Pleme Kuči

  • Začetnik teme Začetnik teme Kuber
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
...Recite austrijskom poslaniku da kaze njegovom caru, kad bi ga Bog na dobro obrnuo, pa da SJEDINI SRPSTVO: BOSNU I HERCEGOVINU, CRNU GORU, SRBIJU I STARU SRBIJU , pa da je to SRPSKA KRALJEVINA, a SRBI ce znat kako ce biti blagodarni svojemu izbavitelju - bismo mu svakojako dobro zeljeli, vise, ako se moze, no sto mu zla sada zelimo. Ja, Boza ti vjera, radiji bi mu bio ta ma konjusar, no ovako knjaz ili sto vise; s jednom rijeci: ako bi da obeca postenu rijec... da ce caru njegovu kao SRPSKOGA NARODA PRIJATELJ govoriti, sretite ga lijepo, a ako ne scedne nista drugo do samo moju prestonicu, opet vi kazem: udarite mu tojage. Caru i poslaniku to neka je odgovor..."
Marko Miljanov
 
Koji ima vjeru u Turcina."
O napadu KUCA i PIPERA na Turke i Latine, na Kocama, pjesma kaze da je Ula Latinin uputio podrugljive rijeci Kucima i Piperima:
"... Na koje se SRBI naljutise,


Pa debele ptice dovatise,


S njima svoje prsi zaklonise,


Koje meci turski ne probise,


Pa na kulu SRBI jurisase


Zazdise ju sa cetiri strane,


Tu izgore Ula Latinine


I stotina sa Skadra Turaka..."
 
U pjesmi o vojevanju KUCA, MORACANA, ROVCANA i VASOJEVICA u Bihoru, iznosi se da je kucki vojvoda Radonja pozvao u pohode na Turke vojvodu Bojovica, iz Vasojevica, popa Radovica iz Morace i vojvodu Vuksana iz Rovaca. O pohodu BRDJANA u pjesmise veli:
"Prijedjose visoke planine,


U Djurdjeve dodjose Stupove,


Kod bijele pocinuse crkve,


SRPSKU VOJSKU na sakup nadjose,


Medju njima TRI SRPSKE VOJVODE,


Kada dodje vojvoda Radonja,


I kaza im sta je naumio,


I da oce udarit na Turke,


Sva se SRPSKA oveseli VOJSKA.


Vojskovodje vojske razredise,


I Turcima na Bior udarise,


Robe, pale i sijeku glave,


Mnoge jade SRPSKE OSVETISE..."
 
U pjesmi o ratovanju BRDJANA i CRNOGORACA protiv skadarskog vezira kaze se:


"Tu je bilo jos SRPSKI'H JUNAKA,

Od BRDJANA i CRNOGORACA,


S Turcima se biju po livadi,


Dognase ih do vode Ribnice..."

U pjesmi jedan kucki ratnik kaze:

"Bog ubio onog SRBINA,
 
...Samo da vi jos jednu rijec pravo recem, i kazem jednu ranu koju ponesoh u srce i dusu s ovoga svijeta na oni, a to je sto Kuci i Bratonozici nemase dijela od dobiti, koju SRBI Turcima dobise, do samo sto pravi dio junackoga postenja na Turke dobise, a drugo nista. Sad ako ne umrem, s Bogom te do vidjenja i cujanja, a ako li umrem s Bogom te zanavijek. Kao KUC mrem prilicno srecan, a kao SRBIN nesrecan i nezadovoljan."
Marko Miljanov pise da "treba ne propustiti ono sto se moze stignut jer moze doj vrijeme da se ne moze ono sto se prijed moglo, ni ovo sto se bi i sad moglo u prvu priliku koja bi se pokazala. Ali to ce, ako Bog da, znat oni SRBI koji se za to bidnu rodili da znaju bez sta i SRPSKO PLEME ne moze zivot i cast popravit! Tijema ce se samo kazati, ja da ne govorim, ka sto nijesam o(d) sta moze SRBINU stete bit..."
 
Koji je ovo izvor ??Ma i Stefan Nemanja je vlah
Ovde je jasno da se radi o stalezu ,a ne o etnickom vlasima .
Onda su srednjevekovni Bosnjani vlasi ,svi do jendog .
Nema Srbina koji se u jednom preriodu ,ili makar jednom izvoru ne pominje kao vlah ,a izvori su uglavnom Hrvatski ili nekih muja .Pa vi sad razmislite dali su oni v;asi
Druze slobodno uzmi pa procitaj pa ces videti, izvor je dubrovacka arhivska knjiga iz 15. veka a podatak o Borojevicu je izdala D.Kovacevic-Kojic u radu Obaveze na vjernost dvojice katunara Vojvodi Sandalju Hranicu. A da je to ''jasno'' da je stalez objasni pokojnom Simi Cirkovicu i citavoj srpskoj i evropskoj istorijskoj nauci koja JASNO smatra da taj stalez ima JASNO etnicko poreklo sto mu i ime JASNO govori, jer da se stvori generalizacija tipa stocar=Vlah prvo je morao postojati veliki broj Vlaha koji su bili stocari pa da po njima to postane sinonim za stocara. Druga je stvar upotreba tog imena pocev od 16. veka za Srbe u okviru Osmanskog carstva kad je zaista Vlah postao sinonim za Srbina i obrnuto usled pre svega stupanja Srba u redove Vlaha zbog polvastica koje su Vlasi uzivali. Pre toga nikad neces naci upotrebu Vlaha za sinonim za Srbina, oni se vrlo jasno odvajaju i u samim srpskim dokumentima, tako se u povelji Stefana Nemanjica Dubrovniku Dubrovcani nazivaju Vlasi zbog svog romanskog porekla dok se Stefanovi podanici zovu prirodno Srbi, tako i u dve povelje Mateja Ninoslava gde su Vlasi Dubrovcani a Srbi su stanovnici Bosne, znaci u tim poveljama Vlah ne znaci ni stocar ni pravoslavc jer Dubrovcani nisu ni stocari ni pravoslavci vec trgovci i katolici a sa vlasima imaju samo zajednicko romansko poreklo. Pa da ne spominjme opet srpske povelje npr za manastir Vranjinu gde se jedan uz drugog navode Srbin, Vlah, Arbanas i Latin kao stanovnici okline Vranjine u Zeti, ili pak povelju za manastir sv. Djordja kod Skoplja gde se opet uz Srbe, Bugare, Grke, Latine navode i Vlasi kao oni koji mogu slobodno da dolaze na panadjur, pa onda banjska povelja koja citavo zavisno stanovnistvo manastira deli na Srbe i Vlahe, i tako dalje i tako dalje. Dakle vrlo je jasno da Vlah u srednjem veku ( naglasavam srednjem ) ima odredjeno etnicko znacenje i da nije identican sa Srbinom ( ili bilo kojim drugim narodom ) vec da mu se cesto jasno suprotstavlja. NPR u zakonu za cetinske Vlahe iz 1436. cini mi se, jedan pored drugog se navode Hrvati, Srbi i Vlasi kao tri posebna grupe stanovnistva. Pa na kraju ne treba zaboraviti ni istarske Vlahe koji su doseljeni u 15. veku upravo sa Cetine i dana danas govore romanskim jezikom. Dakle druze, tvoje negiranje Vlaha kao posebne etnicke grupe na srednjovekovnom Balkanu nema osnova. U novom veku je vec druga prica, vlah u 16. veku ima potpuno drugo znacenje i uglavnom je identicno sa Srbin, ali uglavnom usled konacnog stapanja srba i Vlaha u jednu etnicku grupu.
 
