Bajo Pivljanin
Domaćin
- Poruka
- 4.059
Е нашао си Његоша да цитираш како Црногорци нису Срби.
Нико није више викао на српство но Црногорци у 19. веку.
Нико није више викао на српство но Црногорци у 19. веку.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
To da Crnogorci smatraju Srbe za najbliže jeste tačno.
Možda je tu u pitanju i ista vjera ili vjerovatnije veliki broj Crnogoraca koji živi u Srbiji i te rodbinske veze ne žele prekinuti.
To da se veći % Crnogoraca izjasnio za Srbe poslije 1990 je najviše utjecalo odvajanje Kosova, tragedija Srba u Hrvatskoj i BIH i mnogi osjećaju potrebu da im nekako pomognu pa kažu i mi smo dio vas. To je ključni odgovor na sve to. U to sam siguran.
To da će se ta trend nastaviti ja ne vjerujem. Mislim da će biti obratno već kod sledeće generacije.
Jedino ako srbski narod bude na neki način ugrožen onda će i u CG biti više Srba u suprotnom neće.
Crnogorci su takvi da saosjećaju sa patnjama nekog ugroženog naroda.
Sjeti se kako smo pjevali kad su Palestinci najebali:
CG nema brata
Ka Jasera Arafata
Kad je Rusija bila ugrožena od Japana crnogorski dobrovoljci idu u pomoć Rusiji.
Slično je bilo i u Španiji.
Idu u pomoć Karadžorđu u I ustanku.
Kad se pročulo, da Tuđman ima rakete i vojsku na Prevlaci i na brdima oko CG, bio je masovan odaziv dobrovoljaca da se ide u odbranu. Sa Ćemovskog polja su ih pola vratili jer ih se prijavilo previše. Isto je bilo i u svim ostalim gradovima.
Prosto je bilo najveća sramota da se ne prijaviš i da ne ideš u odbranu CG, mada se kasnije pokazalo, da su to bile sve laži Miloševića i ratnih galamdžija.
Kad su tamo došli, nema ni raketa ni topova niti T od Tuđmana. Zatekli su samo starce i seljake po kućama koji nijesu mogli pobjeći.
itd...

I zato, nemojte nas još više raspolućivati jer mi nikome ne smetamo.
Pustite Crnogorce neka budu to što jesu-Crnogorci sa sve 3 vjere, isto kao i nekadašnji Kuči, pa im niko nikad ništa nije mogao i bili su neuništivi za svakog neprijatelja.
Moji su iz Crne Gore ,i to iz stare .
Imam rodoslov ,prilicno star i obilan ,i gle cuda svi su Srbi .
Imas pravo na svoje misljenje ,postujem .
Onda Njegosi nisu Crnogorci ,oni su iz Bosne ,mora da su neki Bosnjaci oli nesto slicno![]()
I ja poštujem tvoje mišljenje.
I ja imam dugačak rodoslov ali niđe ne piše kako se ko osjećao a vjerovatno ni kod tebe.
Tamo su samo imena i prezimena i ništa više. Taki su rodoslovi.
A Njegoši su se osjećali Crnogorcima ili tz.Srbin-Crnogorac iako su porijeklom od Zenice iz BIH.
Isto mislim i za Karađorđa;
Iako je od Đina Maraša, on se osjećao kao Srbin, kao i njegovi potomci, borio se za Srbiju i bio je srpski heroj. I to treba poštovati.
I ja poštujem tvoje mišljenje.
I ja imam dugačak rodoslov ali niđe ne piše kako se ko osjećao a vjerovatno ni kod tebe.
Tamo su samo imena i prezimena i ništa više. Taki su rodoslovi.
A Njegoši su se osjećali Crnogorcima ili tz.Srbin-Crnogorac iako su porijeklom od Zenice iz BIH.
Isto mislim i za Karađorđa;
Iako je od Đina Maraša, on se osjećao kao Srbin, kao i njegovi potomci, borio se za Srbiju i bio je srpski heroj. I to treba poštovati.
