Dok čekamo odgovore tj. izvore za Nestorovu korniku u kojoj se Bijeli Hrvati ne spominju, a i izvore za one mape sa "Srpskim" toponimima nastavljam dalje odnosno vraćam se unatrag. Primjetih da je jedan post nesta jer je u sebi sadržava par linkova na druge forume pa ponavljam post bez njih jer šteta bi bilo da neki budući čitatelji ove teme budu uskraćeni za mišljenje gosp. Czeslawa Bialczynskiegog koje je ostavio na svojoj
vlastitoj stranici
JESMO LI MI HRVATI?
Poljska država započela je u Velikoj Poljskoj – to zna svaki školarac. Ali tko je naseljavao zemlje koje je osvojio Boleslav Hrabri, a koje danas zovemo Malopoljskom? Odgovor na ovo pitanje težak je čak i za eminentne znanstvenike prošlosti. Sigurno nisu bili Mali Poljaci; takvo
slavensko pleme nikada nije postojalo. Mnogi povjesničari skloni su vjerovati da su u 9. i 10. stoljeću današnju Malopoljsku naseljavali Vislani. Jedini povijesni izvor koji sugerira postojanje Vislanske države je takozvana Panonska legenda, koja prepričava podvige svetog Metoda.
Karta Poljske iz 11. stoljeća s bijelim i crvenim hromacijama
Chrobacja – drevna slavenska zemlja s izvornim glavnim gradom na Łysa Góri (Łysiec) (kršćani je lažno nazivaju Sveti Križ), kojom je vladao kagan (car Slavena), čije postojanje moderni povjesničari poriču. Nije uključena na trenutno tiskanim srednjovjekovnim kartama, no Chrobacja je postojala u povijesnoj samosvijesti Poljaka još prije 100 godina. Ove karte ne lažu – ali povjesničari lažu, jer ne mogu vjerovati da je Chrobacja postojala i bila poganska do 999. godine, te da je Mieczysław I. (Mieszko) krstio samo Poljane/Kujavce.
Znanstvenici se općenito slažu da pojam "veliki" u geografskom nazivu označava nešto što je prvo ili važnije odpojma "mali". Tako su nastala imena povijesnih zemalja koje su činile poljsku državu. Prvo je došlo Poljansko vojvodstvo, koje je dobilo ime "Poljska". Kada je u njega uključena još jedna velika zemlja, nazvana je Mala Poljska kako bi se razlikovala od važnije Velike Poljske.Dakle, ako se zemlja koju je osvojio Boleslav Hrabri počela nazivati Malopoljskom tek u 11. stoljeću, što je bila prije?
Povijesni izvori suvremeni formiranju poljske države ne spominju stanovnike tih zemalja, iako pružaju prilično detaljan popis slavenskih plemena smještenih u Šleskoj. Usput, ne spominju ni Poljane, koji su do tada vjerojatno već počeli oblikovati svoje državotvorne strukture.
Naš jedini izvor, stoga, bit će spomenuta hagiografija sv. Metoda. Opisujući njegove postupke u moravskoj državi, autor upozorava na moćnog "kneza na Visli", koji je uznemiravao kršćansku Moravsku i odbijao se krstiti. Na kraju je primio zasluženu kaznu: bio je zarobljen i prisilno preobraćen...
Prema poljskim povjesničarima, to dokazuje postojanje dobro organizirane Vislulanske države u 9. stoljeću, koja je obuhvaćala područje današnje Male Poljske. Oni tvrde da glavni grad ove kneževine nije mogao biti Wiślica, jer tamo nema tragova utvrde. Stoga je glavni grad Vislulana morao biti Krakov, koji se, međutim, ne spominje u legendi o sv. Metodu.
Ali kako je moguće da tijekom sljedećih stoljeća u Malopoljskoj nisu sačuvani tragovi Vislulana, s obzirom na to da su imali državu prije Poljana? Tako su se lako preobratili u Malopoljsku?
Ili možda postoji neko drugo objašnjenje? Poznata legenda o tri brata koji su dali povod slavenskim narodima u ovom dijelu Europe počinje: "Sišavši s hrvatskih planina, braća Leh, Čeh i Rus…" Ako je istinita izreka da svaka legenda sadrži zrno istine, onda se moramo zapitati
o "hrvatskim planinama". Naziv je jednostavan za objasniti - odnosi se na neki hrvatski planinski lanac. Međutim, malo je vjerojatno da su preci Poljaka, Čeha i Rusa migrirali čak s Jadrana…
Bizantski car i pisac Konstantin Porfirogenet, koji je živio u godinama 905–959, ostavio je zapis o državi Bijeloj Hrvatskoj, koja je zauzimala prostrano područje oko glavnog grada Krakova i uključivala dijelove današnje Poljske, Češke i Slovačke.
U 7. stoljeću, bizantski car Heraklije (610.-641.) navodno je zatražio pomoć Bijelih Hrvata u obrani svog carstva od avarskih invazija. Sedam plemena Bijelih Hrvata, predvođenih dvjema sestrama, Bugi i Tugi, te petero braće: Klukom, Loblom, Muhlom, Kosjenicom i Horwatom, krenulo je na dugu migraciju u današnju Hrvatsku. U 7. stoljeću bili su prvi Slaveni koji su se pokrstili.
