POSLEDNJI DOGAĐAJI - IZ BIBLIJSKOG UGLA.

Tako je.

Svaki covek treba da da sebi pravo da odluci kojim putem ce poci.

To ne zavisi ni od roditelja, supruznika, nadredjenog na poslu, dece.....

Bog ce traziti da zna - Sta smo MI odlucili ?

:)
Pogrešno. To je tražio da zna Malkolm X, kao što se navodi na svakom kursu oratorstva.
Malkolm X e hteo da zna naglašavajući:
ŠTA ste vi učinili?
Šta ste VI učinili?
Šta ste vi UČINILI?
Što je u ono vreme bila originalna tehnika govorništva, ali nema veze sa Isusom koji zna svašta, a da ne pita. :kafa:
 
Da li je istina da danas ljudi ne mare za Božji autoritet?
Nije istina. Ljudi ne mare za one što pokušavaju da prikažu da su oni božji autoritet.

Da li su ljudi mahom ateisti (zaslugom teorije evolucije) a oni koji se izjašnjavaju kao vernici ne mare za Božji zakon ili ga selektivno upražnjavaju!
Ljudi nisu ateisti zaslugom teorije evolucije. Uglavnom su ateisti jer su videli šta piše u bibliji.
Ljudi su mahom vernici zato što nisu videli šta piše u bibliji. :kafa:
 
Svaki grešnik koji se pokajao za svoje grehe ima prava da drugima prenese svoju radosnu vest o spasenju koju mu je Isus Hrist omogućio!
Jes. A ti drugi imaju pravo da ga ne zarezuju baš ni malo.
Jer ljudi koji razmišljaju uglavnom znaju zašto se neko pokajao. Recimo, Marija Egipćanka se propoštenila kao stara kurvа kada je uistinu postala stara kurvа i više nije mogla da praktikuje zanat. :kafa:
 
Vole ljudi greh zašto ne priznati isitnu!

Nije da ne mogu da shvate da Bog postoji, nego neće da mu se poklone! Neće da mu zahvale na životu... niti žele da se osvrnu na sve ono što je Hrist za njih učinio trpeći nepravdu kroz ceo život i na kraju preuzevši njihove grehe na krstu.

NEZAHVALNOST!

Jednom rečju to je moto današnjih ljudi... navodno emancipovanih, obrazovanih...

Svojim rečima i izborom greha ljudi samo pokazuju pred celim svemirom da su izabrali princip sebičnosti...

to je njihova konačna odluka!
 
Poslednja izmena:
Vole ljudi greh zašto ne priznati isitnu!
Ako pod grehom podrazumevaš (a podrazumevaš) nezarezivanje tuđih imaginarnih prijatelja, onda si u pravu.
U tom smislu ti nosiš greh jer ne žrtvuješ ljude Astečkim bogovima, niti praktikuješ verske obrede određene za iskazivanje poštovanja hinduskim božanstvima.

Nije da ne mogu da shvate da Bog postoji, nego neće da mu se poklone! Neće da mu zahvale na životu... niti žele da se osvrnu na sve ono što je Hrist za njih učinio trpeći nepravdu kroz ceo život i na kraju preuzevši njihove grehe na krstu.
Bilo bi prilično suludo prihvatiti ideju da je Isus prihvatio moje grehove s obzirom da je umro nekoliko godina pre nego što sam se ja uopšte rodio.
To bi bilo isto kao da sada kreneš da hapsiš Nemce zbog ratnih zločina koje su počinile njihove dede i pradede. :kafa:
 
1Jn 3:4 Svaki koji čini greh i bezakonje čini: i greh je bezakonje.

Savremeni srpski prevod
2Ti 3:1 A ovo znaj: u poslednje dane nastaće teška vremena.
2Ti 3:2 Jer, ljudi će biti samoljubivi, srebroljubivi, hvalisavi, oholi, hulitelji, roditeljima nepokorni, nezahvalni, bezbožni,
2Ti 3:3 bezosećajni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, surovi, bez ljubavi prema dobru,
2Ti 3:4 izdajnici, naprasiti, uobraženi; više će voleti uživanje nego Boga;
2Ti 3:5 prividno će se držati pobožnosti, a poricaće njenu silu. Kloni ih se.

