Svetozar ot Ružičić
Veoma poznat
- Poruka
- 12.328
Нико није рекао да не знаш те ствари.Све си написао, као да не знам шта је...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Нико није рекао да не знаш те ствари.Све си написао, као да не знам шта је...
И шта заправо највише доприноси отуђивању
Не бих се сложио да је до појединца.Najpre sam karakter neke osobe
Могу. То значи да Интернет није једини могући узрок отуђености. Свакако, отуђености је било и пре доласка Интернета.Ljudi mogu biti otuđeni i imati osećaj izolovanosti bez uticaja interneta.
Toga je oduvek bilo. Možda se manje pričalo o tome, ponekad se prihvatalo kao neminovnost, monotonija koja je sastavni deo života.Могу. То значи да Интернет није једини могући узрок отуђености. Свакако, отуђености је било и пре доласка Интернета.
ovo je jako lepo ali ima jedan mali problemcic a to je raspored vise intelektualnosti u realnoj populaciji.naravno da nije,tzv ''usamljenost'' uopšte nije problem sam po sebi, samo maloumnim i neinteligentnim osobama ona može da bidne problem i oni jedino možu da se loše oseću kad su ''usamljeni''. a uzvišenim i prosvetljenim,intelektualno superiornim osobama ona ne da nije problem no je cilj,e da!
što reko pokojan šopenkauer ''
Od svakolikih živih stvorenja jedino čovek budi postojanu odvratnost. Zazor što ga izaziva životinja prolazan je, on ne dozreva u mišljenju, dok bližnji opsedaju naša razmišljanja, prodiru u mehanizam naše ravnodušnosti prema svetu da bi nas učvrstili u odbijanju i nepristajanju. Posle svakog razgovora, u kome istančanost odaje stupanj jedne civilizacije, kako da ne zavapimo za Saharom, kako ne zavideti biljkama ili beskrajnim monolozima životinjskog carstva?
''
kao i
When you find human society disagreeable and feel yourself justified in flying to solitude, you can be so constituted as to be unable to bear the depression of it for any length of time, which will probably be the case if you are young. Let me advise you, then, to form the habit of taking some of your solitude with you into society, to learn to be to some extent alone even though you are in company; not to say at once what you think, and, on the other hand, not to attach too precise a meaning to what others say; rather, not to expect much of them, either morally or intellectually, and to strengthen yourself in the feeling of indifference to their opinion, which is the surest way of always practicing a praiseworthy toleration. If you do that, you will not live so much with other people, though you may appear to move amongst them: your relation to them will be of a purely objective character. This precaution will keep you from too close contact with society, and therefore secure you against being contaminated or even outraged by it. Society is in this respect like a fire—the wise man warming himself at a proper distance from it; not coming too close, like the fool, who, on getting scorched, runs away and shivers in solitude, loud in his complaint that the fire burns.”
information overload nije moderna stvar - internet imamo jos negde od sredine 80tih, bilo je tu puno desavanja, u 90tim je doslo do pojave email bankrota. Tehnologiji je trebalo jos godina da razvije jos zatrpavanja informacijama, ali ne i da pokaze ljudima put kuda da idu ako im se to desi.Још је јача ствар када се отворе те групе на Вајберу којима покушавају да замене скупштину станара, родитељске састанке, пословне састанке и др. окупљања где људи морају да дођу и да размене мишљења везано за посао, породицу, децу, образовање,... шта год од значаја.
Мораш да имаш 10 група да би био у току и све да их пратиш. Група за вртић, група за школу, група за скупштину станара, група за посао, група за фудбал/кошарку, група за... Кад?
odavno se zna da postoji informaciona droga inace ne bi bilo toliko zavisnikaNajpre sam karakter neke osobe, zatim zavisnost od interneta i mobilnih telefona.
