Ples sa djavolom

A piece of me in your eyes
Reminds me of what's forgotten
I need to get closer to the fire
And feel my own reflection
A piece of me needs to die
A seed of the fatal kind
No roots to grow and thrive
Some things weren't meant to stay alive
Aborted while still in mind
You gave me a sword to pierce the lie
Serrated edge for the demon inside
A moment I'm torn between two tides
But all I need, I bear inside
Fear, is a self-destructing fire
That burns what's dead and dry
Tears clean the wound that's left behind
When a shadow is forced to enter light
You gave me a sword to pierce the lie
Serrated edge for the demon inside
A moment I'm torn between two tides
But all I need, I bear inside
Broken mirror beauty divides
Though it's an illusion
It can cut like a knife
Don't try to give me
What I think I desire
It's mine to find
You gave me a sword to pierce the lie
Serrated edge for the demon inside
A moment I'm torn between two tides
But all I need, I bear inside
 
Uspavajte se gde ste zateceni
Po svetu dobri, gorki , zaneseni
Vi ruke po travi , vi usta u seni,
Vi zakrvavljeni i vi zaljubljeni.

Zarastite u plav san kameni
Vi živi, vi sutra ubijeni
Vi crne vode u belicastoj peni
I mostovi nad prazno izvijeni.

Zaustavi se biljko ,
I ne veni
Uspavajte se , k'o kamen , neveni
Uspavajte se tužni, umoreni.

Poslednja ptico,
Mom liku se okreni
Izgovori tiho ovo ime
I onda se u vazduhu skameni.


Stevan Raičković
 
IMG_0333.jpeg
 
Klonim se ljudi koji misle da je drskost
hrabrost, a nežnost kukavičluk.
A klonim se i onih koji misle da je brbljanje
mudrost, a ćutanje neznanje.


Oni vele meni: Ako vidiš roba kako spava, ne
budi ga, jer možda sanja o slobodi.
Ja velim njima: Ako vidite roba kako spava, probudite ga i objasnite mu slobodu.


Halil Džubran
 
2.


A onda, već jednom ozbiljno
razmisli šta znači i umreti
i gde to nestaje čovek.

Šta ga to zauvek ište.

Nemoj ići na groblja.
Ništa nećeš razumeti.
Groblja su najcrnji vašar
i tužno pozorište.

Igrajući se nemira
i svojih bezobličja,
zar nemaš ponekad potrebu
da malo krišom zađeš
u nove slojeve razuma?
U susedne budućnosti?

Objasniću ti to nekada
ako me tamo nađeš.

Znaš šta ću ti učiniti:
pokvariću ti igračku
koja se zove bol,
ako se budes odvažio.

Ne lažem te.
Ja izmišljam
ono što mora postojati,
samo ga nisi jos otkrio,
jer ga nisi ni tražio.

Upamti: stvarnost je stvarnija
ako joj dodaš nestvarnog.

Prepoznaćeš me po ćutanju.
Večni ne razgovaraju.

Da bi nadmudrio mudrost,
odneguj veštinu slušanja.

Veliki odgovori
sami sebe otvaraju.

Posle bezbroj rođenja
i nekih sitničavih smrti,
kad jednom budeš shvatio
da sve to što si disao

ne znači jedan život,

stvarno naiđi do mene
da te dotaknem svetlošću
i pretvorim u misao.

I najdalja budućnost
ima svoju budućnost,
koja u sebi čuje
svoje budućnosti glas.

I nema praznih svetova.

To, čega nismo svesni,
nije nepostojanje,
već postojanje bez nas.
 

U zamrlom letu, neka sve noći nestanu.
Zaborav je otrovan lek.
Baš ono šta mi treba,
Da ne odem.
Bar jedan razlog imam da potrajem,
Misionarsi i jalov.
Znam,
Preuzeću tuđe bolove,
Tugama ću se obaviti
I nasmešiti sebi.
Toliko dugujem duši koju su greškom sahranili.
 

Back
Top