Kako da dozivljavam ubicu?
Stefanović kaže da je često išao u šetnju sa Stambolićem po Košutnjaku, „kako bismo pričali o važnim stvarima, da ne bi mogli da nas prisluškuju".
„Zvali smo to odlazak u šumu, on je uveo tu naviku", dodaje.
Tog 25. avgusta, Stambolić se spremao da proslavi rođendan mlađe ćerke Tijane i uveče ode na Sabor trubača u Guči, kaže Stefanović.
„Sigurno tog dana nije očekivao da će umesto u Guči završiti na Fruškoj gori", zaključuje Stefanović.
On ocenjuje da je njegov višedecenijski saradnik i prijatelj sigurno bio „svestan opasnosti".
„Nekoliko puta, neposredno pred ubistvo, Ivan je prognozirao da Miloševiću dolazi kraj, ali se i pitao neće li još neko veliko zlo da napravi. 'Taj ne može da ode mirno', govorio je", seća se Stefanović.
Ivan Protić, tadašnji dopisnik španske novinske agencije EFE iz Beograda, priseća se da je do novinara „stigla vest da je nestao, nije se znalo da je u pitanju otmica".
„U svakom slučaju, smrdelo je na nešto kriminalno i nevezano sa njegovom voljom", kaže za BBC na srpskom.
Ivan Stambolić otet je dok je trčao u beogradskom parku Košutnjak 25. avgusta 2000. godine. Pretpostavlja se da je likvidiran istog dana.
Njegovi ostaci pronađeni su marta 2003. godine u jami sa živim krečom na Fruškoj gori u blizini Novog Sada.
Obdukcijom se ispostavilo da je ubijen metkom u potiljak, ali i da nedostaju pojedini delovi skeleta.