"BEOGRAD - Tomislav Nikolić ozlojeđeno je za sobom zatvorio vrata Srpske radikalne stranke i otišao. Borba koja mu predstoji pokazaće da li je političar od formata, koji će uspeti da se izbori za svoje mesto. Ono što je izvesno, nema mu povratka na staro. Na početku razgovora za Kurir Nikolić priča o korenima sukoba s Vojislavom Šešeljom.
- Ima tome već godinu dana. U parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope izborili smo se da ubace amandman kojim se osuđuje ponašanje Haškog tribunala prema Šešelju. Shvatali smo to kao veliku njegovu i našu pobedu, kao pobedu pravde nad zločinom koji se sastoji u tome da čoveka držite u pritvoru četiri i po godine, a ne zakazujete mu početak suđenja. Onako veseli i radosni, Dragan Todorović i ja izlazimo, kad me zove Šešelj i kaže da sam mu zabio nož u leđa!
Zbog čega?
- Citiram ga doslovce: "Sada će početi suđenje, a ja za to nisam spreman". Ja u šoku! Kako, čoveče, nisi spreman, pa mi četiri godine držimo naučne skupove na kojima ozbiljni ljudi ukazuju na kršenje tvojih prava! Kaže: "Nisam spreman". Drugi i najveći sukob izbio je u maju ove godine, kad sam ga posetio u Hagu. Jednostavno, sukobile su se dve koncepcije oko toga u kom pravcu stranka treba da nastavi da se kreće. Još tada je počeo da zbunjuje vojvođanske odbore, sva ovlašćenja prebacio na Milorada Mirčića zaobilazeći Dragana Todorovića kao predsednika Izvršnog odbora. Uostalom, pitajte Todorovića da li je tada Šešelja nazvao lažovom.
Šta se dalje dešavalo?
- Svi smo osećali da mnogo toga u stranci ne valja. Predočavali smo mu da s takvim odnosom partija nema šanse u Vojvodini, da su ljudi posvađani, zbunjeni, dezorijentisani... Nije pomoglo. Ništa nije slutilo na dobro. Imali smo vrlo oštru verbalnu polemiku. I tada mi je ponovio da mu zabijam nož u leđa. Kulminacija je bila priča o Koštunici kao premijeru. Ja o tome nisam imao pojma, ali jeste Ivica Dačić! Pobogu, zar o tako važnom pitanju treba da me obaveštava neko drugi?!
Tada ste podneli ostavku?
- Tako je. Rekao sam da se ne slažem s načinom na koji se prema meni postupa. Međutim, Šešelj me je zamolio da sačekam još godinu dana, kad bi trebalo da se završi suđenje. Dao sam reč da ću biti zamenik predsednika SRS u tom periodu, posle čega ću dati neopozivu ostavku na tu funkciju. Tada smo se vratili i na onaj razgovor na surčinskom aerodromu, kad mi je Šešelj, na odlasku u Hag, rekao da vodim stranku kako znam i umem i da ponekad ne slušam ni njega, jer će mu biti poremećena svest. Pitao me je opet da li mislim da mu je poremećena svest, a ja sam mu odgovorio da više ne znam i da govori potpuno drugačije.
Onda dolaze izbori.
- Dolazi i naš poraz, uprkos velikim šansama da konačno osvojimo vlast. Znate, ne možete pobediti na izborima ako unapred Vojislava Koštunicu proglasite premijerom, to je političko samoubistvo! Podizao sam moral stranke koja je osvojila 30 odsto glasova, ali je shvatila da na ovakav način, s ovakvim vođenjem, podelama i konfuzijom, nikada neće osvojiti vlast. Negde u to vreme počinju da se dešavaju čudne stvari, mnogobrojni funkcioneri dolaze i poručuju da šef naređuje da se tako i tako učini.
Ko? Todorović, Radeta, Jovanovićeva...
- Svi oni i mnogi drugi. Namerno je rušio moj ugled u stranci. Kad sam ga pitao zašto to čini, rekao mi je da ja ne mogu da vodim stranku kao on.
Kada je sukob kulminirao?
- Onog momenta kad su narikače počele da kunu u Skupštini. Krenule su s Tadićem, ali mi je objašnjeno da su mislile i na mene.