Poštovanje subote

To sam znao ali nisam znao da SPC svetkuje subotu kao sedmi dan

Pa ti reče da subota nije sedmi dan nego nedelja..ipak nisi znao:)

Pravoslavna Crkva ne svetkuje subotu ali priznaje da je to sedmi dan...ali isto tako u Pravoslavlju može svako po izboru da svetkuje subotu ako smatra da treba. Nije pogrešno..to je stvar pojednca..verovatno nisi znao da Etiopska Pravoslavna Crkva svetkuje subotu baš po uzoru na hebreje..i mnoge Istočne Crkve su tako radile vekovima. Verovatno ti nije to poznato ali ok..evo pogledaj i ovo što sam ti rekao.

Svako dobro.
 
Po Mojsijevom zakonu subota je sedmi, vrati se i vidi šta sam pisao
Međutim kod hrišćana je nedelja zbog Hristovog vaskrsenja i tako je danas.
Isus je ionako rekao da je subota zbog čoveka a ne obrnuto. Zato je crkva i uzela nedelju kao sunčan dan jer sunce je simbol svetla toplote života a kod Slovena nedela neradni dan, kod Rusa je Vaskrs itd
 
Po Mojsijevom zakonu subota je sedmi, vrati se i vidi šta sam pisao
Međutim kod hrišćana je nedelja zbog Hristovog vaskrsenja i tako je danas.
Isus je ionako rekao da je subota zbog čoveka a ne obrnuto. Zato je crkva i uzela nedelju kao sunčan dan jer sunce je simbol svetla toplote života a kod Slovena nedela neradni dan, kod Rusa je Vaskrs itd

Ne,uzmi crkveni kalendar,subota je sedmi dan,nedelja prvi dan a crkva slavi nedelju kao večni dan,početak novog stvaranja,novog sveta u vaskrslom Hristu.
 
Ne,uzmi crkveni kalendar,subota je sedmi dan,nedelja prvi dan a crkva slavi nedelju kao večni dan,početak novog stvaranja,novog sveta u vaskrslom Hristu.

tako je, samo subota je 7 dan uzeta po mojsiju a po stvaranju se ne spominje.
tako bi trebali i da se obrezujemo... zato kod hriscana nema subote ni obrezanja ni jos sto sta od starog zaveta
cak su i zapovesti svedene na dve
 
Ne,uzmi crkveni kalendar,subota je sedmi dan,nedelja prvi dan a crkva slavi nedelju kao večni dan,početak novog stvaranja,novog sveta u vaskrslom Hristu.

Nedelja jeste dan posvećen vaskrsu i spomenu na to. No, ona time nije "postala" sedmi dan. Ona ostaj prvi dan dok je subota sedmi. Zato je tako i u crkvenom kalendaru ali i među citatima crkvenih otaca. Ni jedan crkveni otac nikada nije pomenuo da je nedelja zauzela mesto suboti kao sedmom danu. Međutim, iz neznananja mnogi upravo neselju nazivaju sedmim danom što je pogrešno.
 
tako je, samo subota je 7 dan uzeta po mojsiju a po stvaranju se ne spominje.

Sale, opet grešiš. Dekalog, koji sam pomenuo Istraživaču, pomenuću i tebi..Dekalog tj. 4. zapovest ukazuje da je taj sedmi dan subota. Jevrejima je otkriveno da je taj sedmi dan stvaranja bio upravo taj isti sabat koji se pominje u Dekalogu. U Stvaranju se ne pominje ali imaj u vidu da je Mojsije napisao izveštaj o stvaranju i da je on zatim kroz Dekalog ukazao da je taj sedmi dan subota. To što se u stvaranju ne pominje..pa nije knjiga o stvaranju ili Postanje pisana 1000 ili 2000 godina pre knjige Izlaska gde je dat Dekalog. Mojsije koji je napisao izveštaj iz Postanja je isti napisao i Izlazak a tu onda objašnjava detaljnije na koji se dan misli iz Postanja...sve je odamah i objašnjeno. Tako da nije istina što navodiš ti i Istraživač da se nije znalo koji je to sedmi dan iz Postanja jer knjiga Izlaska to odmah objašnjava.:).

Pozdrav tebi..nadam se da ću ti citirati neke ranohrišćanske pisce ako ti znači da vidiš kako su opisvali značaj subote i značaj nedelje. Nedelja dakle nikada nije uzauzela mesto subote i mesto sedmog dana.
 
Poslednja izmena:
Evo jednog citata iz apostolskih konstitucija, spisu koji je nastao tokom III i IV veka koji nalaže hrišćanima kakav odnos treba da imaju prma suboti i nedelji:

"Okupljaje se zajedno svaki dan, uveče i ujutru..ali pre svega na dan Subotnji i da dan Gospodnji(Nedelju)..Čuvajte Subotu i dan Gospodnji(Nedelju) kao praznike, zato što je ovaj prvi uspomena na Stvaranje a ovaj drugi uspomena Vaskrsenja(Constitutions of the Holi Apostoles, book 7, section 2; Book 8, section 4)

Vidiš Crkva je jasna po pitanju spomena na Stvaranje i spomena na Vaskresenje..sedmi dan je spomen na stvaranje što ukazuje da je to taj dan koji se slavi kao subota..nema dileme taj dan je poznat od stvaranja.

Evo i još jednog zanimljivog citata sv. Grgura iz Nize(330-373):" Kakvim ćete očima gledati na Nedelju ako oskrnavite Subotu? Zar ne znate da su ta dva dana bratska?, De Castigitione in patroliogia Graeca, vol 46, pp.309/310

Bratska dana..ukazuje na značaj kako jednog tako i drugog..jedan nije istisnuo značaj onog drugog

Grugur iz Nise poziva hrišćane da ne zaborave značaj subote dok u isto vreme poštuje nedelju kao dan Vaskrsa. U ovom ranom periodu tj. u IV veku subota je očigledno imala veliki značaj među hrišćanima..pre svega na Istoku uz naravno poštovanje svete nedelje kao dana Hristovog vaskrsenja. Jednostavno, stara tradicija koja jasno razdvaja važnost dva dana je i dalje bila prisutna kod hrišćana ovog perioda.
 
