Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Mislim da jeste, jer bi tome trebalo da služi pripovedački prezent.

Naravno da može, ParanoidDoll je dobro kazala. Može i imperativ. Na primer: Kad sam ga spazio, a ja uzmi ono malo krušaka koliko mi staje u njedra i trči!

PS. Nadam se da se šališ kada kažeš "nekoliko coveka".

Hvala vam. ;)
Pa dobro, nekoliko ljudi. :whistling:
Hm, da pitam jos da li mogu pripovedacki prezent, perfekat i imperativ da se kombinuju tokom jednog pripovedanja?
 
Hvala vam. ;)
Pa dobro, nekoliko ljudi. :whistling:
Hm, da pitam jos da li mogu pripovedacki prezent, perfekat i imperativ da se kombinuju tokom jednog pripovedanja?
Mogu sva vremena i načini.

Berem ja tako komšijine kruške, i sve mi vodica na usta curi. Kad - eto ti komšije. Kad sam ga spazio, a ja uzmi ono malo krušaka koliko mi staje u nedra i skoč' u potok koji tuda tecijaše! Njemu ne bi dosta moga straha, pa će za mnom koliko ga noge nose. A ja - ud'ri u bežaniju ka vodenici! On će prečicom i bio bih nagrabusio da se usput nije kum bio desio sa njegovim taljigama...

Dakle, pluskvamperfekt, perfekt, imperfekt, aourist, prezent, imperativ, futur I...
 
Mogu sva vremena i načini.

Berem ja tako komšijine kruške, i sve mi vodica na usta curi. Kad - eto ti komšije. Kad sam ga spazio, a ja uzmi ono malo krušaka koliko mi staje u nedra i skoč' u potok koji tuda tecijaše! Njemu ne bi dosta moga straha, pa će za mnom koliko ga noge nose. A ja - ud'ri u bežaniju ka vodenici! On će prečicom i bio bih nagrabusio da se usput nije kum bio desio sa njegovim taljigama...

Dakle, pluskvamperfekt, perfekt, imperfekt, aourist, prezent, imperativ, futur I...
Hvala, puno si mi pomogao. ;)
 
@ 'Мркаљ'

Неприлично је тако тешким речима грдити наставнике који се држе норме, што им је и дужност. А ево шта пише по књигама:

Немојте говорити и писати: сво село, сво време, сво сено сво лето, сво јутро итд., већ само: све село, све време, све време, све јутро, све сено, све лето итд., дакле све, а не сво. (Из приручника Милије Станића и Дамњана Морачића)

Средњи род све (не сво): све време све оно знање, све троје итд. (Клајн)

Све (све село), а не сво. (Правопис)
По обрасцу меке заменичке промене иде и све, свега итд. (а не сво), зато што је стари облик био все, а с је у овој речи било меко. (Правопис)

Цело време, боље све време. (Правопис)

У речницима (двојезичким) стоји само облик све.

Значи, док се не измени, остаје исправан само облик све.
 
@ 'Мркаљ'

Неприлично је тако тешким речима грдити наставнике који се држе норме, што им је и дужност. А ево шта пише по књигама:

Немојте говорити и писати: сво село, сво време, сво сено сво лето, сво јутро итд., већ само: све село, све време, све време, све јутро, све сено, све лето итд., дакле све, а не сво. (Из приручника Милије Станића и Дамњана Морачића)

Средњи род све (не сво): све време све оно знање, све троје итд. (Клајн)

Све (све село), а не сво. (Правопис)
По обрасцу меке заменичке промене иде и све, свега итд. (а не сво), зато што је стари облик био все, а с је у овој речи било меко. (Правопис)

Цело време, боље све време. (Правопис)

У речницима (двојезичким) стоји само облик све.

Значи, док се не измени, остаје исправан само облик све.

Pravo kažeš... i Sunce se vrtelo oko Zemlje veoma dugo... dok drukčije nije naređeno...

U narodu od pamtiveka postoji dvoje:
(1) neodređena zamenica sve, koja ima samo srednji rod jednine (!) i antonim je zamenice ništa te

(2) pridev-zamenica sav koja ima sva tri roda (sg. sav, sva, svo; pl. svi, sve, sva)

(a) u jednini, u značenju "čitav"
(b) u množini, u približnom značenju "ukupni"​
samo što sam ja prvi u dvestogodišnjoj istoriji gramatike srpskog standardnog jezika i njegovih regionalnih varijanti (hrvatske, bosanske i crnogorske) ovo prepoznao iako nisam lingvista, što je velika bruka za one koji to jesu. Ali valjda treba imati talenta i za logiku.