Poslednja izmena:
Slažem se da je stanovništvo cijele ex Jugoslavije jedan jako miješano stanovništvo. Ipak je pretenciozna tvrdnja da prostor stare Crne Gore čini 90% useljenika, i to baš iz krajeva koji u srednjem vijeku nisu pripadali državi Duklji. Ta naučna istraživanja su ipak iz prošlog vijeka - dođe istraživač kod određene porodice i pita ih odakle su - a ovi odmah kao iz topa kažu da su sa Kosova od nekoga junaka - i onda to istraživač zapiše i tako formiramo istoriju :-) Neozbiljno.
Ne negiram da je u useljavanja u staru Crnu Goru bilo - to je nesporno, u arhivima imamo dokaze. Ali najviše useljenika je bilo upravo iz Zetske ravnice i Hercegovine. A kad vidimo ko je to dolazio iz Hercegovine - vidimo da su to mahom posrbljeni Vlasi, od kojih vode porijeklo i sami Petrovići (iz Drobnjaka). Ivan Borojev koji je navodno prvi naselio cetinjsko polje u XV vijeku je iz stare Sribije, sa Zlatibora - posrbljeni Vlah. Od njih potiče i Vlaška crklva na Cetinju. Jednostavno je stanovništvo kompletnog prostora današnje Crne Gore (kao i ex-yu) miješavina - ali se ne može prihvatiti da je slovensko stanovništvo nekadašnje dukljanske države prosto nestalo - pa ni predslovensko stanovništvo u Crnoj Gori nije bilo nestalo, a kamo li da je to slovensko stanovništvo iz dukljanskog perioda iščezlo.

Casino Royal, pa ja vidim da se ti prvo protiviš, ali ipak slažeš - pišeš Zetske ravnice i Hercegovine. Pa upravo sam i Hercegovinu spomenuo kao vjerovatno većinski useljenički činilac u Crnoj Gori, a možda i sveukupno kada dodamo starince i cjelokupno većinski.
Trebalo bi naglasiti da su ipak neuporedivo značajnije migracije iz Hercegovine, od onih iz zetske ravnice.

Casino Royal, nije neobično ako 'puf' nestane tako jedna slovenska skupina - šta je sa stanovništvom sjeveroistočne Srbije? Njega nema ni traga, a kao da je u vazduh nestalo, a znamo da to nije bila čitava vlaška teritorija, već da su tu živjeli i Južni Sloveni.

Što se tiče toga, naravno da ipak nije cijeli narod negdašnje Duklje prosto ispario :lol: ali poenta je da je tu bilo toliko miješanja da se ne može anahrono i protuistorijski sada govoriti o nekom 'etno-kompaktumu' na prostoru negdašnje dukljanske države koji bi se u svojoj etničkoj formi održao do današnjeg dana. Dakle tako nečeg jednostavno nema; ja znam da mnogi vjeruju da ima, ali to je jednostavno čisti mit.

P. S. Zar nisu Petrović-Njegoši iz Bosne?
 
Ehem , na jednom drugom mestu sam citirao ovaj rad: http://scindeks-clanci.nb.rs/data/pdf/0350-0802/2008/0350-08020857107K.pdf gde se kao Vlah odnosno Morlak pominje izvesni Obrad Borojević iz katuna Ugaraka ili Ugarčića iz okoline Ljubinja 1419. godine. Dakle neki Borojevići mogu imati veze sa Vlasima, isto kao sto neki drugi Borojevići ne moraju, zavisi od kog Boroja poticu. Sto se tice imena i prezimena ona su naravno velikim delom slovenska zato sto su Vlasi vremenom poslovenjeni tacnije posrbljeni, to je jedan sasvim prirodan proces. Zanimljivo je pogledati stavove Sime Cirkovica o Vlasima na Balkanu, za njega nema dileme da su Vlasi pre svega etnicka kategorija a tek posle socijalna, i da do konacnog stapanja Srba i posrbljenih Vlaha dolazi tek sa slomom srpske feudalne drzave koja je ovde dve grupe odrzavala razdvojene vestackim putem, tj. socijalnim klasama ( S.Ćirković, Vojnici, rabotnici, duhovnici, 177-178 ). Uostalom uopste ne vidm u cemu je problem da se prihvati da vlasi ili kako god se zvali potomci predsloveskog stanovnistva imaju nekog udela u stvaranju srpske nacije, ili bilo koje druge ustalom? zasto se nesto sto je 100% prihvaceno kao istorijska cinjenica jos pocetkom 20 veka i dosad nije nigde ozbiljno osporeno dovodi u pitanje samo na mestima poput ovog?

Ma niko to ne poriče; udio je naprotiv bio zaista ogroman.

Međutim, ono što je sporno jeste kada je došlo do asimilacije Vlaha u kojim krajevima. Znamo da su u Raškoj već do XII i XIII stoljeća Vlasi Srbi. No, da li je to slučaj i za oblasti Hercegovine i Zete? :think:
 
Druze slobodno uzmi pa procitaj pa ces videti, izvor je dubrovacka arhivska knjiga iz 15. veka a podatak o Borojevicu je izdala D.Kovacevic-Kojic u radu Obaveze na vjernost dvojice katunara Vojvodi Sandalju Hranicu. A da je to ''jasno'' da je stalez objasni pokojnom Simi Cirkovicu i citavoj srpskoj i evropskoj istorijskoj nauci koja JASNO smatra da taj stalez ima JASNO etnicko poreklo sto mu i ime JASNO govori, jer da se stvori generalizacija tipa stocar=Vlah prvo je morao postojati veliki broj Vlaha koji su bili stocari pa da po njima to postane sinonim za stocara. Druga je stvar upotreba tog imena pocev od 16. veka za Srbe u okviru Osmanskog carstva kad je zaista Vlah postao sinonim za Srbina i obrnuto usled pre svega stupanja Srba u redove Vlaha zbog polvastica koje su Vlasi uzivali. Pre toga nikad neces naci upotrebu Vlaha za sinonim za Srbina, oni se vrlo jasno odvajaju i u samim srpskim dokumentima, tako se u povelji Stefana Nemanjica Dubrovniku Dubrovcani nazivaju Vlasi zbog svog romanskog porekla dok se Stefanovi podanici zovu prirodno Srbi, tako i u dve povelje Mateja Ninoslava gde su Vlasi Dubrovcani a Srbi su stanovnici Bosne, znaci u tim poveljama Vlah ne znaci ni stocar ni pravoslavc jer Dubrovcani nisu ni stocari ni pravoslavci vec trgovci i katolici a sa vlasima imaju samo zajednicko romansko poreklo. Pa da ne spominjme opet srpske povelje npr za manastir Vranjinu gde se jedan uz drugog navode Srbin, Vlah, Arbanas i Latin kao stanovnici okline Vranjine u Zeti, ili pak povelju za manastir sv. Djordja kod Skoplja gde se opet uz Srbe, Bugare, Grke, Latine navode i Vlasi kao oni koji mogu slobodno da dolaze na panadjur, pa onda banjska povelja koja citavo zavisno stanovnistvo manastira deli na Srbe i Vlahe, i tako dalje i tako dalje. Dakle vrlo je jasno da Vlah u srednjem veku ( naglasavam srednjem ) ima odredjeno etnicko znacenje i da nije identican sa Srbinom ( ili bilo kojim drugim narodom ) vec da mu se cesto jasno suprotstavlja. NPR u zakonu za cetinske Vlahe iz 1436. cini mi se, jedan pored drugog se navode Hrvati, Srbi i Vlasi kao tri posebna grupe stanovnistva. Pa na kraju ne treba zaboraviti ni istarske Vlahe koji su doseljeni u 15. veku upravo sa Cetine i dana danas govore romanskim jezikom. Dakle druze, tvoje negiranje Vlaha kao posebne etnicke grupe na srednjovekovnom Balkanu nema osnova. U novom veku je vec druga prica, vlah u 16. veku ima potpuno drugo znacenje i uglavnom je identicno sa Srbin, ali uglavnom usled konacnog stapanja srba i Vlaha u jednu etnicku grupu.

