Postojimo li i posle smrti?

smiley_emoticons_mrcool.gif
tu se toliko piše, kao da netko nekog pozna ili sam živi poslije smrti.
pa kako je život već okončan, ovdje se pišu redovi istom zakonitošću,
kojom mrtvima još neko vrijeme rastu nokti i kosa.
 
To što ti nazivaš živim bićem nije čak ni biće. Ono o čemu ti pričaš jeste IZRAZ, iskustvo Života ili Životno iskustvo jednog te istog bića-koje-jeste. Stoga, ne postoji 'živo' i 'mrtvo' biće.
Postoji iskustvo koje je aktivno, aktuelno, i ono se doživljava kao kretanje entiteta kroz prirodu realnosti dimenzije (razuma). Dok je iskustvo 'živo' taj entitet (razum-tijelo) služi aktivnoj razmjeni informacija sa drugim Izrazima istog bića, dok kad je iskustvo 'mrtvo' entitet doživljava dezintegraciju i pasivno tad učestvuje u razmjeni informacija unutar dimenzije, u razumu kolektiva u kojemu je sačuvana njegova 'materija', tj, skup najčvršćih ubjeđenja o tom entitetu, tijelo. Najčvršća ubjeđenja su kosti tog entiteta, zato se najduže i održavaju kao cjelina poslije 'smrti' tijela. Zato je i moguće klonirati tijelo ali ne i 'čovjeka' tj, duh koji to tijelo čini čovjekom. Nemoguće je klonirati duh jer sa novim aktiviranjem starih ubjeđenja dva različita tijela će imati dva različita puta, dva različita mjesta u realnosti-specifične koordinate po kojima se kreću, a to je dovoljan razlog da se i samo iskustvo 'istih' tijela razlikuje u potpunosti.
Ovde si na dobrom tragu,ali si se zagubio u koordinatama...Malo da oslušneš šta nauke kažu-ne bi ti štetilo.
A nauke kažu (umesto :Ljubo kaže ovo-Ljubo kaže ono-a za medalju...:mrgreen:)da smo i mi ,kao i većina "stvari" multidimenzionalni...A sad zamisli geometriju kojom
modeliraš (za razliku od Euklidove) u četiri dimenzije!(vreme nije četvrta dimenzija-to je rastegljivo SADA...),U PET DIMENZIJA ,ŠEST...
Svaka nova dimenzija je novi presek i ugao gledanja...Percepcija čoveku nemoguća jer čovek gleda dvodimenzionalno,a treću dimenziju perceptira! Treba da uči
da nekom logikom perceptira (zamišlja) i te više dimenzije...
TO NEZNANJE O VIŠIM DIMENZIJAMA MUČI ČOVEKA,te izmišlja duhove,bogove,metafizičari,mistifikuje itd...
Kad bi mogli sagledati sebe u svim dimenzijama (to nisu drugi svemiri-samo neugledani naši atributi!),videli bi jedno veoma složeno biće,a i ovo
je već skoro neverovatno...Nažalost i nepovratno smrtno...I duhovno (sve misli...) naravno...
 
smiley_emoticons_mrcool.gif
tu se toliko piše, kao da netko nekog pozna ili sam živi poslije smrti.
pa kako je život već okončan, ovdje se pišu redovi istom zakonitošću,
kojom mrtvima još neko vrijeme rastu nokti i kosa.

Knjiga mrtvih?:mrgreen:

Preporučujem "Enciklopediju mrtvih" Danila Kiša...Maestralno napisana u ženskom licu...

Čudi da nije Nobelovu...Doduše -tih godina bila gužva...:mrgreen:
A i šta će mu...:mrgreen::mrgreen::mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Ovde si na dobrom tragu,ali si se zagubio u koordinatama...Malo da oslušneš šta nauke kažu-ne bi ti štetilo.
A nauke kažu (umesto :Ljubo kaže ovo-Ljubo kaže ono-a za medalju...:mrgreen:)da smo i mi ,kao i većina "stvari" multidimenzionalni...A sad zamisli geometriju kojom
modeliraš (za razliku od Euklidove) u četiri dimenzije!(vreme nije četvrta dimenzija-to je rastegljivo SADA...),U PET DIMENZIJA ,ŠEST...
Svaka nova dimenzija je novi presek i ugao gledanja...Percepcija čoveku nemoguća jer čovek gleda dvodimenzionalno,a treću dimenziju perceptira! Treba da uči
da nekom logikom perceptira (zamišlja) i te više dimenzije...
TO NEZNANJE O VIŠIM DIMENZIJAMA MUČI ČOVEKA,te izmišlja duhove,bogove,metafizičari,mistifikuje itd...
Kad bi mogli sagledati sebe u svim dimenzijama (to nisu drugi svemiri-samo neugledani naši atributi!),videli bi jedno veoma složeno biće,a i ovo
je već skoro neverovatno...Nažalost i nepovratno smrtno...I duhovno (sve misli...) naravno...
Ti kao si familijaran sa više od 4 dimenzije?! Dimenzije se otvaraju po potrebi (tačno kad treba!). A tebi pivkani imaginiraju koju dimenziju više! :rotf:
 
