Preispitivanje istorije

Ni jedan Srbin koji se time bavi NIJE NEPRISTRASAN.

Cak i onaj sto misli da nije - jeste!

Srbi odrastaju na JEDNOM KLISEU I MITU koji je stvorila crkve i kasnije su sva istrazivalja samo u okviru tog postavljnog klisea..

Istinsku istoriju Srbije moze da pise samo neko ko NIJE SRBIN.

Nijedan covjek nije nepristrasan; apsolutna nepristrasnost nije moguca. Ne znam zasto bismo posebno izdvajali Srbe; kao da koeficijent nepristrasnosti lezi u nacionalnom identitetu? :eek: Jos malo pa ode ti u nekakav rasizam, Blajbi...

P. S. Vojin Dabic se bavi istrazivanjem tog perioda. Mozda ni on nije nikako nepristrasan, al' svakako nije Crkvi, na koju (pre)cesto udara, omiljen...

Imaš li neke izvore za tu navodnu cenzuru srpske istoriografije od strane SPC? Neke primere, dokaze, bilo šta što bi potkrepilo tu tvrdnju?

Ili se sve to samo dogodilo u tvojoj glavi?

Nacionalni autošovinizam?
 
Poslednja izmena:

Ja bih krenuo od Nemanje, ili bar od Rastka. Zašto nekad u mojim tekstovima o njemu može da se oseti netrpeljivost. U principu, čovek me ne bi zanimao da nije postao glavni srpski svetac. Šta ta činjenica poručuje Srbima?

Ispravi me ako negde pogrešim. Koliko znam on se zamonašio, pa se razmonašio, pa je nelegalno pazario autokefalnost. Bio je više političar nego sveštenik. Nije razjašnjen njegov odnos sa bratovljevom sestrom. ne znam da li je imao dovoljno godina da se malo uprlja u zločinima nad Bogumilima, ali, i ako nije, on je oca koji je te zločline počinio proglasio za sveca.

Ovo je kratak presek na osnovu viđenja bosanskih i hrvatskih sajtova. Ne znam da li sau negde napravili faktografsku grešku?
 
''Kad je Nemanja saznao da se u Raškoj raširila bogomilska jeres... (...) Nemanja je pitanje o položaju bogomilske vere u državi izneo pred državni sabor, da on tu stvar reši. Ali stvar nije bila prosta i nije bilo lako rešiti je. U saboru je bilo dosta velikaša, koji su i sami bili prihvatili novu veru, a bilo ih je i takvih, koji su je simpatisali i trpeli je kod svojih podanika. Svi su se oni, iz uverenja ili iz interesa, vrlo energično opirali predlogu, da se ma šta preduzme protiv bogomila. Naposletku je, posle ogorčene debate i burnih scena, rešeno, da se bogomili nasilno iskorene. Bogomili su se naravno oduprli sa oružjem u ruci, i Nemanja je morao krenuti na njih pravi krstaški rat. U tome ratu oni su bili pobeđeni i razbijeni. Mnogo je pristalica nove vere tom prilikom pobijeno, mnogo ih se razbeglo po okolnim pokrajinama, ali su se mnogi pritajili i ostali u državi, čuvajući učenje i veru, koja je godila njihovu duhu i odgovarala njihovim nazorima. Ipak u Raškoj posle toga bogomilsko pitanje nije nikada više izbilo na površinu.''

Stanoje Stanojević, istoričar

''Naročitu je pažnju obratio suzbijanju bogumilske jeresi i jačanju pravoslavlja. Protiv jeretika je upotrebio vrlo oštre mere: njihovom učitelju odrezao je jezik, a sledbenike je čak i spaljivao ili naterivao u beg; imanja im je zaplenio a knjige spalio.''

Vladimir Ćorović, istoričar


''Setimo se samo istorije kada je Stefan Nemanja pokrenuo čak i vojsku da bi zaštitio pravoslavlje a samim tim crkveno i državno jedinstvo, a to je vreme borbe sa sektašima bogumilima.''

Ranko Jović, sveštenik


Nemanja je danas za Srbe sveti Simeon mirotočivi, šta god ovo mirotočivi značilo
 
Poslednja izmena:
Ja bih krenuo od Nemanje, ili bar od Rastka. Zašto nekad u mojim tekstovima o njemu može da se oseti netrpeljivost. U principu, čovek me ne bi zanimao da nije postao glavni srpski svetac. Šta ta činjenica poručuje Srbima?