Poslednja izmena:
A koji dan Jevreji do dan danas praznuju kao šabat:)..i koji je sedmi dan u crkvenom kalendaru do dan danas?:)

Drugo, zašto je dato doslovno sedam dana tj. svakog sedmog dana isti dan..ovo je takođe značajan dokaz o doslovnosti dana stvarnja a ne simbolizmu. Nije ništa džabe.

Ps..Dekalog znaš šta je nadam se..da ne moramo da objašnjavamo i to..valda znaš.
Po jevrejskom kalendaru, Shabat pada ove godine u petak,a tek sledece u subotu.
 
Evo jednog citata iz apostolskih konstitucija, spisu koji je nastao tokom III i IV veka koji nalaže hrišćanima kakav odnos treba da imaju prma suboti i nedelji:

"Okupljaje se zajedno svaki dan, uveče i ujutru..ali pre svega na dan Subotnji i da dan Gospodnji(Nedelju)..Čuvajte Subotu i dan Gospodnji(Nedelju) kao praznike, zato što je ovaj prvi uspomena na Stvaranje a ovaj drugi uspomena Vaskrsenja(Constitutions of the Holi Apostoles, book 7, section 2; Book 8, section 4)

Vidiš Crkva je jasna po pitanju spomena na Stvaranje i spomena na Vaskresenje..sedmi dan je spomen na stvaranje što ukazuje da je to taj dan koji se slavi kao subota..nema dileme taj dan je poznat od stvaranja.

Evo i još jednog zanimljivog citata sv. Grgura iz Nize(330-373):" Kakvim ćete očima gledati na Nedelju ako oskrnavite Subotu? Zar ne znate da su ta dva dana bratska?, De Castigitione in patroliogia Graeca, vol 46, pp.309/310

Bratska dana..ukazuje na značaj kako jednog tako i drugog..jedan nije istisnuo značaj onog drugog

Grugur iz Nise poziva hrišćane da ne zaborave značaj subote dok u isto vreme poštuje nedelju kao dan Vaskrsa. U ovom ranom periodu tj. u IV veku subota je očigledno imala veliki značaj među hrišćanima..pre svega na Istoku uz naravno poštovanje svete nedelje kao dana Hristovog vaskrsenja. Jednostavno, stara tradicija koja jasno razdvaja važnost dva dana je i dalje bila prisutna kod hrišćana ovog perioda.

Hristos Voskrese!!!

Jedna Sveta i Apostolska Crkva je Vaskrsenjska Crkva i zato se od prvih dana slavila Nedelja. Praznovanje subote, kakvim ga drze Milerovi sledbenici danas, je za Hriscane totalno nepoznato i nepojmljivo jer takva subota pripada Starozavetnom Zakonu.

U Didahima koje navodite ( pisani krajem 1.veka) se ukazuje postovanje suboti zbog nedelje koja pocinje nakon vecernje subotnjeg dana. Racuna se na neki nacin kao predpraznistvo nedelje a ne kao da se subota izjednacuje sa nedeljom. Evo sta kaze ostatak teksta koji Vam je promakao:

But keep the Sabbath, and the Lord's day festival; because the former is the memorial of the creation, and the latter of the resurrection. But there is one only Sabbath to be observed by you in the whole year, which is that of our Lord's burial, on which men ought to keep a fast, but not a festival. For inasmuch as the Creator was then under the earth, the sorrow for Him is more forcible than the joy for the creation; for the Creator is more honourable by nature and dignity than His own creatures.
Dakle Apostoli govore, a i danas je to praksa Crkve, da se u vreme strogog posta ( na vodi) subota ne posti strogo jer je predpraznistvo nedelje i kojom nedeljni praznik pocinje, osim Velike Subode pred Vaskrs. Takodje su jasne reci da je javljeni Gospod mnogo slavniji od svega stvorenog, te je vaznije Njega postovati ( Nedelja) nego stvoreno (subota).

Nije praksa Crkve niti treba tako raditi, da se uzme samo jedna recenica iz Svetootackih spisa da bi se bilo sta opravdavalo. U ovom slucaju sv. Grigorije Niski u Grckoj Patrologiji kaze: `` Ποίοις γὰρ ὀφθαλμοῖς τὴν Κυριακὴν ὁρᾷς, ὁ ἀτιμάσας τὸ Σάββατον; Ἦοὐκοἶδας ὡς ἀδελφαὶα ὗταιαἱ ἡμέραι ``

https://greekdownloads3.files.wordpress.com/2014/08/adversus-eos-qui-castigationes-aegre-ferunt.pdf
Iz celog Grigorijevog spisa se vidi pouka Hriscanima da se Subota treba postovati samo kao predpraznistvo Nedelje, tj govori o predpostovanju stvorenih stvari da bi se Stvaralac dostojno postovao i ocuvanju cistog zivljenja tokom svih dana da bi se nedelja dostojno docekala.

Ako uzmemo jedan citat nekog svetog oca, onda se moramo drzati i ucenja cele Crkve jer on ne protivureci ostalima, samo govori o necemu detaljnije. Dakle sad bi trebali uzeti njegove spise o Osmom Danu, velicanju Nedelje u Dogmatskim Spisima i besedu na Vaskrsenje.... gde se nedelji daje velika vaznost. A ako uzmemo citate njegovog starijeg brata Vasilija Velikog i ostalih Svetih Otaca 3-4. veka, mozda najvaznije Atanasija Velikog, onda se ni u kom slucaju ne moze reci da se ova dva dana po bilo cemu izjednacuju.
Ne bih se slozio da je Subota u prvim vekovima imala veliki znacaj, kako kazete, jer toga nema nigde u spisima.

