Постоје ли Црногорци као народ са сопственом историјом?

Постоје ли Црногорци као народ са сопственом историјом?


  • Ukupno glasova
    76
Ali vidiš, te pesme je pevao Njegoš, i nije ih pevao Turcima, nego Srbima. Što je i logično, pošto je i sam bio Srbin. A rekoh ti već, kada bi video šta se danas dešava, tebe bi bacio kerovima jer za bolje nisi.
Normalno da je sanjao da se najmogoljudniji pravoslavni i bratski narod probudi iz vjekovnog ropstva. Normalno da je zato i posvetu Gorskog Vijenca napisao Karadjordju. No, Srbi su ostali roblje do kraja Njegoševog života. Njegoš nikad nije doživio sramotnu 1918-u da vidi o kakvoj se "braći" radi.

Mada i za vrijeme njegovog života, ako bi mu neki Srbin pomenuo nešto da je Crna Gora dužna srpstvu on bi mu odgovorio da ne haje Crna Gora za Nemanjiće okupatore.
 
Evo i Vijesti objavljuju odluku Petrovića:

PORUČIO DA JE POTREBNO DA CRNA GORA "NAĐE UNUTRAŠNJI MIR"
Princ Nikola odlaže prenos posmrtnih ostataka Petrovića
Princ Nikola Petrović objasnio zbog čega će posmrtni ostaci njegovog oca i stričeva biti sahranjeni na civilnom groblju

Princ Nikola

Princ Nikola (Foto: Savo Prelević)
6. avgust 2019, 07:27ažurirano 6. avgust 2019, 10:17

Prestolonasljednik, princ Nikola Petrović, kazao je da je on “teškog srca i u brizi za socijalnim mirom” predložio da posmrtni ostaci njegovog oca i stričeva budu pokopani na civilnom groblju.
Rekao je i da ne želi da komentariše uvredljive poruke koje mu je poglavar Mitropolije crnogorsko-primorske Amfilohije uputio.
Princ Nikola to je rekao reagujući na tekst u “Vijestima” objavljen 4. avgusta “Kletve za Đukanovića i Vučića, čestitka ‘čuvarima obraza’, opomena za princa” u kom ga je mitrpolit Amfilohije nazvao siromaškom koji i ne zna šta je Crna Gora.

Njegovo reagovanje prenosimo integralno.
“U jednom drugačijem kontekstu bi moja duboka želja bila da se posmrtni ostaci mog oca i njegovih stričeva pridruže posmrtnim ostacima svojih predaka u manastiru na Cetinju, kao i da taj događaj bude nova prilika za ujedinjenje građana Crne Gore.
Nažalost, suočen sa neslaganjima koje bi ovaj logični stav izazvao, teškog srca i u brizi za socijalnim mirom, predložio sam da se posmrtni ostaci pokopaju na civilnom groblju.
Primjećujem da će moj stav, kakav god on bio, uvijek biti kritikovan i izvor manipulacija, tako da sam odlučio, da sve dok Crna Gora ne nađe unutrašnji mir ovim povodom, da odložim prenos posmrtnih ostataka moje porodice u Crnu Goru.
Uz to, podsjećam da je bilo potrebno više od 7 godina rasprava i pregovaranja da dođe do usvajanja zakona o Statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš u parlamentu a čiji je prvi član moralna i istorijska rehabilitacija dinastije Petrović, optuženih za izdaju od strane izvjesnih.
Ovo je za mene najvažnija odredba ovog zakona, a čije pojedine odredbe do danas nisu primijenjene”, piše u reagovanju koje potpisuje princ Nikola.
 
Normalno da je sanjao da se najmogoljudniji pravoslavni i bratski narod probudi iz vjekovnog ropstva. Normalno da je zato i posvetu Gorskog Vijenca napisao Karadjordju. No, Srbi su ostali roblje do kraja Njegoševog života. Njegoš nikad nije doživio sramotnu 1918-u da vidi o kakvoj se "braći" radi.

Mada i za vrijeme njegovog života, ako bi mu neki Srbin pomenuo nešto da je Crna Gora dužna srpstvu on bi mu odgovorio da ne haje Crna Gora za Nemanjiće okupatore.