Ispravi me ako negde pogrešim. Koliko znam on se zamonašio, pa se razmonašio, pa je nelegalno pazario autokefalnost. Bio je više političar nego sveštenik. Nije razjašnjen njegov odnos sa bratovljevom sestrom. ne znam da li je imao dovoljno godina da se malo uprlja u zločinima nad Bogumilima, ali, i ako nije, on je oca koji je te zločline počinio proglasio za sveca.

Ovo je kratak presek na osnovu viđenja bosanskih i hrvatskih sajtova. Ne znam da li sau negde napravili faktografsku grešku?

Činjenična je greška da se razmonašio. Autokefalnost nije "nelegalno pazario", nego dobio pregovorima sa vrhovnom patrijaršijom. Ako vaseljenski patrijarh nije legitimno zadužen da daje autokefalnost, onda niko nije.

O kakvom odnosu sa bratovljevom sestrom pričaš? I kojom bratovljevom sestrom? Malo je čudan i izbor reči, valjda je sestra njegovog brata i njegova sestra...

Zločina protiv Bogumila je bilo, ali nisu bili ništa gori od katoličkih ili muslimanskih verskih ekspedicija u to vreme, niti su bogumili istrebljeni u Srbiji. Bilo ih je, u malim brojevima, i sto godina posle Nemanje.

Nemanja je danas za Srbe sveti Simeon mirotočivi, šta god ovo mirotočivi značilo

Točenje mira nije mirotvorstvo nego čudo tj. hemija, (navodno) spontano stvaranje osveštanog mirisnog ulja u Nemanjinom grobu. To je bio i zvanični razlog njegovog proglašenja za sveca.
 
Nijedan covjek nije nepristrasan; apsolutna nepristrasnost nije moguca. Ne znam zasto bismo posebno izdvajali Srbe; kao da koeficijent nepristrasnosti lezi u nacionalnom identitetu? :eek: Jos malo pa ode ti u nekakav rasizam, Blajbi...

P. S. Vojin Dabic se bavi istrazivanjem tog perioda. Mozda ni on nije nikako nepristrasan, al' svakako nije Crkvi, na koju (pre)cesto udara, omiljen...



Nacionalni autošovinizam?

Slazem se da niko nije potpuno nepristrasan.

Ali, ako recimo jedan "zvezdas" pise o istoriji Crvene zvezde ....Koliko ce on biti nepristrasan?

Kod nacije i vere je to jos daleko nepristrasnije.

Mi zivimo u jednom KRUGU gde smo od kada postanemo svesni, izlozeni nekom uticaju i to ima odraza na NACIN kako vidimo i tumacimo istoriju i pojave oko nas.
 
Plata Janicara je bilo jelo sta je dobio, to je makar bilo tako dok je danak u krvi bio u snazi.

?????

У замену за оданост и пожртвовање, јањичари су добијали привилегије и ‎бенефиције. У почетку су примали плату само за време рата, а већ средином ‎‎18. века су радили као чувари реда или су се бавили трговином, иако ‎су стално живели по касарнама. Ипак, уживали су високи животни стандард, ‎ослобођење од пореза и поштовани друштвени статус. Многи су постајали ‎чиновници и образовани људи. Пензионисани и инвалидни јањичари су чак ‎примали и пензије.‎

Јаничари су били елитна војска, телохранитељи султана, веома поштовани, уважавани, као такви и врло добро плаћени.
 
?????

У замену за оданост и пожртвовање, јањичари су добијали привилегије и ‎бенефиције. У почетку су примали плату само за време рата, а већ средином ‎‎18. века су радили као чувари реда или су се бавили трговином, иако ‎су стално живели по касарнама. Ипак, уживали су високи животни стандард, ‎ослобођење од пореза и поштовани друштвени статус. Многи су постајали ‎чиновници и образовани људи. Пензионисани и инвалидни јањичари су чак ‎примали и пензије.‎

Јаничари су били елитна војска, телохранитељи султана, веома поштовани, уважавани, као такви и врло добро плаћени.

Ja pricam o vremenu kad je danak u krvi bio u znazi a ti o 18. veku. I ne najelitniji su Janicari bili bas u vremenu kad su dobili samo klopu.

Jedan rang kod Janicara je bio http://en.wikipedia.org/wiki/Çorbacı, nije dzabe nazvan po corbi koja se dobila.