&

Mar 7:20 "Ono što iz čoveka izlazi, to čoveka čini nečistim", reče im,
Mar 7:21 "jer iznutra, iz čovekovog srca, izlaze zle misli, blud, krađe, ubistva,
Mar 7:22 preljube, pohlepa, zloća, prevara, razuzdanost, zavist, psovka, bahatost, bezumlje.
Mar 7:23 Sva ova zla izlaze iznutra i čoveka čine nečistim."

Isus Hrist
 
Bilo bi prilično suludo prihvatiti ideju da je Isus prihvatio moje grehove s obzirom da je umro nekoliko godina pre nego što sam se ja uopšte rodio.

Zašto je suludo kada STVORITELJ postoji istovremeno u vremenu i zna budućost?

Bog zna sve naše slobodne odluke koje ćemo doneti...

Psa 139:4 Još nema reči na jeziku mom, a Ti, Gospode, gle, već sve znaš.

Bog je upozoravao svet pre više od stotinu godina da će Amerika odbaciti prvi amandman i da će uvesti nedelni zakon, a ubrzo zatim i sve države sveta!

Bog upozorava sve nepokajane grešnike da će zasigurno doživeti užasnu sudbinu ako se ne zaustave u svom grešenju.

Rev 20:11 I videh veliki beo presto, i Onog što seđaše na njemu, od čijeg lica bežaše nebo i zemlja, i mesta im se ne nađe.
Rev 20:12 I videh mrtvace male i velike gde stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po delima svojim.
Rev 20:13 I more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po delima svojim.
Rev 20:14 I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt.
Rev 20:15 I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.

Rev 21:7 Koji pobedi, dobiće sve, i biću mu Bog, i on će biti moj sin.
Rev 21:8 A strašljivima i nevernima i poganima i krvnicima, i kurvarima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svima lažama, njima je deo u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga.


Ne, nije suludo prihvatiti svoga Boga i Spasitelja Isusa Hrista... to je prelepi čin vraćanja izgubljenog sina svome dobrom roditelju!

Luk 15:17 Tada dođe k sebi pa reče: 'Koliko najamnika moga oca imaju hleba u izobilju, a ja ovde umirem od gladi!
Luk 15:18 Spremiću se i otići svom ocu pa ga zamoliti: Oče, zgrešio sam protiv neba i protiv tebe.
Luk 15:19 Nisam više dostojan da se zovem tvoj sin. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'
Luk 15:20 I spremi se i pođe svom ocu. A dok je još bio daleko, ugleda ga njegov otac i sažali se pa potrča, zagrli ga i poljubi.
Luk 15:21 'Oče', reče mu sin, 'zgrešio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan da se zovem tvoj sin.'
Luk 15:22 Ali, otac reče svojim slugama: 'Brzo iznesite najlepši ogrtač i obucite ga. Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge.
Luk 15:23 Donesite ugojeno tele i zakoljite ga pa da jedemo i da se veselimo.
Luk 15:24 Jer, ovaj moj sin je bio mrtav, i ožive! Bio je izgubljen, i nađen je!' I počeše da se vesele.
 
Poslednja izmena:
Da li su ova dela greh...

1Jn 3:4 Svaki koji čini greh i bezakonje čini: i greh je bezakonje.

Savremeni srpski prevod
2Ti 3:1 A ovo znaj: u poslednje dane nastaće teška vremena.
2Ti 3:2 Jer, ljudi će biti samoljubivi, srebroljubivi, hvalisavi, oholi, hulitelji, roditeljima nepokorni, nezahvalni, bezbožni,
2Ti 3:3 bezosećajni, nepomirljivi, klevetnici, neuzdržljivi, surovi, bez ljubavi prema dobru,
2Ti 3:4 izdajnici, naprasiti, uobraženi; više će voleti uživanje nego Boga;
2Ti 3:5 prividno će se držati pobožnosti, a poricaće njenu silu. Kloni ih se.

&

Mar 7:20 "Ono što iz čoveka izlazi, to čoveka čini nečistim", reče im,
Mar 7:21 "jer iznutra, iz čovekovog srca, izlaze zle misli, blud, krađe, ubistva,
Mar 7:22 preljube, pohlepa, zloća, prevara, razuzdanost, zavist, psovka, bahatost, bezumlje.
Mar 7:23 Sva ova zla izlaze iznutra i čoveka čine nečistim."