Koliko ja znam nema dokaza o tom Djinu Marasu .
Karadjordje je iz Vasojevica
Nije bolan.
Pobjegli su iz Klimenata, prvo u Vasojeviće pa u Srbiju.
Provjereno.
Klimenti su navodno u zacetku bili srpsko pleme.
Jok,
bili su mješavina Slovena hrišćana i Albanaca.
Pročitaj i ono kad se 300 dobrovoljaca iz Vasojevića otišlo da pomogle Karađorđa pa ih srpska vojska sve uhapsi, razoruža i većinu pobi i samo manji broj se vrati u Vasojeviće. Zato im kralj Nikola podiže na Cetinju spomenih i nazva ga spomenik srpske sramote, pa ga je kasnije Aleksandar srušio.
Pohod 300 Vasojevića u Srbiju je bio u maju 1861. godine, kada je Karađorđe odavno "pasa". Za spomenik si u pravu što se naziva tiče, samo nije ga porušio Aleksandar Karađorđević - uklonio ga je sam knjaz Nikola pred posjetu Aleksandra Obrenovića 1897. godine.![]()
Da u pravu si. Hvala što me popravi.
Malo sam pobrkao godine.

Nije bolan.
Pobjegli su iz Klimenata, prvo u Vasojeviće pa u Srbiju.
Provjereno.
Isti oni koja je od 1912. do 1941. stavljali do znanja Makedoncima da su Srbi - vlast. Onaj ko vlada područjem, taj u njegovo ime odlučuje, donosi pravosnažne odluke i rukovodi.
To da Crnogorci smatraju Srbe za najbliže jeste tačno.
Možda je tu u pitanju i ista vjera ili vjerovatnije veliki broj Crnogoraca koji živi u Srbiji i te rodbinske veze ne žele prekinuti.
To da se veći % Crnogoraca izjasnio za Srbe poslije 1990 je najviše utjecalo odvajanje Kosova, tragedija Srba u Hrvatskoj i BIH i mnogi osjećaju potrebu da im nekako pomognu pa kažu i mi smo dio vas. To je ključni odgovor na sve to. U to sam siguran.
To da će se ta trend nastaviti ja ne vjerujem. Mislim da će biti obratno već kod sledeće generacije.
Jedino ako srbski narod bude na neki način ugrožen onda će i u CG biti više Srba u suprotnom neće.
Crnogorci su takvi da saosjećaju sa patnjama nekog ugroženog naroda.
Sjeti se kako smo pjevali kad su Palestinci najebali:
CG nema brata
Ka Jasera Arafata
Kad je Rusija bila ugrožena od Japana crnogorski dobrovoljci idu u pomoć Rusiji.
Slično je bilo i u Španiji.
Idu u pomoć Karadžorđu u I ustanku.
Jok,
bili su mješavina Slovena hrišćana i Albanaca.
Takođe nije tačno da su Srbijanci pobili Vasojeviće; većinu (nešto malo je preživjelo) su pobili Turci, a ne vjerujem da je ikoga ubio neko iz Srbije.
Inače spomenik se zvao Spomenik izdajstvu Srbije.
Crnogorci se tokom postojanja Jugoslavije postepeno vraćaju svom izvornom identitetu, a 1990. nakon pada komunizma koji ih je primorao "da budu ono što nijesu", veći broj Crnogoraca je osetio neko oslobađanje da može da se izjasni onako kako su se izjašnjavali njihovi đedovi, prađedovi. Ovo što ti pišeš ne da nije ključni odgovor, nego nema nikakve veze sa ovim pitanjem.
Srpski narod u Crnoj Gori je ugrožen, ne na neki, već na mnoge načine, a biće i dalje, samo nadam se ne zadugo.
Ovo je skretnje sa teme, pa ću biti jako kratak. Sam termin "izvorni identitet" je po meni neprihvatljiv. Šta je to "izvorni identitet", kad znamo da se tokom vjekova identitet mijenjao i mijenja?
