ja sam se juce naplakala...uvek sam mislila,ma jednom cu otici sa muzem na ohridsko jezero,ima da joj banem u ono njeno dvoriste,da izmazim one zivuljke,da nju zagrlim,da joj vidim tu dugacku kosu i da pipnem to cudo,da je pitam kako cemo mi sad u klimaksu,sta cemo kad deca krenu da odlaze,da je molim da mi napravi onu americku pitu...a sve racunam,ne smem jako rano,spavalica je,muz je njena poslednja odbrana,taj ne da nikome da je budi...
e sad je kasno
tesko mi je kao da sam izgubila nekog jako,jako bliskog.tolike godine,tolike price,privatne poruke,reci utehe,smeh...znali smo kad je kome rucak zagoreo,kad je koga bolela glava,kad su nas deca iznervirala...
nasa Modesti je bila dama,zena sa stavom,nikad vulgarna,prosta,dosadna....bila je hrabra,iskrena,po malo tajanstvena....kao dama je tiho i bez buke i otisla odavde
ja sam sretna sto sam je makar virtuelno poznavala.sretno putuj draga Modesti