Porodica,sta ako?

Naravno da jeste!
Uvek ćete biti porodica. Sećanje nikad neće izbledeti. To Vam niko nikad ne može oduzeti, verovatno ni zameniti. Msm, ne može zameniti, niti nadomestiti deci oca.Vama bračnog druga.
Moraćete samo funkcionisati na drugačiji način.
 
Bili smo porodica ,a muž mi umre,pre 3 nedelje.
Posle 40 godina zajedno.
Jesmo još uvek porodica?
Gledam ove papire i urnu...
Plačemo tugujemo ja i dvoje dece,koji su već veliki...
Jel smo mi još uvek porodica ili smo rastureni po putu kao staklo i razbijeni.
Oprostite prestižna sam.
Jeste,sad je na lepsem mestu bezbolnom i srecnijem jer ima vas
 
Hvala vam...teško je izgubiti partnera...ne razumem i ja više
Cčini mi se da nije istina..
Sto je najgore sve te tragedije nas čekaju...
Nisam nikada mislila da ću se suočiti sa smrću...
Strasno je...liju mi suze...
Kažu da ne treba plakati jer on neće naći mira,koja glupost.
Nisam mogla plakati do sada jer su me kontrolisati,deca,prijatelji ,Jos sam operisala kataraktu u međuvremenu...
Zabranjeno plakanje.
E sad plačem sa vama,izvinite.
Mrzim one koji svoj bol dele sadicno sa drugima.
Ali u ovom momentu imam samo vas
Ostali kažu da moram da bud jaka.
U redu.
 
Razumem...na koji način ?
Kad ti fali noga,ruka,parče mozga,pola ili ceo...
Izvini,završimo ovde.
U krizi sam,treba da metabolizam.
Hvala ti,Manastirka:heart:
Vremenom...moraćete dalje, bez njega!
Zbog dece morati biti jaki, sad ste im vi najveći oslonac i jedini preostali roditelj. Imajate to uvek na umu!
Sad sebi dozvolite tugu! To je normalno.Svako dobro!
 
Moj muž je bio pravi frajer.Govorio je 7 jezika,zaljubljen u Afriku gde je radio. ,Kao i ja..
Pre 3 godine je oboleo od leukemije,raka na plućima.
Onda je bio hiomioterapija,borba za život...dok Ne...
Ovde zbog covida nema visite...telefonira mi doktor iz Trsta kaže Daga pozdravom poslednji put.
Strasnoiz Goriziji sam trčala kao luda..
 
Bili smo porodica ,a muž mi umre,pre 3 nedelje.
Posle 40 godina zajedno.
Jesmo još uvek porodica?
Gledam ove papire i urnu...
Plačemo tugujemo ja i dvoje dece,koji su već veliki...
Jel smo mi još uvek porodica ili smo rastureni po putu kao staklo i razbijeni.
Oprostite prestižna sam.
Žao mi je zbog tvog gubitka.
Ali da,jeste porodica.Uvek ćete biti porodica.
 
Zao mi je sto se tako dogodilo,ali moras polako da se saberes i da shvatis da sa svojom decom ides dalje u zivot.Pamtite muza uvek,ali morate dalje.Zivot je okrutan,ali se treba truditi i pobediti ga.
 
Hvala vam puno svima,večeras sama,bili ste mi jedina uteha onako malo da ne shiznem.
Hvala hvala hvala.
Ne brinite,sutra idem unapad,kod mehaničara za auto,u banku za ostalo,kod tamo papire.
Zamisli da nisu još kremirali muža,čeka red.
Popizdecu.
Laku noć,hvala divni ste.
 
Jole,hvala ti.Sve znam to iz teorije ali kad te pukne u život...ne kapiram više ništa.
Borim se,da kažemo...imam moju drugaricu psa Regina,tu mi je blizu.
Neću više da vas davim jer za vas je apstraktna situacija kao što i za mene bila...
Pusti neki dan i biću ok,nisam valjda jedina udovica u ovom svetu?
Hvala divni ste.
Mirno ću spavati znajući da je neko,vi, malo u mislima blizu mene :heart:
 
Bili smo porodica ,a muž mi umre,pre 3 nedelje.
Posle 40 godina zajedno.
Jesmo još uvek porodica?
Gledam ove papire i urnu...
Plačemo tugujemo ja i dvoje dece,koji su već veliki...
Jel smo mi još uvek porodica ili smo rastureni po putu kao staklo i razbijeni.
Oprostite prestižna sam.
Jako mi je žao iako ne poznajem ni tebe ni njega....Ustvari ne moram da vas poznajem da bih mogao da razumem kakav je to gubitak.
I mogu da razumem zašto ti se sada čini kao da se tvoja porodica nekako slomila...ali nije...To je trenutni osećaj koji imaš jer takva tragedija nije mala stvar,ume da potrese jako i da dovede do toga da se tako nešto zapitaš...Ali ipak,iako ga više fizički nema,idalje su tu godine koje su iza vas,tu je sve što ste izgradili,tu su deca koju ste očuvali i oblkovali u ljude i to je idalje porodica onakva kakvu ste je izgradili i to ništa ne može da promeni,čak ni činjenica da ga više nema...Jer iako ga fizički nema deo njega,ta sećanja i trenutci provedeni zajedno nastavljaju da žive u tebi,u vašoj deci,u vašim prijateljima i rodbini koji su ga poznavali i to nemože da nestane.
 
Gubitak partnera je najjaci udarac koji covek moze da primi.
Bolniji i od smrti roditelja ...

Moje saucesce :(

Bol ce samo vremenom malo da se povuce ali ako radite sve sto ste zajedno radili bice kao da je tu.
I jeste tu negde u vasem srcu...tako da nije otisao predaleko...
 

Back
Top