Tačno je da je poslije pada komunizma veliki dio Crnogoraca "osetio neko oslobađanje da može da se izjasni onako kako su se izjašnjavali njihovi đedovi", ali je isto tako još veći dio Crnogoraca sasvim slobodno izabrao da se nacionalno izjasni onako kako su mu se izjašnjavali njegovi očevi, a to izjašnjavanje svakako i nije inokosno sa osjećanjem njegovih đedova i prađedova, bar kod većine današnjih Crnogoraca. Jer neka mi neko dokaže da se moj prađed, koji se osjećao kao nacionalini Srbin, nije istovremeno osjećao i kao Crnogorac - neka me neko ubijedi da je njemu ovaj pojam tada bio nešto "mrzak" i neprirodan i da ga nije osjećao kao dio svog identiteta.
Srpski narod u Crnoj Gori danas uopšte nije ugrožen. Da li bi se njegov status mogao unaprijediti - svakako bi. Ali da je ugrožen - nije.


Slavene,
To sam i rekao "Broz i Đilas" , tj. vlast, a poređenje ti nije baš najadekvatnije. Ali ti si rekao:
"Godine 1945. je jasno stavljeno do znanja da su Crnogorci Srbi i da nema sporenja pripadnosti Crnogoraca kao nacije srpskom etničkom korpusu; no danas to nema takvo značenje."
Čak i da su rekli, samim tim što su uradili ukinuli su višestoletnji identitet naroda i stvorili su situaciju u kojoj su doveli do toga da se to osporava danas, napravivši jedan kripto-srpski narod.
Stvaranje nacije u Crnoj Gori počelo je čitavo stoljeće kasnije nego u Srbiji. Ovdje su postojali sasvim drugi i svi uslovi (teritorija, ekonomska povezanost i dr.), kojih nije bilo kod manjina u Bosni i Hercegovini. Proces formiranja crnogorske nacije i dan-danji traje, a u ovome ratu posebna crnogorska individualnost, ispoljavanje nacionalne svijesti i nacionalne osobitosti, najoštrije su došli do izraza. Ovaj rat, u izvjesnom smislu, označava kulminacionu tačku procesa formiranja Crnogoraca u posebnu naciju, posebnu nacionalnu individualnost. Po plemenskoj tradiciji oni se osjećaju, a i jesu, Srbi (srpska plemena u Srednjem vijeku, srpska raja, srpski narod pod Turcima), ali su oni u nacionalnom pogledu danas i nešto posebno, svoje, crnogorsko (kao što i npr. Srbi iz Srbije nijesu Crnogorci i ne osjećaju se takvima). Gledajući stvar tako, kroz istoriski razvitak, sasvim je razumljivo zašto se Crnogorci nacionalno danas osjećaju nečim posebnim...
Mi komunisti nijesmo za federalnu Crnu Goru ni iz kakvih "političkih" razloga (t.j. iz potrebe za privremenim manevrom) niti mi - cijepamo srpstvo. Mi smo za to, jer smo uvjereni, znamo da to hoće crnogorski narod, a on to hoće jer se osjeća, jer jeste nešto posebno, posebni, drukčiji "Srbi" od svih Srba, - Crnogorci. A tradicionalno srpstvo cijepaju oni koji su htjeli da ga uprljaju saradnjom sa okupatorom, koji pričaju o Srbima (u Srbiji) i Crnogorcima kao o jednom narodu, a istovremeno reže protiv Crnogoraca u centralnom državnom aparatu, govore da su Crnogorci gori od ustaša i psuju majku crnogorsku djeci koja su prebačena u Beograd da budu zbrinuta.
Srpski narod u Crnoj Gori danas uopšte nije ugrožen. Da li bi se njegov status mogao unaprijediti - svakako bi. Ali da je ugrožen - nije.
I ja poštujem tvoje mišljenje.
I ja imam dugačak rodoslov ali niđe ne piše kako se ko osjećao a vjerovatno ni kod tebe.