Od kada ti pises na ijekavici :think:
U svakom slucaju , ja sam tebi naveo konkretan primer za Borojevice ,Bosanske i Raske velikase ,a ti meni sad objasni kako se oni uklapaju u vlahe po toj tvojoj teoriji ,kada su bili vlastela .15 vek je vec uveliko obelezen upadima Turaka i njihovim osvajanjima ,dakle jasno je da je termin vlah tada nesto drugo .To si sam rekao .Dakle ,dajte podatke koji pre toga Boskovice i Borojevice nazivaju etnickim vlasima ?Jendostavno nema ,jet to i nisu .
 
Ehem , na jednom drugom mestu sam citirao ovaj rad: http://scindeks-clanci.nb.rs/data/pdf/0350-0802/2008/0350-08020857107K.pdf gde se kao Vlah odnosno Morlak pominje izvesni Obrad Borojević iz katuna Ugaraka ili Ugarčića iz okoline Ljubinja 1419. godine. Dakle neki Borojevići mogu imati veze sa Vlasima, isto kao sto neki drugi Borojevići ne moraju, zavisi od kog Boroja poticu. Sto se tice imena i prezimena ona su naravno velikim delom slovenska zato sto su Vlasi vremenom poslovenjeni tacnije posrbljeni, to je jedan sasvim prirodan proces. Zanimljivo je pogledati stavove Sime Cirkovica o Vlasima na Balkanu, za njega nema dileme da su Vlasi pre svega etnicka kategorija a tek posle socijalna, i da do konacnog stapanja Srba i posrbljenih Vlaha dolazi tek sa slomom srpske feudalne drzave koja je ovde dve grupe odrzavala razdvojene vestackim putem, tj. socijalnim klasama ( S.Ćirković, Vojnici, rabotnici, duhovnici, 177-178 ). Uostalom uopste ne vidm u cemu je problem da se prihvati da vlasi ili kako god se zvali potomci predsloveskog stanovnistva imaju nekog udela u stvaranju srpske nacije, ili bilo koje druge ustalom? zasto se nesto sto je 100% prihvaceno kao istorijska cinjenica jos pocetkom 20 veka i dosad nije nigde ozbiljno osporeno dovodi u pitanje samo na mestima poput ovog?
Мислим да није проблем у томе јесу ли Власи учествовали у генези српског народа, што верујем да је општеприхваћено, него до кад опстају као посебна целина/скупина, и колики је њихов удео (по јединици времена :D). Лично верујем да Власи већином постају власи пре турске најезде. Да је другачије - не би још у 12. веку имали махом српска имена (повеља Стефана Немањића) и у 14. веку били третирани као друштвена класа - сточари, којима се законским одредбама покушава умањити/одржати удео у односу на земљорадничко становништво (Стефан Дечански: Србин да се не жени у влаха. Ако се ожени, да је води у меропхе). Такође, ту је и проблем од области до области.

Измена: Претече ме Славен
 
Мислим да није проблем у томе јесу ли Власи учествовали у генези српског народа, што верујем да је општеприхваћено, него до кад опстају као посебна целина/скупина, и колики је њихов удео (по јединици времена :D). Лично верујем да Власи већином постају власи пре турске најезде. Да је другачије - не би још у 12. веку имали махом српска имена (повеља Стефана Немањића) и у 14. веку били третирани као друштвена класа - сточари, којима се законским одредбама покушава умањити/одржати удео у односу на земљорадничко становништво (Стефан Дечански: Србин да се не жени у влаха. Ако се ожени, да је води у меропхе). Такође, ту је и проблем од области до области.

Измена: Претече ме Славен

Upravo tako .
 
Za ove ostale ,nadjite mi negde da se neko izjasnio kao vlah ,od srpske vlastele .Pa cemo prihvatiti da su zaista bili vlasi ,a ne Srbi .Ima li nekih izvora ,ili je zla SPC sve sakrila .:)

Izvod iz knjige: Risto Kovijanić, "Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek)", knjiga II, Titograd, 1974.

naslovnares24319vd.jpg


drobnjak3res2484wr.jpg


drobnjak4res2503xm.jpg


drobnjak5res2473bs.jpg


drobnjak6res2486uy.jpg
 
Casino Royal, pa ja vidim da se ti prvo protiviš, ali ipak slažeš - pišeš Zetske ravnice i Hercegovine. Pa upravo sam i Hercegovinu spomenuo kao vjerovatno većinski useljenički činilac u Crnoj Gori, a možda i sveukupno kada dodamo starince i cjelokupno većinski.
Trebalo bi naglasiti da su ipak neuporedivo značajnije migracije iz Hercegovine, od onih iz zetske ravnice.

Casino Royal, nije neobično ako 'puf' nestane tako jedna slovenska skupina - šta je sa stanovništvom sjeveroistočne Srbije? Njega nema ni traga, a kao da je u vazduh nestalo, a znamo da to nije bila čitava vlaška teritorija, već da su tu živjeli i Južni Sloveni.

Što se tiče toga, naravno da ipak nije cijeli narod negdašnje Duklje prosto ispario :lol: ali poenta je da je tu bilo toliko miješanja da se ne može anahrono i protuistorijski sada govoriti o nekom 'etno-kompaktumu' na prostoru negdašnje dukljanske države koji bi se u svojoj etničkoj formi održao do današnjeg dana. Dakle tako nečeg jednostavno nema; ja znam da mnogi vjeruju da ima, ali to je jednostavno čisti mit.

P. S. Zar nisu Petrović-Njegoši iz Bosne?

Dobro, mogu da se složim sa ovim što si rekao. Samo kažem da ne možemo baš svako predanje prihvatiti kao istinu - brojka od 90% useljenika u staru Crnu Goru može biti tačna, ali sastav stanovništva koji se uselio jeste sporan u starijim istraživanjima. Onaj podatak o useljenicima iz Hercegovine nije sporan - to je susjedna oblast staroj Crnoj Gori. Ali ko još bježi u stari Crnu Goru? Pa upravo Crnojevići koji povlače za sobom i dio stanovništva iz ravničarskih krahjeva - iz Zetsko-skadarske ravnice. Priče o useljenicima sa Kosova su uglavnom romantičarske prirode.

