najveci_izdajnik
Zainteresovan član
- Poruka
- 108
Hrvati imaju pravo na istinu o vlastitom podrijetlu
Slavisti, tzv. hrvatski vukovci, vec su od kraja 19. stoljeca poceli osvajati fakultete i Akademiju, a u doba uspostave Jugoslavije njihovi ekstremni predstavnici postigli su posvemasnji monopol. Nedvojbeno je da je u objema jugo-inacicama vladao pravi sveslavenski rasizam, tako da je istrazivanje predslavenskog podrijetla Hrvata bilo strogo zabranjeno kao neprijateljska djelatnost s kaznenim posljedicama
Fakulteti i sredisnje nacionalno-kulturne ustanove i dalje funkcioniraju po starim modelima i shemama
Razgovarali su: V. Matokovic i Z. Sincek
Na poziv ministarstva kulture I. R. Irana, tocnije njegova odjela za znanost i istrazivanje, ovoga je ljeta na dvotjednom studijskom putovanju u Iranu boravila delegacija Znanstvenog drustva za proucavanje podrijetla Hrvata (prof. dr. sc. Ivan Biondic, dopredsjednik, i dr. sc. Andrija-Zeljko Lovric, predsjednik Znanstvenog vijeca). Tim povodom, kao i o nekim prijepornim pitanjima etnogeneze Hrvata, razgovarali smo s dr. Ivanom Biondicem, profesorom Uciteljske akademije Sveucilista u Zagrebu, koji je ujedno glasnogovornik Drustva.
Hrvatsko ime u Iranu
?.Sto predstavlja ovaj vas posjet?
-Rijec je o prvom gostovanju nakon potpisanog protokola o kulturnoj i znanstvenoj suradnji medju dvjema drzava. Ima li u tome simbolike? Posjet, naime, pradomovini Hrvata ove 2000. godine, tj. na razmedji tisucljeca, za iransku teoriju i hrvatsku etnogenezu na svoj je nacin znakovit jer se dogadja u ozracju triju vaznih obljetnica. Prvo, proslo je gotovo 2500 godina od prvog u kamenu uklesanog zapisa hrvatskog imena u Iranu. Drugo, biljezimo i 1800 godina prvog spominjanja hrvatskog imena na tlu Europe, tj. prije dolaska u danasnju domovinu. Naime, jos su potkraj proslog stoljeca otkrivene dvije kamene ploce s grckim natpisima starohrvatskih imena iz anticke luke Tanais na Azovskom moru (oko 200. g.), gdje se - nakon zaziva ?Boze Svevisnji, udijeli blagoslov!? - spominje nedvojbeni iranohrvatski etnonim Archon Horoathos (celnik Hrvat) i Synodos Horoathon (Hrvatski zbor, sabor). Trece, s tim u svezi, biljezimo dva puna stojeca otkako je Josip Mikoczy Blumenthal, obranom dizertacije (Zagreb, 1979.) o podrijetlu danasnjih slavenskih Hrvata od iranskih Medijaca, polozio znanstvene temelje hrvatske iranistike.
?.Sto je zapravo bit iranske teorije?
-Bit je, da se najjednostavnije izrazim, u tome sto iranska teorija autenticno objasnjava podrijetlo Hrvata, dok su ostale, posebice ?sluzbena? panslavisticka, kao importirane teorije bile u funkciji potiranja nacionalnog identiteta (rashrvacivanja) i, s tim u svezi, kolonijalne okupacije Hrvata. Sa znanstvenog motrista, ova teorija najsire i najdublje, tj. multifaktorski (historiografija, arheologija, etnologija, lingvistika, paleografija, umjetnost, antropologija i dr.) objasnjava podrijetlo i povijesnu etnogenezu hrvatskog naroda. Tako je nedvojbeno ustanovljeno spomenicima, materijalnom kulturom, vjerskim temeljnim zasadama, obicajima i rijecima, pa i graditeljstvom, da je hrvatski praiskon protoiranski. Stovise, novija antropogenetska istrazivanja jasno upozoravaju na nase irano-kavkasko podrijetlo, odakle je - inace, posve nepoznat u Europi - i velik dio hrvatskih starih stocnih rasa i biljnih kultivara. Sve u svemu, vec danas mozemo sazeti dvostoljetna proucavanja o indoiranskoj prapovijesti ranih Hrvata na razlicitim podrucjima, kako to prikazuje i znanstveni zbornik ?Staroiransko podrijetlo Hrvata? (Zagreb - Teheran, 1999.). Uz ostalo, ovaj zbornik i prvi put donosi bibliografiju hrvatske iranistike: oko 300 radova, uglednih tuzemnih i inozemnih znanstvenih autoriteta.