Makar u vreme Sokolovica obican Janicar nije primio dovoljno pare da poseti svoju rodbinu.
 
Ja pricam o vremenu kad je danak u krvi bio u znazi a ti o 18. veku. I ne najelitniji su Janicari bili bas u vremenu kad su dobili samo klopu.

Jedan rang kod Janicara je bio http://en.wikipedia.org/wiki/Çorbacı, nije dzabe nazvan po corbi koja se dobila.

Makar u vreme Sokolovica obican Janicar nije primio dovoljno pare da poseti svoju rodbinu.

Јаничари су формирани као елитни одред у 13. веку.

Ако је нешто елитно, значи да је плаћено и то добро.
 
Ja bih krenuo od Nemanje, ili bar od Rastka. Zašto nekad u mojim tekstovima o njemu može da se oseti netrpeljivost. U principu, čovek me ne bi zanimao da nije postao glavni srpski svetac. Šta ta činjenica poručuje Srbima?

Ispravi me ako negde pogrešim. Koliko znam on se zamonašio, pa se razmonašio, pa je nelegalno pazario autokefalnost. Bio je više političar nego sveštenik. Nije razjašnjen njegov odnos sa bratovljevom sestrom. ne znam da li je imao dovoljno godina da se malo uprlja u zločinima nad Bogumilima, ali, i ako nije, on je oca koji je te zločline počinio proglasio za sveca.

Ovo je kratak presek na osnovu viđenja bosanskih i hrvatskih sajtova. Ne znam da li sau negde napravili faktografsku grešku?

O pitanju autokefalnosti, kada si jednom ga bio pokrenuo, već smo imali prilike diskutovati. Pitanje je u određenoj mjeri kontroverzno i ovisi od tačke gledišta - objektivno govoreći, ne može se reći da je Sava nelegalno zadobio autokefalni status za srpsku Crkvu. Kao što sam već jednom čini mi se napisao, Ohridska je crkva bila nekanonska po mnogo čemu u očima vaseljenske patrijaršije. To je počelo tako što je ona još od XI stoljeća bila utemeljena kao Crkva kojoj prostom odlukom car u Konstantinopolju, bez ikakvih potreba konsultacija, postavlja na tu poziciju ličnost koju god želi. Iako je bilo momenata koji ukazuju da između carigradske i ohridske Crkve nije bilo uvijek potpunog raskola, već su one čak i odnose održavale, jasno je da taj potez u Carigradu nikada nije bio izravnije priznat, a kroz istoriju (kako prije tako i poslije Savine epohe) obje su Crkve znale i boriti se za pojedinačne eparhije svim raspoloživim sredstvima.

Tako da, u očima Ohridske crkve, on je počinio nekanonski čin tako što se nije obratio Majki crkvi. U očima Carigradske - to je učinjenu u skladu sa svim kanonskim normama. On je zaobišao nekanonsku Crkvu i obratio se legalnom nosiocu nadležnosti za srpske zemlje, (izmještenom) u Nikeji. Sava je bio vrlo dobro svjestan toga i znao je da Homatijan, koji je naveliko pravno obrazlagao zašto je nekanonsko odvajanje Crkve u Srbiji, neće imati glasa u pravoslavnom svijetu. Oni koji koriste Homatijanova pisma kao istorijske izvore prelaze preko ovog carigradsko-ohridskog spora olako, ne vršeći analizu samog Homatijana, koji je bio sam po sebi jedan vrlo pragmatičan čovjek i usklađivao sve (koristeći svoju ogromnu načitanost) ličnim interesima. Tako je, recimo, jednog čovjeka čak krunisao za cara (iako na to nije imao nikakva prava) i postao činjenično nekakav patrijarh na svom području. A sve je pravdao raspadom Carstva koje je prouzrokovao IV krstaški rat.

Teško je izvući, kao i uvijek, neko potpuno objektivno gledište...ali jedno je jasno - ne može se reći da je Srpska crkva 1218, 1219. ili 1220. (da navedemo sva potencijalna datovanja) na nelegalan način stekla autokefalni položaj. Postoje određeni argumenti da nije bilo sve najčišće, jer nikejski patrijarh je bio samo nasljednik vaseljenskoga, u čijem izboru i koncilu nije učestvovala cijela vizantijska Crkva. Međutim, to pitanje je naknadno riješeno, jer od reuspostave Patrijaršije 1268. godine autokefalni položaj nije bio osporavan, čak ni u vrijeme upravo Mihajla VIII Paleologa.

