Naravno da se identitet naroda tokom vjekova formirao i pri tom mjenjao. Evo primjera - mnogi etnički Vlasi iz XIII vijeka, tokom XIV i XV vijeka postaju Srbi (ako su pravoslavne vjere). Istina kod njih će još dugo biti prisutna dvojna svijest da su i Srbi i Vlasi - čak će ti pojmovi vremenom u pojedinim krajevima postati sinonimi. Bogumil Hrabak čak dovodi u vezu ijekavizaciju srpskog jezika na prostoru Hercegovine sa uticajem romanskog govora i kaže da je ijekavica prisutna tamo đe su veliku ulogu igrali upravo Vlasi. E sad mi ti reci koji je "izvorni identitet" nekom današnjem Srbinu ili Crnogorcu kome je predak bio etnički Vlah (a on to čak možda i ne zna)?
Narodonosni identitet pravoslavaca u Crnoj Gori se od XVIII vijeka (pa i ranije) formira kao srpski identitet, ali se od tada sa formiranjem srpskog narodonosnog identiteta formira paralelno i crnogorski narodonosni identitet, čiji je jak uzročnik postojanje sopstvene slobodne države. Nema potrebe da nabrajam u koliko slučajeva Petrovići pominju termin "crnogorski narod" i šta pojedini od njih podrazumjevaju pod tim. Ali smatraju da je taj narod dio šireg slavjano-serpskog (srpskog) naroda. Ne možemo taj "uži identitet" u Crnoj Gori porediti sa sličnim identitetima u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji itd, jer te oblasti za razliku od Crne Gore nisu bile slobodne nacionalne države, već su bile pokrajine tuđih država.
Ti tvrdiš da se u komunizmu ljudi nisu mogli slobodno izjašnjavati o svojoj nacionalnosti - sa ovim bi se djelimično složio. Ali ipak bilo je ljudi i tada, koji su imali mogućnost da se nacionalno izjasne kao Srbi, što je mali broj i koristio. Za razliku od Kraljevine SHS (Jugoslavije), kada nije bilo dozvoljeno nekome da se izjasni kao nacionalni Crnogorac - na popisu je popisivana samo vjeroispovjest, a državna je politika najprije bila da u Kraljevini živi jedan troplemeni narod. Crnogorcem se niko nije mogao izjasniti, iako je bilo ljudi u tom periodu koji su se osjećali kao nacionalni Crnogorci, a ne kao nacionalni Srbi.
Moj đed i prađed su se osjećali kao nacionalni Srbi do WWII. U toku WWII i poslije njega oni su se prvi put pitani da kažu šta su po nacionalnosti (niko im nije propisivao šta su) i tada su se oni svojevoljno i svim srcem izjasnili da su Crnogorci po nacionalnosti (bili su u partizanima). Porodice onih koji su bili pripadnici četničkog pokreta najvjerovatnije se nisu baš s oduševljenjem, kao moji preci, izjasnili da su Crnogorci, već je to bilo vjerovatno i zbog straha. Ja sam danas nacionalni Crnogorac i naravno nisam Srbin. Baš kao što neki današnji Ukrajinac nije Malorus, ili neki današnji Amerikanac danas nije Englez. U periodu formiranja nacija dvojna svijest nije bila nešto neobično, ali danas je to anahronizam - zamisli da danas neko kaže za sebe da je Ukrajinac i Rus istovremeno ili da je Francuz i Englez - pa smijali bi mu se ljudi.
Srpski jezik uopšte nije izbačen iz današnjeg Ustava Crne Gore, već se upravo nalazi u tom Ustavu - on je jedan od jezika u službenoj upotrebi. Prije 1992. godine slušbeni jezik u Crnoj Gori nije bio srpski, već se zvao srpsko-hrvatski, a u doba Kraljevine SHS srpsko-hrvatsko-slovanački. Za vrijeme kraljevine i knjaževine Crne Gore službeni jezik se zvao srpski jezik. Ali taj tadašnji srpski jezik je bio poprilično različit od srpskog jezika u drugim tadašnjim srpskim krajevima - on je upravo sadržao jotovane riječi đevojka, ćerati kao ispravne, pa njih je i Njegoš koristio u svojim djelima - a vi se danas bunite protiv njih, iako ih u običnom životu koristite. Koliko ja vidim vlast i opozicija su postigli dogovor oko naziva predmeta u školama i taj predmet sadrži između ostalog i ime srpski jezik. A u Nikšiću na Filozofskom fakultetu postoji katedra za srpski jezik i književnost. Televizije i novine na srpskom jeziku su prisutne u Crnoj Gori. I još da te ispravim - srpski jezik nije u Crnoj Gori većinski jezik, već manjinski - njega ne doživljava kao svoj maternji jezik većina stanovnika Crne Gore (preko 50% stanovnika).
Vlasi su posebna priča i o njima postoje teme na forumu, tako da ne bih da širim tu priču. U svakom slučaju, razlilčite vlaške skupine su učestvovale u genezi svih balkanskih naroda, pa nisu ni Srbi izuzetak. No, Vlasi jesu izuzetak na Balkanu, po mnogo čemu.
Ne čitaš pažljivo ili ne interpretiraš dobro ono što pišem.Vidim da si izostavio moju poentu, a to je da ja govorim o Srbima u Crnoj Gori, kao o zaokruženom nacionalnom identitetu, čak i u savremenom smislu, u XIX i XX veku. Tema nije etnogeneza Srba. Crnogorski identitet je uvek bio deo srpskog nacionalnog identiteta.