Istina je da oci Crkve nisu omalovazavali ni jedan dan. Ni subotu ni ostale. A i zasto bi? Da su tada postojale neke grupe koje slave subotu kao danasnji Milerovci koji u zabludi to rade, imali bi i omilije o njoj, tj o pogresnom slavljenju iste. Tako i danas ne govorimo o nepostovanju subote vec o zabludi Milerovaca koji je i zasnovao svoju organizaciju na nepostojecim Hriscanskim dogmatima.
 
Hristos Voskrese!!!

Jedna Sveta i Apostolska Crkva je Vaskrsenjska Crkva i zato se od prvih dana slavila Nedelja. Praznovanje subote, kakvim ga drze Milerovi sledbenici danas, je za Hriscane totalno nepoznato i nepojmljivo jer takva subota pripada Starozavetnom Zakonu.

U Didahima koje navodite ( pisani krajem 1.veka) se ukazuje postovanje suboti zbog nedelje koja pocinje nakon vecernje subotnjeg dana. Racuna se na neki nacin kao predpraznistvo nedelje a ne kao da se subota izjednacuje sa nedeljom. Evo sta kaze ostatak teksta koji Vam je promakao:

But keep the Sabbath, and the Lord's day festival; because the former is the memorial of the creation, and the latter of the resurrection. But there is one only Sabbath to be observed by you in the whole year, which is that of our Lord's burial, on which men ought to keep a fast, but not a festival. For inasmuch as the Creator was then under the earth, the sorrow for Him is more forcible than the joy for the creation; for the Creator is more honourable by nature and dignity than His own creatures.
Dakle Apostoli govore, a i danas je to praksa Crkve, da se u vreme strogog posta ( na vodi) subota ne posti strogo jer je predpraznistvo nedelje i kojom nedeljni praznik pocinje, osim Velike Subode pred Vaskrs. Takodje su jasne reci da je javljeni Gospod mnogo slavniji od svega stvorenog, te je vaznije Njega postovati ( Nedelja) nego stvoreno (subota).

Nije praksa Crkve niti treba tako raditi, da se uzme samo jedna recenica iz Svetootackih spisa da bi se bilo sta opravdavalo. U ovom slucaju sv. Grigorije Niski u Grckoj Patrologiji kaze: `` Ποίοις γὰρ ὀφθαλμοῖς τὴν Κυριακὴν ὁρᾷς, ὁ ἀτιμάσας τὸ Σάββατον; Ἦοὐκοἶδας ὡς ἀδελφαὶα ὗταιαἱ ἡμέραι ``

https://greekdownloads3.files.wordpress.com/2014/08/adversus-eos-qui-castigationes-aegre-ferunt.pdf
Iz celog Grigorijevog spisa se vidi pouka Hriscanima da se Subota treba postovati samo kao predpraznistvo Nedelje, tj govori o predpostovanju stvorenih stvari da bi se Stvaralac dostojno postovao i ocuvanju cistog zivljenja tokom svih dana da bi se nedelja dostojno docekala.

Ako uzmemo jedan citat nekog svetog oca, onda se moramo drzati i ucenja cele Crkve jer on ne protivureci ostalima, samo govori o necemu detaljnije. Dakle sad bi trebali uzeti njegove spise o Osmom Danu, velicanju Nedelje u Dogmatskim Spisima i besedu na Vaskrsenje.... gde se nedelji daje velika vaznost. A ako uzmemo citate njegovog starijeg brata Vasilija Velikog i ostalih Svetih Otaca 3-4. veka, mozda najvaznije Atanasija Velikog, onda se ni u kom slucaju ne moze reci da se ova dva dana po bilo cemu izjednacuju.
Ne bih se slozio da je Subota u prvim vekovima imala veliki znacaj, kako kazete, jer toga nema nigde u spisima.

Istina je da oci Crkve nisu omalovazavali ni jedan dan. Ni subotu ni ostale. A i zasto bi? Da su tada postojale neke grupe koje slave subotu kao danasnji Milerovci koji u zabludi to rade, imali bi i omilije o njoj, tj o pogresnom slavljenju iste. Tako i danas ne govorimo o nepostovanju subote vec o zabludi Milerovaca koji je i zasnovao svoju organizaciju na nepostojecim Hriscanskim dogmatima.

Vaistinu Vaskrse!

Poštovanje na doprinosu ovoj temi. Ja sam ukazao ovde na tradicuju Crkve prema oba dana i na subotu i na nedelju. Samo sam želeo da se razgraniči bitnost jednog i drugog u kontekstu mešanja nekih termina..poput izraza sedmi dan koji se često u neznanju prenosi na nedelju. Upravo zato sam naveo citate crkvene literature koja tretira ovo pitanje te da subota je tretirana kao sedmi dan a nedelja kao prvi. Ništa sporno.

Tačno je ovo što si naveo u pogledu konteksta u kome se pominje subota. Ona je navedena da bi se ukazalo na i na proslavu vaskrsa u nedelju. Ali je jasno da se bogosluženje odvija na oba dana..to je stara crkvena tradicija. Naravno da crkva ovog perioda nije strogo gledala na uzdržavanje od rada tim danima već na bogosluženja tim danima. To se i navodi. U Konstitucijama se i navodi zašto. Istočne Crkve su specifične u odnosu na Zapadnu upravo po ovom da kažem obziru prema oba dana..na Zapadu Rimska Crkva je uvela strogi post na subotu dok su istočne Crkve to izbegavale, osim na Veliku Subotu kako i kaže u Konstitucijama i lepo si naveo citat. Istočna Crkva je gledala da očuva tu tradiciju i zato su nekada pa ovom pitanju izbijale i žučne polemike sa Rimom u krilu Vizantijske Crkve. E sad takođe i među Crkvama Istoka su postojale različite varijacije po ovom pitanju...neke poptu Etiopske ili Crkve Svetog Tome ili Antiohijske su bile rigorozniije prema držanju oba dana..uzdržavalo se od rada i na subotu i na nedelju, Vizantijska Crkva je pak pridavala značaj tako što su samo svečanija bogosluženja bila organizovana na oba dana.