Ako se sada osvrnemo isključivo na pitanje, strožije govoreći, kanonskog prava, onda je jedan problem jasan - nije uopšte nešto sporno oko sticanja autokefalnosti, već izgona postojećih episkopa Grka iz zemlje (postojale su na području buduće Srpske crkve tri eparhije - raška, prizrenska i lipljanska - sa eparsima grčke narodnosti na njihovom čelu). Sava je, prema izvorima, orkestrirao njihovo zbacivanje sa tih stolica i ukoliko me sjećanje dobro služi prognanje iz zemlje (konkretno recimo prizrenskog episkopa).

Netačan je i podatak da se razmonašio. U pravoslavnoj ekumeni uobičajeno je od starih vremena da su eparsi i autokefalni poglavari - monasi. I danas je to slučaj (kao i sa drugima) i sa SPC. Patrijarh Irinej zamonašen je bio u manastiru Rakovica 1959. godine.

Ne razumijem o kojoj bratovljevoj sestri je bilo riječ...valjda bi ona došla i samom Rastku sestra? Imali su dvije sestre, ali nema tu ničeg (po pitanju njihovog međusobnog odnosa) nerazjašnjenog.

Podatak da je Simeona za sveca proglasio Sava je netačan, ili barem neprecizan. Svetogorski sabor ga je kanonizovao; Sava je vjerovatno imao nekog udijela u tome, tj. učestvovao u kampanji, ali to nije bila tek tako njegova odluka. No stvari treba gledati istoricistički, onovremenim očima, a to znači da to uopšte nije bio nekakav užasan čin (posebno kada se vidi da gro državničkih svetaca čine najblaže rečeno kontroverzni ljudi, među njima i pokoji monstrouzni koljač; pomenimo samo Konstantina i Karla Velikog).

Što se tiče miješanja u politiku, naveo bih isto iznad - govorimo o vremenu kada su Crkva i država simbiotski postojale kao dva krila jednoga tijela. Nema tada poimanja razdvojenosti toga tako da je ne samo normalno nego i očekivano da se Crkva miješa u (pa i vodi) politiku. Isto da se i država miješa u crkvena pitanja.
 
Poslednja izmena:
Ja pricam o vremenu kad je danak u krvi bio u znazi a ti o 18. veku. I ne najelitniji su Janicari bili bas u vremenu kad su dobili samo klopu.

Jedan rang kod Janicara je bio http://en.wikipedia.org/wiki/Çorbacı, nije dzabe nazvan po corbi koja se dobila.

Makar u vreme Sokolovica obican Janicar nije primio dovoljno pare da poseti svoju rodbinu.

Evo ga prevod tvoj linka s vikipedije :

- Чорбаџија или чорбаџи (турска сложеница Çorbacı[1] сачињена од речи Çorba што значи чорба или супа и наставка ci што значи радити, извршавати, делити) је био јањичарски војни чин у Отоманском царству а одговарао је начелно чину пуковника у Европским земљама. Чорбаџија је заповедао једном ортом тј. пуком, док кад би се реч дословно превела значила би онај који дели чорбу или супу што није случај у стварности. Можда реч води порекло и од старе турске речи korbaşı што је у значењу заповедник јединице или логора. Та титула се још задржала по Туркменистану (Централна Азија) све до 1940.-е године, јер су тамо корбаши били вође побуњеничких коњичких одреда званих Басмачи који су се борили против Црвене армије и совјетске државе.
У морнарици, титула чорбаџије се односила на заповедника палубе, улога слична ностромима у Европи. У неколико делова, покраина, у Отоманском царству у којима су хришћани били већинско становништво као и у републици Македонији, Србији, Буагарској, реч чорбаџија (македонски: чорбаџија, српски: чорбаџија бугарски: чорбаджия) се употребљавала као ознака за сеоску (хришћанску) елиту, сеоске главешине и богате сељаке. Њих су османлијске власти знале да упошљавају за разноразне административне послове као што су: прикупљање пореза, приликом суђења и сл. Међутим од краја XIX века се постепено губи та појава како нестаје отомаснки систем владавине. Ова реч се још увек користи у жаргону у Бугарској, Турској и Македонији за газду. Исто тако, чорбаџија у разним варијантама је такође често презиме међу Албанцима, Бугарима, Турцима и Украјинцима.[2]