Poslednja izmena:
Mislim da smrt nije ništa drugo do promena oblika materije od koje smo sazdani. Prema tome mi i posle smrti postojimo u izmenjenom obliku neizmenjenih supstanci, koje su sačinjavale naš živi organizam, za koji bi se doista teško moglo reći da je naš život.
1_212705_1_9.jpg

Ovo je jedan od tragova postojanja našeg života i još uvek deo nas postoji u ovom skeletu.
Postojimo li u djurdjevku ili bilo kojoj drugoj biljci?
Convallaria_majalis_l.jpg

Postojimo li u divnim kucama ili bilo kojoj drugoj životinji?
062963.jpg

Ili nekoj steni, reci, pa čak i vazduhu i mnogim drugim činiocima žive i nežive prirode?

...

Naravno...

Svi nas zapisavaju i mi smo presretni...

Mnozina u pisanju je namjerno upotrebljena jer postoji mogucnost mjesanja vremenskih distanci...
 
Kako ko...Idealisti su svoja sopstvena predstava...
Da ,posle predstave u bek stejđu s glumcima,režiserom ,rasvetljivačem,scenografom,
koreografom,poligrafom,telegrafom,afom ,fom,mmmmmm....

Šta je fora Dragoljube: priča o predstavi iako proističe iz idealizma, logički je prihvatljiva.
Znači niko ne može da spori da je sve što ti znaš o svetu uslovljeno tvojom individualnom perspektivom koja je određena moćima percepcije (čulima).
Svet koji ti vidiš nije objektivan svet, zato što objektivan svet ne postoji, postoji samo subjektivan.
Tu dolazi do tačke preloma sa konceptima koji se ovde izlažu, tu se ne slažem sa njima, pošto oni pretpostavljaju da postoji objektivan svet, tj. objektivna suština.
Ali priča o predstavi je legitimna i ne znam za šta ih prozivaš.

- - - - - - - - - -

Što se tiče teme, kad budem završio s ispitima ovih dana, postaviću koncepciju budizma ovde, koja je mnogo naprednija od evropske i religiozne i filozofske perspektive (ako izuzmemo Lukrecija, tj. Epikura, kog bi u školu trebali da stave kao poseban predmet)
 
Priča o predstavi je priča o jalovoj nerotkinji filozofiji...Romantična priča o izgubljenoj ljubavi imenom Ideja...
Šta ćemo s rečima koje se na tu ljubav ili koncept odnose,koje ga nose i koje su postavke razvoja tzv.
"metafizike"? I koje reči s drugim rečima rezultiraju nekim drugim smislom? Fenomenima duha?
Da li bi ljudi dosegli introvercijom Sidarte ili Berklija informatičku eru i da li bi roveri špartali Marsom
i da li bi sva tehnologija iako porobljujuća za mase značila svekoliki uspon čoveka da se naučnici,ljudi kojima
je glavni alat i sredstvo bavili svojim predstavama,a ne i najminornijim,ali i fundamentalnim detaljima i
interakcijama objektivnog sveta? Ma ga ti zvao i predstavom!
U solipsizam ako zađeš,od spirale saznavanja zatvaraš krug! Od volje ti...
Moj saznajni horizont je album-zbirka prepuna senzacija ,konkluzija i kontemplacija,ali i imaginacija i sasvim
mi je ok...Voleo bih samo da sam još malkice pametniji-iskreno priznajem...:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Mozda vec jednom glasno ovde pitah a mozda samo razgovarah sa sobom ali ... da li je iko od vas umro za zivota ili imao taj osecaj da nesto kao zivi a u stvari znas da je to samo cista fiziologija, dok su dusi odzvonila posmrtna zvona i ona sad tu cisto ravnoteze sa telom radi kucka i hropce? I po cemu je to manja smrt od one koja se uzima za zvanicnu?
 
Mozda vec jednom glasno ovde pitah a mozda samo razgovarah sa sobom ali ... da li je iko od vas umro za zivota ili imao taj osecaj da nesto kao zivi a u stvari znas da je to samo cista fiziologija, dok su dusi odzvonila posmrtna zvona i ona sad tu cisto ravnoteze sa telom radi kucka i hropce? I po cemu je to manja smrt od one koja se uzima za zvanicnu?

zato što čovek nije dihotomija duša-telo.
supstanca je jedna. Ne možeš umreti, a ne umreti. Možeš umreti i možeš živeti. Ako ti je telo živo, onda si živ, bez obzira što si ovako, što narod kaže, "mrtvak".
Ova naklapanja, metafore i slično nisu korisne u filozofiji.
 