Tamo su samo imena i prezimena i ništa više. Taki su rodoslovi.
A Njegoši su se osjećali Crnogorcima ili tz.Srbin-Crnogorac iako su porijeklom od Zenice iz BIH.
Isto mislim i za Karađorđa;
Iako je od Đina Maraša, on se osjećao kao Srbin, kao i njegovi potomci, borio se za Srbiju i bio je srpski heroj. I to treba poštovati.
Da li?
U Kraljevini Srbiji nisu bili održani nikakvi izbori; prvi izbori u tom kraju su bili održani 1921. godine, što će reći skoro čitavu deceniju nakon osvajanja tog područja. Izbori uperiodu 1929-1941 (tačnije samo dva - 1931. i 1935. godine) godine nisu bili demokratski i ne mogu se uopšte koristiti kao validni ukazatelj narodne volje, jer su bili daleko ispod (ondašnjih naravno, ne samo današnjih) minimalnih kriterijuma, a osim toga pod Namjesništvom Kraljevina Jugoslavija se i pretvorila u pro-nacifašističku oligarhijsku diktaturu.
Ne znam zašto se tako mnogo kritikuje taj komunistički period, kada ni on kao ni monarhijski nije bio homogen; političke institucije osamdesetih godina su bile u demokratskom smislu na razvijenijem nivou od onih tridesetih godina istog stoljeća.
Kraljevina Jugoslavija je bila totalitarni režim, od 1929. do 1934. godine, a potom do njenog kraha 1941. odnosno 1945. godine bila je u pitanju jedna oligarhijska novo-vjekovna tiranija, tako da ne može biti ni govora o dva toliko dijametralno suprotna sistema vlasti. Tačnije, jedina je razlika u tome što je jedna Monarhija, a druga Republika - u jednoj je dinastija Karađorđevića nasljedna na prestelu Kraljeva, a ovdje imamo samo doživotne izborne magistrate, u funkciji Grafova. Čak je i nakon prvih nedemokratskih izbora 1931. godine kralj Aleksandar I odustao od zabrane svih partija, i pokušao uvesti jedno-partijski sistem, samo što umjesto Komunističke partije Jugoslavije, jedina stranka se zvala, pomalo domišljato, 'Jugoslovenska radikalno-seljačka demokratija'. Dakle, čak je ima i jedno-partijske sličnosti...
Sada da se ne bi uhvatio prelaznog perioda ograničene demokratije u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, podsjetiću te na jednu bitnu stvar - KSHS je bila unitarna država. To znači da su oni muški punoljetni Makedonci koji su imali pravo glasa, birali za zajedničku vladu u Beogradu. Dakle, Vardarska Makedonija, da ne kažem 'Južna Srbija', nije imala samoupravu na svojoj teritoriji, gdje bi makedonski narod mogao u većinskoj demokratskoj formi odlučivati o sudbonosnim pitanjima svoje oblasti ili značajnije uticati na državna pitanja. Ovo postaje još više evidentno kada se prebroji sveukupni broj ondašnjih birača na teritoriji današnje BJRM. Narodni poslanici koje su oni birali i slali u Narodnu skupštinu cijele jugoslovenske države su bili u manjini i svoje ciljeve su mogli postizati jedino političkom trgovinom vrlo ograničenih kapaciteta ili još češće, direktnim poltronstvom.
Dakle, nema ne federalne jedinice Makedonije, kao što je postojala u komunističkoj Jugoslaviji, koja bi mogla potvrditi tvoj argument.
Ljudi su na tom prostoru od 1912. do 1941. godine, svi, bili Srbi ne zato što sami sebe smatraju, već zato što je tako propisivala vladajuća ideologija.
Da u pravu si.Nisam bio precizan.Takođe nije tačno da su Srbijanci pobili Vasojeviće; većinu (nešto malo je preživjelo) su pobili Turci, a ne vjerujem da je ikoga ubio neko iz Srbije.