Dakle o cemu mi pricamo ? :confused: . Rec ima metaforicno , a ne bukvalno znacenje ! :rtfm:

Ne znaci to bukvalno da on svojim ljudima deli corbu ... :hahaha: :hahaha1:

ako je on odgovarao cinu pukovnika , to znaci da po tvojoj logici , danas majori,porucnici,kapetani dobijaju parce leba,masti paprike i ako imaju srece corbu za vikend da podele s rodbinom... :rotf: :rotf:
 
O pitanju autokefalnosti, kada si jednom ga bio pokrenuo, već smo imali prilike diskutovati. Pitanje je u određenoj mjeri kontroverzno i ovisi od tačke gledišta - objektivno govoreći, ne može se reći da je Sava nelegalno zadobio autokefalni status za srpsku Crkvu. Kao što sam već jednom čini mi se napisao, Ohridska je crkva bila nekanonska po mnogo čemu u očima vaseljenske patrijaršije. To je počelo tako što je ona još od XI stoljeća bila utemeljena kao Crkva kojoj prostom odlukom car u Konstantinopolju, bez ikakvih potreba konsultacija, postavlja na tu poziciju ličnost koju god želi. Iako je bilo momenata koji ukazuju da između carigradske i ohridske Crkve nije bilo uvijek potpunog raskola, već su one čak i odnose održavale, jasno je da taj potez u Carigradu nikada nije bio izravnije priznat, a kroz istoriju (kako prije tako i poslije Savine epohe) obje su Crkve znale i boriti se za pojedinačne eparhije svim raspoloživim sredstvima.

Tako da, u očima Ohridske crkve, on je počinio nekanonski čin tako što se nije obratio Majki crkvi. U očima Carigradske - to je učinjenu u skladu sa svim kanonskim normama. On je zaobišao nekanonsku Crkvu i obratio se legalnom nosiocu nadležnosti za srpske zemlje, (izmještenom) u Nikeji. Sava je bio vrlo dobro svjestan toga i znao je da Homatijan, koji je naveliko pravno obrazlagao zašto je nekanonsko odvajanje Crkve u Srbiji, neće imati glasa u pravoslavnom svijetu. Oni koji koriste Homatijanova pisma kao istorijske izvore prelaze preko ovog carigradsko-ohridskog spora olako, ne vršeći analizu samog Homatijana, koji je bio sam po sebi jedan vrlo pragmatičan čovjek i usklađivao sve (koristeći svoju ogromnu načitanost) ličnim interesima. Tako je, recimo, jednog čovjeka čak krunisao za cara (iako na to nije imao nikakva prava) i postao činjenično nekakav patrijarh na svom području. A sve je pravdao raspadom Carstva koje je prouzrokovao IV krstaški rat.

Teško je izvući, kao i uvijek, neko potpuno objektivno gledište...ali jedno je jasno - ne može se reći da je Srpska crkva 1218, 1219. ili 1220. (da navedemo sva potencijalna datovanja) na nelegalan način stekla autokefalni položaj. Postoje određeni argumenti da nije bilo sve najčišće, jer nikejski patrijarh je bio samo nasljednik vaseljenskoga, u čijem izboru i koncilu nije učestvovala cijela vizantijska Crkva. Međutim, to pitanje je naknadno riješeno, jer od reuspostave Patrijaršije 1268. godine autokefalni položaj nije bio osporavan, čak ni u vrijeme upravo Mihajla VIII Paleologa.

Ako se sada osvrnemo isključivo na pitanje, strožije govoreći, kanonskog prava, onda je jedan problem jasan - nije uopšte nešto sporno oko sticanja autokefalnosti, već izgona postojećih episkopa Grka iz zemlje (postojale su na području buduće Srpske crkve tri eparhije - raška, prizrenska i lipljanska - sa eparsima grčke narodnosti na njihovom čelu). Sava je, prema izvorima, orkestrirao njihovo zbacivanje sa tih stolica i ukoliko me sjećanje dobro služi prognanje iz zemlje (konkretno recimo prizrenskog episkopa).

Netačan je i podatak da se razmonašio. U pravoslavnoj ekumeni uobičajeno je od starih vremena da su eparsi i autokefalni poglavari - monasi. I danas je to slučaj (kao i sa drugima) i sa SPC. Patrijarh Irinej zamonašen je bio u manastiru Rakovica 1959. godine.