Isus Hrist
 
Da li su ova dela greh...
Tu si naslagao sve i svašta. Neke stvari nisu definisane, već ih svako može tumačiti kako želi.
Recimo, ljubav prema dobru. Šta je ljubav prema dobru uopšte? Mislim, postoji li generalno ili zavisi od tvoje definicije šta je to dobro.
Možeš imati ljubav prema dobroj operi, a neki fizikalac koji sluša drugačiju muziku tvrdiće da je to drečanje debelih gospođa oko kojih trčakaraju nekakvi ****** sa perikama u tesnim pantalonicama do kolena.
Znači li to da fizikalac čini greh, a još više... znači li da zbog toga treba da bude bačen u vatru na recikliranje? :KAFA:
 
Zašto je suludo kada STVORITELJ postoji istovremeno u vremenu i zna budućost?
Suludo je kada poveruješ da i ti znaš isto to i još preko toga. :kafa:

Bog zna sve naše slobodne odluke koje ćemo doneti...
Prvo, ti nemaš pojma šta bog zna, a šta jok.
Pored toga, ako se zna kakve odluke ćemo doneti, onda to nisu slobodne odluke.

Bog je upozoravao svet pre više od stotinu godina da će Amerika odbaciti prvi amandman i da će uvesti nedelni zakon, a ubrzo zatim i sve države sveta!
Ma, nije valjda baš bog upozoravao pre sto godina? Da to nisu upozoravali oni tvoji što su se uprskali pogrešnim proročanstvom o kraju sveta? :kafa:

Bog upozorava sve nepokajane grešnike da će zasigurno doživeti užasnu sudbinu ako se ne zaustave u svom grešenju.
Pa šta ima da ih upozorava, ako već zna njihove slobodne odluke unapred? :confused:
 
Tu si naslagao sve i svašta. Neke stvari nisu definisane, već ih svako može tumačiti kako želi.

samoljubivi,
srebroljubivi,
hvalisavi,
oholi,
hulitelji,
roditeljima nepokorni,
nezahvalni,
bezbožni
,

bezosećajni,
nepomirljivi,
klevetnici
,
neuzdržljivi,
surovi,
bez ljubavi prema dobru,
= despisers of good
izdajnici,
naprasiti,
uobraženi;
više će voleti uživanje nego Boga;

prividno će se držati pobožnosti, a poricaće njenu silu. Kloni ih se.

&


"jer iznutra, iz čovekovog srca, izlaze
zle misli,
blud,
krađe,
ubistva,

preljube,
pohlepa,
zloća,
prevara,
razuzdanost,
zavist, psovka,
bahatost,
bezumlje.
 
Čovek je slobodno biće i može da se zaustavi, pokaje i promeni...

čovek može da prestane da čini zlo, može od Boga da dobije ljubav i savršene pobude i može postane savršeno biće, baš kako ga je Bog i stvorio.

Čovek može da dobije večni život i Bog je zainteresovan za njegovo dobro.
To jako ide nauštrb onoga da bog zna sve naše buduće odluke. :kafa:
 
Zašto?

Evo Vi znate prošlost i slobodne odluke koje su doneli ljudi...

zašto je problem onome koji postoji istovremeno u vremenu da vidi slobodne odluke stvorenja?
Iz više razloga.
Prvo, kada bi moglo tako, onda tvoj imaginarni prijatelj ne bi imao svoju slobodnu volju jer ništa u svim događajima ne bi mogao da promeni.
Drugo, ako bismo pretpostavili da bog ima slobodnu volju i da ljudi (i implicitno sva druga bića) imaju svoju slobodnu volju, i da istovremeno tvoj imaginarni prijatelj zna sve što se dešava i šta će se desiti, proizilazilo bi postojanje beskonačno mnogo realnosti, tako da je ova naša realnost samo jedna od bezbroj mogućih, to jest nepostojeća u graničnom slučaju.
Treće, da je onako kako kažeš, anđeli se ne bi pobunili jer bi znali kakav je krajnji rezultat.

I ostaje biblijska činjenica da bog nije umeo u vrtu da nađe Adama i Evu, a kamoli šta će i kako će oni raditi u budučnosti.
Zatim, tu je i ono:

И рече Господ: Хоћу да истребим са земље људе, које сам створио, од човека до стоке и до ситне животиње и до птица небеских; јер се кајем што сам их створио.

Neko ko je znao šta je bilo, šta jeste i šta će biti nema načina da se pokaje. :kafa:
 
Roditelj želi svom detetu najbolje i želi mu da izabere dobro a ne zlo.