No, ovaj obzir prema suboti na Istoku ne treba poistovećivati sa Mileritskim pokretom koji nastaje u XIX veku jer oni nisu ništa novo otkrili što u bogatoj riznici Istočne Crkve ne postoji već. Jednostavno oni samo insistiraju na jednom segmentu verovanja Crkve ali to nema veze jedno sa drugim. Takođe, nesporno je poštovanje Nedelje samo kao što rekoh treba razgraničiti značaj i shvatanje Crkve prema ta dva dana.
 
Vaistinu Vaskrse!

Poštovanje na doprinosu ovoj temi. Ja sam ukazao ovde na tradicuju Crkve prema oba dana i na subotu i na nedelju. Samo sam želeo da se razgraniči bitnost jednog i drugog u kontekstu mešanja nekih termina..poput izraza sedmi dan koji se često u neznanju prenosi na nedelju. Upravo zato sam naveo citate crkvene literature koja tretira ovo pitanje te da subota je tretirana kao sedmi dan a nedelja kao prvi. Ništa sporno.

Tačno je ovo što si naveo u pogledu konteksta u kome se pominje subota. Ona je navedena da bi se ukazalo na i na proslavu vaskrsa u nedelju. Ali je jasno da se bogosluženje odvija na oba dana..to je stara crkvena tradicija. Naravno da crkva ovog perioda nije strogo gledala na uzdržavanje od rada tim danima već na bogosluženja tim danima. To se i navodi. U Konstitucijama se i navodi zašto. Istočne Crkve su specifične u odnosu na Zapadnu upravo po ovom da kažem obziru prema oba dana..na Zapadu Rimska Crkva je uvela strogi post na subotu dok su istočne Crkve to izbegavale, osim na Veliku Subotu kako i kaže u Konstitucijama i lepo si naveo citat. Istočna Crkva je gledala da očuva tu tradiciju i zato su nekada pa ovom pitanju izbijale i žučne polemike sa Rimom u krilu Vizantijske Crkve. E sad takođe i među Crkvama Istoka su postojale različite varijacije po ovom pitanju...neke poptu Etiopske ili Crkve Svetog Tome ili Antiohijske su bile rigorozniije prema držanju oba dana..uzdržavalo se od rada i na subotu i na nedelju, Vizantijska Crkva je pak pridavala značaj tako što su samo svečanija bogosluženja bila organizovana na oba dana.

No, ovaj obzir prema suboti na Istoku ne treba poistovećivati sa Mileritskim pokretom koji nastaje u XIX veku jer oni nisu ništa novo otkrili što u bogatoj riznici Istočne Crkve ne postoji već. Jednostavno oni samo insistiraju na jednom segmentu verovanja Crkve ali to nema veze jedno sa drugim. Takođe, nesporno je poštovanje Nedelje samo kao što rekoh treba razgraničiti značaj i shvatanje Crkve prema ta dva dana.

Praznovanje i razvoj praznovanja nedelje ( na Grckom Κυριακή - η μέρα του Κυρίου - dan Gospodnji) i njen odnos sa Subotom u najranijem Hriscanstvu se moze jasno videti iz knjige HEORTOLOGIJA od dr. Lazara Mirkovica sto bih i preporucio onima koje ovo pitanje zanima.

Zahvaljujuci Svetosavlju imamo je u PDF- formatu tako da se moze videti na: https://svetosavlje.org/wp-content/...PravoslavnaLiturgika_DrugiDeoHeortologija.pdf

Od 26. do 37. strane.
 
But keep the Sabbath, and the Lord's day festival; because the former is the memorial of the creation, and the latter of the resurrection. But there is one only Sabbath to be observed by you in the whole year, which is that of our Lord's burial, on which men ought to keep a fast, but not a festival. For inasmuch as the Creator was then under the earth, the sorrow for Him is more forcible than the joy for the creation; for the Creator is more honourable by nature and dignity than His own creatures.

Samo bih dodao u vezi ovog citata iz apostolskih konstitucija da on nesporno ukazuje na poštovanje i okupljanje na oba dana:"But keep the Sabbath, and the Lord's day festival; because the former is the memorial of the creation" s tim da ističe da samo jedna Subota u toku godine se poštuje tako što se drži post ali nema okupljanja:"....on which men ought to keep a fast, but not a festival" zbog Hristovog počivanja u grobu..dakle ova subota ima drugačiji karakter i drugačije proslavljanje ne kao festival ili okupljanje nego kao post..prinudno se obustavlja spomen na stvaranje..."the sorrow for Him is more forcible than the joy for the creation ".

No, apostolske konstitucije i na drugim mestima ističu na sličan način značaj dva dana u kontekstu jednog koji ukazuje na stvaranje a drugog na vaskrs.
 
Samo bih dodao u vezi ovog citata iz apostolskih konstitucija da on nesporno ukazuje na poštovanje i okupljanje na oba dana:"But keep the Sabbath, and the Lord's day festival; because the former is the memorial of the creation" s tim da ističe da samo jedna Subota u toku godine se poštuje tako što se drži post ali nema okupljanja:"....on which men ought to keep a fast, but not a festival" zbog Hristovog počivanja u grobu..dakle ova subota ima drugačiji karakter i drugačije proslavljanje ne kao festival ili okupljanje nego kao post..prinudno se obustavlja spomen na stvaranje..."the sorrow for Him is more forcible than the joy for the creation ".

No, apostolske konstitucije i na drugim mestima ističu na sličan način značaj dva dana u kontekstu jednog koji ukazuje na stvaranje a drugog na vaskrs.