Ne bratski, isti narod. Uzgred, neki Srbi nisu bili robovi, recimo Crnogorci. A niko i ne pominje da je Crna Gora nešto dužna srpstvu, pominjemo samo da si degen :kafa:
 
Ne bratski, isti narod. Uzgred, neki Srbi nisu bili robovi, recimo Crnogorci. A niko i ne pominje da je Crna Gora nešto dužna srpstvu, pominjemo samo da si degen :kafa:
Džabe krečite vašu istoriju, našu ukrast ne možete. Zato se kod nas kaže:

"Da su Turci bili crnci znalo bi se ko je ko."
 
Kad mitropolit prestolonasljednika naziva siromasak itd lako ti je znat da to nije ona Stara Crna Gora i moramo sto prije vratiti crkvu, a sluge vradzbini, prokletstvima i beznadju zabranit u buducoj Crnogorskoj crkvi.

Nije, stara Crna Gora je pojam izmišljen od strane srpskih vladara, zajedno sa još nekih tridesetak drugih Crnih Gora :kafa: Uzgred, nećeš ti ništa da vratiš, možeš samo da pokušaš da otmeš, ali ćeš u tom slučaju biti nabijen na kolac :whistling:
 
Džabe krečite vašu istoriju, našu ukrast ne možete. Zato se kod nas kaže:

"Da su Turci bili crnci znalo bi se ko je ko."

Ne moramo da je krademo, svi nosioci crnogorske istorije su se deklarisali kao Srbi, a tvoju iskrivljenu istoriju i ne želimo. Em je kratka, em je samo anomalija :kafa: Što se Turaka tiče, ja smem da se kladim kako si u odnosu na mene sitan i nikakav, toliko o tome čiji možeš da budeš potomak...
 
https://sh.wikipedia.org/wiki/Stefan_Nemanjić

Titula prvog srpskog Kralja je bila: Posle krunisanja on je u poveljama manastirima (Žiči i Sv. Bogorodice na Mljetu) potpisan kao „Stefan, po Božijoj milosti venčani prvi kralj sve srpske zemlje, Dioklije i Travunije i Dalmacije i Zahumlja” i „Stefan, po milosti Božjoj venčani kralj i samodržac sve Srpske Zemlje i Pomorja”.

Potpuno logično, jer i ovdje u njegovoj tituli se vidi da je samo Raška odnosno Srbija bila "sve srpske zemlje". Potpuno je logično da su samo ekavci označeni kao Srbi.

P.S. Dukljani su imali svog prvog Kralja oko 50 godina prije srpskog (Kralj Mihailo Vojislavljević 1077).
 
Pa naravno, ološ samo sa sigurne distance može da ispaljuje ovakve stvari, inače bi ga u realnosti stigla zaslužena kazna u vidu polomljene glave :kafa:
Lik često piše poruke koje su totalno različito od naše vremenske distance. Ne poklapa mi se mnogo toga. Pravi nacionalni Crnogorac se ne zna ni prekrstiti , a ne kamoli da diskutuje o crkvi.
 
Lik često piše poruke koje su totalno različito od naše vremenske distance. Ne poklapa mi se mnogo toga. Pravi nacionalni Crnogorac se ne zna ni prekrstiti , a ne kamoli da diskutuje o crkvi.
Crnogorci nikad nijesu bili pravi vjernici, više su bili sujevjerni no vjernici. Ni Vladike naše nijesu mnogo hajile za hrišćanske norme, Sveti Petar Cetinjski je u boj ubijao Turke, a Njegoš II je umro od sifilisa koji je dobio od zapadnjačkih princeza.
 
Draža Mihailović 23. marta 1945. ispred svoje Vrhovne komande (O. Br. 309) – objavivši da je „Pavle Đurišić izvršio formalnu izdaju prema narodu, Kralju i ovoj Komandi” – braći četnicima poručuje: „Nedajte se zavaravati lažima i SEPARATISTIČKIM TEŽNJAMA Pavla Đurišića. Ovde je očigledna izdaja i to treba svakome da bude jasno”.
 
https://sh.wikipedia.org/wiki/Stefan_Nemanjić

Titula prvog srpskog Kralja je bila: Posle krunisanja on je u poveljama manastirima (Žiči i Sv. Bogorodice na Mljetu) potpisan kao „Stefan, po Božijoj milosti venčani prvi kralj sve srpske zemlje, Dioklije i Travunije i Dalmacije i Zahumlja” i „Stefan, po milosti Božjoj venčani kralj i samodržac sve Srpske Zemlje i Pomorja”.

Potpuno logično, jer i ovdje u njegovoj tituli se vidi da je samo Raška odnosno Srbija bila "sve srpske zemlje". Potpuno je logično da su samo ekavci označeni kao Srbi.

P.S. Dukljani su imali svog prvog Kralja oko 50 godina prije srpskog (Kralj Mihailo Vojislavljević 1077).

Било би добро да се бар мало потрудиш и добро научиш ШТА СУ ТО ДИЈАЛЕКТИ СРПСКОГ ЈЕЗИКА ......... и уопште ИСТОРИЈУ СРПСКОГ ЈЕЗИКА......

Razvoj srpskog jezika kroz vekove

Kroz istoriju, srpski jezik se dosta menjao. Ta promena je trajala oko hiljadu godina, dok jezik nije postao isti kao današnji. U početku su svi Sloveni pričali istim jezikom, kada su svi Sloveni živeli na prostoru između Karpata i reke Dnjepar( na jugu) , Baltičkog mora( na severu) i planine urala( na istoku). U V i VI veku Sloveni počinju da se sele zbog nomadskih plemena i u potrazi za boljim životom. Pritom, oni su se podelili u tri grupe: istočni sloveni ( Rusi, Belorusi i Ukrajinci), na zapadne slovene ( Poljaci, Česi i Slovaci) i na južne slovene ( Srbi, Hrvati, Makedonci, Slovenci i Bugari). Svaki od ovih naroda je pričao istim- staroslovenskim jezikom, ali danas priča drugačije. Srbi su svoj jezik menjali nekoliko puta.

Prapostojbina Slovena i pravci selidbe

Za slovensku pismenost su zaslužna dva brata Ćirilo i Metodije. Oni su živeli u Solunu. U IX veku Moravski knez Rastislav je tražio od vizantijskog cara Mihajila III da mu pošalje učitelje u Moravsku ( Češku) koji će propevedati hrišćanstvo na slovenskom jeziku. Sa grčkog na slovenski su prevodili prema narodnom govoru Slovena u okolini Soluna. Oni 863. godine dolaze u Moravsku pa se ta godina uzima kao godina slovenske pismenosti. Oni su osmislili pored staroslovenskog jezika i prvo slovensko pismo- glagoljicu.

Promena slovenskog jezika:

- staroslovenski
- srpskoslovenski
- ruskoslovenski
- slavenosrpski
- srpski

Staroslovenski jezik
- trajao je od X do XII veka
- to je prvi književni jezik, stvorila su ga braća Ćirilo i Metodije
- krajem X veka počinje da se koristi drugo slovensko pismo- ćirilica ( osnovala su ga dva učenika Ćirila i Metodija- Kliment i Naum)
Škole osnovane u ovo doba:
- Ohridska
- Preslovska
Spomenici pisani glagoljicom:
- Kloceov zvornik
- Asemanovo jevanđelje

Srpskoslovenski
- trajao je od XII do polovine XVIII veka
- koristi se samo ćirilica
- srpskoslovenski je redakcija* staroslovenskong jezika
Istorijski izvori pisani ovim jezikom:
1. „ Miroslavljevo jevanđelje” - najstariji sačuvan spomenik nastao u XII veku
2. „ Dušanov zakonik” 1349.
3. „ Žitije Svetog Simeona” - napisao Sveti Sava XIII vek
4. „ Povelja Kulina bana” - XII vek ( srpskoslovenski+ narodni jezik)

* prilagođavanje narodnom govoru

Ruskoslovenski
- trajao je od druge polovine XVIII do kraja XVIII veka
- ruskoslovenski je redakcija srpskoslovenskog jezika
Dela pisana ruskoslovenskim jezikom:
1. „ Plač Srbiji” - Zaharije Orfelin - 1761.
2. „ Biografija Peli” - Zaharije Orfelin - 1772.
3. „ Boj Zmaja s orlovi” - Jovan Rajić - 1791.
4. „ Istorija raznih slovenskih narodov” Jovan Rajić - 1794.

Slavenosrpski
- trajao je od druge polovine XVIII do druge polovine XIX veka
- slavenosrpski je redakcija ruskoslovenskog jezika
Dela pisana slavenosrpskim jezikom:
1. „ Slavenosrpski magazin” - Zaharije Orfelin - 1768. - 1. srpski časopis
2. „ Pismo Haralampiju” , „ Život i priključenija” - Dositej Obradović - 1783.
3. „ Salo debeloga jera libo azbukoprotre” - Sava Mrkalj - načinio prvu reformu ćirilice od 29 slova ( bez dž)

Vuk Stefanović Karadžić (1787- 1864)


- 6. 11. 1787. rođen je u Tršiću
- najznačajniji reformator srpskog jezika i pisma
- 1813. odlazi u Beč i upoznaje Jerneja Kopitara
- Ardelung( nemački gramatičar i filolog) : „ Piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano”
- uveo je nova slova u azbuku: л+ ь= љ, н+ ь= њ, ђ- po nacrtu Lukajna Mušickog, џ- iz rumunskih rukopisa,ј- iz latinice,ћ- iz starih srpskih knjiga i ovo je 2. reforma ćirilice, 1836. se dodaju i ф i х
- „ Pismenica serbskoga jezika po govoru prostoga naroda pisana” - 1814.
- „ Mala prostonarodna slavenoserbska pjesnarica” - 1814. ( prva zbirka srpskih narodnih pesama)
- „ Srpski riječnik” - 1818. ( prvo izdanje 27.270 reči)
- „ Srpske narodne pripovetke” - 1821.
- „ Srpske narodne pjesme” - 1823.
- „ Srpske narodne poslovice” - 1836.
- 1847. - nezvanična Vukova pobeda, pisana dela:
1. Vuk Karadžić „ Novi zavjet” - prevod
2. Branko Radičević „ Pesme”
3. Petar II Petrović Njegoš „ Gorski vijenac”
4. Đuro Daničić „ Rat za srpski jezik i pravopis”
 
Poslednja izmena:
581438

Komunisti u Crnoj Gori su vjerovali u Jugoslaviju i komunizam „do kraja istorije”. Četnici u Jugoslaviju kao proširenu Srbiju i vladavinu srpske monarhije. A „zelenaši” – iako gubitnici u ratu – imali su barem tri dugoročno tačne procijene: komunizam je ideologija i sistem koji će propasti; Jugoslavija je vještačka tvorevina nepravde Versajske konferencije i održaće se samo do promjene konstelacije u Evropi; CRNOGOSTVO, koje ima hiljadugodišnju tradiciju, kad-tad, obnoviće svoju nezavisnu i međunarodno priznatu državu…
 
Poslednja izmena:
Pogledajte prilog 581444
Ostaće zapisane riječi kralja Nikole iz proglasa „Crnogorcima!” na Božić 1918, iz jedne vrste njegova političkoga testamenta:

CRNA GORA JE CRNOGORACA. To je bilo, to će i biti!”

Црна Гора не припада само Црногорцима, него и Приморцима, Бокељима, Старохерцеговцима и Брђанима, а сви они су Срби исто ки Шумадинци, Сремци и Мачвани.

Старохерцеговци.
 
https://www.aktuelno.me/kolumne/dr-...c-propagandni-vampir-ne-vidi-sebe-u-ogledalu/

Dr rokenrola Aleksandar Raković – propagandni vampir, ne vidi sebe u ogledalu
Treba imati, snage i volje, ali i živaca, da se velikosrpskom, doktrinarno-političkom, demonskom, narativu, oličenom u konstantno plasiranim istoriografskim lažima, decenijama nama nemetnutim, stane energično na put, kao i njenim, iz našeg doba, protagonistima i opskurantima- tipa jednog, u vezi istorije Crne Gore, jeftinog i tezgaroškog, istoriografskog propagandiste Aleksandra Rakovića iz Beograda.

05.08.2019-13:49

za aktuelno.me
Piše: Novak Adžić, pravnik i istoričar
Treba imati, snage i volje, ali i živaca, da se velikosrpskom, doktrinarno-političkom, demonskom, narativu, oličenom u konstantno plasiranim istoriografskim lažima, decenijama nama nemetnutim, stane energično na put, kao i njenim, iz našeg doba, protagonistima i opskurantima- tipa jednog, u vezi istorije Crne Gore, jeftinog i tezgaroškog, istoriografskog propagandiste Aleksandra Rakovića iz Beograda. On je, nedavno tvrdio, na promociji svoje utilitarne, ali i odvratne knjige, skupa istorijskih laži, pod naslovom „Crnogorski separatizam“, u sali „Slobodan Jovanović“ na Pravnom fakultetu u Beogradu, pored ostalog, da će u Crnoj Gori ova knjiga biti namjerno prećutana od strane onih koji su njegovi istoriografski, politički i ideološki oponenti.
adzic-11.jpg
Novak Adžić
Eto, nije, na žalost njegovu, jer sam se javio, makar ja, živi primjer raskrinkavanja stavova i blasfemija istoriografsko-agitacionog lažova tipa Aleksandra Rakovića o, temporalno i suštinski, njegovoj pisaniji, odnosno, fantazmagoriji o daljoj i bližoj prošlosti Crne Gore. Tako mu savjetujem da prestane da se kočoperi i predlažem mu da na mojem Cetinju organizuje i održi promociju te njegove stupidne knjige. Neka mu poslodavci to omoguće, demokratska će biti atmosfera i Cetinjani i ja kao dio njih egzaltirano ćemo dočekati Aleksandra Rakovića, kao i njegove promotere, a ja mu lično obećavam, kao što sam to uradio, među odabranom grupom protestanata još davne 1993., kad je bio zajednički skup SANU/CANU o Njegošu, eto prekinuli smo ga, nužnim sticajem okolnosti, da će, kao oni tada, moji Cetinjani i ja njihov, staviti ako nam dođe „lovorov vijenac“ na polućelavu glavu ovog rudimentarnog velikosrpskog šoviniste Aleksandra Rakovića i da ćemo, ako nam dođe, od sreć uskliknuti da nam je on došao!!!!. Zna se da je u pitanju sarkazam, satirični iskaz sumornosti i mraka kojeg personifkuju Raković i njegova bratija. No, bilo kako bilo, mislim da bi bilo zanimljivo „doživjeti“ i otrpjeti da nas on, ako je planirao, pokušava vrijeđati u srcu i duši, vjekovnom trajanju Crne Gore i Crnogoraca! Neka na Cetinju organizuje Raković s bratijom skup, da pljuje po Crnoj Gori i Crnogorcima, kao što pljuje iz daljine, i neka to bude javni za građane otvoreni skup, samo ne da se pod rašom Amfilohija krije i da se ne zabija, krije kukavički, te kriptomanski, po tamo nekih ćoskova i podruma, izolovanih mjesta i u strogoj diskreciji.
Aleksandar-Rakovic.jpg
Aleksandar Raković
No, batalimo to, za ovu reakciju, bitno je reći da Raković, pored ostalog, u reklamiranoj i bezvrijednoj za nauku „knjizi“ pod naslovom „Crnogorski separatizam“, svjesno, o starijoj i
novijoj istoriji Crne Gore, kleveće i vrijeđa Crnu Goru i Crnogorce, te drži tirade o istoriji Crne Gore, u koju se isti, inače razumije kao tamo neka „Marica“ u „onu rabotu“. Raković je, frustrirani ideološko-politički aparatčik, te liči na onoga koji hoće da „ide za nevjestu“ (metafora je u pitanju, kad se istorije Crne Gore tiče), ali „bez one rabote“. On u knjizi „Crnogorski separatizam“, sve izmišlja i laže, a istu sam čitao, na žalost, izgubljeno vrijeme (ali mi poziv istoričara to nalaže) i sve što je Raković, istoričar-doktor rokenrola iz dijela perioda bivše SFR Jugoslavije, u njoj, agitaciono-propagandno angažovano, napisao bez relevantnih istorijskih izvora i literature, suvoga boba ne valja, to je u domenu jedne tabloidne, petparačke, najobičnije, pistrasne i propagandističke konstrukcije. Ta Rakovićeva knjiga ne valja ništa, a ni njen autor nije od nekog etičkog i naučnog značaja, kredibiliteta i autoriteta, tako da to njegovo pamfletističko-panskvilantsko „sočinenije“ o Crnoj Gori i Crnogorcima, u prošlosti i sadašnjosti, umjesto u bibliotekama treba da završi onamo đe mu je jedino i mjesto-u kontejnerima za smeće. A lično sam pogriješio, što prije nego sam uzeo u ruke tu Rakovićevu „knjigu“ prethodno nijesam stavio na ruke higijenske rukavice.
Čitao sam paskvile mnogih javnih djelatnika, silom prilika, ali poput ovakvih odvratnih Rakovićevih laži o istoriji Crne Gore, odavno, nijesam imao prilike da pročitam-pošto imam
višedecenijskog iskustva ne mogu se konsernirati na takve gadosti i istorigrafske neistine koje je on u tom svom (ne) djelu iznio...
 
...
Rakovićeva knjiga „Crnogorski separatizam“ zaslužuje u Crnoj Gori prezrenje. Ona samo ima jednu fukciju: potvrđuje da je on organski neprijatelj državne nezavisnosti Crne Gore i
postojanja Crnogoraca kao samobitnog, zasebnog naroda i nacije, te sam sve više ubijeđen da je prikladno, ipso iure i moralno omogućiti Rakoviću da Crnu Goru samo ubuduće posjećuje putem interneta, mobtela, video-bimova i televizijskih snimaka da vidi kako lijepo izgleda vječna naša Crna Gora, koju bi Raković, da mu „šaka panut može“, kao i njegovi istomišljenici, najradije zapalio i zapalili, ali ne može i neće moći na njegovu velju žalost i muku.
Bavi se Raković fenomenom zelenaša, između dva rata, ne premnogo, ali krajnje
neozbiljno, neodgovorno i ispod svakog nivoa, ali se, kako-tako bavi (1918-1941), kao i
njihovim angažmanom tokom drugog svjetskog rata (1941-1945), te on hoće volšebno i
stupidno, posrbiti ih, itd., i prikazati ih uopšte onakvim kakvi oni stvarno nijesu bili, te sve to piše rokenrol istoričar Raković, sa pozicija (neo)četničke ideologije u toj svojoj knjizi, a kao svaki agent i falsifikator neće da navede istorijske činjenice. Evo, značajan istoriografski prilog, u nastavku ovog teksta, koji obara iz temelja Rakovićeve „imaginativne“ i agitacione formulacije u navedenoj knjizi, a to je odnos jednog od glavnih političkih, a svakako glavnih vođa zelenaša brigadira Krsta Zrnova Popovića o četnicima i četničkom pokretu tokom drugog svjetskog rata. To kod yu-historik-„rokenrolca“ Aleksandra Rakovića ne možete pročitati, ali možete ovđe, jer ovo su očigledne i provjerljive istorijske činjenice.
1. BRIGADIR KRSTO ZRNOV POPOVIĆ O ČETNIČKOM POKRETU
TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA NA NAŠEM PROSTORU (1941-
1945)
Crnogorski suverenisti, indipendisti, suverenisti, zelenaši, predvođeni Krstom Popovićem su, u periodu od 1941 do 1945. godine smatrali za najveće neprijatelje Crne Gore i crnogorskog naroda pripadnike vojno-političkog ravnogorskog četničkog velikosrpskog pokreta Draže Mihailovića, koji su u Crnoj Gori počinili masovne ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, zločine genocida, zločine protiv civilnog stanovništva, bolesnika, zarobljenika, ranjenika itd.
Ravnogorski četnički nacistički i šovinistički pokret Draže Mihailovića imao je u Crnoj Gori svoje vojno-političke strukture i snage, čiji su najpoznatiji komandanti bili general Blažo Đukanović, pukovnik Bajo Stanišić, potpukovnik vojvoda Pavle Đurišić i major Đorđe Lašić.
O njima i njihovoj zločinačkoj anticnogorskoj aktivnosti su crnogorski zelenaši, suverenisti i nacionalisti pozitivnog tipa (odbrambenog profila) ostavili mnoštvo pisanih tragova, od kojih ovom prilikom izdvajam sljedeće:
General crnogorske vojske Krsto Zrnov Popović, vojni vođa Božićnjeg ustanka januara
1919. godine protiv srpske okupacije i nasilne aneksije Crne Gore i lider Petrovdanskog ustanka jula 1919. godine, podignutog opet protiv srpske vojske, žandarmerije i bjelaša, čovjek i oficir koji je bio vrhovni komandant svih crnogorskih komita od 1919. do 1922. godine, kada je emigrirao u Argentinu, bio je od početka 1942. do druge polovine 1944. godine, kao predstavnik umjerenog krila crnogorskih indipendista, na čelu crnogorske nacionalne zelenaške vojske i komandnat njene »Lovćenske brigade«. General Krsto Zrnov Popović (koji po ideološkim uvjerenjima nije bio komunista, niti se slagao sa revolucionarnim i stihijskim »crvenim terorom« za kojega se ne može sporiti da je vršenju Crnoj Gori od 1941. do 1945. godine) je crnogorske četnike smatrao najvećim neprijateljima Crne Gore i njene slobode...
 

Back
Top