Podrijetlo Hrvata?

Nemaju "privilegiju" nego se više mešaju unutar jedne iste države. Da li si svestan koliko nisi pametan? (Ne odgovaraj jer se ne računa.) :lol:
Pa zašto onda prezime Mađar nije u top 5 u Hrvatskoj kad smo se već obostrano mišali? Ili prezime Slovak/Toth pošto su mislim i oni dobrim dijelom bili dugo pod Ugarima, a prezime Horvat je jedno od najčešćih u toj zemlji?
 
Slavonija je bila od prekmurja do beograda
Nakon 1526 se smanjila na danasnju slavoniju
To znaci da su zagreb,varazdin,koprivnica...bili slavonski gradovi do mohackog boja, a nakon njega ce postati tzv banska ili kajkavska hrvatska
Pogledajte prilog 1804734
Malo morgen.
1761169525144.png
 
Pogleč, sa jedne i druge strane Sutle živeli su do sredine 16. stoleća Slovenci. Kad su ovi sa leve obale Sutle dobili hrvatsko plemstvo, desetak ovih sa desne obale se primilo na tu modu i pomislili da i oni treba sad da se izjasne kao Hrvati koji govore Hrvatski.

Nota bene, govorimo o kajkavcima, dok je plemstvo zaista bilo čakavsko. :lol:
Kakvi Slovenci, sve donedavno je kod nas naziv za Slovence bio Kranjci.
Tebi kajkavski koji govore Slovenci i Hrvati možda izgleda isto, ali nama nije.

Ni to za plemstvo nije točno, možda su Zrinski i Frankopani bili najpoznatiji, ali bila je i masa drugih. To se najbolje vidi kad su Zrinski i Frankopani propali, nije nestalo hrvatskog plemstva, samo su ih zamijenile druge familije.
 
Kakvi Slovenci, sve donedavno je kod nas naziv za Slovence bio Kranjci.
Ali i vi u Krapini ste se tada zvali Kranjci. Korstite malo krapinski mozak. Juraj Habdelić (1609–1678), isusovac iz Stenjevca kod Zagreba, u svojim delima koristi izraz „kranjski jezik“ za svoj maternji govor — što jasno pokazuje da se ni u okolini Zagreba tada nije govorio „hrvatski“, nego „kranjski“.
 
Ali i vi u Krapini ste se tada zvali Kranjci. Korstite malo krapinski mozak.
Nisu, to kaze vuk karadzic
po tom današnjijem Hrvatima u zagrepskoj, varaždinskoj i križevačkoj varmeđi, kojijeh se domovina prozvala Hrvatskom poslije muhačkoga boja, koji je bio godine 1526. (a donde se zvala gornja Slavonija), i kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranjskoga u srpski;
 
Nisu, to kaze vuk karadzic
po tom današnjijem Hrvatima u zagrepskoj, varaždinskoj i križevačkoj varmeđi, kojijeh se domovina prozvala Hrvatskom poslije muhačkoga boja, koji je bio godine 1526. (a donde se zvala gornja Slavonija), i kojijeh je jezik kao prijelaz iz kranjskoga u srpski;
Zna čovek šta priča.

1761170429301.png
Reč „Kranjec“ u to vreme nije označavala isključivo današnje Slovence, već širi kajkavski kulturno-jezički krug koji je obuhvatao:


  • južnu Kranjsku (Ljubljanu, Novo Mesto),
  • severnu i srednju Slavoniju (današnje Zagorje),
  • delove Štajerske i Međimurja.

Drugim rečima, pojmovna granica između „Kranjca“ i „Slovenca“ bila je zamagljena, a izraz „Hrvat“ tada nije imao etničku nego regionalno-političku konotaciju, vezanu za južnu Dalmaciju i područja pod uticajem Splita i Senja.




⚖️


Tek u 18. veku, s jačanjem Zagreba kao političkog centra i s delovanjem zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca (krajem 18. i početkom 19. veka), dolazi do postepene zamene izraza „Kranjec“ terminom „Hrvat“.
Ovaj proces bio je:


  • politički (ujedinjavanje severa i juga u „Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju“ pod Habsburzima),
  • i kulturni (u okviru tzv. „ilirskog pokreta“, gde se „hrvatsko“ počinje shvatati kao zajednički nacionalni naziv).

Do tada su mnogi Zagorci za sebe govorili:


„Mi smo Kranjci, govorimo po kranjski.“
a ne:
„Mi smo Hrvati, govorimo hrvatski.“

 
Ko je to tvrdio? Lupetaš.


Prevod (srpski):
Važno je napomenuti da su u ranom modernom periodu različiti nazivi jezika i etnonimi korišćeni za označavanje lokalnih jezika i stanovništva, ponekad naizmjenično. Tri najvažnija naziva bila su „hrvatski“, „slavenski“ i „ilirski“, ali su se koristili i drugi, poput „dalmatinski“, „bosanski“ ili „slavonski“. … U 17. i 18. veku naziv „hrvatski“ je pretežno označavao kajkavske dijalekte, dok je naziv „ilirski“ označavao štokavske. Do kraja 18. veka ime „hrvatski“ prihvatili su i govornici neoštokavskih dijalekata u centralnoj Hrvatskoj, a u toku 19. veka — većina katolika u Dalmaciji, Bosni i Slavoniji, kao i južnoslovenski katolici u Ugarskoj. ResearchGate
Pogledajte prilog 1804786

Petar Vuković, University of Zagreb
Ni to nije točno, ilirski je bio skupni naziv za sve hrvatske dijalekte.
Hrvatski, dalmatinski, slovinski, su bili prijevodi na hrvatski pojma ilirski.
 
Zna čovek šta priča.

Pogledajte prilog 1804815Reč „Kranjec“ u to vreme nije označavala isključivo današnje Slovence, već širi kajkavski kulturno-jezički krug koji je obuhvatao:


  • južnu Kranjsku (Ljubljanu, Novo Mesto),
  • severnu i srednju Slavoniju (današnje Zagorje),
  • delove Štajerske i Međimurja.

Drugim rečima, pojmovna granica između „Kranjca“ i „Slovenca“ bila je zamagljena, a izraz „Hrvat“ tada nije imao etničku nego regionalno-političku konotaciju, vezanu za južnu Dalmaciju i područja pod uticajem Splita i Senja.




⚖️


Tek u 18. veku, s jačanjem Zagreba kao političkog centra i s delovanjem zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca (krajem 18. i početkom 19. veka), dolazi do postepene zamene izraza „Kranjec“ terminom „Hrvat“.
Ovaj proces bio je:


  • politički (ujedinjavanje severa i juga u „Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju“ pod Habsburzima),
  • i kulturni (u okviru tzv. „ilirskog pokreta“, gde se „hrvatsko“ počinje shvatati kao zajednički nacionalni naziv).

Do tada su mnogi Zagorci za sebe govorili:




kazes da je dalmatinska zagora bila hrvatska
A da su na zapadu zivili srbin kasic i drzic, a na istoku srbi kotromanici i tomasevici. Kako smo to upali u sendvic?
 
Zato što su se u Mađarskoj svi uvek smatrali Mađarima.
Toliko su je smatrali Mađarskom da su Hrvatima davali prezime po Hrvatskoj :D Da ne govorim da tvoje gluparije ne podržavaju ni zapisi, ni arheologija, ni lingvistika, ni etnomologija, ni toponomastika, pa ni genealogija zato danas i imamo u RH samo 500ak familja koje se prezivaju Mađar ili Mađarević dok u Mađarskoj 200 000 ljudi nosi prezime Horvath. Li-la šta bi se reklo :D
 

Back
Top