Što se meke promene tiče, sada je lako uočljivo da je to pitanje od sporednog značaja za problematiku. O svemu, pa i o tome, opširnije sam pisao u postu na prethodnoj strani: http://forum.krstarica.com/showthre...-nedoumice?p=18205440&viewfull=1#post18205440

Dakle, u narodu je od davnine pravilno ovo što sam napisao, tako da ne vidim o kakvoj pravilnosti govoriš - možda onoj "Sqipke i Kleina" (da citiram tvoj tim)? Ostajem pri stavu da nastavnici i nastavnice srpskog jezika mogu svoje jedinice da si nabiju u dupe jer đaci neće moći jedinice da daju njima, a ni da ih tuže za pretrpljenu duševnu bol kada Klajn i Milija jednoga dana u gramatikama zabeleže ovo što sam napisao. Tako da će grub izraz koji je upotrebljen naneti nesamerljivo manje duševne boli nastavnicima koji se drže Priručnika nego njihove jedinice deci koja bolje od Klajna, Milije i Priručnika osećaju svoj maternji jezik.
 
Pravo kažeš... i Sunce se vrtělo oko Zemlje veoma dugo... dok drukčije nije naređeno...

U narodu od pamtivěka postoji dvoje:
(1) neodređena zaměnica sve, koja ima samo srědnji rod jednine (!) i antonim je zamenice ništa te

(2) priděv-zaměnica sav koja ima sva tri roda (sg. sav, sva, svo; pl. svi, sve, sva)

(a) u jednini, u značenju "čitav"
(b) u množini, u približnom značenju "ukupni"​
samo što sam ja prvi u dvěstogodišnjoj istoriji gramatike srpskog standardnog jezika i njegovih regionalnih varijanti (hrvatske, bosanske i crnogorske) ovo prěpoznao iako nisam lingvista, što je velika bruka za one koji to jesu. Ali valjda trěba imati talenta i za logiku.

Što se meke proměne tiče, sada je lako uočljivo da je to pitanje od sporednog značaja za problematiku. O svemu, pa i o tome, opširnije sam pisao u postu na prěthodnoj strani: http://forum.krstarica.com/showthre...-nedoumice?p=18205440&viewfull=1#post18205440

Dakle, u narodu je od davnine pravilno ovo što sam napisao, tako da ne vidim o kakvoj pravilnosti govoriš - možda onoj "Sqipke i Kleina" (da citiram tvoj tim)? Ostajem pri stavu da nastavnici i nastavnice srpskog jezika mogu svoje jedinice da si nabiju u dupe jer đaci neće moći jedinice da daju njima, a ni da ih tuže za prětrpljenu duševnu bol kada Klajn i Milija jednoga dana u gramatikama zabělěže ovo što sam napisao. Tako da će grub izraz koji je upotrěbljen naněti nesaměrljivo manje duševne boli nastavnicima koji se drže Priručnika nego njihove jedinice děci koja bolje od Klajna, Milije i Priručnika osěćaju svoj maternji jezik.
Нећеш појести отровне печурке, без обзира на то шта пише на етикети, али овде, код нормирања, углавном је ствар конвенције па ти та заједљивост није баш оправдана.
Не признајеш језичке приручнике, ти си изнад тога – прећутао си Правопис – па добро да видимо шта стоји у речнику:
Сав, сва, све – пошто се позиваш на народ, ево ти из Вуковог речника –дакле, нема облик сво.
Матичин речник:
сав, сва све (некњижевн. сво).
Значи, исто као и у Вуковом речнику, дати су и примери:
Све се племство било сакупило...
У свем нашем селу...итд.

Хтео сам да прелистам и један загребачки приручниик из 1986. год. али одмах наиђем на наслов TOČKA-ZAREZ па, озлојеђен, одустадох. Нису никад хтели да усвоје израз тачка, како је било договорено, а код нас многи и дан-данас запету зову зарез.
 
Poslednja izmena:
Нећеш појести отровне печурке, без обзира шта пише на етикети, али овде, код нормирања, углавном је ствар конвенције па ти та заједљивост није баш оправдана.
Не признајеш језичке приручнике, ти си изнад тога – прећутао си Правопис – па добро да видимо шта стоји у речнику:
Сав, сва, све – пошто се позиваш на народ, ево ти из Вуковог речника –дакле, нема облик сво.
Матичин речник:
сав, сва све (некњижевн. сво).
Значи, исто као и у Вуковом речнику, дати су и примери:
Све се племство било сакупило...
У свем нашем селу...итд.