Link koji postavih u prethodnom postu jasno pokazuje zasto se pozivalo na skupljanje u subotu. Naime Efharistije su zapocinjale svenocnim bdenjem koje je pocinjalo dan pre. U ovom slucaju su one pocinjale u subotu posle 9.casa, zatim svenocno bdenje do nedelje ujutru kada su se lomili hlebovi. Zato je i bilo okupljanje u subotu, a ne zbog nje same.

Pod postom se podrazumeva hrana samo na vodi, tj strogi post. Ta se praksa zadrzala do danasnjeg dana kada se samo Velika Subota posti na vodi dok su sve ostale razresene da se posti na ulju. Na primer sve subote i nedelje u postu za Bozic su na ulju.

Opet kazem da treba pogledati link cime bi se bolje shvatio sam Crkveni poredak u vezi nedelje i to da za nas, Hriscane iz neznabozaca, subota nikada nigde nije predstavljala nesto posebno dok su Hriscani od Judejaca vrlo brzo presli na proslavljanje nedelje.

Mozda nije uopste ni bilo potrebno da Laodikijski Sabor na kraju i stavi pod prokletstvo one koji praznuju judejsku subotu svojim 29. pravilom:

29. pravilo: Hrišćani ne smeju sledovati za judejskim običajima, i praznovati subotu, nego im treba da i u taj dan rade. Prevashodno, kao hrišćani i kako mogu, neka poštuju dan Gospodnji (nedelju). A koji se zateknu da slede judejske običaje, neka budu anatema od Hrista.
 
Link koji postavih u prethodnom postu jasno pokazuje zasto se pozivalo na skupljanje u subotu. Naime Efharistije su zapocinjale svenocnim bdenjem koje je pocinjalo dan pre. U ovom slucaju su one pocinjale u subotu posle 9.casa, zatim svenocno bdenje do nedelje ujutru kada su se lomili hlebovi. Zato je i bilo okupljanje u subotu, a ne zbog nje same.

Pogledao sam tekst koji si postavio...međutim tekst se bavi samom Nedeljom. Naravno, tekst ukazuje na značaj nedelje ali ne bavi se detaljnije subotom...tj. tradicijom crkve u pogledu subote. Dotiče se malo ali uglavnom ovlaš i negiranjem potrebe za subotom. Međutim, u ovom ranom spisu tj. Apostolskim Konstitucijama iz III i IV veka stvari su malo drugačije. Ukazuje se na staru tradiciju okupljanja na dan subotnji i nedeljni..hrićani jesu imali bogosluženja subotom i nedeljom a ta subotnja nisu povezana sa potrebom pripreme za nedelju..kao što sam tekst u Konstitucijama nekoliko puta naglašava..u drugim poglavljima subota se proslavlja iz razloga spomena na stvranje a nedelja na vaskrs. Takođe što se tiče posta u Konstitucijama se Nedelja izuzima iz posta dok se naglašava da se post vrši samo u jednu subotu tj. Veliku Subotu koja ide pre Vaskrsa.

Mozda nije uopste ni bilo potrebno da Laodikijski Sabor na kraju i stavi pod prokletstvo one koji praznuju judejsku subotu svojim 29. pravilom:

29. pravilo: Hrišćani ne smeju sledovati za judejskim običajima, i praznovati subotu, nego im treba da i u taj dan rade. Prevashodno, kao hrišćani i kako mogu, neka poštuju dan Gospodnji (nedelju). A koji se zateknu da slede judejske običaje, neka budu anatema od Hrista.

Upravo Laodikejski sabor pokušava da se oslobodi ove stare tradicije proslave dva dana i da ukaže na potrebu bogosluženja i proslave samo u nedelju jer te 364 n.e i dalje se na Istoku u velikom broju nailazi na hrišćane koji pridaju značaj suboti i imaju bogosluženja a neki se uzdržavaju od rada. Istina je da je carska vlast poprilično uticala da se ubrza taj proces. Ali jednostavno to je na Zapadu brže rešeno dok je na Istoku ostalo na snazi vekovima zajedničko proslavljanje ta dva dana..o tome ima mnogo istorijskih svedočanstava.

No, što se tiče apostolskih konstitucija one s obzirom da potiču iz III i početkom IV veka i dalje održavaju u sebi tu staru tradiciju.

Evo u tom smislu još jedan citati iz Konstitucija:

"Ti ćeš poštovati subotu, zbog Onog koji je prestao sa svojim delom stvaranja, ali nije prestao sa svojim delom proviđenja. to je odmor za razmišljanje o zakonu, ali ne za besposličenje", Ap. Konstitucije 2,36

Dakle, značaj subote postoji i tada se provodi vreme u razmišljanju o zakonu..kao što smo videli ide su na bogosluženje ali se to ne radi na judeofarisejski način da se besposliči već da se bude aktivan u ovim psolu tj. razmišljanju o zakonu i festivalima tj. okupljanjima kako se navodi u prethodnom tekstu konstitucija.

Evo još jednog." Mi vam nalažemo da postite svaki četvrti dan u sedmici (sreda) i svaki dan pripreme (petak), i viškom svog darivanja potrebama, svake subote, osim jedne i svakog Dana Gospodnjeg(Nedelja), držite svečane skupove", Ap. Konstitucije 5,20

Dakle, post svake srede i petka a svečani skupovi svake subote osim jedne, to je ona pred Vaskrs i svake nedelje.
 
Mislim izricito na Shabat, koji je Bog odredio za odmor Izraelu, i taj Shabat pada ove godine u petak, po judaistickom kalendaru, :)
Da sabat je vazio za Izraelce do Hrista.
A novi zavet nema odredjeni dan za posvecivanje Bogu nego hriscani svaki dan svojim hriscanskim zivotom slave Boga.

Odgovor iz Svetog pisma
Hrišćani nisu obavezni da drže sedmični sabat.
Oni su pod ’Hristovim zakonom‘, koji ne uključuje držanje sabata (Galatima 6:2; Kološanima 2:16, 17).