Po svojoj porodičnoj tradiciji Petrović-Njergoši su iz Bosne, ali je to vrlo upitno. Risto Kovijanić ih nalazi u Drobnjacima, mada ni on ne isključuje mogućnost da su tu došli iz Bosne. Međutim da budem iskren, ja mislim da je to mit. Našao sam u ilirskim grbovnicima grb nekih Petrovića - bosanske vlastele, koji je identičan kasnijem grbu Petrovića- Njegoša, baš kao i onaj grb Vukotića. Mislim da ti bosanski Petrovići i Vukotići blage veze nemaju sa Petrovićima i Vukotićima iz Crne Gore - vjerovatno su ovi saznali za te grbove, pa izmislili radiciju da su od nekih bosanskih feudalaca.
 
Mislim na Borojevice ili Boskovice ?Oovim prvima tesko da ces naci da su vlasi
Ako nadjes nesto sto je pre turaka i govori o jednima ili drugima kao vlasima ,molim te postavi .

Izvod iz knjige: dr Đuro Batrićević i mr Cvetko Pavlović: "Vlasi u Crnoj Gori"


Najstariji spomenik

Vlaška crkva nalazi se u centralnom dijelu Cetinja sa spomenikom lovćenska vila i Vojnim stanom, koji su u njenoj neposrednoj blizini, čini značajan segment istorijskog jezgra grada.
Vlaška crkva je podignuta polovinom 15. vijeka, kao usamljeni objekat u tadašnjem Lovćenskom docu, kuda je proticala rijeka Cetinja, po kojoj je nekadašnji Lovćenski Dolac dobio ime Cetinje.
Pitanjem nastanka ovog sakraog objekta bavili su se: Jovan Erdeljanović, Andrija Jovićević, Lazar Popović, Jovan Rašo Ivanišević, Pavle Rovinski, Mihailo Gazivoda , Ilija Zorić, Nikolaj Dorjamedov, Đoko Popović, Dušan Martinović, Ljubomir Kapisoda, Ljubomir Nenadović i Vladimir Leković.
Dr Jovan Erdeljanović kao najstariji dokumenat o vlaškoj crkvi navodi povelju Ivana Crnojevića, cetinjskom manastiru.
U povelji pored ostalog piše: "... i niže Vlaške crkve" i ..."mimo Vlašku crkvu".
Crkva je danas poznata pod imenom "Vlaška crkva". Ona je prvobitno bila opletena prućem i oblijepljena blatom, a bila je sagrađena od "plota" i "kočeva".
Vlaška crkva je tri puta prepravljana: prvo kao suvomeđa, zatim od "klačnog zida", da bi najzad 1864., dobila svoj današnji izgled. O tome svjedoči i natpis utisnut iznad crkvenih vrata, koji glasi:
"Hram ovi Roždestva presvete Bogorodice sagradiše Donjokrajci prvi put 1450. godine, poslije prepraviše ga tri puta, posljednji put podigoše ga 1864. godine".
Erdeljanović kaže da o postanku Vlaške crkve "ima narodno predanje koje sam ja slušao na više mjesta u cetinjskom plemenu, a najtačnije od bratstava Ivanovića i Ivaniševića u Donjem Kraju. Zatim u plemenu Bjelica u selu Tomići".
To predanje gotovo u cjelosti očuvano je i kod bratstva Šaban, koje ima zajedničke pretke sa pomenutim donjokrajskim bratstvima.
Po predanju predak donjokrajskih bratstava, Ivanovića i Ivaniševića, bio je Ivan Borojević koji "uteče sa svoja četiri sina, iz Starog Vlaha sa Zlatibora u Zetu, i dođe na Cetinje".
Erdeljanović dalje kaže:
"Poslije nekoliko godina, pred smrt, Ivan preporuči sinovima da se ne pomijeraju dalje, nego da se tu zadrže, da ga sahrane kod crkve na Obodu, kod Rijeke Crnojevića, ili da mu, tu gdje su se naselili, podignu crkvicu".
Kad im je otac umro, sinovi se dogovore da ga sahrane na najvišoj gomili u blizini. Potom ogradiše pred gomilom crkvicu od plota i posvetiše je Maloj Gospođi jer su na taj dan stigli na Cetinje. Pored oca, kasnije, sahranili su i majku Jelicu.
"Na taj način, uz pomoć narodnog predanja, saznajemo da ona dva i dan-danas sačuvana nadgrobna spomenika u obliku sarkofaga ispred Vlaške crkve pripadaju Ivanu Borojeviću i njegovoj ženi Jelici". Erdeljanović dalje kaže:
"Potomci Ivana Borojevića, Ivaniševići i Ivanovići, nastavili su da sahranjuju svoje mrtve ispred vlaške crkve, tako da zaključujemo logički da su Ivanovići i Ivaniševići direktni potomci Starovlaha". Međutim jedno narodno predanje, koje postoji u bratstvu Delje iz Donjeg Kraja, kaže da su vlašku crkvu podigli Vlasi sa Starog Vlaha, po kome je crkva dobila ime i da je bratstvo Delje došlo u Donji Kraj prije Borojevića, odnosno da su se tu nastanili zajedno sa njihovim pretkom Stevanom Deljom, koji je bio Ivan-begov ratnik".

Dva stećka

Za dvije još i danas sačuvane velike grobnice u obliku sarkofaga, pred Vlaškom crkvom, predanje navodi da su to bili grobovi Ivana Borojevića i njegove žene Jelice.
Dva pomenuta stećka su bili povod da se pomenu i drugi stećci, kojih više nema. Naime prema legendi, sačuvani nadgrobni spomenici pripadali su Ivanu Borojeviću i njegovoj ženi Jelici.
Prema Erdeljanovićevoj zabilješci, dva sačuvana nadgrobna kamena bila su najprije okrenuta uzglavljem jedan prema drugom, pa su u "novije vrijeme" stavljeni naporedo.
Ljubomir Nenadović bio je prvi koji je zapisao da su pomenuti nadgrobni kamenovi pripadali istaknutom hajdučkom harambaši Baju Nikoliću Pivljaninu i njegovoj supruzi. Ostali komentatori su se različito odnosili prema dvjema verzijama o sačuvanim nadgrobnim kamenovima. Najveći dbio je onih istraživača koji su prihvatili gledište da su stećci obilježavali humke Ivana Borojevića i njegove žene Jelice.
Ova dva zanimljiva nadgrobna spomenika danas su postavljeni s lijeva i s desna, uz spoljnu gvozdenu kapiju. To su monolitni kamenovi, odnosno kameni blokovi u obliku paralopipeda. Na kamenom bloku koji stoji lijevo od ulaza urezan je reljef jahača na konju s kopljem u ruci. Reljef je utisnut u desnu bočnu stranu. Na gornjoj ravnoj površini je mač, takođe u reljefu. Nesumnjivo je da su oba kamena bila mnogo ranije na grobovima, prije Baja Pivljanina, koji je poginuo na Vrtijeljci kod Cetinja, 1685. godine.
Poznati istraživač, rodom iz Donjeg Kraja, Jova Ivanišević, pokušao je da nađe kompromisno rješenje pretpostavkom " da su u pomenuta dva groba najprije bili sahranjeni Ivan Borojević i njegova žena, a potom Bajo Pivljanin sa svojim barjaktarom Limom". Međutim ta Ivaniševićeva tvrdnja nema nikakvog naučnog utemeljenja,
"jer se pouzdani zna da se grob barjaktara Lima nalazi na planini Mali Javorak, kraj puta koji vodi od Nikšića prema Brezi i Pivi".
Erdeljanović u svojim radovima piše da su potomci Ivana Borojevića, Ivaniševići i Ivanovići, nastavili da sahranjuju svoje mrtve ispred Vlaške crkve, tako da zaključujemo logički da su Ivanovići i Ivaniševići potomci Starovlaha".
Crnogorski etnograf Andrija Jovićević, kao Erdeljanovićev bliski saradnik, u svojim radovima kaže da su "Vlasi imali sopstvenu crkvu u Cetinjskom Polju, a koja se i danas zove vlaška crkva" i da se tu na Cetinju i u njegovoj okolini nalazilo sjedište Vlaha.
Odavde su "Vlasi" krenuli sa svojim stadimana ispašu na "planini Lovćen i u Župi, u blizini Rijeke Crnojevića". Jovićević napominje da su Vlasi u ovom kraju živjeli u velikom broju i da sve dok su napasali svoja stada u ovim krajevima nije postojala druga naseobina osim one "vlaške".
Poznati naš etnolog Ljubomir Kapisoda, dao je detaljan opis Vlaške crkve na sljedeći način: "Vlaška crkva je jednobrodna kamena građevina sa oltarom i polukružnom apsidom na istoku i glavnim portalom na zapadu. Iznad lučnog portala nalazi se kamena ploča sa zapisom; iznad je jednostavna, osmokraka rozeta kružnog oblika, koju su klesali nepoznati majstori. Zapadna fasada se završava sa visokim zvonikom na preslicu, sa tri otvora. Na sjevernoj i južnoj fasadisu po dva prozora sa kamenim okovratnicima koji se lučno završavaju.
 