Хтео сам да прелистам и један загребачки приручниик из 1986. год. али одмах наиђем на наслов TOČKA-ZAREZ па, озлојеђен, одустадох. Нису никад хтели да усвоје израз тачка, како је било договорено, а код нас многи и дан-данас запету зову зарез.

Zajedljivost? Radi se o svesnoj provokaciji. Forum je javno sredstvo, tako da svako ko želi može da uđe u polemiku. Kakva konvencija, kad govorimo o tome da nisu prepoznate dve različite reči već su po inerciji utrpane đuture? I ne retoriziraj, nisam ja "iznad Pravopisa" već je glupost za mene inferiorna, ma iz koliko debele knjige virila. Pitam te, Nautiluse, kako bi ti u ovom primeru upotrebio zmenicu sve:

Treće mesto nalazimo u vezirovom pismu. Bez obzira što je ono u celini uzev aluzivno intonirano, što je svo u poređenjima, slikama, metaforama, preteći karakter ove političke poruke je očigledan.​
 
Poslednja izmena:
Samo me zanima šta ti kićeni profesori srpskog jezika kažu deci ako ih neko od njih kojim slučajem zapita zašto ne može svo, a može sve, zašto ne može celo vreme.

Da li im je posao i da malo uče decu da treba da misle, ili samo kažu "zato što tako piše u knjizi". Pri tome, piše pogrešno.

Pri tome, da li je sve, ili svo, i da li može i celo je najsporednije od svih jezičkih pitanja. Kada u školi insistiraju na tome kao na nečem bitnom, tada samo demonstriraju intelektualnu lenjost i nesposobnost da se bave važnijim stvarima.
 
Pri tome, da li je sve, ili svo, i da li može i celo je najsporednije od svih jezičkih pitanja.

Ali, zaboga, upravo to je ono najslađe - jer predstavlja najlakši put do (lažne) samopotvrde po principu "e, tu sam te čekao!" - "ja pametan, a ti glup", "ja iznad tebe", a nastavnička nekritička odlučnost, osionost i agresivnost u deljenju jedinica upravo je njihova sopstvena konvertovana nesigurnost jer su i sami nekad od svojih nastavnika bili na isti način korigovani, odnosno postiđeni. Dakle, jako je mali deo mozga potreban za obradu ovakvih binarnih informacija (nije celo vreme nego sve vreme, nije puno pozdraviti nego mnogo pozdraviti itd.), ali je zato prateća aktivacija centra za nagradu snažna. Dakle, veoma pozitivan energetski bilans, jako malo uloženog truda za veliku emocionalnu dobit uslovaljava spontan opstanak i ukorenjenje ovakvog obrasca ponašanja kod nastavnika.

Nasuprot tome,
Da li im je posao i da malo uče decu da treba da misle, ili samo kažu "zato što tako piše u knjizi". Pri tome, piše pogrešno.

ovo je ono što je teško, jer podrazumeva motivisanost, obaveštenost, talenat, predanost i ulaganje sebe. Otprilike, nezavisno od predmeta, danas dolazi jedan takav nastavnik na dve škole, i o njemu obično pričaju klinci u kraju...
 
Jedno pitanje, nadam se inteligentno... da li je u pripovedanju, naratorskom delu, "dozvoljeno" mešanje aorista i prezenta? Mnogo volim da pišem u aoristu, može da da delu izuzetnu snagu, a može i da ispadne ruglo... u pitanju je jedna diskusija koja se proteže duže vremena, pa me zanima mišljenje drugih ljudi... :)

Hvala

Pogledaj primer:

Mogu sva vremena i načini.

Berem ja tako komšijine kruške, i sve mi vodica na usta curi. Kad - eto ti komšije. Kad sam ga spazio, a ja uzmi ono malo krušaka koliko mi staje u nedra i skoč' u potok koji tuda tecijaše! Njemu ne bi dosta moga straha, pa će za mnom koliko ga noge nose. A ja - ud'ri u bežaniju ka vodenici! On će prečicom i bio bih nagrabusio da se usput nije kum bio desio sa njegovim taljigama...

Ova priča ispričana je u prezentu (i imperativom), ali jedan upotrebljeni aorist (masna slova) dobro se uklopio budući da stanje koje opisuje nije u hronološkoj niti osnovne radnje. Dakle, stilistički je loše ako mešamo prezent i aorist u istoj hronološkoj niti jer remetimo ritam, ali kada je potrebno dočarati promene ritma, onda je ovo "mešanje" dobrodošlo:

Idemo, tako, putem kad pred nas odjednom izlete jelen.
Spuštam se ja sa senika niz lestve, kad ona pritka, što je deda bio jutros zakucao, iznenada puče pod mojom cipelom. Osvanuh na zemlji...
 