Hrvati samo kao Slaveni
?.U cemu je bit panslavisticke teorije i sto su njena ogranicenja?
-Ona Hrvate shvaca iskljucivo kao Slavene, jednostrano, kao jezicnu zajednicu oznacenu danasnjim hrvatskim jezikom. Na taj nacin Hrvati jedva da postoje od srednjeg vijeka, a u uzem smislu novostokavskog standarda, kao Srbo-Hrvati (Jugoslaveni) tek nakon Ilirskog pokreta, kojim se i zacinje tragicna ideja ?jedan jezik = jedan narod = jedna drzava?. Hrvatsku je historiografiju opredijelila slavistika, pa otuda iskljucivi lingvisticki slavensko-srednjovjekovni pristup nasoj etnogenezi. Naravno, takav je pristup u funkciji skracivanja hrvatske povijesti (historia reducta): ?Hrvati od stoljeca sedmog?. Sve je to, naravno, otvorilo mogucnost osporavanja i dokidanja hrvatskog identiteta, o cemu je novija povjesnica visestruko dramaticno svjedocila. Naprotiv, ako Hrvate shvatimo slozenije u kontinuitetu etnokulturne i antropoloske zajednice, sto cini iranska teorija, onda su oni mnogostruko stariji od sadasnjeg jezika i imaju neprijepornu potvrdu svog identiteta (?Hrvati do stoljeca sedmog?. S tim u svezi, naspram odsjecka ili privjeska jugo ili opceslavenske povijesti, hrvatska se povjesnica motri kao zasebna i samostalna cjelina u europskom i svjetskom surjecju.
?.S obzirom na slavistiku, kakva je bila sudbina iranske teorije?
-Slavisti, tzv. hrvatski vukovci, vec su od kraja 19. stoljeca poceli osvajati fakultete i Akademiju, a u doba uspostave Jugoslavije njihovi ekstremni predstavnici postigli su posvemasnji monopol. Nedvojbeno je da je u objema jugo-inacicama vladao pravi sveslavenski rasizam, tako da je istrazivanje predslavenskog podrijetla Hrvata bilo strogo zabranjeno kao neprijateljska djelatnost s kaznenim posljedicama. Vecina nasih znanstvenika koji su tada proucavali iransko podrijetlo i njihovo ranoarijsko naslijedje u kulturi i jeziku bili su politicki proganjani ili u zatvorima, a neki su (Ivo Pilar i Milan Sufflay u kraljevskoj, a Ivo Guberina, Kerubin Segvic i Mihovil Lovric u komunistickoj Jugoslaviji) zato platili i glavom.
?.Tko danas daje otpor iranskoj teoriji?
-S obzirom na nedavno dekretirani slavokroatizam, koji je toboze prevladao raniji kompromitirani serbokroatizam, slavensko-srednjovjekovno podrijetlo Hrvata jos je sluzbena teorija. Zato fakulteti i sredisnje nacionalno-kulturne ustanove (HAZU i Matica hrvatska) i dalje funkcioniraju po starim modelima i shemama. Zanimljiva je zato pobuda stranih, posebice americko-kanadskih, strucnjaka (slavisti, arheolozi, antropolozi), koji, s onu stranu balkanskih predrasuda i slavomanije, danas prednjace u istrazivanju nase anticke povijesti i podrijetla. Iako se nakon osamostaljivanja Hrvatske i uvodjenje demokratskih promjena, moze slobodnije istrazivati nase podrijetlo, moguce veze ranohrvatskih predaka s predslavenskim Indoarijcima jos se drze ideopoliticki nepodobnima i nepozeljnima. Zasto? Samosvojnost vlastite povjesnice, vlastita identiteta, glede aktualnih gospodarsko-strateskih interesa na ?brdovitom Balkanu?, prepreka su stvaranju Euroslavije ili slicnih balkansko-(kon)federalnih tvorevina. Koliko danas u pretpolitickom oblikovanju tih ocito protupovijesnih projekata sudjeluje nasa prijetvorna slavo-akademska elita - posebna je prica.
Devet stoljeca prije Bascanske ploce
?.Kako je zavrsio vas prijedlog u vezi s tanajskim plocama?