Kološanima 2:16, 17

16 Zato neka vam niko ne govori šta da jedete i pijete i neka vam ne zapoveda da slavite praznike ili mladine ili sabate,
17 jer je to samo senka onoga što dolazi, a stvarnost je Hrist.

Zakon o sabatu važio je samo za one koji su bili pod Mojsijevim zakonom (Ponovljeni zakoni 5:2, 3; Jezekilj 20:10-12). Bog nikada nije zahtevao od drugih ljudi da drže sabatni počinak.
Osim toga, čak su i Jevreji putem žrtve Isusa Hrista „oslobođeni [Mojsijevog] Zakona“,
koji obuhvata i Deset zapovesti (Rimljanima 7:6, 7; 10:4; Galatima 3:24, 25; Efešanima 2:15).
Hrišćani ne žive po Mojsijevom zakonu, već po uzvišenom zakonu ljubavi (Rimljanima 13:9, 10; Jevrejima 8:13).


Riljanima 13:9
9 Jer zapovesti iz Zakona: „Ne učini preljubu“, „Ne ubij“, „Ne ukradi“, „Ne poželi“, i ako ima još koja zapovest,
sažete su u ovim rečima: „Voli svog bližnjeg kao samog sebe.“
10 Ljubav ne čini zlo bližnjem. Dakle, ljubav je ispunjenje Zakona.
Jevrejima 8:13

Jevrejima 8: Kad kaže „novi savez“, onaj prethodni čini zastarelim. A ono što je staro i zastareva, blizu je nestanka.
 
Poslednja izmena:
Da sabat je vazio za Izraelce do Hrista.
A novi zavet nema odredjeni dan za posvecivanje Bogu nego hriscani svaki dan svojim hriscanskim zivotom slave Boga.
Da sabat je vazio za Izraelce do Hrista.
A novi zavet nema odredjeni dan za posvecivanje Bogu nego hriscani svaki dan svojim hriscanskim zivotom slave Boga.

Odgovor iz Svetog pisma
Hrišćani nisu obavezni da drže sedmični sabat.
Oni su pod ’Hristovim zakonom‘, koji ne uključuje držanje sabata (Galatima 6:2; Kološanima 2:16, 17).


Kološanima 2:16, 17

16 Zato neka vam niko ne govori šta da jedete i pijete i neka vam ne zapoveda da slavite praznike ili mladine ili sabate,
17 jer je to samo senka onoga što dolazi, a stvarnost je Hrist.
 
Pogledao sam tekst koji si postavio...međutim tekst se bavi samom Nedeljom. Naravno, tekst ukazuje na značaj nedelje ali ne bavi se detaljnije subotom...tj. tradicijom crkve u pogledu subote. Dotiče se malo ali uglavnom ovlaš i negiranjem potrebe za subotom. Međutim, u ovom ranom spisu tj. Apostolskim Konstitucijama iz III i IV veka stvari su malo drugačije. Ukazuje se na staru tradiciju okupljanja na dan subotnji i nedeljni..hrićani jesu imali bogosluženja subotom i nedeljom a ta subotnja nisu povezana sa potrebom pripreme za nedelju..kao što sam tekst u Konstitucijama nekoliko puta naglašava..u drugim poglavljima subota se proslavlja iz razloga spomena na stvranje a nedelja na vaskrs. Takođe što se tiče posta u Konstitucijama se Nedelja izuzima iz posta dok se naglašava da se post vrši samo u jednu subotu tj. Veliku Subotu koja ide pre Vaskrsa.



Upravo Laodikejski sabor pokušava da se oslobodi ove stare tradicije proslave dva dana i da ukaže na potrebu bogosluženja i proslave samo u nedelju jer te 364 n.e i dalje se na Istoku u velikom broju nailazi na hrišćane koji pridaju značaj suboti i imaju bogosluženja a neki se uzdržavaju od rada. Istina je da je carska vlast poprilično uticala da se ubrza taj proces. Ali jednostavno to je na Zapadu brže rešeno dok je na Istoku ostalo na snazi vekovima zajedničko proslavljanje ta dva dana..o tome ima mnogo istorijskih svedočanstava.

No, što se tiče apostolskih konstitucija one s obzirom da potiču iz III i početkom IV veka i dalje održavaju u sebi tu staru tradiciju.

Evo u tom smislu još jedan citati iz Konstitucija:

"Ti ćeš poštovati subotu, zbog Onog koji je prestao sa svojim delom stvaranja, ali nije prestao sa svojim delom proviđenja. to je odmor za razmišljanje o zakonu, ali ne za besposličenje", Ap. Konstitucije 2,36

Dakle, značaj subote postoji i tada se provodi vreme u razmišljanju o zakonu..kao što smo videli ide su na bogosluženje ali se to ne radi na judeofarisejski način da se besposliči već da se bude aktivan u ovim psolu tj. razmišljanju o zakonu i festivalima tj. okupljanjima kako se navodi u prethodnom tekstu konstitucija.

Evo još jednog." Mi vam nalažemo da postite svaki četvrti dan u sedmici (sreda) i svaki dan pripreme (petak), i viškom svog darivanja potrebama, svake subote, osim jedne i svakog Dana Gospodnjeg(Nedelja), držite svečane skupove", Ap. Konstitucije 5,20

Dakle, post svake srede i petka a svečani skupovi svake subote osim jedne, to je ona pred Vaskrs i svake nedelje.

Tacno je da se Maloazijska Crkva drzala par vekova Judejskih obicaja , naravno zajedno sa Hriscanskim i da je Hriscanstvu u tim podnebljima, bilo potrebno vreme da se oslobodi judejskog uticaja. To nije bilo lako sto se vidi i iz velikih jeretickih grupa Evijonita i Nazareja koja su tamo nastajale.