Hvala na objašnjenju. Sličnog, gotovo identičnog sam mišljenja po tom pitanju.
Jedna moja minijatura, 6000 karaktera, bi predmet te famozne diskusije. Ako te ne mrzi, pogledaj kako sam implementirao aorist u istoj, za moj ukus premalo.
U ovom primeru naratorski deo je ostao "čist."

Inače, priča je rađena za jednu knjiiževno radionicu, tema i br karaktera zadato, zbog toga "pogrešna" upotreba infinitiva, nisam "dakao", da sve stane u 6000K .

http://forum.krstarica.com/entry.php/25056-Duhovi-Drevnih
 
Odličan stil; malo popravi enklitike, č i ć, i to je to:

Spisi, koje je nasledio od oca su otvarale neslućene tajne. Predmet za kojim je tragao, izlažući se podrugljivim pogledima ogromnih, starih zdanja drevnog i mrtvog grada je konačno pred njim.

Veći za glavu i mnogo širi, Kut je bio najjači pripadnik planinskog plemena. Njegova pojava u odsjaju vatre je bila zastrašujuća.

Bolne ugrize ljubomore je strugao sa sebe kao što je strugao rđu sa drevnog predmeta.

„Sva ta magija koju kradeš iz zabranjenog grada će dovesti do propasti!“,

Sve oči veća su gledale Kuta:


Predugo je odsustvovao a pri povratku je samo ovlaš pozdravio.

Krv iz rane, gde nekad bilo oko, se slivala niz njegova mišičava prsa.

„A šta ti misliš, moj učeniće?“

odgovorio mu je učitelj lupkajući ga kažiprstom po ćelu.
 
Odličan stil; malo popravi enklitike, č i ć, i to je to:

Spisi, koje je nasledio od oca su otvarale neslućene tajne. Predmet za kojim je tragao, izlažući se podrugljivim pogledima ogromnih, starih zdanja drevnog i mrtvog grada je konačno pred njim.

Veći za glavu i mnogo širi, Kut je bio najjači pripadnik planinskog plemena. Njegova pojava u odsjaju vatre je bila zastrašujuća.

Bolne ugrize ljubomore je strugao sa sebe kao što je strugao rđu sa drevnog predmeta.

„Sva ta magija koju kradeš iz zabranjenog grada će dovesti do propasti!“,

Sve oči veća su gledale Kuta:


Predugo je odsustvovao a pri povratku je samo ovlaš pozdravio.

Krv iz rane, gde nekad bilo oko, se slivala niz njegova mišičava prsa.

„A šta ti misliš, moj učeniće?“

odgovorio mu je učitelj lupkajući ga kažiprstom po ćelu.

U čemu je konkretno problem sa enklitikama u ovim slučajevima?
 
Odličan stil; malo popravi enklitike, č i ć, i to je to:

Spisi, koje je nasledio od oca su otvarale neslućene tajne. Predmet za kojim je tragao, izlažući se podrugljivim pogledima ogromnih, starih zdanja drevnog i mrtvog grada je konačno pred njim.

Veći za glavu i mnogo širi, Kut je bio najjači pripadnik planinskog plemena. Njegova pojava u odsjaju vatre je bila zastrašujuća.

Bolne ugrize ljubomore je strugao sa sebe kao što je strugao rđu sa drevnog predmeta.

„Sva ta magija koju kradeš iz zabranjenog grada će dovesti do propasti!“,

Sve oči veća su gledale Kuta:


Predugo je odsustvovao a pri povratku je samo ovlaš pozdravio.

Krv iz rane, gde nekad bilo oko, se slivala niz njegova mišičava prsa.

„A šta ti misliš, moj učeniće?“

odgovorio mu je učitelj lupkajući ga kažiprstom po ćelu.

Ako dozvolis, ja pisem osisanom latinicom, nemam dovoljno vremena, a i ovo sam jedva savladala, ali cu se potruditi, red je:)

Dakle, ja cu ti na neki nacin "ispraviti" tekst, bez namere da popujem ili ne daj Boze uvredim:)

Sledi....
 
Odličan stil; malo popravi enklitike, č i ć, i to je to:

Spisi koje je nasledio od oca, otvarale su neslucene tajne. Predmet za kojim je tragao izlazuci se podrugljivim pogledima ogromnih, starih zdanja drevnog -mrtvog grada, konacno je pred njim...

