Предности и мане брака

Pa sad ne bih rekao.
Mozes imati prijatelja koji na pr je energicniji od tebe ili smireniji. I lepo se druzite i poklapaju vam se generalno sistemi vrednosti, da li bi mogla da zivis sa takvom osobom i planiras zivot?
Наравно.
Пустиш особу да буде оно што јесте, толеришете разлике.
 
Наравно.
Пустиш особу да буде оно што јесте, толеришете разлике.
Da. S tim sto treba da znas koje razlike treba da tolerises za brak a koje ne.
Treba da ste skladni. SKladni sutra i sa detetom kada ga vaspitavate. Skladni za sebe da ne bi prenosili negativnu energiju detetu, vec pozitivnu.
Gomila faktora kao sto rekoh.
Po meni brak nije prijeteljstvo koje moze da se i raskine lako. Na protiv da se ja pitam, raskidanje braka bi bilo veoma tesko. Jer ukljucuje i faktor necije nezrelosti u sirem smislu. Na pr - ne poklapaju nam se vidjenja zivota i sl. Ehej, koja vidjenja zivota, ti si roditelj, bolje da das doobar razlog.
Zato je brak shit, jer je institucijalizovan i zakonom opisan kao tesko dvosmisleno sranye.
A ono sto je kljucno je kada si roditelj, tada sebe stavljas na drugo- trece mesto. Zamisli kakav backup ti treba od te druge strane i na kom nivou da to izvedes. A danas se ljudi razvode jer je neko dobio otkaz ili "nije se dovoljno trudio".
Mnogi ljudi ne sazru na pravi nacin. Misle da je zrelost - plata, placanje racuna i planiranje. A ne.
 
Брак је првенствено однос то двоје људи, они су епицентар. Деца су нека врста благослова, али и не мора да их буде. Неки људи не могу да имају децу, али због тога њихов брак не значи да је нефункционалан.
 
Pa to i jeste poenta, zato i ne delim to bračno ili vanbračno, prosto kažem da ne vidim tu prednost za muškarca u celosti. Bez želje za nekim padanjem u vatru ili vređanjem, bukvalno osim prirode odgoja i podizanja deteta, funkcionalne porodice nema jedna jedina stvar pozitivna za muškarca. Samo ima dodatne obaveze.

Što je problem imati dodatne obaveze? Kako bi ti volio živjeti?

Ako imaš dijete/dijecu, onda dijete jeste "dodatna obaveza" kojoj se posvetiš.
Dakle, ako ti je porodica životna vrijednost onda oboje snose određenu odgovornost. Oboje.
Brak nije samo dodatna obaveza, to je izbor obostrani i sporazumni.
 
Зашто тако трагично посматраш брак?
Као да си имао посла само са змијама.

Pa, vidi, navela je kako mladi mnogo lako odustaju i ne bore se toliko, da li je u pitanju brak, politika, itd, kao lako odustaju.

Nije to lako odustajanje, to je činjenica da je ovde mladost ostavila živote po nekim livadama i to u stotinama hiljada, da bi vladali najgori i više ne žele da polažu živote za profitere i imbecile, ne žele više da se bave time.

Isto tako je i sa odnosima, tebi je tu život ceo na kocki koji može da se ispostavi potpuni promašaj i da ti se neko tako dobro usere u isti da ne znaš posle toga da se sastaviš. Zato mladi sve češće ne vide prednosti braka za muškarce, zato se sve kasnije i žene, zato to ženama izgleda kao da "izbegavaju sazrevanje, obaveze i odluke". Nisu oni nezreli, nego prosto ne vide pozitivne strane i benefite toga da bi se odlučili na tako nešto.

Što je problem imati dodatne obaveze? Kako bi ti volio živjeti?

Ako imaš dijete/dijecu, onda dijete jeste "dodatna obaveza" kojoj se posvetiš.
Dakle, ako ti je porodica životna vrijednost onda oboje snose određenu odgovornost. Oboje.
Brak nije samo dodatna obaveza, to je izbor obostrani i sporazumni.