-Sustavno zatajivanje ovih ploca zasigurno je najtezi skandalon hrvatske (kolonijalne) historiografije jer ovim neprijepornim svjedocenjima hrvatski narod biljezi povijesni kontinuitet od 1800 godina na europskom prostoru (dakle, devet stoljeca prije Bascanske ploce). Nase se drustvo obratilo za prijam predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskog Drzavnog Sabora i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije glede mogucnosti dostojna obiljezavanja ove obljetnice (npr. postavljanje odljevaka tih ploca u prostoru Hrvatskog drzavnog sabora ili Zagrebacke katedrale). Osim Ureda Predsjednika RH, koji je, zbog ?prezauzetosti predsjednika?, odbio nas prijam, msgr. Vladimir Stankovic, vikar Zagrebacke nadbiskupije, i dr. sc. Ante Simonic, predsjednik Odbora za naobrazbu, znanost i kulturu Zastupnickog doma Hrvatskog drzavnog sabora, s iznimnom su pozornoscu saslusali nas prijedlog. Kako nam je receno, ?svaka akcija Hrvatskog drzavnog sabora koja predstavlja znanstvenu procjenu?, pa tako i nas prijedlog, ?zahtijevaju prethodno misljenje HAZU?, drzeci da je ?prikladno da HAZU organizira i javnu raspravu o danom problemu?. Sto mozemo ocekivati s obzirom na raspored snaga? Zasad, vjerojatno: Tanais non pasaran!
?.Sto biste nam na kraju porucili?
-Hrvati, kao i svaki narod, imaju pravo na utvrdjivanje istine o svom identitetu i praiskonu. Suprotno tome, svi oni koji zele ponovo podjarmiti Hrvatsku i pretvoriti je u koloniju osporavat ce Hrvatima pravo na vlastitu (odgovornu) povjesnicu (otuda i ideja ?dekretirano-dogovorne? povjesnice), pa tako i na samosvojnost podrijetla (geneze). Smijemo li zato zabaciti proslost i zaboraviti tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ante Starcevic znao je reci da onaj ?tko ne razmisljava, tko ne prispodoblja proslost sa sadasnjosti, taj ne vidi ocita cudesa koja mu pod nosom bivaju?. S tim u svezi i Ciceron, njegov ucitelj, upozorava nas da su ?Nacije, koja zaboravljaju Povijest, osudjene na ponavljanje svoje tregedije?.
Slavisti, tzv. hrvatski vukovci, vec su od kraja 19. stoljeca poceli osvajati fakultete i Akademiju, a u doba uspostave Jugoslavije njihovi ekstremni predstavnici postigli su posvemasnji monopol. Nedvojbeno je da je u objema jugo-inacicama vladao pravi sveslavenski rasizam, tako da je istrazivanje predslavenskog podrijetla Hrvata bilo strogo zabranjeno kao neprijateljska djelatnost s kaznenim posljedicama
Fakulteti i sredisnje nacionalno-kulturne ustanove i dalje funkcioniraju po starim modelima i shemama
Razgovarali su: V. Matokovic i Z. Sincek
Na poziv ministarstva kulture I. R. Irana, tocnije njegova odjela za znanost i istrazivanje, ovoga je ljeta na dvotjednom studijskom putovanju u Iranu boravila delegacija Znanstvenog drustva za proucavanje podrijetla Hrvata (prof. dr. sc. Ivan Biondic, dopredsjednik, i dr. sc. Andrija-Zeljko Lovric, predsjednik Znanstvenog vijeca). Tim povodom, kao i o nekim prijepornim pitanjima etnogeneze Hrvata, razgovarali smo s dr. Ivanom Biondicem, profesorom Uciteljske akademije Sveucilista u Zagrebu, koji je ujedno glasnogovornik Drustva.
Hrvatsko ime u Iranu
?.Sto predstavlja ovaj vas posjet?
