preporuka knjiga, kako početi

kritika čistog uma, imanuel kant
Nije preporucljivo da se neko ko se samo zanima za filozofiju odmah sretne sa Kritikom cistog uma, jer je to delo jedno od najtezih u filozofiji, a zahteva i prethodno poznavanje Logike kao i mnogo stosta drugog. Ako vec neko ipak zeli odmah upoznati Kantovu filozofiju neka nabavi "Kritiku cistog uma u malom" tj Prolegomenu za svaku buducu metafiziku.

Ja bih preporucio Barklijevu "Raspravu o principima ljudskog saznanja" kao osnovu, jer je tu prvi put svetu objavljena korelativnost subjekta i objekta.
Posle toga ,naravno, Sopenhauer, Kant i svi ostali.
 
Nije preporucljivo da se neko ko se samo zanima za filozofiju odmah sretne sa Kritikom cistog uma, jer je to delo jedno od najtezih u filozofiji, a zahteva i prethodno poznavanje Logike kao i mnogo stosta drugog. Ako vec neko ipak zeli odmah upoznati Kantovu filozofiju neka nabavi "Kritiku cistog uma u malom" tj Prolegomenu za svaku buducu metafiziku.

Ja bih preporucio Barklijevu "Raspravu o principima ljudskog saznanja" kao osnovu, jer je tu prvi put svetu objavljena korelativnost subjekta i objekta.
Posle toga ,naravno, Sopenhauer, Kant i svi ostali.

po broju stranica.
 
Ako hoces da ti bude zanimljivo, a u osto vreme da se edukujes, pa jos i da te filozofija dobije za sva vremena procitaj Sofijin svet. Potom predji na Istoriju grcke filozofije od Lucana De Kresenca. Posle toga... e pa posle toga ti mi ovde necemo biti potrebni za dalje sugestije.
 
Ako hoces da ti bude zanimljivo, a u osto vreme da se edukujes, pa jos i da te filozofija dobije za sva vremena procitaj Sofijin svet. Potom predji na Istoriju grcke filozofije od Lucana De Kresenca. Posle toga... e pa posle toga ti mi ovde necemo biti potrebni za dalje sugestije.

Brate, uze mi rec iz usta, ko oce da se upozna sa filozofijom nek prvo procita Sofijin svet. Treba kretati s nekim laksim stivom, a posle celu istoriju
 
Filozofija , ona se proucava celog zivota, daje odgovore na mnoga pitanja i uspeva da nas na kraju priblizi necemu o cemu covek sa svojim tkz."zdravim razumom" ne moze ni da sanja.

Nikako ne treba poceti od krova vec od temelja. Dakle ako zelis razumeti idealisticku filozofiju ne mozes poci od Bergsona vec od onog koji je prvi posao tim putem ili od Dzona Loka i doci do razumevanja njegove podele na primarne i sekundarne kvalitete i do saznanja da svet objekta oko nas nije neprikosnoven u svjoj pojavi, vec da oseti boje , mirisa,ukusa nisu u objektima vec u nasoj svesti. Ali ustvari ne treba poceti ni od toga.
Ne treba ni poceti filozofirati dok covek jasno ne uvidi Berkijevu korelativnost subjekta i objekta, koja poput nekog otkrovenja prikazuje idealnost pojave.
Sopenhauer je to "otkrovenje" nazvao "filozofski razbor" i postavio ga kao uslov filozofiranja uopste. Onaj ko nije uspeo da jasno uvidi korelativnost subjekta i objekta zidace svoju gradjevinu na pogresnom temelju.

Dakle Kako poceti?