Inače spomenik se zvao Spomenik izdajstvu Srbije. ..
Mislim da mesas i to poprilicno diplomatsku vrcavost, sa ideoloskom opredeljenoscu, kada pricas da je Kraljevina Jugoslavija bila nacisticki orijentisana, sto mi je iskreno, pomalo i bizarna izjava.

A zasto mislis da su ti izbori bili daleko ispod onih u drugim demokratskim zemljama onog vremena?
Ne treba zaboraviti da je Aleksandrova diktatura bila podrzana od zapadnih demokratija kao nuzna u cilju ocuvanja Jugoslavije.
Demokratije su vođene prema spoljnjem 'ne-slobodnom' svijetu čisto pragmatičnom realpolitik.Postojala je vardarska banovina, koja je doduse zauzimala nesto vecu povrsinu sa nesto vise jasno definisanih Srba, ali I sadasnja BJRMakedonija je zauzela dosta oblasti sa srpskim stanovnistvom, koje je onda proslo poprilicno ostru asimilaciju. To da li je neka zemlja unitarni ili federalna, nikako ne odredjuje stepen demokraticnosti ili postovanje ljudskih prava, eto uzmimo sa jedne strane unitarnu Francusku ili federalni Staljinov SSSR. Sto se tice asimilacije neopredeljenog slovenskog stanovnistva i bugarasa u okviru danasnje BRJM, njihova asimilacija u Srbe, mogla je da traje samo do 1929. posle su po zvanicnoj drzavnoj doktrini svi slovenski zitelji doticne drzave Jugosloveni, a posebna nacionalna obelezija postala su zabranjena. Asimilacija je objektivno pre pogodila probugarasko stanovnistvo, nego potpuno neopredeljeno slovensko stanovnistvo makedonije i cincare ( za koje ne znam koliki su proces asimilacije prosli pod kraljevinom, ali znam da su pod komunistima vecinski inkorporirani u Makedonce), a po svemu sudeci ta asimilacija koristila je svakako blaze i civilizovanije metode od komunista ili Bugara. Velika je razlika probati da asimilujes jasno u nacionalno smislu odredjeno stanovnistvo od nacionalno nesvesne populacije. Naravno treba napomenuti i to, da se danas na sve moguce nacine pokusava umaniti prisutnost autohtonog srpskog elementa u Makedoniji, tu ne treba zaboraviti ni Kumanovo recimo gde dominira srpski elemnt ili Porec gde je od 40 sela 39 bilo srpsko.
Zašto?
1. Ukida se svaki preostali vid demokratije (raspušta se Narodna skupština; nema više izbora) i uvodi diktatura u vidu jedne oligarhijske tiranije, u kojem Namjesništvo vlada državom uz pomoć uticajnih političkih struktura jugoslovenske elite, koji kontrolišu kroz paramilitarne jedinice kontrolišu stanje na terenu i na političkoj sceni kroz trgovinu održavaju bilans snaga i mir, bez ikakvog uticaja naroda.
2. Spoljno-politički, fašistička Italija i nacistička Njemačka postaju glavni prijatelji Kraljevine Jugoslavije i njeni glavni ekonomski partneri
3. Otvaraju se prvi koncentracioni logori poslije Prvog svjetskog rata
4. Uvodi se anti-semitizam
Ovdje ne bi trebalo ni spomenuti da Jugoslavija pristupa Trojnom paktu.
Dakle, ako misliš da sam ideološki opredjeljen i zbog toga imam ovakve stavove...grdno se varaš. Ako država stupa u ekonomsku zavisnost od fašističke i nacističke sile, pa i politički se usklađuje sa njom, činjeničnim pristupom njenoj Osovini koja upravo ratuje po svijetu protiv Saveznika, te ideološki se formira po tim državama tako što osniva koncentracione logore, diskriminiše Jevreje i ukida svaki preostali oblik demokratske vladavine nije pro-naci-fašistička država, onda ja ne znam šta jeste...