Ne razumijem o kojoj bratovljevoj sestri je bilo riječ...valjda bi ona došla i samom Rastku sestra? Imali su dvije sestre, ali nema tu ničeg (po pitanju njihovog međusobnog odnosa) nerazjašnjenog.

Podatak da je Simeona za sveca proglasio Sava je netačan, ili barem neprecizan. Svetogorski sabor ga je kanonizovao; Sava je vjerovatno imao nekog udijela u tome, tj. učestvovao u kampanji, ali to nije bila tek tako njegova odluka. No stvari treba gledati istoricistički, onovremenim očima, a to znači da to uopšte nije bio nekakav užasan čin (posebno kada se vidi da gro državničkih svetaca čine najblaže rečeno kontroverzni ljudi, među njima i pokoji monstrouzni koljač; pomenimo samo Konstantina i Karla Velikog).

Što se tiče miješanja u politiku, naveo bih isto iznad - govorimo o vremenu kada su Crkva i država simbiotski postojale kao dva krila jednoga tijela. Nema tada poimanja razdvojenosti toga tako da je ne samo normalno nego i očekivano da se Crkva miješa u (pa i vodi) politiku. Isto da se i država miješa u crkvena pitanja.

Ovo što si napisao, skoro da potvrđuje moju tezu da čovek uopšte nije zaslužio da bude svetac, o ocu Nemanji da ne govorim. Ima i kod tebe dovoljnio kontraverzi za takav zaključak. Ali, pošto je sveti Sava izuzetno značajna ličnost u zbilji ili mitu, to ćemo dalje da razvijamo, nećemo stati ni na tvojoj ni na mojoj konstataciji.

Ja ću, za nastavak, napraviti analizu šta o tome kaže Mirko Đorđević i na osnovu kojih izvora.

Evo i jedne inicijative koju treba pratiti.

"Rastko Nemanjić je centralna figura mitova, legendi i mitomanije koja više od dvadeset godina pokušava da na svaki način prebriše istorijske istine i nametne se kao jedina istina koju treba pratiti i kojoj se treba povinovati. “Koliko je Rastko Nemanjić iz tih i takvih mitova sličan ili različit čoveku o kom postoji mnoštvo zapisa savremenika? Da li je u pitanju učitelj ili veroučitelj? Da li je u pitanju humanista ili oportunista? Da li je u pitanju tvorac države ili pragmatični političar? Da li je u pitanju simbol ljubavi i tolerancije ili surovi istrebitelj verskih i političkih protivnika?", pitaju se Ateisti".
 
Јаничари су формирани као елитни одред у 13. веку.

Ако је нешто елитно, значи да је плаћено и то добро.

Elitni znaci prvenstveno da su dobri ratnici ne da su dobro placeni, da su hteli da njih dobro plate uzeli bi placenike a ne otimali decu.

- - - - - - - - - -

Evo ga prevod tvoj linka s vikipedije :
tf:

Izkreno znao sam za link i mislio sam da na vikipediji pise ono sto sam cuo.

Ja znam iz nekoliko knjiga da Janicari nisu bili dobro placeni i pre sto nisu zavrsili vojni rok niti su se smeli zeniti, niti napustiti dugo jedinicu.

Sve je vec u 16. veku pocelo da se omeksava tako da Janicari sve vise postaju milicioneri a ne elitna vojnicka klasa.
 
Elitni znaci prvenstveno da su dobri ratnici ne da su dobro placeni, da su hteli da njih dobro plate uzeli bi placenike a ne otimali decu.

Плаћеници нису били довољно одани, зато су и формирани јаничари као најоданији и најбољи војници.
 
Upravo tako!

Sulatan je najvise i jedino- verovao janjicarima.

Zato su bili VEOMA DOBRO PLACENI, dobijali su zemlju i jos mnoge privilegije.

Sve te privilegije su dobili kasnije za ustancima.

Na brzaka samo na nemackom.

http://books.google.at/books?id=1td...AQ#v=onepage&q=Janitscharen Besoldung&f=false

Nisi primali platu ali zato su imali neke privilegije pise u knjizi.

Nije svaki Janicar bio vezir.

Ako imam vremena potrazicu dalje 90 % sam siguran da su Janicari nista ili su dobili simbolicnu cifru.
 
Poslednja izmena:

Back
Top