Ja ne bih uvelicavao knjige Apostolskih Ustanova ili Konstitucije, ne samo zato sto ih je Trulski Sabor 692.g stavio van svake crkvene upotrebe, vec sto se mogu smatrati obicnim apokrifom bilo pisane Psevdoklimentovom ili kako se danas smatra, rukom nekog Arijevca te se nigde i ne spominju u prva tri veka. Nesumnjivo imaju neku istorijsku vaznost ali se tu sve i zavrsava. Didahe sam napomenuo zato sto se ta 7. knjiga iz koje ste postavili prvi citat, po istoricarima, smatra da je zasnovana na njima. Po stilu se to i vidi jer racimo knjiga koja je nastala negde 380.g. govori o postu samo petkom i sredom a iz spisa sv. Dionisija Velikog ( umro 265.g.) vidimo da se vec tada, preko 150.g. pre Konstitucija postilo po 40 dana za velike praznike.

Te istocne Crkve se nisu drzale samo jevrejske subote vec i svih ostalih dela zakona i obrezivanja i slavljenja jevrejskih praznika i ostalo. Zato nije ni cudo sto se bas od njih u drugom veku i razvio Hiliazam jer su pokusavali da spoje jevrejsko ucenje o zemaljskom carstvu Mesije sa Hriscanskim ucenjem i Gospodnjim recima da Njegovo carstvo nije od ovoga sveta. Zanimljiva je to tema i zahteva posebno mesto za razgovor.
 
Tacno je da se Maloazijska Crkva drzala par vekova Judejskih obicaja , naravno zajedno sa Hriscanskim i da je Hriscanstvu u tim podnebljima, bilo potrebno vreme da se oslobodi judejskog uticaja. To nije bilo lako sto se vidi i iz velikih jeretickih grupa Evijonita i Nazareja koja su tamo nastajale.

Maloazijska, tj. Antiohijska i ostale Istočne Crkve. Recimo Etiopska i dan danas drži uporedeo nedelju i subotu i neke druge obrede..upravu si. Ostale Istočne Crkve u Kini i Indiji su kasnije u XVII veku pod uticajem misionara Rimske Crkve delimično napustile jer je bio žestok progon jezuita protiv običaja i tradicije ovih istočnih Crkava koje su se delimično oslobađale uticaja Rima da bi konačno ponovo tražile pomoć od Rima zbog političkih zavrzlama sa muslimanima kada je glavno središte crkve prebačeno u Vavilon oko 1848 godine.

Ja ne bih uvelicavao knjige Apostolskih Ustanova ili Konstitucije, ne samo zato sto ih je Trulski Sabor 692.g stavio van svake crkvene upotrebe, vec sto se mogu smatrati obicnim apokrifom bilo pisane Psevdoklimentovom ili kako se danas smatra, rukom nekog Arijevca te se nigde i ne spominju u prva tri veka.

Apostolske konstitucije svakako nisu pisali apostoli to je poznato, s tim da one odražavaju veru rane Crkve iz III i IV veka..one su tu dakle neka vrsta istorijskog svedočanstva. No, s obzirom da ovaj princip važnosti oba dana ističu ne samo apostolske konstitucije već i neki crkveni oci iz III i IV veka možemo pouzdanije pristupiti izveštajima iz Konstitucija.

Te istocne Crkve se nisu drzale samo jevrejske subote vec i svih ostalih dela zakona i obrezivanja i slavljenja jevrejskih praznika i ostalo.

Tačno. Držale su Pesah, Jom Kipur itd..i čak i zakone o čistim i nečistim životinjama iz 3. Mojsijeva 11. Jednostavno su smatrali da Hristos nije došao da ukine zakon i proroke već da ispuni. Recimo kada su se Etiopljani oslobodili uticaja Rima u XVI veku na jednom koncilu vođa Etiopske Crkve je 1564 godine izjavio da se drže subote zato što tako poštuju Onoga koji je gospodar subote tj. Isusa. Jednostavno takvo je shvatanje na Zakon i Proroke većine Istočnih Crkava. Vizantijska Crkva je pak imala drugačiji stav premda je i ona uvažavala do izvesne mere neke od praznika time što nije dozvoljavala post subotom te je često dobijala od Rimske Crkve ukore da sliči "sekti nazarena" kako se izrazio Humberto, papski kardinal koji je poznat po bacanju anateme na Vizantijsku Crkvu 1054 godine.

Zanimljiva je to tema i zahteva posebno mesto za razgovor.

Jeste, vrlo zanimljiva. Malo se čovek iznenadi kada se upusti u istraživanje ove teme..i ja sam poprilično ali jednostavno to su istorijski dokazi.

Pozdrav.
 
Maloazijska, tj. Antiohijska i ostale Istočne Crkve. Recimo Etiopska i dan danas drži uporedeo nedelju i subotu i neke druge obrede..upravu si. Ostale Istočne Crkve u Kini i Indiji su kasnije u XVII veku pod uticajem misionara Rimske Crkve delimično napustile jer je bio žestok progon jezuita protiv običaja i tradicije ovih istočnih Crkava koje su se delimično oslobađale uticaja Rima da bi konačno ponovo tražile pomoć od Rima zbog političkih zavrzlama sa muslimanima kada je glavno središte crkve prebačeno u Vavilon oko 1848 godine.



Apostolske konstitucije svakako nisu pisali apostoli to je poznato, s tim da one odražavaju veru rane Crkve iz III i IV veka..one su tu dakle neka vrsta istorijskog svedočanstva. No, s obzirom da ovaj princip važnosti oba dana ističu ne samo apostolske konstitucije već i neki crkveni oci iz III i IV veka možemo pouzdanije pristupiti izveštajima iz Konstitucija.



