Ispricacu vam pricu o sebi. Ocu koji se vratio sa sluzbenog puta. Znate, dodje neko vreme kad covek podvuce crtu, i pocne da sabira i oduzima, i izvlaci racune sopstvenog zivota. Tako sam i ja jednog dana, vracajuci se po ko zna koji put sa sluzbenog puta, pomislio: Boze, pa da li je moj zivot sluzbeni put, a ovi dolasci kuci, nekakvi predasi, pauze za topli obrok...Hm, nije mi to bila namera kada sam pravio planove za zivot, zamisljao kako bih zeleo da ga provedem u ovom carstvu zemaljskom. A na tim pauzama...Dobio sam decu, stvorio porodicu...I, eto tako, vracajuci se, kazem, sa tog sluzbenog puta, dodje mi nesto da porazgovaram malo sa tom svojom decom, da ih, ako jos ima vremena, malo i upoznam. Mislim onako, dublje...Pricali smo mi o mnogo cemu, ali ne o snovima, o tome kako zamisljaju svoj zivot, sta zele od njega. Plasim se da se i njima zivot ne pretvori u neku pauzu za topli obrok...Tja, kad ja tamo, a ono nikoga nema. Razmileli se negde. A onda mi pade na pamet da ih potrazim tamo gde ponekada svracaju, u nekom virtuelnom svetu, gde ja nikada zalazio nisam, na internetu. Pa, da bi upoznao decu, moras se kretati njihovim stazama...I zavirim ja tamo, prijavim se kao nekakav Nesa Zmaj, toboze psihoterapeut i pisac, postavim temu zajednickog pisanja knjige...E, ispricacu vam sta je onda bilo:...
Vidm ja da se tamo ljudi uglavnom igraju. Daju sebi nekakva smesna imena, zamisljaju se kao neki likovi, i, kao takvi, prave neke zamisljene kontakte. Da li bih prepoznao svoju decu kada bi se pojavila tako, pod drugim imenom, u nekakvom paralelnom zivotu. Da li ih dovoljno poznajem, dusu njihovu, snove...da bi ih prepoznao i kad ih nevidim. Po stilu, zeljama, duhu njihovom? Ne znam. Cekao sam da vidim...A onda je pocelo. Prica je pocela da se odvija, a ja sam bdeo u zelji da ih prepoznam...
Postavio sam svoju pricu o pricanju prica na dva mesta. Na temama svastara i knjizevnost. Znam da imaju razlicite ukuse, pa sam predpostavio da mi je veca sansa da ih nadjem na razlicitim mestima. Hm, a da li ce oni prepoznati mene. Poznaju li me uopste? Koliko sam im dao sebe da bi me mogli prepoznati i kada me ne vide, i kada mi ime ne znaju...Mozda ce mi to pomoci da odgovorim na svoja pitanja, i podvucem tu crtu, pa kakav racun ispadne da ispadne...