Ništa nije problem, jasno je da ko se odluči na to prosto će ih dobiti. Ovde je tema prednosti i mane braka, ja samo navodim da ne vidim koju to prednost muškarac ima kao takav u braku. Pride mislim da je izlišno ono što je neka navela na drugoj temi "da jedu kuvano"... Mislim, stvarno, pored svih restorana, komplet obroka na svakom ćošku, peru mašinama i sve ostalo, malo je uopšte suludo svoditi to danas na tako banalan razlog. Dakle, ne znam mladog čoveka funkcionalnog koji se bori za sebe i ne živi sa roditeljima u 30+ a da sebi ne sprema, ne očisiti, ne opegla, što je i normalno sasvim i treba.

I jasno je da je obostrani izbor, samo kažem da ne vidim prednost braka za muškarca, dok ti je na kocki bukvalno sve.
 
Pa, vidi, navela je kako mladi mnogo lako odustaju i ne bore se toliko, da li je u pitanju brak, politika, itd, kao lako odustaju.

Nije to lako odustajanje, to je činjenica da je ovde mladost ostavila živote po nekim livadama i to u stotinama hiljada, da bi vladali najgori i više ne žele da polažu živote za profitere i imbecile, ne žele više da se bave time.

Isto tako je i sa odnosima, tebi je tu život ceo na kocki koji može da se ispostavi potpuni promašaj i da ti se neko tako dobro usere u isti da ne znaš posle toga da se sastaviš. Zato mladi sve češće ne vide prednosti braka za muškarce, zato se sve kasnije i žene, zato to ženama izgleda kao da "izbegavaju sazrevanje, obaveze i odluke". Nisu oni nezreli, nego prosto ne vide pozitivne strane i benefite toga da bi se odlučili na tako nešto.



Ništa nije problem, jasno je da ko se odluči na to prosto će ih dobiti. Ovde je tema prednosti i mane braka, ja samo navodim da ne vidim koju to prednost muškarac ima kao takav u braku. Pride mislim da je izlišno ono što je neka navela na drugoj temi "da jedu kuvano"... Mislim, stvarno, pored svih restorana, komplet obroka na svakom ćošku, peru mašinama i sve ostalo, malo je uopšte suludo svoditi to danas na tako banalan razlog. Dakle, ne znam mladog čoveka funkcionalnog koji se bori za sebe i ne živi sa roditeljima u 30+ a da sebi ne sprema, ne očisiti, ne opegla, što je i normalno sasvim i treba.

I jasno je da je obostrani izbor, samo kažem da ne vidim prednost braka za muškarca, dok ti je na kocki bukvalno sve.
Ako živimo preplašeni onda ćemo izbjegavati sve opasnosti.
Ja kao žena mogu reći: "Dragi, znaš, ja ću prioritetno i stalno raditi na svom izgledu, za svaki slučaj ako dođe do raskida".

Meni je to suviše individualistički.
Mislim da treba naći balans. A što reče jedan član, problrm je nedostatak morala: niti vjerujemo sebi, niti vjerujemo drugima.
I onda živimo kao hijene, spremni na napad i bijeg.

Ja lično vjerujem u duhovne vrijednosti iznad svega. Tu spadaju oba ekstrema, i nevaranje, ali i nepretjerana vezanost

Trebalo bi zaista da mi svi dobroo prodremo u sebe i riješimo svoja sranja, zbog sebe i životne radosti (kad pobjediš sebe, onda će djeci biti lakše, a to znači i srećnija dtarost)
Ja to razumijem intelektualno, ali ne prihvatam i ne živim to sasvim. Ali krećem od nečega.
 
Ako živimo preplašeni onda ćemo izbjegavati sve opasnosti.
Ja kao žena mogu reći: "Dragi, znaš, ja ću prioritetno i stalno raditi na svom izgledu, za svaki slučaj ako dođe do raskida".

Meni je to suviše individualistički.
Mislim da treba naći balans. A što reče jedan član, problrm je nedostatak morala: niti vjerujemo sebi, niti vjerujemo drugima.
I onda živimo kao hijene, spremni na napad i bijeg.

Ja lično vjerujem u duhovne vrijednosti iznad svega. Tu spadaju oba ekstrema, i nevaranje, ali i nepretjerana vezanost

Trebalo bi zaista da mi svi dobroo prodremo u sebe i riješimo svoja sranja, zbog sebe i životne radosti (kad pobjediš sebe, onda će djeci biti lakše, a to znači i srećnija dtarost)
Ja to razumijem intelektualno, ali ne prihvatam i ne živim to sasvim. Ali krećem od nečega.

