Pogled na smrt

Moje viđenje onog sveta?Bićemo svesni postojanja naše duše ali nećemo biti u mogućnosti da je kontrolišemo i navodimo po svojoj volji.Znači,ekskurzije tipa"sad kad sam rahmetli odoh posetiti Singapur jer to nisam uspeo dok sam bio živ"neće biti moguće.Najsličniji nama poznat osećaj je prelom kostiju.Znate ga?Srećnicima koji nikad ništa na sebi nisu slomili prenosim utiske iz prvog lica:skrcani deo tela je i dalje na svom mestu(npr.ruka),nakon preloma ne boli uopšte,iako je vidite i šaljete joj komandu kretanja(savijanje u laktu,u prstima,podupiranje o zemlju i tako to)-ona vas ne sluša.Iako je na svom mestu,totalno je neupotrebljiva.Džabe je trud slanja komandi,ne reaguje pa ne reaguje.Pojavi se po neki trzaj koji vam nije bio ni na kraju pameti.Cenim da će tako biti i gore-drugi će vući"trzaje"a naše duše će se bezuspešno truditi da rade i šetaju gde im je volja,da"šalju komande".
 
Sve što ima početak,ima svoj kraj.Tako i život(ako neke vrste životinja)dolazi do svog svršetka,na bilo koji način-bilo prirodno ili na neki drugi način.Kako gledate na smrt i na (mogući) zagrobni život?Kako ste se borili sa tim,ako ste izgubili nekoga,bilo člana porodice ili druga?

Kako gledam na smrt....
Pa ovako svi smo bili mrtvi jako dugo,milijarde godina,od kako postoji materija,nismo postojali(bar ne u ovom obliku),nakon smrti vracamo se u stanje nepostojanja(u ovom obliku),nasa organska materija truli ide u zemlju itd,sve sto je ikada postojalo od nase licnosti,secanja itd, nestaje kad nam umre mozak i eto nas opet na istom mestu na kojem smo bili sve one milijarde godina...carobno

Usput:u kakve vi apsurdne banalnosti verujete,prosto nije cudo sto ste srecni i zadovoljni..
 
Pre sam razmišljao dosta o smrti,a onda sam odlučio da se okrenem radu na svom životu, jer nema svrhe preterano razmišljati o tome

Na smrt gledam kao na trenutak u kom moja svest prestaje, što znači da neću biti u stanju da se bedačim zbog gubitka sebe i svega drugog što sam gradio i usavršavao tokom života, niti da se bedačim zbog tog trenutka..
Isto važi i u slučaju da izgubim svest i u ovom svetu.. :lol:

Što bi reko PF
Everything under the sun is in tune. But the sun is eclipsed by the moon...

Mozda tamo gore uspem da smuvam japanske bliznakinje :O :rumenko:

Sijamske? :per:
Ipak je to Japan :per:
 
Ravnodusan prema placu,
obozavam ilovacu.
Gotova je moja muka,
pa se smejem iz sanduka.
Oko mene su, u stvari,
licemeri i govnari,
svako mi za dusu pije,
a znam, lazu drkadzije,
svako ko je tu plakao,
poslo bi me u pakao.
A gore mi pevaju popovi,
i nasledjuju me lopovi.
Sapucu samozvani proroci:
Upropastise ga poroci,
dok izjavljuju saucesce,
pljuju po meni sve cesce i zesce,
na glavu mi stavljaju lovore,
drze mi posmrtne govore,
stoka sto laze kako zine,
preuvelicava moje vrline.
Ravnodusan preme placu,
i konacno sasvim sam,
obozavam ilovacu,
ne moze mi nista sljam.
Mozda nema ko da place,
pa placaju narikace,
mnogo sveta, divan sprovod,
za pijanku sjajan povod,
ko u svakom dobrom vicu
sreca je na svakom licu,
grobar ceka napojnicu,
jos po jedna za ubicu,
za presrecnu porodicu,
i veselu udovicu!
 
ako umreeeeeeeeeeeeeem mlad

nzm sta se ovde pise, mrzelo me je da citam, ali se ja, kad mi je onako dojaja, zurka, bas plasim da umrem, msm, sto kad je ovako dobro ziveti
a kad dodju smor dani onda uzmem malo da razmisljam, sto inace izbegavam, jer nema bezbriznog zivota ako mislis, i onda se s*****m kad vidim koliko je sve u principu nista
i tako, lomim se
a msm da kad umres, postajes hrana za crve, i onda neki ribar izvadi tog crva koji postaje hrana za ribe, i ta riba postane hrana za ribara
a to je nesto slicno reinkarnaciji, ne? :mrgreen:
 
Ne, nije slicno reinkarnaciji. >.>
Al' treba da se tesimo time sto cemo uvek biti hrana nekom zivom bicu, onda. Prvo tom crvu, pa tom ribaru, pa crvu koji pojede tog ribara, pa tako u krug. Bar nismo totalno beskorisni. :D
Hahahahahahahahahahahah. xD
 
Ne, nije slicno reinkarnaciji. >.>
Al' treba da se tesimo time sto cemo uvek biti hrana nekom zivom bicu, onda. Prvo tom crvu, pa tom ribaru, pa crvu koji pojede tog ribara, pa tako u krug. Bar nismo totalno beskorisni. :D
Hahahahahahahahahahahah. xD

Crvu koji pojede ribara? u mad bro? xD
@tema: pa nije da mi je svejedno, ali me ne zanima smrt. Jednostavno, i da hoću, ne mogu da ne umrem. Ne mogu ništa da uradim. A posle smrti: pa pravo da kažem, ne verujem u zagrobni život. Nekako mi se čini da su to ljudi izmislili iz straha od smrti. Sad, nije isključeno da postoji, ali sigurno ne kao što ga opisuju mnoge religije (mainly hrišćanstvo)
 

Back
Top