "
 
Захваљујући римском песнику Овидију, знамо да латински и дачки језик нису имали додирне тачке

Svoje mišljenje o jednojezičnosti Ilira, Tračana, Sarmata i Geta dao je dominikanac Sebasijan Dolči i:
'' Uistinu, već se na na osnovu najstarijih spomenika zaključuje da se Rašanima (Tračanima), Ilirima, Sarmatima i Getima...može pripisati zajedničko opštnje tj. zajednički jezik.''
U svom delu on se jasno poziva kako na navedenu Apijanovu tvrdnju o istovetnosti mižanskog, raškog(tračkog) i ilirskog, tako i na Strabonov podatak o jedankosti Geta i Rašana (Trakijaca).

Vizantijski monah Zonara u svojoj Istoriji, pišući o Dačanima neprekidno koristi formulaciju '' Daki tj.Srbi'' dok na drugim mestima Dačane eksplicitno naziva Srbima. Iako je Zonara najdirektniji od svih vizantijskih izvora u identifikovanju Dačana kao Srba, treba napomenuti da ima još dosta vizantijskih izvora od 5.-12.stoleća najčešće identifikuju Srbe kao Dačane ili Rašane (Tračane).

Франциско-Марија Апендини (почетак XIX века) је убрајао међу старим Словенима Трачане, Македонце, Илире, Ските, Гете, Дачане, Сармате (De Proestantia et Vetustate linguae Illyricae. Ragusae. 1806).

Мовсес Хоренаци (ок.410-490 п.н.е.).,jерменски историчар:

*"Thracia orientem versus a Dalmacia, non longe a Sarmacia sita est continet quinque parvas et unam magnam provinciam, in qua septem genera Slavorum habitant."
"Trakija se nalazi istočno od Dalmacije, nedaleko od Sarmatije i sastoji se iz pet malih i jedne velike oblasti u kojim zivi pet slovenskih plemena."

"Стога се хтело забавити Словене у њиховој рођеној земљи, у данашњој Влашкој“ (Константин Јиречек, Историја Срба, Прва књига, ИРА ''Просвета'', 1988, стр. 50)

Хрват Јосип Бадалић је написао, да је румунска књижевност до краја 16. столећа писана на српском језику. Наравно, Бадалић не каже дословно да је то „српска“, него „јужнословенска“.

...дело умног Саве Текелије о Дачанима, као српском (словенском) античком и средњевековном племену, требало се (морало) изучавати...

....у Карловачком родослову под насловом Историја в кратце о србских цареј као прва налази се ова белешка:
"Глагољут истини списатеље јако Лики(ни)ју Србину бити родом, Јелину мудрованијем, и вса србска идолу служаше Дагону, от суду и Дагони и Даки именујут се; от Сера же Србље"

И вса србска идолу служаше Дагону, от суду и Дагони и Даки именујут се; от сера же Србље"


"Ако се у повељи из 1503. године, под овим паганским изразом Дагони подразумевају "дачки" Срби, тада би се у том огледао и део историје сеоба (прелаза) од Дачана ка Словенима"
Heinrich Kunstman, Ober der Herkunft der Polen von Balkan. Die Welt der Slawen, Halbjahresschrifl Bir Slavistik, Jahrgang XXIX. Hefl 2, IV.F.Vffl. 2 MUnchen 1984

Милош С Милојевић, : "Морићи, којих се земља звала Поморија или Морјани, Морзи а земља Морена - живели су све по морском брегу (обали), међу њима је једно племе, које се звало Венаши-Венанин-и, у ових је био храм Сербца-бога-Дакског". Простор на којем је Милојевић однекуд запазио и забележио ове податке налази се приближно између малоазијске обале Црног мора и Јерменије.

P.S:
I, by the way, bik i bikova glava povezani su sa staroslovenskim Bogom Volosom, čiji je jedan od hramova bio u Kijevu.
Radi se o VOLO(v)SKOJ glavi Boga Volosa, ne o bikovoj.

"Захваљујући римском песнику Овидију, знамо да латински и дачки језик нису имали додирне тачке".

1. A, sta je to Ovidije potvrdio ?

2. Ako su Sloveni oduvek ziveli na Balkanu, sta je sa hipotezom o latinizaciji ?

3. Znaci li da su stari Rimljani i stari Grci govorili slovenskim jezikom ?
-------------------------------------------------------------

p.s. u odnosu bik/vo, u pravou si, radi se o volu.
 
Pominjao sam negde na forumu ovde latinsku poslovicu:

Sum Qui Sum - Ja sam onaj koji jesam.
Ljudi, ovo je na nasem jeziku, jel se vi slazete? Italijani bi to rekli: io sono colui che sono
http://it.wikipedia.org/wiki/Ego_sum_qui_sum
Tu vidite Ego na pocetku reci kao ja. Svi slovenski jezici imaju to u zamenicama, tvojega, mojega, mojego.

Sum Kuj Sum - Sam Koji Sam - Jesam Koji Jesam.

Makedonci i dalje pricaju Sum, verovatno i bugari, srbi u sumadiji pricaju Kuj umesto Koji, ne znam kako makedonci i bugari kazu koji.

Cogito Ergo Sum - niam lingvista ali ovo ima nasu nekako jezicku gradju - Mislim Dakle Postojim, odnosno Jesam, Sum.
Englezi to prevode sa dosta vise reci - I think, therefore I am, francuzi isto - Je pense donc je suis, a mi sloveni ga prevodimo sa tri reci. Italijani nemam pojma kako bi to rekli.

Moze li ko ovo potanko da objasni, dobio sam ovde neke ofrlje odgovore ali bih hteo potanko. Odakle nase zamenice u latinskom jeziku? A kad bi se covek udubio ko zna koliko primera bi nasli.
 

Back
Top