Nije to preplašenost u smislu kao kvalitet života ti trpi zbog toga, niti je zapravo preplašenost uopšte ako si prosto svestan toga što se danas neretko događa.

Generalno, ovo što viđam i mojih vršnjaka koji se ne žene njima životne radosti i kvaliteta života ne manjka, kao što je i meni život prelep i upravo iz tog razloga i nemam nikakvu želju da ga kvarim. Jeste to individualistički pristup, ali i on je izgrađen na bazi iskustava oko nas.

I onda viđam često neke devojke koje su pokazivale želje za nečim konkretnim kod svih nas, njima nije jasno zašto nama nije hitno. Pa zato što svi imaju više nego dovoljno, poslove, sređene živote, uživaju, putuju, sve konkretno ti donosi samo mogućnost za dodatne probleme i obaveze koje te mogu pratiti do kraja života. A to niko normalan ne želi i zato i nije hitno.
 
Pa, vidi, navela je kako mladi mnogo lako odustaju i ne bore se toliko, da li je u pitanju brak, politika, itd, kao lako odustaju.

Nije to lako odustajanje, to je činjenica da je ovde mladost ostavila živote po nekim livadama i to u stotinama hiljada, da bi vladali najgori i više ne žele da polažu živote za profitere i imbecile, ne žele više da se bave time.

Isto tako je i sa odnosima, tebi je tu život ceo na kocki koji može da se ispostavi potpuni promašaj i da ti se neko tako dobro usere u isti da ne znaš posle toga da se sastaviš. Zato mladi sve češće ne vide prednosti braka za muškarce, zato se sve kasnije i žene, zato to ženama izgleda kao da "izbegavaju sazrevanje, obaveze i odluke". Nisu oni nezreli, nego prosto ne vide pozitivne strane i benefite toga da bi se odlučili na tako nešto.



Ništa nije problem, jasno je da ko se odluči na to prosto će ih dobiti. Ovde je tema prednosti i mane braka, ja samo navodim da ne vidim koju to prednost muškarac ima kao takav u braku. Pride mislim da je izlišno ono što je neka navela na drugoj temi "da jedu kuvano"... Mislim, stvarno, pored svih restorana, komplet obroka na svakom ćošku, peru mašinama i sve ostalo, malo je uopšte suludo svoditi to danas na tako banalan razlog. Dakle, ne znam mladog čoveka funkcionalnog koji se bori za sebe i ne živi sa roditeljima u 30+ a da sebi ne sprema, ne očisiti, ne opegla, što je i normalno sasvim i treba.

I jasno je da je obostrani izbor, samo kažem da ne vidim prednost braka za muškarca, dok ti je na kocki bukvalno sve.
Не можеш толико лоше изабрати ако си у реду сам са собом.
Наши партнери су наше огледало.
Тако да ту има одговорности на обе стране.
Закључак је, људи неће личну одговорност, а камо ли за неког другог.
Све што пишете је продукт наметнутог самачког стила живота, саможивости и деструктивности.
 
Не можеш толико лоше изабрати ако си у реду сам са собом.
Наши партнери су наше огледало.
Тако да ту има одговорности на обе стране.
Закључак је, људи неће личну одговорност, а камо ли за неког другог.
Све што пишете је продукт наметнутог самачког стила живота, саможивости и деструктивности.

Ne mislim da su partneri naše ogledalo, pogotovo što mnogima danas ide u korist da se foliraju. Takođe, svako misli da je odabrao ok opciju, što se očigledno u mnogo slučajeva ne ispostavi kao tačno. Znam jako kvalitetne ljude koji su ušli u ozbiljan problem. Naročito ako uzimamo u obzir grupu ljudi koji imaju šta da ponude i izgube, pride ne mislim samo na materijalno, već na životni stil u globalu. Što si više na lestvici, predmet si većeg interesovanja.

I još mi više konfuziju stvara to što dobar deo, ne svi, ali dobar deo koji mi govori kako je taj stil života moj loš, kao "dokle ću tako" i to mi govore ljudi sa životom koji nije dobar, niti su srećni, niti bih se menjao sa njima ni minut jedan. Kao, ako mi ličnim primerom pokazuju da nisam u pravu, onda neka, hvala.
 