Tačno. Držale su Pesah, Jom Kipur itd..i čak i zakone o čistim i nečistim životinjama iz 3. Mojsijeva 11. Jednostavno su smatrali da Hristos nije došao da ukine zakon i proroke već da ispuni. Recimo kada su se Etiopljani oslobodili uticaja Rima u XVI veku na jednom koncilu vođa Etiopske Crkve je 1564 godine izjavio da se drže subote zato što tako poštuju Onoga koji je gospodar subote tj. Isusa. Jednostavno takvo je shvatanje na Zakon i Proroke većine Istočnih Crkava. Vizantijska Crkva je pak imala drugačiji stav premda je i ona uvažavala do izvesne mere neke od praznika time što nije dozvoljavala post subotom te je često dobijala od Rimske Crkve ukore da sliči "sekti nazarena" kako se izrazio Humberto, papski kardinal koji je poznat po bacanju anateme na Vizantijsku Crkvu 1054 godine.



Jeste, vrlo zanimljiva. Malo se čovek iznenadi kada se upusti u istraživanje ove teme..i ja sam poprilično ali jednostavno to su istorijski dokazi.

Pozdrav.

Delimicno se slazemo po necemu, a delimicno ne. :)

Maloazijske Crkve su prestale sa slavljenjem jevrejske subote daleko pre Laodikijskog Sabora koji je predao prokletstvu svakog onog ko se smatra Hriscaninom a koji se drzi subote ili cega drugog iz starog zakona. Sabor je bio pomesni i odrzan je od strane Maloazijskih Crkava u tom regionu i njegove odluke vaze do danas, kao i uostalom odluke drugih sabora, i odrzan je zbog malih grupa``zilotskih`` pro-judejskih Hriscana, stavljajuci ih pred odluku: Ili... ili. Ili su Hriscani ili Judejci. Da je ova odluka bila sporna, i da se subota drzala po drugim Crkvama, zar ne bi bila osudjena na Drugom Vas. Saboru koji se odmah zatim desio? Ili na bilo kom drugom saboru kasnije?

To sto monofiziti Etiopije drze subotu, ne znaci da je tako bilo odvajkada. Uostalom oni nemaju Liturgije subotom vec iskljucivo nedeljom osim ako se koji praznik padne u subotu. Mi Hriscani iz neznabozaca nikada ni u jednom trenutku nismo imali bilo kakvo praznovanje subote. Uostalom ni sam Mojsije nigde nije napisao da se subota slavi vec da se tog dana ne radi (2. Mojsijeva 20:8-11). To sto su Jevreji praznovali subotu je samo obicaj a ne zapovest. Subota se po Pismu ne praznuje. Ako, dakle, Jevreji nemaju zapovest praznovanja, zasto bi Hriscani imali?

Sa druge strane Ap. Pavle nam kaze da se ne moze ispunjavati samo jedna stavka iz zakona, vec onaj ko zeli nesto ispuniti, mora drzati celi Zakon( Gal. 5. 3.). Tu i Etiopljani grese a i svi koji velicaju jevrejsku subotu.

Sto se tice posta, mislim da tu niste razumeli sustinu te potrebno da to malo bolje istrazite. Prenecu samo mali deo sa sajta rasc. ep. Artemija gde sam na prvu ruku nasao nesto a ako treba mozemo detaljnjije o tome kasnije:

Тако, 66. Правило светих Апостола, дословно гласи: “Ако се који клирик затече да пости у дан Господњи, или у суботу (осим једне једине), нека буде свргнут; а ако је световњак, нека се одлучи“. (Слична овом Правилу су још и: 51. и 53. св. Ап. и 14.-то Правило Анкирског Сабора).

Тумачећи наведено правило (66), наш познати канониста Еп. Никодим Милаш (Књ. I, стр. 136-137), говори да је та “једна и једина“ Субота која се пости, Велика Субота, када је Тело Господа Исуса Христа лежало у гробу, док све остале суботе током целе године се не посте. Међутим, он одмах и тумачи на коју врсту поста се ова “забрана“ односи. Овде се, по њему, (а и по осталим канонистима) говори о “сухом посту“ (сухојаденије), када се читав дан до вечера не смије ништа јести, а увечер се може јести (опет) само строго посно јело (варено сочиво, поврће, али без уља)… Значи, наведеним правилом се дозвољава и у те дане (суботе или чак и недеље) блажији пост (рецимо јести 2-3 пута нешто кувано, макар и на води) од поста осталих дана посних седмица, а забрањује се само сухи пост (сухојаденије).

Познати византијски канониста ЗОНАРА (В. Зборник Рали – Потли, II, стр. 84), каже: Пост је добра ствар; и оно што је добро нека бива на добар начин, … јер добро није добро ако се не чини на добар начин. Ако пак неко пости 10 или 8 дана, па у њима буде нека субота или недеља (не греши), јер су многи од светих Отаца постили и до 40 дана (значи: и суботе и недеље, па нису “рашчињени“ због тога, него су управо тиме – прослављени). Тако се управо у нашем народу држи пост за причест када госпојински или божићни пост почиње негде средином седмице, а Причешће се планира на Преображење или на Ваведење, као и током свих постова (или ван њих) када желимо да се у недељу причестимо и сјединимо са Господом својим.
http://www.eparhija-prizren.org/?p=23115

Sveti oci bilo kog veka se nisu ni najmanje bavili ovim pitanjem jer su stvari bile sasvim jasne. Da se subota svetkovala medju Hriscanima, o njoj bi bili pisani celokupni eseji od svih otaca, jer bi to bilo nesto vazno i dostojno pisanja, medjutim toga nema.

Pogledajmo kako se subota shvata i kako se subota slavi medju Hriscanima. Iz Stihire na Veliku Subotu:

Слава, Глас 6.
Данашњи дан тајно прасликоваше велики Мојсије говорећи: И благослови Бог дан седми. Јер то је благословена Субота; она је дан одмора, у којем почину од свих дела својих Јединородни Син Божији, домостројем кроз смрт телом су-ботствовавши. И у оно што би враћајући се опет васкрсењем, дарова нам живот вечни, као једини благи Човекољубац.
 

Back
Top