Upravo tako sto ces pokusati da saznas sta je Korelativnost subjekta i objekta a za to ti je potrebno Barklijevo delo u kome je on to prvi put izneo "Rasprava o osnovnim principima ljudskog saznanja".

ps. Ali najlakse je da pogledas moj blog i unos "Korelativnost subjekta i objekta" i pre svega primer "Karadjordje i drvo." :)
 
Posto filozofija nije nauka, tvoje oblikovanje ce zavisiti i od tebe i od toga kojim redosledom budes citao filozofe....
Zapamti , citanje je zamena za razmisljanje i iskustvo....i to je vrlo opasno jer se predajes drugima i njihovim iskustvima kroz autoritet koji im dajes....
Sa druge strane brze je, pozeljno je jer ti svi zavide koliko znas, postajes autoritet sa vecim brojem referenci i autoriteta koje poznajes...

Svaka precica je poplocana generalizacijama , eliminacijama i ekterpolacijama...
 
Da ali da bi razvio duh kritickog razmisljanja neophodno je poceti od antike, aristotela, platona, cicerona, pa preci na srednjovekovnu filozofiju akvinskog, pa tek onda na loka, makijavelija, berklija, grocijusa, voltera, nicea, sopenhauera, hjuma, dekarta, naprosto da bi uvideo tu nit.
 
niko of filozofa nije dao konkretno resenje.
Svi su samo Nagadjali, niko nije filozofiju pomerio sa
teorije na primenjeno znanje, sistem, put, nisu doveli stvar do kraja.
Znati da je lav lav nije veliko znanje, znati kako ga savladati
i pripitomiti takvo resenje filozofija ne nudi a
to je mnogo malo da bi se covek oslonio na nju.
Povraca mi se od tog znanja do kojeg covek dolazi
sedeci u kaucu. Osim toga filozofija moze samo da
razvije intelekt, sta je sa ljubavlju u najsirem smislu
te reci, sta je sa stvaralastvom i kreativnoscu?
Treba istovremeno kultivisati um srce i ruke da
funkcionisu u simbiozi. Razvijati samo intelekt
stvara emotivne bogalje, sebicne ljude i
ne-stvaraoce, koji misle da su jaki a ustvari
egoiste i psihicki veoma tanki.
To je jedan od razloga zasto retko posecujem
forum
 
Frojd - Bilo koja knjiga. Kao dokaz da psihičko nije isto što i "svesno". To preporučujem početnicima, jer mnoge filozofske diskusije imaju veze sa tim, a zbog nepoznavanja tih činjenica koje Frojd otkriva, ali još više zbog htenja da se napravi predrasuda, mnoga literatura pre, i nažalost posle Frojda je zatrovana tom predrasudom. Naravno, to nije filozofsko štivo, ali je onima koji hoće filozofirati i više nego dobro da pročitaju Frojdove radove.
 
Da li se u tvojim recima oseti ironija ili stvarno uzimas da je to lako? Od Hegelove istorije ne treba nikako pocinjati, vec tu se pre treba konsultovati sa Koplstonovom istorijom koja je na laksi nacin napisana, pa samim tim i laksa za razumevanje.

Sto se tice udzbenika za srednju on je pre zaglupljujuci nego sto je informisuci, zato ga bolje ni netreba ni koristiti.

U svakom slucaju izvesno jedno: i Hegel i Koplston "ne treba" pisu rastavljeno, a Boga mi i srednjoskolski udzbenik za filozofiju primenjuje isto pravilo. :)
 
Velika је предност када неко у свом духовном развоју потражи одговоре тамо где они заиста постоје или у филозофији јер, многи следећи своју метафизичку потребу траже одгворе у религији , окултном и слично а где има свега осим одговора.

Филозофија је давно дошла до свог највећег открића..или идеалности опажајног појавног света. То је темељ.. То је основа . Међутим, постоји свиојеврсни феномен да иако се заправо ради о веома једноставној ствари, она је из неког разлога потпуно непојмљива многима. Потребна је дакле својеврсна способност увида у непосредне чињнице свести. Онај ко ту способност има сазнавши за идеализам бива потпуно уверен у њега више него да је 2+2 једнако 4 или да је најкраћа линија између две тачке у равни права линија. Јер идеализам је факт ... то није хипотеза.

