Poruke za forumase/ce vol 2

Strašno.
Počivaj u miru draga Modesti.
Nedostaješ...

CVaqvZb.jpg

 
Poslednja izmena:
Zao mi je Mo...
Zao mi je njene dece i muza...
Njenih ljubimaaca...
Njene baste i jezera...

Ps. Ja i dalje ocekujem da neko odgovori “Ne lupaj Cicak, nije to ta modesti... sa dugom kosom... nekim svojim stavom... i lakocom... sa kojom smo se ovde druzili i raspravljali i slagali...”

:(
 
ja sam se juce naplakala...uvek sam mislila,ma jednom cu otici sa muzem na ohridsko jezero,ima da joj banem u ono njeno dvoriste,da izmazim one zivuljke,da nju zagrlim,da joj vidim tu dugacku kosu i da pipnem to cudo,da je pitam kako cemo mi sad u klimaksu,sta cemo kad deca krenu da odlaze,da je molim da mi napravi onu americku pitu...a sve racunam,ne smem jako rano,spavalica je,muz je njena poslednja odbrana,taj ne da nikome da je budi...
e sad je kasno
tesko mi je kao da sam izgubila nekog jako,jako bliskog.tolike godine,tolike price,privatne poruke,reci utehe,smeh...znali smo kad je kome rucak zagoreo,kad je koga bolela glava,kad su nas deca iznervirala...
nasa Modesti je bila dama,zena sa stavom,nikad vulgarna,prosta,dosadna....bila je hrabra,iskrena,po malo tajanstvena....kao dama je tiho i bez buke i otisla odavde
ja sam sretna sto sam je makar virtuelno poznavala.sretno putuj draga Modesti
 
pre mnogo godina otisla je devojcica u ranim dvadesetim koju sam upoznala na forumu. oplakala sam je ko rod najrodjeniji..i sad mo.
nisam spremna bre da odlazite ljudi jeste normalni...? mo je mojih godina..da se spremam i ja polako?
i ne, nismo se nikad srele u rl.
ali smo se ovde sretale sa osmehom, i razumevanjem. i postovanjem.
i drago mi je zaista kad na bilo koji nacin u zivotu sretnem nekog ko je tako jak. tako svoj. ko nije stracio svoj zivot.
neka ti bog da mir i pokoj tvojoj dusi draga modesti, a utehu tvojoj porodici.
vecna slava.
 
„Bila jednom jedna reka...i magla u njenim predvecerima...i suncev odsjaj u njenim sirinama. Postoji i sada u meni, mislio sam da sam zaboravio. Al‘ nista se izgleda ne zaboravlja, sve se vraca iz zakljucanih pretinaca, iz mraka toboznjeg zaborava...i sve je nase sto smo mislili da je nicije, ne treba nam, a stoji tu pred nama, svetluca svojim bivsim postojanjem, podsecajuci nas i ranjavajuci.“
 

Back
Top