Naš Tvorac želi svima nama da prihvatimo svoje spasenje koje nam je omogućio, ali eto...

SEBIČNO SRCE ODBIJA NAJVEĆI DAR NEBA
To ima samo u šizofreničnoj mašti novozavetnih pisaca i onih koji su im naseli.
Ako baš oćeš analogiju po svaku cenu, onda to ide ovako:
Roditelj mete na vrh ormara čokoladu i kaže detetu da, ako ikada otvori tu čokoladu i pojede je ima da ga baci u peć za centralno grejanje, a kada on, roditelj, umre, dete će naslediti kuću sa sve čokoladom, pa će moći da je pojede.
I dete napravi piramidu od stolica, televizora i usisivača i mazne čokoladu isto veče, a roditelj ga baci u peć za centralno grejanje. :kafa:
-
 
Činjenica ostaje...

SEBIČNO SRCE ODBIJA NAJVEĆI DAR NEBA

bez obzira na sve darove Bože, bez obzira na sve pretnje, sebičnost i dalje hoće da prkosti svome Tvorcu!

Stvorenje optužuje svoga Tvorca da je sebičan a činjenice govore i nama ljudima i celom nepalom svemiru da je čovek postao nepopravljivo sebičan!

Ali nisu svi izabrali da prkose svome Tvorcu, postoje mnogi koji su se pokali za svoje grehe i koji uživaju radost zajednice sa svojim dragim Spasiteljem!

Hrišćani su uvek bili svedoci svojim promenjenim životom šta Božja ljubav može da uradi za svakoga drugog grešnika.

Iako ljudi mogu da razumeju Božju ljubav i Njegovo gnušanje prema grehu, ipak su stvorenja slobodna da odbace ljubav i da izaberu zlo.

Anđeli koji su od samog starta imali prilike da poznaju Božju ljubav i odlučili se slobodnom voljom na pobunu, za njih je jasno zašto im nema povratka.

Ali prava je šteta što čovek, koji je prevaren, i dalje ostaje u pobuni iako ima takvu neverovatnu Božju ljubav na raspolaganju.

Ipak, sva stvorenja su slobodna bića i sama odlučuju o svojoj sudbini...

Evo kako je Hrist plakao za voljenim gradom koji ga je zauvek odbacio:

Mat 23:37 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! Koliko puta hteh da skupim čeda tvoja kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila i ne hteste!
Mat 23:38 Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta.
Mat 23:39 Jer vam kažem: Nećete mene videti odsele dok ne kažete: Blagoslovljen koji ide u ime Gospodnje.
 
Poslednja izmena:
...

Hebreji su jedva shvatili golemu odgovornost povezanu s odbacivanjem Krista. Od vremena kad je prolivena prva nevina krv, kad je pravedni Abel pao od Kajinove ruke, ponavlja se ista povijest s krivnjom koja postaje sve veća. U sva vremena proroci su podizali svoje glasove protiv grijeha kraljeva, vladara i naroda, govoreći ono što im je Bog zapovjedio, slušajući Njegovu volju po cijenu svog života. Iz naraštaja u naraštaj gomilala se strašna kazna za one koji su odbacivali svjetlost i istinu. To su sada na svoju glavu navlačili Kristovi neprijatelji. Grijeh svećenika i poglavara bio je veći od grijeha bilo kog prethodnog naraštaja. Svojim odbacivanjem Spasitelja sami su postali odgovorni za krv svih pravednika ubijenih od Abela do Krista. Uskoro će se do prelijevanja ispuniti čaša njihovog bezakonja. Uskoro će se ona izliti na njihove glave kao osveta pravde. Isus ih je na to opomenuo:

“Da padne na vas sva nedužna krv što je prolijevana na zemlji od krvi pravednoga Abela do krvi Zaharije, sina Barahijina, koga ubiste medu hramom i žrtvenikom. Zaista, kažem vam, sve će to pasti na ovaj naraštaj.”

Književnici i farizeji koji su slušali Isusa poznavali su istinitost Njegovih riječi. Znali su kako je ubijen prorok Zaharija. Još dok su riječi božanske opomene bile na njegovim usnama, sotonski bijes je zahvatio otpala kralja i po njegovoj je zapovijedi prorok ubijen. Njegova krv obilježila je kamenje u predvorju Hrama i nije se mogla ukloniti; ostala je kao svjedočanstvo protiv otpadničkog Izraela. Dokle god Hram bude stajao ostat će i mrlja od pravedne krvi koja traži od Boga da bude osvećena. Dok je Isus podsjećao na ove strašne grijehe, strah je prostrujao mnoštvom.