Али као што каже Шопенахуер:

„Svet je moja predstava" - to je, poput Euklidovih aksioma, postavka za koju svako mora reći daje istinita čim je shvati, iako to nije postavka koju svako razume čim je čuje. "

На слично питање о филозофским делима одговарао сам на форуму раније ово:
Nikako ne treba poceti od krova vec od temelja. Dakle ako zelis razumeti idealisticku filozofiju ne mozes poci od Bergsona vec od onog koji je prvi posao tim putem ili od Dzona Loka i doci do razumevanja njegove podele na primarne i sekundarne kvalitete i do saznanja da svet objekta oko nas nije neprikosnoven u svjoj pojavi, vec da oseti boje , mirisa,ukusa nisu u objektima vec u nasoj svesti. Ali ustvari ne treba poceti ni od toga.
Ne treba ni poceti filozofirati dok covek jasno ne uvidi Berkijevu korelativnost subjekta i objekta, koja poput nekog otkrovenja prikazuje idealnost pojave.
Sopenhauer je to "otkrovenje" nazvao "filozofski razbor" i postavio ga kao uslov filozofiranja uopste. Onaj ko nije uspeo da jasno uvidi korelativnost subjekta i objekta zidace svoju gradjevinu na pogresnom temelju.

Dakle Kako poceti?

Upravo tako sto ces pokusati da saznas sta je Korelativnost subjekta i objekta a za to ti je potrebno Barklijevo delo u kome je on to prvi put izneo "Rasprava o osnovnim principima ljudskog saznanja".

Ali ипак ,umesto tog dela, као основу препоручујем Барклијево дело "Три дијалога између Филаса и Хилонуса". У њему је Баркли видевши да га свет није разумео покушао да још једном ипак покуша да своју филозофију објасни на најразумљивији могући начин.

Дакле препоручујем да негде набавиш :

"Tri dijaloga između Hilasa i Filonusa" Џорџ Баркли
 
niko of filozofa nije dao konkretno resenje.
Svi su samo Nagadjali, niko nije filozofiju pomerio sa
teorije na primenjeno znanje, sistem, put, nisu doveli stvar do kraja.
Znati da je lav lav nije veliko znanje, znati kako ga savladati
i pripitomiti takvo resenje filozofija ne nudi a
to je mnogo malo da bi se covek oslonio na nju.
Povraca mi se od tog znanja do kojeg covek dolazi
sedeci u kaucu. Osim toga filozofija moze samo da
razvije intelekt, sta je sa ljubavlju u najsirem smislu
te reci, sta je sa stvaralastvom i kreativnoscu?
Treba istovremeno kultivisati um srce i ruke da
funkcionisu u simbiozi. Razvijati samo intelekt
stvara emotivne bogalje, sebicne ljude i
ne-stvaraoce, koji misle da su jaki a ustvari
egoiste i psihicki veoma tanki.
To je jedan od razloga zasto retko posecujem
forum

Čovek ima pravo da ide u bioskop, pozorište, na piknik... ili u bordel. Svako ide gde mu je volja ili gde očekuje da će odbiti ono što mu treba. Najzad, svugde dobije po koje iskustvo iz čega zaključuje da još i dalje treba tragati za onim što mu nedostaje. I bordel mu da neko isksustvo... Kada sve iskusi ostaje da pokuca tamo gde nikada ranije nije.
Nikome neće pobeći svako moguće iskustvo ali ni konačno saznanje i poznavanje života.
Ljubav! Ko može reći da filozof ne traga za njom baš kao ijedan drugi?
Iskustvo je iskustvo. Što pre ga pojedinac dobije pre će pojuriti dalje u novim traganjima dok ne stigne do cilja. Zato, filozofija i treba baš kao i nauka, religija i sve ostalo.
 

Back
Top