Оставиш мобилни код куће, изађеш напоље.information overload nije moderna stvar - internet imamo jos negde od sredine 80tih, bilo je tu puno desavanja, u 90tim je doslo do pojave email bankrota. Tehnologiji je trebalo jos godina da razvije jos zatrpavanja informacijama, ali ne i da pokaze ljudima put kuda da idu ako im se to desi.
ili mobilni - u doba fiksnih telefona, neko je mogao da te zove a da ne budes tu, u doba mobilnih cim telefon zvoni ljudi ga potezu da odgovore. Nekoliko poziva zaredom i vise nista ne mozes da uradis od onoga sto nije vezano za telefon.
sa jedne strane tehnologija
ali sa druge strane mnogo vaznija stvar - ocekivanje okoline.
to mi se cesto desava, nemam pupcanu vrpcu sa mobilnim (t.j. dvaОставиш мобилни код куће, изађеш напоље.
).
Проблем је зато што без сарадње са другим људима јако мало може да се постигне у животу. То што можеш да живиш сам а да не патиш не мења ту чињеницу.naravno da nije,tzv ''usamljenost'' uopšte nije problem sam po sebi, samo maloumnim i neinteligentnim osobama ona može da bidne problem i oni jedino možu da se loše oseću kad su ''usamljeni''. a uzvišenim i prosvetljenim,intelektualno superiornim osobama ona ne da nije problem no je cilj,e da!
Potpuno ispravan stav i realan za ovo društvo danasОво и постоји усамљених и несрећних који желе да имају осећај контакта.
Који желе да имају осећај дружења.
Без да неко пита о томе и осуђује,агресивно напада.
Живимо у времену где се своди на интерес највећи део апсолутно свега.
Људи игноришу оне од којих немају неку врсту интереса.Тако долазимо до огромне нежељене самоће.И огромне нежељене усамљености.При том,многи имају претешке свакодневнице.Није им ни до живота у свету отуђености ал' живе јер им је неко жив.
При том балкан или хелм како год да ко зове овај простор је мизогин до сржи.Чим женско није удато или чим нема децу ту је социјална изолација .
Уопштено гледано женско се осуђује за апсолутно све.
Док мушки могу шта хоће и увек имају друштво,чак и они што себе прогласе неспособнима за живот (које заправо мрзи да се мало помакну или који одбијају да мало уложе у свој физички изглед,појаву,речник,живот,способности а који то могу реално корак по корак да остварују).
Или терају сестре да раде свађају се са њима а родитеље слушају без поговора,на послу ако га имају ћуте и неприметни су нпр.
Постоји код многих оно питање због чега да региструју телефон и картице.
Кад нити их ко зове нити им ко пише од људи.Неки немају коме да дају број а неки немају пара да купе телефон док број држе у функцији.
Треба се чувати разних обмана које постоје у људском облику,далекa им лепа кућа.![]()
Kako neko može da bude NATERAN na samoću i margilanizaciju rodjače?ovo je jako lepo ali ima jedan mali problemcic a to je raspored vise intelektualnosti u realnoj populaciji.
Lako ce neko ko ima mentalnu snagu da se prilagodi na bilo kakve uslove. I samoca mu cak moze pomoci u tome.
odabrana samoca za potrebe krckanja misli je ok, ovde je problem marginalizacije, neko ko ne trazi svojevoljno samocu, nego ljudi koji su uterani u samocu svojom okolinom. Pritom takvi vide to kao jedini izbor i da nema izlaza. Ovo je pokusaj da se takvi ljudi probude, da ne nasedaju na taj pritisak nego da imaju nekakav mehanizam odbrane i solidarnosti istih da mozda preokrenu opste stanje na drugu stranu.
NetačnoПроблем је зато што без сарадње са другим људима јако мало може да се постигне у животу. То што можеш да живиш сам а да не патиш не мења ту чињеницу.
Ispricacu jedan vic koji sam skoro cuo, koji je zivahna ilustracija mog stavaKako neko može da bude NATERAN na samoću i margilanizaciju rodjače?