-Rijec je o prvom gostovanju nakon potpisanog protokola o kulturnoj i znanstvenoj suradnji medju dvjema drzava. Ima li u tome simbolike? Posjet, naime, pradomovini Hrvata ove 2000. godine, tj. na razmedji tisucljeca, za iransku teoriju i hrvatsku etnogenezu na svoj je nacin znakovit jer se dogadja u ozracju triju vaznih obljetnica. Prvo, proslo je gotovo 2500 godina od prvog u kamenu uklesanog zapisa hrvatskog imena u Iranu. Drugo, biljezimo i 1800 godina prvog spominjanja hrvatskog imena na tlu Europe, tj. prije dolaska u danasnju domovinu. Naime, jos su potkraj proslog stoljeca otkrivene dvije kamene ploce s grckim natpisima starohrvatskih imena iz anticke luke Tanais na Azovskom moru (oko 200. g.), gdje se - nakon zaziva ?Boze Svevisnji, udijeli blagoslov!? - spominje nedvojbeni iranohrvatski etnonim Archon Horoathos (celnik Hrvat) i Synodos Horoathon (Hrvatski zbor, sabor). Trece, s tim u svezi, biljezimo dva puna stojeca otkako je Josip Mikoczy Blumenthal, obranom dizertacije (Zagreb, 1979.) o podrijetlu danasnjih slavenskih Hrvata od iranskih Medijaca, polozio znanstvene temelje hrvatske iranistike.
?.Sto je zapravo bit iranske teorije?
-Bit je, da se najjednostavnije izrazim, u tome sto iranska teorija autenticno objasnjava podrijetlo Hrvata, dok su ostale, posebice ?sluzbena? panslavisticka, kao importirane teorije bile u funkciji potiranja nacionalnog identiteta (rashrvacivanja) i, s tim u svezi, kolonijalne okupacije Hrvata. Sa znanstvenog motrista, ova teorija najsire i najdublje, tj. multifaktorski (historiografija, arheologija, etnologija, lingvistika, paleografija, umjetnost, antropologija i dr.) objasnjava podrijetlo i povijesnu etnogenezu hrvatskog naroda. Tako je nedvojbeno ustanovljeno spomenicima, materijalnom kulturom, vjerskim temeljnim zasadama, obicajima i rijecima, pa i graditeljstvom, da je hrvatski praiskon protoiranski. Stovise, novija antropogenetska istrazivanja jasno upozoravaju na nase irano-kavkasko podrijetlo, odakle je - inace, posve nepoznat u Europi - i velik dio hrvatskih starih stocnih rasa i biljnih kultivara. Sve u svemu, vec danas mozemo sazeti dvostoljetna proucavanja o indoiranskoj prapovijesti ranih Hrvata na razlicitim podrucjima, kako to prikazuje i znanstveni zbornik ?Staroiransko podrijetlo Hrvata? (Zagreb - Teheran, 1999.). Uz ostalo, ovaj zbornik i prvi put donosi bibliografiju hrvatske iranistike: oko 300 radova, uglednih tuzemnih i inozemnih znanstvenih autoriteta.
Hrvati samo kao Slaveni
?.U cemu je bit panslavisticke teorije i sto su njena ogranicenja?
-Ona Hrvate shvaca iskljucivo kao Slavene, jednostrano, kao jezicnu zajednicu oznacenu danasnjim hrvatskim jezikom. Na taj nacin Hrvati jedva da postoje od srednjeg vijeka, a u uzem smislu novostokavskog standarda, kao Srbo-Hrvati (Jugoslaveni) tek nakon Ilirskog pokreta, kojim se i zacinje tragicna ideja ?jedan jezik = jedan narod = jedna drzava?. Hrvatsku je historiografiju opredijelila slavistika, pa otuda iskljucivi lingvisticki slavensko-srednjovjekovni pristup nasoj etnogenezi. Naravno, takav je pristup u funkciji skracivanja hrvatske povijesti (historia reducta): ?Hrvati od stoljeca sedmog?. Sve je to, naravno, otvorilo mogucnost osporavanja i dokidanja hrvatskog identiteta, o cemu je novija povjesnica visestruko dramaticno svjedocila. Naprotiv, ako Hrvate shvatimo slozenije u kontinuitetu etnokulturne i antropoloske zajednice, sto cini iranska teorija, onda su oni mnogostruko stariji od sadasnjeg jezika i imaju neprijepornu potvrdu svog identiteta (?Hrvati do stoljeca sedmog?. S tim u svezi, naspram odsjecka ili privjeska jugo ili opceslavenske povijesti, hrvatska se povjesnica motri kao zasebna i samostalna cjelina u europskom i svjetskom surjecju.
?.S obzirom na slavistiku, kakva je bila sudbina iranske teorije?