Izvod iz knjige: dr Đuro Batrićević i mr Cvetko Pavlović: "Vlasi u Crnoj Gori"


Najstariji spomenik

Vlaška crkva nalazi se u centralnom dijelu Cetinja sa spomenikom lovćenska vila i Vojnim stanom, koji su u njenoj neposrednoj blizini, čini značajan segment istorijskog jezgra grada.
Vlaška crkva je podignuta polovinom 15. vijeka, kao usamljeni objekat u tadašnjem Lovćenskom docu, kuda je proticala rijeka Cetinja, po kojoj je nekadašnji Lovćenski Dolac dobio ime Cetinje.
Pitanjem nastanka ovog sakraog objekta bavili su se: Jovan Erdeljanović, Andrija Jovićević, Lazar Popović, Jovan Rašo Ivanišević, Pavle Rovinski, Mihailo Gazivoda , Ilija Zorić, Nikolaj Dorjamedov, Đoko Popović, Dušan Martinović, Ljubomir Kapisoda, Ljubomir Nenadović i Vladimir Leković.
Dr Jovan Erdeljanović kao najstariji dokumenat o vlaškoj crkvi navodi povelju Ivana Crnojevića, cetinjskom manastiru.
U povelji pored ostalog piše: "... i niže Vlaške crkve" i ..."mimo Vlašku crkvu".
Crkva je danas poznata pod imenom "Vlaška crkva". Ona je prvobitno bila opletena prućem i oblijepljena blatom, a bila je sagrađena od "plota" i "kočeva".
Vlaška crkva je tri puta prepravljana: prvo kao suvomeđa, zatim od "klačnog zida", da bi najzad 1864., dobila svoj današnji izgled. O tome svjedoči i natpis utisnut iznad crkvenih vrata, koji glasi:
"Hram ovi Roždestva presvete Bogorodice sagradiše Donjokrajci prvi put 1450. godine, poslije prepraviše ga tri puta, posljednji put podigoše ga 1864. godine".
Erdeljanović kaže da o postanku Vlaške crkve "ima narodno predanje koje sam ja slušao na više mjesta u cetinjskom plemenu, a najtačnije od bratstava Ivanovića i Ivaniševića u Donjem Kraju. Zatim u plemenu Bjelica u selu Tomići".
To predanje gotovo u cjelosti očuvano je i kod bratstva Šaban, koje ima zajedničke pretke sa pomenutim donjokrajskim bratstvima.
Po predanju predak donjokrajskih bratstava, Ivanovića i Ivaniševića, bio je Ivan Borojević koji "uteče sa svoja četiri sina, iz Starog Vlaha sa Zlatibora u Zetu, i dođe na Cetinje".
Erdeljanović dalje kaže:
"Poslije nekoliko godina, pred smrt, Ivan preporuči sinovima da se ne pomijeraju dalje, nego da se tu zadrže, da ga sahrane kod crkve na Obodu, kod Rijeke Crnojevića, ili da mu, tu gdje su se naselili, podignu crkvicu".
Kad im je otac umro, sinovi se dogovore da ga sahrane na najvišoj gomili u blizini. Potom ogradiše pred gomilom crkvicu od plota i posvetiše je Maloj Gospođi jer su na taj dan stigli na Cetinje. Pored oca, kasnije, sahranili su i majku Jelicu.
"Na taj način, uz pomoć narodnog predanja, saznajemo da ona dva i dan-danas sačuvana nadgrobna spomenika u obliku sarkofaga ispred Vlaške crkve pripadaju Ivanu Borojeviću i njegovoj ženi Jelici". Erdeljanović dalje kaže:
"Potomci Ivana Borojevića, Ivaniševići i Ivanovići, nastavili su da sahranjuju svoje mrtve ispred vlaške crkve, tako da zaključujemo logički da su Ivanovići i Ivaniševići direktni potomci Starovlaha". Međutim jedno narodno predanje, koje postoji u bratstvu Delje iz Donjeg Kraja, kaže da su vlašku crkvu podigli Vlasi sa Starog Vlaha, po kome je crkva dobila ime i da je bratstvo Delje došlo u Donji Kraj prije Borojevića, odnosno da su se tu nastanili zajedno sa njihovim pretkom Stevanom Deljom, koji je bio Ivan-begov ratnik".