Netačno
prvi sam pitaoIspricacu jedan vic koji sam skoro cuo, koji je zivahna ilustracija mog stava
Dodje covek kod doktora.
Doktor pita: na sta se zalite?
Covek: Doktore, niko me ne uzima za ozbiljno.
Doktor: Ma hajte molim vas!
p.s. po kom osnovu smo rodjaci? Mislio sam da nemam vise nikakvu rodbinu.
Ko bi se to trebao buniti protiv usamljenosti i kako točno? Nitko nije prisiljen na usamljenom, ljudi većinom ne žele biti usamljeni ali zapravo svojim postupcima zapravo pridonese usamljenosti.
Pa bolje nego postupci prilepljivanju svakakvim spodobama,mogu ja mnoge folirante da ubacim u svakodnevnicu ali necu da kvarim svoj mirKo bi se to trebao buniti protiv usamljenosti i kako točno? Nitko nije prisiljen na usamljenom, ljudi većinom ne žele biti usamljeni ali zapravo svojim postupcima zapravo pridonese usamljenosti.
Drugarice Džudi, hoću reći da neki ljudi koji pate od usamljenosti, odaju dojam hladnoće i neljubaznosti pa tako otjeraju potencijalne prijatelje. Kasnije u svoja 4 zida kuhaju zbog svoje usamljenosti. U vezi ex kolegica, kakva si bila s njima prije? Kakve su one bile međusobno? Udane/ neudane? Inače danas nekoga pozvati na kavu, to dodje ko neki proces mirovnih pregovora, svi kao nemaju vremena??? Možda je danas čak teže naći dobrog prijatelja/ icu, nego dobrog partnera suprotnog spola. Tako drugarice, ne virujem da će biti ista od tog viđenja s ex kolegicama. Ko je kriv ako zaista bude77 tako? Ti nisi, ali nisu ni one.Želiš da kažeš da su usamljeni ljudi krivi zato što su usamljeni? Ne mogu da pišem o drugima, ali mogu o sebi.
Ne osećam krivicu što sam usamljena. Nisam svojim postupcima oterala ljude oko sebe. XY puta sam zvala neke ex koleginice da se vidimo..i nismo uspele da se dogovorimo..Možda ćemo to uspeti u nekoj bliskoj budućnosti.
Mogla bih još da pišem, ali ovo je dovoljno..za sada.
Možeš li nam napisati kako protive jedan tvoj prosječan dan, koliko si u interakciji s drugima, u čemu se manefistira tvoja usamljenost i sl?
Niko nije primoran na usamljenost, pa ipak mnogo je usamljenih ljudi. Ja nekako verujem da su tu gde su ne bas svojom voljom, vise nekako uticajem drustva u ovo vreme, a u ovo vreme ljudi su postali bubasvabe, neko ce da ih zgazi i nece da se osvrne, i u tom miljeu, ljudi izbegavaju druge ljude iz straha da ce im nauditi. Nije direktno, ali je indirektno.Ko bi se to trebao buniti protiv usamljenosti i kako točno? Nitko nije prisiljen na usamljenom, ljudi većinom ne žele biti usamljeni ali zapravo svojim postupcima zapravo pridonese usamljenosti.
Strah vodi u usamljenostNiko nije primoran na usamljenost, pa ipak mnogo je usamljenih ljudi. Ja nekako verujem da su tu gde su ne bas svojom voljom, vise nekako uticajem drustva u ovo vreme, a u ovo vreme ljudi su postali bubasvabe, neko ce da ih zgazi i nece da se osvrne, i u tom miljeu, ljudi izbegavaju druge ljude iz straha da ce im nauditi. Nije direktno, ali je indirektno.
Pobuna je metafora, poziv usamljenim da iskazu svoju pricu i da nadju nekako neki put kroz ovo neprijatno doba (trenutni zeitgeist)
time pobuna. Pobuna protiv straha.Strah vodi u usamljenost