-Slavisti, tzv. hrvatski vukovci, vec su od kraja 19. stoljeca poceli osvajati fakultete i Akademiju, a u doba uspostave Jugoslavije njihovi ekstremni predstavnici postigli su posvemasnji monopol. Nedvojbeno je da je u objema jugo-inacicama vladao pravi sveslavenski rasizam, tako da je istrazivanje predslavenskog podrijetla Hrvata bilo strogo zabranjeno kao neprijateljska djelatnost s kaznenim posljedicama. Vecina nasih znanstvenika koji su tada proucavali iransko podrijetlo i njihovo ranoarijsko naslijedje u kulturi i jeziku bili su politicki proganjani ili u zatvorima, a neki su (Ivo Pilar i Milan Sufflay u kraljevskoj, a Ivo Guberina, Kerubin Segvic i Mihovil Lovric u komunistickoj Jugoslaviji) zato platili i glavom.
?.Tko danas daje otpor iranskoj teoriji?
-S obzirom na nedavno dekretirani slavokroatizam, koji je toboze prevladao raniji kompromitirani serbokroatizam, slavensko-srednjovjekovno podrijetlo Hrvata jos je sluzbena teorija. Zato fakulteti i sredisnje nacionalno-kulturne ustanove (HAZU i Matica hrvatska) i dalje funkcioniraju po starim modelima i shemama. Zanimljiva je zato pobuda stranih, posebice americko-kanadskih, strucnjaka (slavisti, arheolozi, antropolozi), koji, s onu stranu balkanskih predrasuda i slavomanije, danas prednjace u istrazivanju nase anticke povijesti i podrijetla. Iako se nakon osamostaljivanja Hrvatske i uvodjenje demokratskih promjena, moze slobodnije istrazivati nase podrijetlo, moguce veze ranohrvatskih predaka s predslavenskim Indoarijcima jos se drze ideopoliticki nepodobnima i nepozeljnima. Zasto? Samosvojnost vlastite povjesnice, vlastita identiteta, glede aktualnih gospodarsko-strateskih interesa na ?brdovitom Balkanu?, prepreka su stvaranju Euroslavije ili slicnih balkansko-(kon)federalnih tvorevina. Koliko danas u pretpolitickom oblikovanju tih ocito protupovijesnih projekata sudjeluje nasa prijetvorna slavo-akademska elita - posebna je prica.
Devet stoljeca prije Bascanske ploce
?.Kako je zavrsio vas prijedlog u vezi s tanajskim plocama?
-Sustavno zatajivanje ovih ploca zasigurno je najtezi skandalon hrvatske (kolonijalne) historiografije jer ovim neprijepornim svjedocenjima hrvatski narod biljezi povijesni kontinuitet od 1800 godina na europskom prostoru (dakle, devet stoljeca prije Bascanske ploce). Nase se drustvo obratilo za prijam predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskog Drzavnog Sabora i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije glede mogucnosti dostojna obiljezavanja ove obljetnice (npr. postavljanje odljevaka tih ploca u prostoru Hrvatskog drzavnog sabora ili Zagrebacke katedrale). Osim Ureda Predsjednika RH, koji je, zbog ?prezauzetosti predsjednika?, odbio nas prijam, msgr. Vladimir Stankovic, vikar Zagrebacke nadbiskupije, i dr. sc. Ante Simonic, predsjednik Odbora za naobrazbu, znanost i kulturu Zastupnickog doma Hrvatskog drzavnog sabora, s iznimnom su pozornoscu saslusali nas prijedlog. Kako nam je receno, ?svaka akcija Hrvatskog drzavnog sabora koja predstavlja znanstvenu procjenu?, pa tako i nas prijedlog, ?zahtijevaju prethodno misljenje HAZU?, drzeci da je ?prikladno da HAZU organizira i javnu raspravu o danom problemu?. Sto mozemo ocekivati s obzirom na raspored snaga? Zasad, vjerojatno: Tanais non pasaran!
?.Sto biste nam na kraju porucili?
-Hrvati, kao i svaki narod, imaju pravo na utvrdjivanje istine o svom identitetu i praiskonu. Suprotno tome, svi oni koji zele ponovo podjarmiti Hrvatsku i pretvoriti je u koloniju osporavat ce Hrvatima pravo na vlastitu (odgovornu) povjesnicu (otuda i ideja ?dekretirano-dogovorne? povjesnice), pa tako i na samosvojnost podrijetla (geneze). Smijemo li zato zabaciti proslost i zaboraviti tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo? Ante Starcevic znao je reci da onaj ?tko ne razmisljava, tko ne prispodoblja proslost sa sadasnjosti, taj ne vidi ocita cudesa koja mu pod nosom bivaju?. S tim u svezi i Ciceron, njegov ucitelj, upozorava nas da su ?Nacije, koja zaboravljaju Povijest, osudjene na ponavljanje svoje tregedije?.
): 
