Цитирани текст:
Съвсем в края на VΙΙ в. под натиска от изток на хазарите по-голяматачаст от кавказските прабългари се изтеглят, преминават Днепър и частот тях под предводителството на самия хан Кубрат, брат му хан Шамбати най-големия му син Бат-Баян се установяват по прилежащите земи.Специално хан Кубрат, който се изтегля последен, не преминава реката,а остава чак до края на живота си на нейния ляв бряг, на родна българсказемя. Тази земя обаче вече е в границите на хазарската държава, защотооставащите на изток от Днепър прабългарски родове и племена приемат да станат васали на хазарите, но само и само да останат на нея:
AI Prevod:
"Sasvim krajem VII veka, pod pritiskom Hazara sa istoka, veći deo kavkaskih Prabugara se povlači, prelazi Dnjepar i deo njih, pod vođstvom samog kana Kubrata, njegovog brata kana Šambata i njegovog najstarijeg sina Bat-Bajana, nastanjuje se u susednim zemljama. Konkretno, kan Kubrat, koji se povlači poslednji, ne prelazi reku, već ostaje sve do kraja svog života na njenoj levoj obali, na rodnoj bugarskoj zemlji. Međutim, ta zemlja je već u granicama Hazarske države, jer Prabugarski rodovi i plemena koji ostaju istočno od Dnjepra prihvataju da postanu vazali Hazara, ali samo i isključivo da bi na njoj ostali:"
O imenu Kubrat/Horvat istog autora:
"Otac Asparuha. Informacija o ličnosti oca Asparuha i Bat-Bajana sačuvano je izuzetno malo, pri čemu problem predstavlja čak i stvarni oblik imena ovog vladara.
Kod Teofana ono zvuči Κροβάτου – „Krovat“, kod Anastasija – Crobatus – „Krobat“, kod Nikifora – Κοβρατος – „Kovrat“, u „Jermenskoj geografiji“ – „Hudbadr“ i „Hubraat“, u „Imeniku“ bugarskih kanova – „Kurt“. Samo jedan od oblika – „Kurt“ – ima jasnu tursku etimologiju: Qurt – „vuk“, „crv“ (Drevnoturski rečnik, 1969, str. 469). Ostali su ili suviše iskrivljeni, ili prenose netursko ime. Veza sa „Kurt“ može se dozvoliti za Teofanov oblik „Krobat“ posredstvom iskrivljenja slovenskog „hrobak“ – „crv“.
Teoretski je to moguće, ali Teofanov oblik, pre, uključuje tradicionalnu vizantijsku transpoziciju slova sloga, koju primećujemo i u zapisu Konstantina Porfirogenita fonetski sličnog etnonima „Hrvati“ i izvedenih iz njega imena „Horvat“ i naziva „Hrvatska“ – Χρωβάτοι, Χρωβάτος, Χρωβατία (Konstantin Porfirogenit, 1991, str. 130). Zbog toga se oblici „Krovat“ i „Kovrat“ kod Teofana i Nikifora mogu smatrati paralelnim. Zanimljivo je da varijanta slovenske posrednice omogućava prilično pouzdano svođenje Nikiforovog oblika Κοβρατος na „Kurt“: *Koŭrăt < *Коўрът < Qurt. Ne može se, naravno, u potpunosti isključiti ni obrnuta varijanta – kasnog približavanja neturskog imena turskom Qurt, ali, u svakom slučaju, varijanta iz bugarskog „Imenika“ do danas ostaje jedina objašnjiva [160–161]."
Da napomenem da je ovo pisano pre nego što je monogram s prstena dekodiran. Na njemu piše XOPBAT.
O Словенима од istog autora:
До сих пор наука не в состоянии сколько-нибудь подробно осветить древнююисторию восточных славян в «догосударственный» период. Известно, что в концеX в., после падения державы гуннов, началось движение славян в балканские провинции Византии. Племена славян, согласно византийским источникам, разделялисьтогда на две группы: антов, живших по черноморскому побережью, от НижнегоДуная до Нижнего Днепра, и склавинов, которые занимали территорию к северуот Дуная до Верхней Вислы и к востоку до Днепра [Думин, Турилов 2010, 9].Древнерусские племена, о которых говорят летописцы, по своему географическому соседству объединялись в более или менее обширные группы, сближавшиеся вязыке и в обычаях.У подножья Карпат сидели хорваты белые, на юго-восток от них, в бассейнеДнестра, - уличи и тиверцы (быть может, смешанное население днестровскогопобережья), они “приседяху” даже и до Черного моря; на север и запад от этихплемен жили в бассейне верхнего течения Западного Буга, а также правых притоков Припяти - бужане (позднее называвшиеся волынянами); по среднему течению Днепра сели поляне; их соседи к северу, занимавшие лесное пространство междуправобережным днепровским предстепьем и Припятью, были древляне. На левомберегу Днепра, по Суле, Семи и Десне, располагались северяне, восточные поселениякоторых доходили до Донецкого бассейна. Большинство исследователей объединяетэти племена в южнорусскую группу, отличавшуюся общими языковыми особенностями - при наличии частных диалектальных различий.
Превод:
"Do sada nauka nije u stanju da koliko-toliko detaljno rasvetli drevnu istoriju istočnih Slovena u 'preddržavnom' periodu.
Poznato je da je krajem VI veka, nakon pada države Huna, započelo kretanje Slovena u balkanske provincije Vizantije. Slovenska plemena su se, prema vizantijskim izvorima, tada delila na dve grupe: Ante, koji su živeli duž crnomorske obale, od Donjeg Dunava do Donjeg Dnjepra, i Sklavine, koji su zauzimali teritoriju severno od Dunava do Gornje Visle i na istoku do Dnjepra [Dumin, Turilov 2010, 9].
Drevnoruska plemena, o kojima govore letopisci, su se prema svom geografskom susedstvu udruživala u manje ili više prostrane grupe, koje su se približavale po jeziku i običajima.
U podnožju Karpata sedeli su Beli Hrvati, na jugoistoku od njih, u basenu Dnjestra, – Uliči i Tiverci (moguće, mešano stanovništvo dnjestarske obale), oni su „dosezali“ čak i do Crnog mora; na sever i zapad od ovih plemena živeli su, u basenu gornjeg toka Zapadnog Buga, kao i desnih pritoka Pripjata – Bužani (kasnije nazivani Volinjani); duž srednjeg toka Dnjepra nastanili su se Poljani; njihovi susedi na severu, koji su zauzimali šumski prostor između desne obale Dnjeparske predstepe i Pripjata, bili su Drevljani. Na levoj obali Dnjepra, duž Sule, Sjemija i Desne, nalazili su se Severjani, čija su istočna naselja dosezala do Donjeckog basena. Većina istraživača udružuje ova plemena u južnorusku grupu, koja se odlikovala opštim jezičkim posebnostima – uz postojanje pojedinačnih dijalekatskih razlika."