Dva stećka

Za dvije još i danas sačuvane velike grobnice u obliku sarkofaga, pred Vlaškom crkvom, predanje navodi da su to bili grobovi Ivana Borojevića i njegove žene Jelice.
Dva pomenuta stećka su bili povod da se pomenu i drugi stećci, kojih više nema. Naime prema legendi, sačuvani nadgrobni spomenici pripadali su Ivanu Borojeviću i njegovoj ženi Jelici.
Prema Erdeljanovićevoj zabilješci, dva sačuvana nadgrobna kamena bila su najprije okrenuta uzglavljem jedan prema drugom, pa su u "novije vrijeme" stavljeni naporedo.
Ljubomir Nenadović bio je prvi koji je zapisao da su pomenuti nadgrobni kamenovi pripadali istaknutom hajdučkom harambaši Baju Nikoliću Pivljaninu i njegovoj supruzi. Ostali komentatori su se različito odnosili prema dvjema verzijama o sačuvanim nadgrobnim kamenovima. Najveći dbio je onih istraživača koji su prihvatili gledište da su stećci obilježavali humke Ivana Borojevića i njegove žene Jelice.
Ova dva zanimljiva nadgrobna spomenika danas su postavljeni s lijeva i s desna, uz spoljnu gvozdenu kapiju. To su monolitni kamenovi, odnosno kameni blokovi u obliku paralopipeda. Na kamenom bloku koji stoji lijevo od ulaza urezan je reljef jahača na konju s kopljem u ruci. Reljef je utisnut u desnu bočnu stranu. Na gornjoj ravnoj površini je mač, takođe u reljefu. Nesumnjivo je da su oba kamena bila mnogo ranije na grobovima, prije Baja Pivljanina, koji je poginuo na Vrtijeljci kod Cetinja, 1685. godine.
Poznati istraživač, rodom iz Donjeg Kraja, Jova Ivanišević, pokušao je da nađe kompromisno rješenje pretpostavkom " da su u pomenuta dva groba najprije bili sahranjeni Ivan Borojević i njegova žena, a potom Bajo Pivljanin sa svojim barjaktarom Limom". Međutim ta Ivaniševićeva tvrdnja nema nikakvog naučnog utemeljenja,
"jer se pouzdani zna da se grob barjaktara Lima nalazi na planini Mali Javorak, kraj puta koji vodi od Nikšića prema Brezi i Pivi".
Erdeljanović u svojim radovima piše da su potomci Ivana Borojevića, Ivaniševići i Ivanovići, nastavili da sahranjuju svoje mrtve ispred Vlaške crkve, tako da zaključujemo logički da su Ivanovići i Ivaniševići potomci Starovlaha".
Crnogorski etnograf Andrija Jovićević, kao Erdeljanovićev bliski saradnik, u svojim radovima kaže da su "Vlasi imali sopstvenu crkvu u Cetinjskom Polju, a koja se i danas zove vlaška crkva" i da se tu na Cetinju i u njegovoj okolini nalazilo sjedište Vlaha.
Odavde su "Vlasi" krenuli sa svojim stadimana ispašu na "planini Lovćen i u Župi, u blizini Rijeke Crnojevića". Jovićević napominje da su Vlasi u ovom kraju živjeli u velikom broju i da sve dok su napasali svoja stada u ovim krajevima nije postojala druga naseobina osim one "vlaške".
Poznati naš etnolog Ljubomir Kapisoda, dao je detaljan opis Vlaške crkve na sljedeći način: "Vlaška crkva je jednobrodna kamena građevina sa oltarom i polukružnom apsidom na istoku i glavnim portalom na zapadu. Iznad lučnog portala nalazi se kamena ploča sa zapisom; iznad je jednostavna, osmokraka rozeta kružnog oblika, koju su klesali nepoznati majstori. Zapadna fasada se završava sa visokim zvonikom na preslicu, sa tri otvora. Na sjevernoj i južnoj fasadisu po dva prozora sa kamenim okovratnicima koji se lučno završavaju.

Zar se u toj Crkvi kasnije nisu molili i kopali svi velikasi sa Cetinja ?
Sve se svodi na pretpostavke .I na kraju ko je vlah Borojevic ili njegov sluga ??Citao sam veci deo ovoga sto si postavio ,naravno bez tumacenja Kapisode ,i jos nekih pretpostavki .Ali opet ,to je iz Turskog perioda .Taj Borojevic je bio staresina Nisa ,i jos nekih oblsti ,tesko da je bio vlah .Vlaska crkva moze da znaci i srpska ,a i moze da se odnosi na pravoslanu .Ako su oni bili vlasi ,onda su ovi sto su ovi Crnogorci sto su ih zvali vlasima bili Srbi ,logican zakljucak .
 
Mislim na Borojevice ili Boskovice ?Oovim prvima tesko da ces naci da su vlasi
Ako nadjes nesto sto je pre turaka i govori o jednima ili drugima kao vlasima ,molim te postavi .

Spomen Borojevića kao Vlaha prije dolaska Turaka - može ovo:

"Na samom kraju juna 1419. godine Nenko Krajsalić, nazvan Katunarom vlaha Burmaza, kao i Obrad Borojević iz katuna vlaha Ugaraka, obavezao se na vjernost i vazalnost vojvodi Sandalju Hraniću Kosači"

ANUBIH, Godišnjak, knjiga XXXVIII, Sarajevo, 2009 - Esad Kurtović, "Vlasi Nenkovići", str. 157.

http://mq.academia.edu/DanijelDzino/Papers/184655/_Dezidijati_Identitetski_konstrukt_izmedu_antickih_i_suvremenih_percepcija

A evo i još jednog članka:

http://scindeks-clanci.nb.rs/data/pdf/0350-0802/2008/0350-08020857107K.pdf#search="Vlasi"
 
Poslednja izmena:
Tačno je da su se Crnogorci za vrijeme Peterovića osjećali kao Srbi u nacionalnom smislu (ali i kao Crnogorci, istovremeno). Međutim već sam rekao da ne znači da je svim tim tadašnjim Crnogorcima-Srbima "izvorni identitet" bio srpski. Mnogi od njih potiču od naroda (plemena) Dukljana koje je opisao Porfirogenit u "Spisu o narodima" - za njih on ne kaže da su Srbi. Ti Dukljani će ući u sastav srednjovjekovnog srpskog naroda poslije 1186. godine kada Nemanja osvaja Duklju. Istina već od kraja X vijeka počeće sinteza Dukljana, sa Travunjanima, Zahumljanima i Srbima (koji svi potiču od nekrštenih Srba) u jedan narod, tada pod Dukljanskim vođstvom (država Vojislavljevića). U kasnom srednjem vijeku počeće u znatnoj mjeri i sinteza srednjovjekovnog srpskog naroda na prostoru današnje Crne Gore i sa tadašnjim Vlasima, i manjoj mjeri sa Arbanasima. Ipak, u kasnom srednjem vijeku taj narodonosni osjećaj je ipak bio vezan samo za vladajući sloj feudalaca. Istinsko formiranje narodne svijesti će otpočeti krajem XVII vijeka. Glavnu ulogu u tom procesu će imati crkva, kao jedina preostala institucija iz srednjeg vijeka. Tako će se pod Petrovićima-Njegošima formirati paralelno dvije svijesti uža - crnogorska i šira - srpska. Ova regionlna svijest ne bi imala značaj da Crna Gora nije bila država, a poznato je da su države vrlo jaki indukatori nacionalne svijesti. Međutim čak i prije postojanja države kod crnogorskih, brdskih i hercegovačkih plemena javio se kod njih čitav niz zajedničkih karateristika koji su ih odvajali na neki način od ostalog južnoslovenskog svijeta - pored jezika i vjere, svakako treba istaći poseban način života i skoro iste običaje. Njima su tad bili slični po običajima i načinu života jedino dalmatinski Morlaci. Sama činjenica što su u tom periodu postojala na tom prostoru plemena, odvaja ih od ostalih južnih Slovena. Naravno, ove činjenice su samo postavile osnovu za kasniji postanak crnogorske nacije - ovo nisu bili elementi koji će sigurno dovesti do njenog stvaranja. Njeno stvaranje će usloviti tek čitav niz kasnijih faktora.

Uglavnom se slažem. U svakom slučaju, drugi identitet osim srpskog nije poznat. Dukljani su Srbi, kao što si i rekao, kao i ostala plemena. I da Crna Gora nije bila država, ne znači da crnogorska svest ne bi imala značaja, jer verovatno bi, kao što ima i hercegovačka, recimo. Takođe, Slaven ti je objasnio o migracijama stanovništva. Recimo, Metohija će kasnije biti deo Crne Gore, i srpsko stanovništvo tamo je uglavnom bilo crnogorsko, najviše iz Vasojevića, a Stara Crna Gora je bila naseljena Srbima sa Kosova (to su ovi "najveći" Crnogorci danas, Cetinjani, zapravo starosrpsko stanovništvo).

