izbacila sam meso i rafinisan šećer i ulje
znači 100& prirodno i vegetarijanski, puno sirovog voća ipovrća, i pomalo mleka i nemasnih mlenih proizvoda
skiula sam zaista puno, u početku sam padala u iskušenja, ali to su zaista bili izuzeci
međutim sad, kako je hladno, kako sirovog voća ima sve manje (ustvari to mi i nije veliki problem--izbor koliko moja neka potreba koja nem pojma odakle izvire
deci napravim palačinke i onda se ja suzdržavam, suzdržavam i na kraju punkem i nije mi dosta jedna, nego moram da se prejedem
ne vredi ni da im napravim manje tih jebenih palačinki, oni ko da namerno ostave

to mi je najgore kad ostave ono što ja ne bih smela da jedem, a žao mi da bacim. Imam moto: greh je baciti hranu, ali još veći greh je baciti u sebe. Ima efekta, ali i pored toga ja ponekad pojedem ono što ne smem, a što oni ostave (i muž i deca)
kad sam kod majke, lakše mi je, maknem se iz kujne, sem toga ona ima psa, pa sve što pretekne, ide njemu (iako sam se bojala da ona, ko i svaka majka neće imati razumevanja za moj režim ishrane, tipa brinuće što malo jedem)
vodila sam i dnevnik ishrane, pravila plan, držala se toga negde oko deset dana
ono čega se panično bojim je da ne povratim mukom skinute kile
inače da napomenem da je režim ishrane na moju ruku, ali u dogovoru sa mojom komšinicom, koja je doduše lekar opšte prakse. Ona mi je napomenula da postepeno radim, da ne smem da gubim više od 6 kg mesečno. U samom startu je tako i bilo...postepeni prelaz na ovakav režim ishrane, (u početku sam menjala jedan obrok salatom, pa dva, pa skroz prešla na sirovo) letos sam se lepo držala svega, ali me muče ove sve češće krize