Visi za glavu i mnogo siri, Kut je bio najjaci pripadnik paninskog plemena. U odsjaju vatre, njegova pojava je bila zastrasujuca!

Bolni ugrizi ljubomore...Strugao ih je sa sebe kao kad struze rdju sa drevnog premeta.

Sve oci veca gledale su Kuta :"Sva ta magija koju krades iz zabranjenog grada, dovesce (te) do propasti"!

Predugo je odsustvovao, pri povratku ih je samo ovlas pozdravio.

Krv iz rane - tamo gde je nekada bilo oko - slivala se niz njegova misicava prsa...

Lupkajuci ga kaziprstom po celu, ucitelj je upitao: "A sta ti mislis, ucenice moj"?

-----------------
Ne znam o cemu je rec, ali "pretumbavanje" je ponegde ocito, ako mene pitas, dozvoljeno je samo u poeziji recimo (cak ni to ne podleze arhaizmu u smislu -nek se rimuje posto-poto, ili ne rimuje, svejedno...

:)
 
Poslednja izmena:
U čemu je konkretno problem sa enklitikama u ovim slučajevima?

Nauka o rečenici ili sintaksa bavi se problemom enklitika/naslonjenica/zanaglasnica.

Ne može se rečenična naglasna celina nakon koje obično dolazi logička pauza započeti nenaglašenim oblikom glagola (u prezentu i perfektu: sam, si, je smo, ste, su, u futuru: ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će i sl.) ili zamenice povratnih glagola (se). Takvu stilističku grešku možemo izbeći izmenom reda reči gde će nenaglašena reč doći ili iza glagola ili iza priloga koji možemo dodati i postati naslonjenica - enklitika ili zamenom nenaglašenog oblika naglašenim ako kontekst dozvoljava, boljerečeno zahteva.

Tako, po pitanju enklitika, ovu rečenicu možemo stilski/sintaksno ispraviti na tri osnovna načina:

Njegova pojava u odsjaju vatre je bila zastrašujuća.
Njegova pojava u odsjaju vatre bila je zastrašujuća.

Njegova pojava u odsjaju vatre zaista je bila zastrašujuća.

Njegova pojava u odsjaju vatre jeste bila zastrašujuća.

Kada ne znate kako da postupite, čitajte naglas. Pri tome je osnovno pravilo da je reč ispred enklitike naglašena reč u rečenici (zato nije loše zapamtiti njihov naziv prema funkciji - zanaglasnice).
 
Poslednja izmena:
Ово йе стварно неписмено. Жена очигледно не зна падеже. Каже се "Хвала Мркаљу!".

Meni ni hvala:)
Salim se....
Htedoh nesto vazno, pre toga samo da kazem, sita sam i jezika i pravopisa i gramatike i trenutno mi je glava na ispasi, ali ne tolikoj da ne bih ipak rekla : U srednoj skoli (Gimnazija) smo imali profesora srpskog koji nas je ucio mnogo vise i bolje od onoga sto smo morali da naucimo, secam se kad je jednom rekao: Za gramatiku (pravopis)pored ucenja, treba imati sluha,kao za muziku, recimo...Ne u tolikoj meri, naravno, ali primer je dobar.
Zasto?
Kad nesto izgovorite ili cujete da neko izgovara, ako imate "sluha" odamah ce vam sve sto nije u redu, zaparati uho. Kao kad neka nota iskoci iz notnog sistema ili kad iz inace dobar muzicar nekom "visom silom" promasi notu, ali je odmah uoci, itd.itd.
Koliko mi se puta desilo da slusam tzv.novinare (cast izuzecima) ili citam prevod, uocim da tu nesto ne stima, cak i u zurbi da stigenm da cujem ili procitam, alarm zapara uho:) Oni koji ne bi smeli da grese...

I, vazan je sklop recenice, ali tu bi sad zasli u duboku raspravu a meni se nesto ne mili, i ovo jedva, izgibosmo od vrucine:(
 
Где год погледаш свуда се напомиње да облик сво није исправан, већ да треба употребити облик све. Ево и у роману који тренутно читам:

„Ево, ви ништа не знате: у писму сте написали би уместо бисте и сво уместо све. Али Белинског сте ипак почели да читате: схватили сте шта је рекао о Татјани и Оњегину, и, што је најважније, не слажете се с њим: закључили сте да је сувише мек према Оњегину, ког ви кудите.“

Шта ћеш, вероватно су наставници погрешно учили и Петра Живадиновића, директора издавачке куће која је књигу издала.
Нису га ни нашем писму научили те сад штанцује књиге на латиници!
 

Back
Top