Tačno je da Rusi i Ukrajinci potiču od naroda Rus'. Ali taj narod Rus' je sam bio sastavljen od raznih slovenskih plemena (i neslovenskih Varjaga). Današnji Ukrajinci su mahom potomci plemena Poljana (naravno i ostalih plemena), od kojih potiče i najveći broj današnjih Poljaka. Rusi su mahom potomci plemena Radmiča, Vjatiča, Kriviča i ostalih slovenskih i ugro-finskih plemena.

Slažem se sa tobom oko etničkog porijekla Austrijanaca (samo bih ja dodao i etničke Slovene), ali se ne slažem da su Austrijanci smatrani Njemcima samo za vrijeme Hitlera. Austrijanci-germani su smatrani dijelom njemčkog naroda i vjekovima prije Hitlera.

Amerikanci nisu u Ameriku došli kao Amerikanci, već su tamo formirani od pridošlih Evropljana. A neki od tih Evropljana su došli prvi (Britanci - Englezi, Irci i Škoti). Da se razumijemo - ti kad bi danas otišao u SAD i dobio njihovo državljnstvo, ti bi ostao Srbin, možda bi Srbin ostao i tvoj sin, ali tvoj unuk čisto sumnjam - on bi bio po nacionalnosti Amerikanac. Baš kao što je danas Amerikanac Rod Blagojević - nije on Srbin više. On je samo porijeklom Srbin.

A rekao sam ti za mog đeda i prađeda, pa ti vjerovao ili ne - ljudi su sami izabrali da su po nacionalnosti Crnogorci kada su ih pitali šta su poslije WWII. A evo i ja sam Crnogorac.

Narod Rus' je bio sastavljen od raznih plemena, kao i svi ostali narodi, to se podrazumeva. Ali i to smo razjasnili, Malorusi (Ukrajinci) ne potiču od Rusa, već od Starorusa (Rus'a). I Rusi i Ukrajinci su potomci Radimiča, Kriviča, Vjatiča, Drevljana i ostalih plemena, a Poljani su bili jedno od većih plemena. A ti Poljani od kojih su preci današnjih Poljaka su drugo pleme, zapadni Poljani, tako da ni to nije sasvim tačno. Drugo značajno pleme su Lehi, što je takođe još jedan istorijski naziv za Poljake, a bilo je još plemena. Naravno, bilo je upliva i neruskih, tj. neslovenskih plemena, kao i kod nas, kao što je i kod Austrijanaca, kao što si pomenuo, bilo upliva Slovena, verovatno i drugih. Austrijanci nisu smatrani vekovima pre Hitlera Nemcima, jer nemački narod kao takav nije ni postojao, već Germanima, što i jesu. Ali Bizmark je uradio za njih veliku stvar, iako "krvlju i mačem", zato i jesu najmoćnija nacija danas. Za razliku od nas koji smo se rajedinili gotovo do krajnosti, a mogli smo da imamo jedinstvenu i veliku jugoslovensku naciju, sastavljenu od različitih etničkih grupa koje su mnogo bliže nego germanske/nemačke. Da ne govorimo o jeziku.
 
Poslednja izmena:
Spomen Borojevića kao Vlaha prije dolaska Turaka - može ovo:

"Na samom kraju juna 1419. godine Nenko Krajsalić, nazvan Katunarom vlaha Burmaza, kao i Obrad Borojević iz katuna vlaha Ugaraka, obavezao se na vjernost i vazalnost vojvodi Sandalju Hraniću Kosači"

ANUBIH, Godišnjak, knjiga XXXVIII, Sarajevo, 2009 - Esad Kurtović, "Vlasi Nenkovići", str. 157.

http://mq.academia.edu/DanijelDzino/Papers/184655/_Dezidijati_Identitetski_konstrukt_izmedu_antickih_i_suvremenih_percepcija

Ima li neki srpski ili strani izvor ,al dobro.Ali opet ima obilje podataka koji svedoce da je to prezime tipicno za Srbe i Slovene .Imao Dabisu,Imamo jednog vlastelina od Vuka Brankovica isto Borojevica ,jasno se odnosi na Srbe .
Rodonacelnik svih Borojevica bi bio neki Pribil.

Prezime Borojevoić prvi put se pojavilo u čuvenim Dečanskim hrisovuljama (1330 - 1333.) dakle u Metohiji, selo Streoce u blizini Dečana. Te dokumente (Zlatne povelje) potvrdili su kralj Stefan Dečanski i njegov sin čuveni car Dušan. Naš rodonačelnik se zvao Pribil Borojević. Dobio je verovatno za vojne zasluge u vlasništvo malo selo Orašac i tako postao mali vlastelin u velikom carstvu cara Dušana. Odatle se sele u predeo današnje opštine Raška i u blizini manastira Gradac osnivaju svoje selo Borojeviće, koje i danas nosi to ime sa neznatnom izmeniom BOROVIĆE

Dakle ,vec tada se jasno vidi da je prezime sa ic ,a neko uporno pokusava da nametne vlasko poreklo sto pise Borojev?Dosta je mutno to sve ,makar se meni tako cini .
Teorija o starom vlahu kao prapostojbni nije tacna.
Da se radilo o vlasima u bilo kakvom etnickom smislu ,bas bi ser ovako odnosili prema njemu ,ako znamo povelje o vlasima cara Dusana.
Pojam vlah je jako sirok ,nemoguce je proceniti kada se radi o etnickim vlasima ,a kada o nekom drugom narodu (uglavno Srbima) .
Ako su vlasi posrbljeni ,onda su uzimali tipicna srpska imena i prezimena ,kao i ostali narodi ,dakle to bi moglo biti resenje zasto se negde neka p[rezimena spominju kao vlaska ,a ista ima dosta spske vlastele ,i tipicna su za Srbe .
 
Poslednja izmena:
Sima Ćirković:
The path of Serbian expansion toward its historical heart (Kosovo and
Metohija, the Novi Pazar region, and northern Macedonia) was blocked not only by the sultan’s rule but also by rival claims to Macedonia by Bulgaria and Greece, and by the local Albanian population in Kosovo. Everyone had historical claims to Macedonia: the Greeks according to ancient and Byzantine heritage from the eleventh and twelfth centuries, the Bulgarians according to Bulgarian rule in the ninth, tenth, and thirteenth centuries, the Serbs based on their rule in the fourteenth century, and the Turks as rulers in the last 500 years. No one considered the local population’s opinion; indeed, it would have been difficult to obtain a unanimous answer, since the towns’ populations consisted of Greeks, Turks, and Slavs. The Slavic people’s consciousness lay dormant, and they primarily maintained Bulgarian traditions, but in some areas there was an awareness of being Serb even before the rival Serbian–Bulgarian educational propaganda of the late nineteenth century.