Gledajući unaprijed Isus je izjavio da će okorjelost Hebre-ja i njihova netrpeljivost prema Božjim slugama biti istovjetna s onom u prošlosti:

“Ja zato šaljem medu vas proroke, mudrace i književnike, od kojih ćete jedne pobiti i razapeti, a druge bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad.” Proroci i mudraci, puni vjere i Svetoga Duha — Stjepan, Jakov i mnogi drugi — bit će osuđeni i ubijeni. Rukom podignutom prema nebu i božanskom svjetlošću koja je okružavala Njegovu ličnost, Krist je govorio kao sudac onima koji su stajali pred Njim. Njegov glas, koji je tako cesto nježno pozivao, sad je korio i osuđivao. Slušatelji su zadrhtali. Dojam koji su ostavile Njegove rijeci i Njegov pogled nikada se nije mogao izbrisati.

Kristov je gnjev bio usmjeren protiv licemjerstva, velikih grijeha, kojima su ljudi razarali svoje duše, varali narod i obešćašćivali Boga. U vrlo prijevarnom rasuđivanju svećenika i poglavara prepoznao je djelovanje Sotoninih oruđa. Njegova osuda grijeha bila je oštra i pokretala je na preispitivanje, ali nije izgovorio nijednu osvetničku riječ. Bio je ispunjen svetim gnjevom prema knezu tame, ali nije izrazio nikakvo razdražljivo raspoloženje. Tako će i kršćanin koji živi u skladu s Bogom i odlikuje se dragocjenim osobinama ljubavi i milosti, biti ispunjen pravednim gnjevom prema grijehu, ali neće biti pokrenut strašću da ruži one koji ga ruže. On će u Kristu sačuvati mir i vlast nad sobom, čak i onda kad se sretne s onima koji pokretani silama odozdo brane neistinu.

Božansko sažaljenje ogledalo se na licu Božjeg Sina dok je laganim pogledom obuhvaćao Hram i svoje slušatelje. Glasom prigušenim dubokom boli i gorkim suzama, uzviknuo je: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!” To je bila borba odvajanja. U Kristovom plaču izlijevalo se samo Božje srce. Bilo je to na rastanku tajanstveno “zbogom” Božje ljubavi koja dugo trpi.


I farizeji i saduceji bili su ušutkani. Isus je sabrao svoje učenike i pripremio se da napusti Hram, ne kao pobijeđen koga su neprijatelji primorali da ih napusti, već kao Onaj čije je djelo završeno. Izašao je iz borbe kao pobjednik.

Dragocjene istine, koje su tog značajnog dana potekle s Kristovih usana, sačuvane su u mnogim srcima. Nove misli i nove težnje probudile su se u njihovu životu, i nova je povijest otpočela. Nakon Kristova raspeća i uskrsnuća učenici su odlučno istupili i ispunili božanski nalog mudrošću i revnošću koje su bile usklađene s veličinom djela. Nosili su vijest koja se obraćala ljudskim srcima, pokoravajući stare predrasude koje su dugo sputavale tisuće ljudi. Pred njihovim su svjedočanstvom ljudske teorije i filozofije postale kao prazne priče. Silni su bili rezultati proistekli iz Spasiteljevih riječi upućenih zadivljenom i strahopoštovanjem obuzetom mnoštvu u jeruzalemskom Hramu.

Međutim, Izrael kao narod ostavio je svog Boga.
Odlomile su se prirodne maslinove grane. Promatrajući posljednji put unutrašnjost Hrama, Isus je s dubokom boli rekao: “Evo, vaša će kuća biti prepuštena vama — pusta! Jer vam kažem: Sigurno me od sada više nećete vidjeti dok ne reknete: ‘Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! ” Dosad je Hram nazivao domom svoga Oca; ali sada kad Božji Sin izađe izvan tih zidova, Božja će se slava zauvijek povući iz Hrama sazidanog Njemu u slavu. Odsad hramski obredi neće imati nikakvog značenja, a njegove će službe postati uzaludne.

67 Isus kori farizeje
http://elenvajt.info/knjige/serija_velika_borba/isusov_zivot/67-isus-kori-farizeje/
 
Poslednja izmena:

Back
Top