Popisa je bilo i pre Kraljevine. To da je za vreme Kraljevine, bilo ljudi koji su se osećali u nacionalnom smislu kao Crnogorci, verovatno zasnivaš na pretpostavci, a ako nije tako, iznesi neki dokaz.
Malorusi ne postoje danas, a Ukrajinci su samo sinonim za to ime. Amerikanci nisu ni bili Englezi, i nisu dobar primer za ovakve usporedbe. Znamo kako je nastajala američka nacija i to je specifičan slučaj. Ni danas, ni juče Rus i Ukrajinac nisu bili isto, ali potiču od istog naroda, i nije isto, pa samim tim nije dobro poređenje sa Srbima-Crnogorcima. A sam termin "Ukrajinac" je ušao u službenu upotrebu u XX veku.
Da li su tvoji đedovi baš tako reagovali, nisam siguran, ali hajde da prihvatimo to što kažeš. U svakom slučaju, rekao si ključnu stvar, a to je da su bili Srbi. Ne da im je neko branio da budu nešto drugo, pa i Crnogorci, već da su se osećali kao Srbi, što je normalno, jer to i jesu bili. Uz to si i potvrdio kada su nastali Crnogorci u nacionalnom smislu.
Ti danas možeš da budeš šta hoćeš i to je tvoje pravo. Ne moraš da budeš Srbin, ali tvoje poreklo je srpsko, što možemo da vidimo iz priloženog, te možemo da kažemo da su Crnogorci srpski narod/narod srpskog porekla i kada bi svi to lepo priznali, kao činjenicu, onda ne bi bilo prostora za besmislene diskusije. Ja sam tako završio jednu diskusiju s mojim drugom iz Cetinja, koji je dovoljno samosvestan, realan i pošten, pa je to i rekao: "Od kada sam se rodio (a to je pre 30 godina), mene su učili da sam Crnogorac i tako se moja svest formirala. Nisam se osećao, niti se osećam kao Srbin, ali znam da je moje poreklo srpsko i da smo na Cetinje došli s Kosova." (A Cetinje je ionako većinski "pokosovski zbeg" starosrpskog življa). Ja to poštujem i mi možemo da diskutujemo o raznim temama, ali o tome nemamo šta da diskutujemo više. Mada mu je ostalo u svesti, kao i njegovim precima, pa kad govori o ljudima iz Srbije, on nikad ne kaže "Srbi", već "Srbijanci", što u odnosu na ono "Crnogorci" ima drugačiju konotaciju i pokazuje drugačiju svest o razlici između regionalnih, pa i državnih imena (Crnogorci, Srbijanci) i nacionalnog imena Srba, kojem izvorno pripadaju i jedni i drugi.
Opet nisi čitao pažljivo i pogrešno interpretiraš, ali zaista ne mogu sve da ponavljam. Samo ću da iskopiram ono što sam napisao:
...srpski jezik, koji je od statusa zvaničnog, tradicionalnog viševekovnog jezika, sveden na nivo službene upotrebe i izbačen na najbezobzirniji način iz Ustava kao takav.
Ako ti nešto nije jasno, možeš da pitaš, ja dalje nemam šta da objašnjavam po tom pitanju, već sam objasnio.
Ako je srpski manjinski, šta su onda drugi jezici?! Ako postoji manjina, onda mora da postoji i većina, makar i relativna. To sigurno znaš.
Ali ako ćem obaš tako precizno, onda srpski jezik jeste relativno većinski, kao što je Slaven napisao. A samim tim jeste i većinski, jer i relativna većina je većina. U svakom slučaju, mislim da me odlično razumeš. Sem toga, ne može se gledati cela Crna Gora kada je u pitanju srpski jezik, jer on nije relevantan kad su u pitanju Albanci (jer im nikad nije bio maternji, pa ga ne mogu ni doživljavati tako), pa i Bošnjacii Hrvati, već samo, ili, pre svega srpsko-crnogorski deo stanovništva Crne Gore, kojima je bio ili jeste maternji jezik. Takođe, status srpskog jezika u Crnoj Gori je bio drugačiji od ostalih jezika. Činjenica je da i danas, najveći broj građana Crne Gore govori srpskim jezikom (kao maternjim).
U modernoj srpskoj istoriografiji je koliko vidim ustaljena tvrdnja da je dominantni nacionalni element bio bugarski...
Ne znam, zaista. Nisam razmišljao o tome i ne znam da li je tvoj utisak ili je zaista tako. Ali mislim da možemo sa sigurnošću da kažemo da je dominantan narodnosni element slovenski (južnoslovenski).
po Cvijicu vecina nije imala nikakvu nacionalnu svest, dok je prostor skopske Crne Gore imao srpsku nacionalnu svest, Kumanavo itd, onda okolina Prilepa je bila poznata kao izrazito srpski nastrojen, Tetovo i jos neki delovi sadasnje BJRM, dok je istok zemlje bio bugarski opredeljen, pa sve de Velesa koji je bio "prestonica" bugarasa u unutrasnjosti, ako ne racunamo i nekoliko srpskih enklava okolo. Takodje treba reci da se dosta zaboravlja na Cincare koji cine pozamasan deo sadasnjih Makedonaca i zasigruno da ima cak i vise stotina hiljada kripto-vlaha.
Na prosotru skopske Crne Gore, u oblasti Kumanova, Ovčeg Polja, Prilepa, pa i Skoplja, i danas je najveća koncentracija srpskog naroda u Makedoniji. Cincari (Makedon-Armani) su sigurno bili značajan deo stanovništva današnje Makedonije u prošlosti, a i danas su priznati kao etnička manjina.