"Bugarska tradicija", ali ne i bugarska svest. Sasvim je logično, zbog viševekovne vladavine Bugara nad tim prostorima. S druge strane, govori jasno o "srpskoj svesti" u nekim područjima. Bitna razlika. Međutim, ono što je važno naznačiti jeste da je bugarska nacija formirana na slovenskoj osnovi, a izvorni Bugari nisu bili Sloveni. Osvajali su prostore, pa samim tim i stanovništvo i gradili, pa i nametali bugarsku nacionalnu svest Slovenima koji nisu bili etnički Bugari. Tako i danas u Pirinskoj Makedoniji postoji jako gušenje makedonske nacionalne svesti, jer se Makedonci smatraju Bugarima, a bugarska država ne priznaje makedonsku naciju, već samo makedonsku državu, iako se nešto preko 5000 ljudi u Bugarskoj izjasnilo kao Makedonci. O bugaraškoj politici i bugarizaciji stanovništva Makedonije, pa i istočne/jugoistočne Srbije da ne govorim. Kad god im se ukazivala prilika, to su činili, tako i u poslednja dva svetska rata. Inače, stanovništvo zapadne Bugarske se u običajima, kulturološki, a i jezički razlikuje od ostatka Bugarske.

Po Aleksandru Beliću, to je prikazano ovako:
429px-Balkan_dialects_belic_1914.jpg

Dakle, "bugarska teritorija na kojoj se govori srpski"

"Jedan od kulturnih međaša opšteg tipa na relaciji zapad – istok mogla bi predstavljati zadruga, koja je (iako različito strukturisana) kao jedinstvena forma društvene organizacije postojala u čitavom srednjem i zapadnom delu Balkanskog poluostrva, do reke Iskar u Bugarskoj. Prisustvo porodičnih i seoskih slava (kao značajnog srpskog etničkog markera, pre svega na jugoistoku) takođe je, tradicionalno, vezano za navedenu oblast."
Dr Ivica Todorović
 
Poslednja izmena:
Malo pratim ovo pisanje o kontinuitetu Duklja-Zeta-CG i jedino ovo što piše Casino mi je logično i djelimično Slavan.

Nije mi logično, da je bilo baš toliko preseljavanja i miješanja.
Koliko ja znam i čujem od ljudi iz tih krajeva(Drobnjaci, Uskoci, Moračani, Rovčani, Vasojevići, Pivljani), oni što kažu da su došli, svi su došli ili iz Kuča, stare CG ili primorja (Novljani). Još nikad nijesam čuo, da je neko došao iz Bosne, Srbije... osim poneko sa Kosova.
I to mi je nekako i logično. Tu je narod od zuluma okupatora pobjegao iz ravnica i primorja u obližnja brda, koja su bila tu blizu da bi se privremeno sakrio i kad se pokaže zgodna prilika, da se može vratiti.

"Ko se nešće u lance vezati,
Ko na tuđu vjeru ne pohrli,
To se zbježa u ove planine
Da se bije i krv prolijeva,
Do istrage turske ili naše.
P.P.NJ."

Takođe mi nije logično, da je neko iz vani mogao ili htio doći baš u ove planine, đe su uslovi za život vrlo teški i surovi.
Ako bi bilo tako, onda bi za onih 500 godina osmanlija, u CG mogli dolaziti samo Turci a nikako da tamo dolaze u tu vatru i zulum neki ljudi iz okruženja.
Pa od tamo se samo bježalo pred tim primitivnim okupatorom a ne da je neko dolazio.

A ako bi te prostore ko naseljavao, onda bi to mogli biti samo Turci. A da je to tačno, onda bi u CG danas živjeli samo muslimani i potomci Turaka pa vidite da nije tako.

Zato ja mislim, da je vrlo pogrešno, nesmisleno i nelogično negirati taj kontinuitet. Ta je sigurno postojao i Dukljani=Zećani=Crnogorci su većinski stanovnici toga prostora u zadnjih 1000 godina.
Ja mislim, da toga miješanog stanovništva nikako ne može biti više od 10-20 posto. Svi ostali su starosjedioci tih prostora.

Takođe tvrdim, da nacionalna svijet pripadnosti tome narodu i prostoru postoji poodavno, čak nekoliko vjekova ali su razni okupatori nametali svoj uticaj i razbijali taj narod.
Svi okupatori i osvajači, koji su tu dolazili nepozvani su nastojali da ostave svoj trag.

Ostavili su ga tako, da se to vidi na današnjem crnogorskom narodu koji te rane mora još dugo liječiti da bi ozdravio i ojačao svoju nacionalnu svijet.

To ide postepeno, prvo sa suverenitetom države, pa onda jezika, crkve, kulture, istorije do ekonomske samostalnosti.
Ali neka ide polako, važno je da ide u tom pravcu.
 
Poslednja izmena:
Ima li neki srpski ili strani izvor ,al dobro.Ali opet ima obilje podataka koji svedoce da je to prezime tipicno za Srbe i Slovene .Imao Dabisu,Imamo jednog vlastelina od Vuka Brankovica isto Borojevica ,jasno se odnosi na Srbe .
Rodonacelnik svih Borojevica bi bio neki Pribil.

Prezime Borojevoić prvi put se pojavilo u čuvenim Dečanskim hrisovuljama (1330 - 1333.) dakle u Metohiji, selo Streoce u blizini Dečana. Te dokumente (Zlatne povelje) potvrdili su kralj Stefan Dečanski i njegov sin čuveni car Dušan. Naš rodonačelnik se zvao Pribil Borojević. Dobio je verovatno za vojne zasluge u vlasništvo malo selo Orašac i tako postao mali vlastelin u velikom carstvu cara Dušana. Odatle se sele u predeo današnje opštine Raška i u blizini manastira Gradac osnivaju svoje selo Borojeviće, koje i danas nosi to ime sa neznatnom izmeniom BOROVIĆE

Dakle ,vec tada se jasno vidi da je prezime sa ic ,a neko uporno pokusava da nametne vlasko poreklo sto pise Borojev?Dosta je mutno to sve ,makar se meni tako cini .
Teorija o starom vlahu kao prapostojbni nije tacna.
Da se radilo o vlasima u bilo kakvom etnickom smislu ,bas bi ser ovako odnosili prema njemu ,ako znamo povelje o vlasima cara Dusana.
Pojam vlah je jako sirok ,nemoguce je proceniti kada se radi o etnickim vlasima ,a kada o nekom drugom narodu (uglavno Srbima) .
Ako su vlasi posrbljeni ,onda su uzimali tipicna srpska imena i prezimena ,kao i ostali narodi ,dakle to bi moglo biti resenje zasto se negde neka p[rezimena spominju kao vlaska ,a ista ima dosta spske vlastele ,i tipicna su za Srbe .

Dodao sam ti gore još jedan tekst - sam izvor naravno nije sam Kurtović, on samo piše - pogledaj izvore u fusnoti njegovoga teksta. Što se tiče slovenskih imena (pa time i prezimena) mnogi naučnici su se tu prevarili ocjenjujući na osnovu njih etničku pripadnost. A evo šta kaže Bogumil Hrabak: "U prilogu o vlaškim skupinama na osnovu poslovne knjige Dživana Pripčinovića, mislim da sam uverljivo dokazao da su imena hercegovačkih vlaha 60-ih godina XV veka u ogromnoj većini bila slovenska i po obliku i po osnovi. Ali da ne uzmemo u obzir lična imena, jer je nesumnjivo pravoslavna crkva nametala slovenska imena, pa je iz tako nametnutih imena ponekad izvirivao romanski nastavak -ul." Znači u ovom dobu u Hercegovini je riječ o posrbljenim Vlasima, dok su oni iz Starog Vlaha posrbljeni još ranije. Valjda sam toponim Stari Vlah nešto govori?
 

Back
Top