Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.004
To o čemu ti pričaš su narodna predanja, a ne prava istorijska saznanja. Po najslabijoj verziji, koja se bazira na kučkoj pohlepi (ista ona po kojoj je i Tito bio Kuč), Karađorđevići su vukli porijeklo i od Kuča.
Međutim, vrlo je jasno da su od Vasojevića. Teza o Klimentima je bila više puta razbijena do sada.
Ne znam kakve ovo ima veze sa bilo čim? Andrijevica je bila pogranično područje prema Osmanskom carstvu, a i danas predstavlja kraj na granici sa Albanijom. Pokazao si snimak glavne ulice u Andrijevici, na kojoj se vidi nekoliko ljudi za koje bi se po nošnji moglo pretpostaviti da su bili Arbanasi.
I?
Što se tiče tvrdnje da je Karađorđe znao da govori albanski jezik - otkuda ova informacija?
Svakako da se Bosna nije sirila do Indonezije ko sto je nekad pokusala njena komsinica do Tokija
Samo mi ovo objasni ako ikako mozes, kako to da su Ugljanin i Ljajic posrbljeni Arbanasi a za sebe govore Bosnjaci da su.. zar nisu pobosnjaceni u tom smislu, da su posrbljeni bili bi Srbi po ugledu na Arkana recimo (njegov slucaj je slucaj posrbljivanja Arbanasa). De objasni mi dje ti ovde vidis logiku.
Postoji mnogo Crnogoraca koji su stranog porijekla, možda najčešće albanskog. Međutim, njihovi preci nisu bili pocrogorčeni, već posrbljeni. To njih ne čini danas Srbima, niti retroaktivno današnji crnogorski identitet može promijeniti istoriju i proces asimilacije njihovih predaka! Pojedine familije Hrvata u primorju, u prvom redu u krajevina Gornje Dalmacije, nisu izgubile latinsko, romansko etničko porijeklo, starosjedelačko, u procesu hrvatizacije, već srbizacije; njihovi pradjedovi su bili posrbljeni, ali nisu Srbi, već Hrvati. Sremski Hrvati, u prvom redu žrtve radikalskih srpskih represija tokom ranih devedesetih, seljani Hrtkovaca i Nikinca, vuku porijeklo od posrbljenih Arbanasa. Oni su danas svi redom, bez izuzetka, Hrvati po narodnosti. Međutim, prelazak sa albanskog na srpski jezik i asimilacija njihovog albanskog narodnog identiteta, predstavljaju proces posrbljivanja usred velikih seoba Srbalja sa juga, iz tzv. 'Stare Srbije', te ubrzo potom, konačno prihvatanje hrvatskog nacionalnog identiteta u Srijemu, koji je postao sastavni dio Hrvatske sredinom XIX stoljeća, ih ne čini automatski Srbima. Ti ljudi, porijeklom Albanci, iako su postali Hrvati, nisu bili pohrvaćeni, već posrbljeni.
Jedan od članova austrijske komisije koja je pokušala za vrijeme ustavnih amandmana izvojevati izglasavanje austrijskog jezika za zvaničnog jezika Austrije je Austrijanac čija je porodica ugarskog porijekla. Međutim, njegovi mađarski etnički korijeni nisu austrizovani, već germanizovani u procesu germanizacije Mađara, Čeha i drugih podanika Habsburške monarhije negermanskog porijekla (slično kao sudbina Poljaka i drugih Zapadnih Slovena u susjednoj Njemačkoj). To ne znači da on nije Austrijanac, već Njemac. Naprotiv, vrlo bi se naljutio za takvu insinuaciju!
Istorija se ne može posmatrati kao dvije tačke između kojih se povlači prava linija, a koja bi nužno promijenila tačku A ili tačku B, u zavisnosti od one druge, od koje se linija povlači. Ne samo što se to ne može raditi, nego se ne može ni nikakva linija povlačiti bez detaljnog pretraživanja svih mogućih usjeka u papiru u procesu koji bi nam vjerovatno ukazao da linija koju bismo rekonstruisali uopšte i nije prava, već itekako krivudava...
Ako bi mi objasnio na koji je to način (i kada je) Bosna institucija, država ili sl. uticala na islamizovano stanovništvo istočnog Sandžaka u 20. stoljeću, razmotrio bih te mogućnosti (pogotovo kada primjećujemo zamjetan uticaj Hrvatske sa zapada i Srbije i Crne Gore sa istoka na samu Bosnu i Hercegovinu, okreće se pitanje kako bi bilo kakav uticaj iz same Bosne mogao prodrijeti u srpske ili hrvatske prostore).
Poslednja izmena:
