- Poruka
- 4.066
„Mi se spremamo da Crnu Goru preobrazimo, da iz vojničke države načinimo modernu državu, da od stare Crne Gore načinimo novu”, piše „Glas Crnogorca“. Ali, postavlja i pitanje: „Nećemo li tijem u njoj ubiti CRNOGORSTVO?”
„Tu zaista dolazimo na jednu vrlo važnu tačku, s kojom moramo na čisto izaći prije no što se dalje maknemo. Ima dosta ljudi, koji drže, da Crna Gora može opstati ili samo onakva kakva je bila u prošlosti ili nikako. Ovi ljudi drže, da se CRNOGORSTVO samo s tijem stanjem slaže, a sve drugo, čime bi se zanovio državni život Crne Gore, da bi ubilo u njoj CRNOGORSTVO, dakle i nju samu. Zato su oni i protivni i novijema školama te se zavode u Crnoj Gori, i novijema putovima te se otvaraju u njoj na sve strane, i novijema uredbama u upravi državnoj i pravosudstvu, i uopšte svijema ‘novotarijama’, kojijeh nije bilo u staroj Crnoj Gori”.
„Ljudi, koji tako misle i čije misli mi nikako nećemo da uzmemo na laku ruku” — nastavlja „Glas Crnogorca“ — „imali bi pravo u dva slučaja:
prvo, kad bi CRNOGORSTVO, dakle ŽIVOTNO NAČELO NAŠE DRŽAVE, već samo po sebi stajalo u opreci s generalnim pojmom zdravoga napretka;
drugo, kad bi se državni život preustrojavao onako na slijepo, čisto po tuđem kalupu, primajući sa strane svašta, bez razloga, bez razbora, bez ispita — e da li se sve to slaže s životnim načelom naše države, s današnjim stepenom razvitka njenoga, s potrebama i ciljevima našega naroda. Uvjereni smo tvrdo, da ni jedan od ta dva slučaja ne stoji”.
„Što se tiče CRNOGORSTVA, ono nije samo junaštvo nego i čojstvo (humanost). U njemu su, dakle, dva elementa, koji, samo kad su u slozi, sastavljaju ideal CRNOGORSTVA”, navodi „Glas Crnogorca”. „U drugom svijetu, za čovjeka je dovoljno i samo čojstvo; u Crnoj Gori, hoće se, istina, za potpuna čovjeka — i junaštvo. Ali, bez čojstva, ni u Crnoj Gori ne valja junaštva, niti se cijeni mnogo. U pojmu čojstva leži pojam napretka, uljudnosti, kulture i civilizacije. Kad je, dakle, ono sastavni dio CRNOGORSTVA, onda se od njega ne može i ne smije odlučiti [razdvojiti], niti u suprotnost s njim dovoditi ni sve ostalo što pripada ili služi zdravome napretku, umnom prosvjećenju.
Kad CRNOGORSTVU pomaže čojstvo da bude potpuno i savršeno, ovo će mu u toliko više pomagati, što samo bude potpunije i savršenije; a i samo će biti u toliko potpunije i savršenije što se više bude snažilo i krijepilo zdravim napretkom ostaloga svijeta.
Po tome: nauke, škole, prosvjeta, napredak opšti u cijelom državnom i narodnom životu, ukratko — kultura i civilizacija, ne mogu ubiti CRNOGORSTVO, ali ga mogu i moraju još većma uzdići i osnažiti, ako se bude išlo: da se, pod imenom kulture i civilizacije, u Crnu Goru samo ono unosi što je zdravo i jedro i što je za nju pogodno”.
„Tu smo došli do druge tačke, koja nam se čini još važnija od prve, jer, ako nam je lako bilo dokazati da se CRNOGORSTVO svojim osnovnim pojmom nimalo ne opire napretku — nego da se baš lijepo slaže s njim – mnogo je teže pouzdano odabrati i odlučiti šta valja a šta ne valja za CRNOGORSTVO od svega onoga što vidimo da se u svijetu pronosi pod sjajnom firmom kulture i civilizacije”, piše „Glas Crnogorca“, te dodaje:
„U tome, doista, leži najteži zadatak i — najviša odgovornost današnjega naraštaja našega, a naročito mjerodavnih u njemu faktora; jer, doista, ako se pri tom ne budu dobro oči otvorile, nego se prihvati i usvoji svašta što prvo pod ruku dođe, onda će se zbilja dogoditi ono što neki zloguci proriču, samo što to ne bi bila civilizacija, pod kojom bi se oštetilo CRNOGORSTVO, nego namet njen – nadricivilizacija”…