Ne mislim da su partneri naše ogledalo, pogotovo što mnogima danas ide u korist da se foliraju. Takođe, svako misli da je odabrao ok opciju, što se očigledno u mnogo slučajeva ne ispostavi kao tačno. Znam jako kvalitetne ljude koji su ušli u ozbiljan problem. Naročito ako uzimamo u obzir grupu ljudi koji imaju šta da ponude i izgube, pride ne mislim samo na materijalno, već na životni stil u globalu. Što si više na lestvici, predmet si većeg interesovanja.

I još mi više konfuziju stvara to što dobar deo, ne svi, ali dobar deo koji mi govori kako je taj stil života moj loš, kao "dokle ću tako" i to mi govore ljudi sa životom koji nije dobar, niti su srećni, niti bih se menjao sa njima ni minut jedan. Kao, ako mi ličnim primerom pokazuju da nisam u pravu, onda neka, hvala.

Браком ти себе заокружујеш као личност. Е сад, може да се деси да ћеш се зезнути, ниси добро проценио другу страну или сам доведеш до тога да се брак распадне. А можеш и да успеш. Шансе су увек пола/пола.

Оно у чему грешиш је да због негативне приче и примера у свом окружењу останеш у тој једној тачки свог живота. Јбг, бори се. Ако желиш, наравно. Као и сви остали, имаш пуну слободу избора.
 
Браком ти себе заокружујеш као личност. Е сад, може да се деси да ћеш се зезнути, ниси добро проценио другу страну или сам доведеш до тога да се брак распадне. А можеш и да успеш. Шансе су увек пола/пола.

Оно у чему грешиш је да због негативне приче и примера у свом окружењу останеш у тој једној тачки свог живота. Јбг, бори се. Ако желиш, наравно. Као и сви остали, имаш пуну слободу избора.

Boldovano bih voleo da mi obrazložiš, ako želiš naravno.

Iskreno, meni ova tačka mog života u potpunosti odgovara i nasmejan sam tip, koji zaista živi život koji mu se sviđa. Ono što sam rekao je da ne vidim pozitivne prednosti braka kao takvog, gde mi niko nije rekao decidno neku pozitivnu prednost braka koju nemam i sad.
 
Boldovano bih voleo da mi obrazložiš, ako želiš naravno.

Iskreno, meni ova tačka mog života u potpunosti odgovara i nasmejan sam tip, koji zaista živi život koji mu se sviđa. Ono što sam rekao je da ne vidim pozitivne prednosti braka kao takvog, gde mi niko nije rekao decidno neku pozitivnu prednost braka koju nemam i sad.

Човек гради свој идентитет, индивидуализацију и личностност, у заједници са другим бићем. Ја/ми. У дечијем периоду та заједница је породица, родитељи и браћа/сестре, после је то брак, као завршетак формирања личности. Кад и се јави потреба и жеља да омогућиш постојање живота, поред твог, онда је то тај тренутак.
 
Човек гради свој идентитет, индивидуализацију и личностност, у заједници са другим бићем. Ја/ми. У дечијем периоду та заједница је породица, родитељи и браћа/сестре, после је то брак, као завршетак формирања личности. Кад и се јави потреба и жеља да омогућиш постојање живота, поред твог, онда је то тај тренутак.
Znači, ja koji nisam u braku (i neću biti) neću izgraditi svoj identitet, ličnost...? 🤔
 
Znači, ja koji nisam u braku (i neću biti) neću izgraditi svoj identitet, ličnost...? 🤔

Добро, у садашњем времену брак је еродирао. И као суштинска заједница и као институција па се неретко гледа као непотребан баласт. Али то је до духа времена и људи.
 
Човек гради свој идентитет, индивидуализацију и личностност, у заједници са другим бићем. Ја/ми. У дечијем периоду та заједница је породица, родитељи и браћа/сестре, после је то брак, као завршетак формирања личности. Кад и се јави потреба и жеља да омогућиш постојање живота, поред твог, онда је то тај тренутак.

Kakve povezanost ima identitet čoveka, naročito invidizualizacija i ličnost imaju sa zajednicom sa drugim bićem? Zar upravo to nije nešto što prosto moraš imati izgrađeno da bi uopšte ušao u bilo kakav odnos sa drugima kao kompletna jedinka?
 

Back
Top