zato što čovek nije dihotomija duša-telo.
supstanca je jedna. Ne možeš umreti, a ne umreti. Možeš umreti i možeš živeti. Ako ti je telo živo, onda si živ, bez obzira što si ovako, što narod kaže, "mrtvak".
Ova naklapanja, metafore i slično nisu korisne u filozofiji.

cela filozofija je bazirana na metaforama i klapklapanjima iliti nagadjanjima. istinu bi spoznao samo ako bi doziveo dve strane iste stvari (vezano za na primer zivot-smrt, sto se naravno i desi...ali ti se nece dati da tu istinu otkrijes onima koji je ne znaju, nego o njoj iznose teze, ideje, manipulacije, predubedjenja i slicno). supstanca jeste jedna ali dovoljno rastvoriva da je verom, filozofijom ili strahom uvek drzimo na okupu, sta god to u stvari znacilo (istina je nedokuciva).
 
cela filozofija je bazirana na metaforama i klapklapanjima iliti nagadjanjima. istinu bi spoznao samo ako bi doziveo dve strane iste stvari (vezano za na primer zivot-smrt, sto se naravno i desi...ali ti se nece dati da tu istinu otkrijes onima koji je ne znaju, nego o njoj iznose teze, ideje, manipulacije, predubedjenja i slicno). supstanca jeste jedna ali dovoljno rastvoriva da je verom, filozofijom ili strahom uvek drzimo na okupu, sta god to u stvari znacilo (istina je nedokuciva).

Filozofija nije bazirana na metaforama, tj. može da bude, al onda nije filozofija. Kao što kaže Sokrat, postoji pesnik, a ne postoji loš pesnik, jer onda i nije pesnik.
istina je dokučiva, samo je tebi nedokučiva. Znaš kad je istina nedokučiva? Kad imaš lošu perspektivu. Onda moraš da promeniš i paradigme i aksiome. Pa onda kad jednom dokučiš, onda da nastaviš dalje sa menjanjem da vidiš iz koliko uglova se sve može videti. onda treba da spojiš te uglove i da im nađeš zajedničko i da provališ zašto ti uopšte IZGLEDA dokučivo. Onda to prevazilaziš polako i nalaziš apsolutno u relativnom (jer su to zapravo iste stvari, samo što se to ne vidi iz prve, kao što su i život i smrt iste stvari, al to ljudi ne kapiraju)
itd itd
 
Filozofija nije bazirana na metaforama, tj. može da bude, al onda nije filozofija. Kao što kaže Sokrat, postoji pesnik, a ne postoji loš pesnik, jer onda i nije pesnik.
istina je dokučiva, samo je tebi nedokučiva. Znaš kad je istina nedokučiva? Kad imaš lošu perspektivu. Onda moraš da promeniš i paradigme i aksiome. Pa onda kad jednom dokučiš, onda da nastaviš dalje sa menjanjem da vidiš iz koliko uglova se sve može videti. onda treba da spojiš te uglove i da im nađeš zajedničko i da provališ zašto ti uopšte IZGLEDA dokučivo. Onda to prevazilaziš polako i nalaziš apsolutno u relativnom (jer su to zapravo iste stvari, samo što se to ne vidi iz prve, kao što su i život i smrt iste stvari, al to ljudi ne kapiraju)
itd itd

da, meni je istina nedokuciva a time smelo banalizujem da je i sa drugima istovrstan slucaj, naprosto zato sto stepen odredjenih znanja ne znaci da je i istina dosegnuta. naprosto zato sto je istina stvar nase percepcije i angazovanja dodirnih i mentalnih cula, dozivljaja odredjenih stvari, pri cemu te stvari uopste ne moramo da percipiramo kao vecina ili ako i kao vecina, ne znaci da ce stepen doticaja biti isti, i sve to uz teoriju nekih umnih ljudi koju smo prihvatili kao osnovu za razvijanje sopstvenog stava o necemu. otud ne postoji apsolutnost vec upravo relativnost svega, sto istini dozvoljava vise lica. otud dobro i zlo, noc i dan, muskarac i zena, zivot i smrt, moc i slabost nije jedno iako ce se svesti pod covek, vreme, bice, bivanje, snagu. svaka stvar u sebi nosi dualnost a time i relativnost. apsolutno raznolikost svodi na jednostavnost.
da li uopste iko, ko je proziveo jedan obican ljudski vek u stanju da sebi prizna da je uspeo da razume zivot, filozofske postavke, dubioze, nepoznanice koje nisu resili ni izvikanija imena i da odgovore na sva njegova pitanja? mozda i jeste ali je upitno da li banalnost svakodnevice i onih oko njega koji ni ne naziru istinu mogu da ga ucine srecnim. sto naravno ne znaci da treba da prestane da misli, da proba da shvati i objasni nesto sto dosada niko nije uspeo...a da li je uopste ikada uspeo? ah, verovatno ne shvatam jer mi je istina nedokuciva.
 

Back
Top