Car Konstantin Porfirogenet podsjeća da su Hrvati 679. godine sklopili pakt s papom Agatonom,
u kojem su se obvezali suzdržati se od agresije na susjedne kršćanske države. Papa Ivan Pavao II. tijekom svog pastoralnog hodočašća u Zagreb u rujnu 1994. podsjetio je na 13 stoljeća hrvatskog kršćanstva.
Naravno, moglo bi se sumnjati da su, čak i ako su Bijeli Hrvati živjeli u današnjoj Malopoljskoj, ostavili tu zemlju nenaseljenom nakon egzodusa sedam plemena u 7. stoljeću , napravivši mjesta za kasnije Vislanđane?
U tom smislu posebno su zanimljivi dokumenti iz 1911. pronađeni
u Sjedinjenim Državama (Senat SAD-a – Izvješća Komisije za imigraciju,
Rječnik rasa ili naroda, Washington DC, 1911., str. 40, 43, 105). Oni pokazuju
da je otprilike 100 000 imigranata koji su došli u SAD iz područja Krakova
izjavilo svoju nacionalnost kao… Bijeli Hrvati .
Štoviše, dovoljno je posegnuti za sveskom "Krakowskie" Kolbergovog monumentalnog etnografskog djela kako bi se pronašla informacija da se područje oko Krakowa zove Biała Chrobacja.
Te su činjenice poznate poljskim povjesničarima, iako ih prihvaćaju s rezervom i prilično
nerado istražuju povijesne veze između Malopoljske i ovog koncepta slavenskog razvoja. U međuvremenu, do danas se neki Ukrajinci također smatraju Bijelim Hrvatima.
Najpoznatiji ukrajinski kroničar, Nestor Kijevski, u svojoj je knjizi "Povesti vremiennych let" (Povijest drevne povijesti) iz 1113. godine napisao da su Bijeli Hrvati doprinijeli uspostavljanju Kijevske Rusije u ranom srednjem vijeku. Vrlo stara legenda govori o tri brata koji su osnovali Kijev, od kojih se jedan zvao Horiv, što je možda izvedeno od imena Horvat.
Zanimljivo je da su mnoge legende, običaji i toponimi u Ukrajini toliko usko povezani s današnjom Hrvatskom da je slučajnost nemoguća. U povijesnim Paganima, koje su Hrvati naselili na Balkanu, postoje mnoga geografska imena slična onima u zapadnoj Ukrajini, na primjer: Neretva, Mosor, Ostorzac, Gat, Sinij, Kosinij, Kostrena, Knin, Modrus...
Podjednako mnogo paralelnih veza može se naći u Slovačkoj i Češkoj! A u Malopoljskoj?
CHROBACI IZ KRAKOVA
I u našoj regiji možete susresti i imena vrlo slična hrvatskima, kao što su Trzebinia, Jawornik, Domosławice, Kłobuki, Koprzywnica, Łomnica, Odra, Roztoka, Rybnik i Sielce. Mnogo toga upućuje na to da su toponimi povezani s Tarnówom i njegovom neposrednom okolicom srodni hrvatskom jeziku, ali to je tema za zasebnu raspravu.
Postoje ljudi iz Malopoljske čija prezimena izravno potječu od "hrvatskog", poput Karwata, Chrobota ili Chrobaka. Međutim, što dublje zalazimo u povijesne ostatke poljskog jezika, ili preciznije, malopoljskog dijalekta, to češće susrećemo hrvatska imena, riječi i pojmove.
Postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju informaciju cara Konstantina Porfirogeneta da su plemena Bijelih Hrvata zapravo preuzela zemlje današnje Malopoljske, pa čak i mnogo veći teritorij, od 6. stoljeća nadalje.
Bijeli Hrvat bio je… sveti Adalbert, jer je cijela njegova kraljevska obitelj, Slavnikovići,
imala hrvatske korijene. Njihovo sjedište bio je utvrđeni dvorac Mulin blizu Kutne Hore
(zapadno od Praga). U 10. stoljeću Slavnikovići su počeli ujedinjavati hrvatska
plemena, gradeći početke države s glavnim gradom u Libici. Kada je 995. godine vojvoda
Sobieslaw Slavnikovice vodio obrambene bitke protiv susjednih poganskih plemena, napao ga je češki vojvoda Přemysl, koji je uništio Libicu i istrijebio većinu hrvatskog stanovništva. Odjeci ove tragedije mogu se pronaći u "Životu svetog Adalberta".
Novonastala češka država nije željela konkurenciju. Boleslav Hrabri mogao je na sličan način pokoriti Bijele Hrvate u današnjoj Malopoljskoj. Iako je vjerojatan i drugi scenarij. Povjesničari tvrde da je Mieszko I., želeći isključiti Boleslava iz nasljeđivanja vlasti u svojoj državi Gniezno, oženio ga mađarskom princezom i naselio u Krakovu nakon što je osvojio Malopoljsku 989. godine.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pored svega šta govore mnogi povjesničari o naseljavanju Bijelohrvata na prostoru današnje Malopoljske ovaj je autor otišao korak dalje i dao još neka svoja viđenja na temu ne samo njih nego i postojanja Vislana. A doataka se još nekih starobijelohrvatskih gradova, a čak i naših mogućih vladara iz 10.st., al zasad još uvik neću načimat tu temu. Prvo triba "učvrstit obranu" Bijelohrvatskog vjekovnog grada Krakowa
