Teško da je treća osoba uzrok, obično biva posledica već narušenih odnosa. Lakše je ostati u lošem braku i varati nego se razići, tako obično i biva... nađe se već neki izgovor za ostati, ali nijedan dovoljno jak za otići. I nekako je u ljudskoj prirodi da lažući druge lažu i sebe. Ništa neuobičajeno... Razvod je drugi padež, a za fer odnos i "sesti i konstatovati činjenice" treba imati i malo dostojanstva i hrabrosti.
Razvodom dete ne gubi nijednog roditelja, i to mnogima nije jasno... takođe im nije jasno da izgovori tipa "radi dece" znače "sve što ne moram danas, odložiću za sutra"... kad porastu, kada shvate. Jedino što će dete vremenom shvatiti je da je ono možda nečim doprinelo, što je i najgori scenario... da je krivo za razvod, ili pak za trpljenje i ostajanje u braku, takoreći "žrtvovovanje" roditelja za njega. Paradox...
Dete pati u lošem braku. Dete pati ako je upućeno u privatne stvari roditelja, ako recimo, najčešće to rade majke govore detetu da je tata sa tamo nekom tetom i voli tu neku tetu više nego mamu, ili pak to dete... i pati ako je zapostavljeno zbog temo nekog. Dobra organizacija može da reši poslednji problem. Ali, na žalost, na prva dva se obično žumuri i ostaje zarad deteta, a dete potcenjivati i misliti da je naivno, je najveća greška... zato, bolje što se to desilo dok ima 2 godine, nego da recimo čekau na razvod kada bude imalo više. Što je starije, teže će se prilagoditi.