Oces rec da su Hrvati bili pod ugarskon vlascu iako su imali slavonski sabor?
Da, jesu — Hrvati su bili
pod ugarskom vlašću iako su imali
Slavonski sabor, a kasnije i
Hrvatsko-slavonski sabor.
To dvoje nije u suprotnosti, jer su saborske institucije bile
unutrašnje autonomne, ali ne
suverene.
Evo kako to izgleda u istorijskom kontekstu:
1. Nakon 1102. godine – stvaranje ugarsko-hrvatske zajednice
Posle smrti kralja Zvonimira i kratke dinastičke krize, ugarski kralj
Koloman Arpadović je oko
1102. preuzeo vlast nad Hrvatskom.
Kasniji ugarski i hrvatski istoričari govorili su o „
personalnoj uniji” (jedan kralj za dve zemlje), ali faktički je Hrvatska postala
ugarska kraljevska zemlja — deo krune svetog Stefana.
Kralj je imenovao
bana kao svog namesnika za Hrvatsku i Slavoniju.
Dakle, ban je bio
kraljev predstavnik, ne nezavisni vladar.
2. Slavonski sabor – oblik lokalne samouprave
Slavonski sabor (poznat od 13. veka) bio je
regionalno predstavničko telo vlastelina, sveštenstva i gradova u okviru Ugarskog kraljevstva.
Njegove nadležnosti su obuhvatale:
- lokalna pitanja (porezi, vojska, sudstvo),
- donošenje molbi i zahteva upućenih ugarskom kralju,
- učestvovanje u izboru bana ili potvrđivanje njegove vlasti.
Ali:
- sabor nije imao pravo da donosi zakone bez kraljeve potvrde;
- nije mogao samostalno voditi spoljnu politiku;
- i nije imao međunarodni subjektivitet.
Dakle, bio je to vid
teritorijalne autonomije unutar Ugarske, a ne nezavisnost.
3. Dvostruki identitet: „Hrvatska i Slavonija” u kruni Svetog Stefana
Ugarski pravni poredak je smatrao Hrvatsku i Slavoniju delovima svoje države.
Npr. u kraljevskim titulama stoji:
„Rex Hungariae, Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae”.
To znači da su te oblasti bile
sastavni delovi krune, iako su imale svoje institucije.
4. Kasniji razvoj – od Srednjeg veka do 19. veka
- Tokom 16. veka, posle osmanskih osvajanja, Hrvatska i Slavonija su bile svedene na male teritorije, i faktički zavisile od Ugarske i Austrije.
- U 18–19. veku, u Habsburškoj monarhiji, Sabor se održavao u Zagrebu, ali su se svi važni zakoni morali potvrđivati u Beču (ili Pešti).
- Tek 1868. godine, Hrvatsko-ugarskom nagodbom, formalizovana je unutrašnja autonomija u okviru ugarskog dela monarhije.
Ukratko
| Period | Status Hrvatske/Slavonije | Odnos prema Ugarskoj |
|---|
| 1102–1526 | U sastavu krune svetog Stefana, sa banom i saborom | Formalna unija, stvarna zavisnost |
| 1526–1867 | Deo Habsburške monarhije, pod ugarskim pravom | Ograničena autonomija |
| 1868–1918 | Hrvatsko-ugarska nagodba | Poluautonomna unutar Ugarske |