Познато је под каквим је околностима краљ распустио Скупштину. Ствара се представа да ке краљ малтене једва чекао да почну да се убијају у Скупштини па да је распусти, а није било тако. С академске тачке гледишта, наравно да је распуштање скупштине недемократски чин. Шта је била алтернатива? Да их остави да се убијају и даље, пошто то можда није лепо али је демократски?
Толико си заслепљен да занемарујеш и хронологију: Скупштина је распуштена 1929. године, а Намесништво влада тек после убиства Александра 1934. Код тебе је све то једно те исто, све су то монархофашисти, тачно као у уџбенику из историје за 6. разред из којег сам на пример ја учио. А што је Намесништво владало тако као је владало, рецимо и да је тако како кажеш (уз помоћ утицајних политичких елита), не видим да ни до дан данас постоји нека земља у којој се влада на другачији начин.
Bastiani, prestani da me vređaš.
Ti si onaj koji je pobrkao hronologiju, a ne ja. Sljedeći izbori su bili zakazani za 1939. godinu. Umjesto toga, Namjestištvo je raspustilo Narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije i jednostavno, pozvavši se na ustavnu rupu onih koji su napravili ustav, jer su zaboravili da navedu rok za raspisivanje tog ustava. Pozivajući se na taj član, Namjesništvo i Ministarski savjet su donijeli odluku da Država nastavi da postoji bez parlamenta. U periodu do kraha 1941. godine, vlasti su donijele ogroman broj propisa koji su suštinski promijenile ustavno-pravnu strukturu Jugoslavije. Zadržali su Senat, ali Senat je sada vrsta ne narodnog predstavništva, već delegatskog aparata koji
u potpunosti biva imenovan od strane vladajućih garnitura. Političkim dogovorima u vrhu i ekstremnim oblikom birokratizacije, došlo je do tihog ukidanja demokratije i uvođenja diktature jedne male elite u vrhu.
Sve si pogrešno razumio. Ne, tako nije danas. Danas bi tako bilo ako se Boris Tadić, Tomislav Nikolić, Vojislav Koštunica i Čedomir Jovanović skupe i donesu odluku o trajnom raspuštanju parlamenta, naglašavajući da će u budućnosti vladati samo Vlada, koja će pak samu sebe postavljati. Uz pomoć političkih garnitura DS, SNS; DSS i LDP, koji imaju ogromno ljudstvo i članstvo, narod se kontroliše i samim tim, uključivanjem većine političkih elita, uklanja se svaka mogućnost narodnog organizovanja koja bi pružila otpor. Kako stranke ne bi izgubile narodnu podršku, svaka partija u Srbiji formira paramilitarne vojne odrede uz zvanično priznanje države, koji prinudom sile uspjevaju da zadrže narod pri sebe kao neka vrsta mafijaških bandi (pod raznim izgovorima - tipa 'zaštite Hrvata' što se tiče HSSovskih para-vojnih odreda).
Eto to bi bilo dobro poređenje.
А пропо парамилитарних формација, требало би да погледаш како су изгледале политичке прилике у другим европским земљама, па би знао да је Југославија била прави Самер хил. Уопште, све закључке износиш на основу извлачења из укупног европског контекста, где је фашизација и насилни обрачуни левице и деснице била посвемашња појава. Чак у Великој Британији је постојао утицајан нацистички покрет и питање је како би се то тамо и завршило да њихов вођа није уклоњен на демократски начин тако што су га убили као џукелу.
Pa šta? To nema veze sa krajnjom poentom, a to je ukidanje svakih preostalih tragova demokratije i sistemsko formiranje državnog uređenja Kraljevine Jugoslavije po uzoru na Sile Osovine, odnosno naci-fašistički blok.
Ово је потпуна произвољност, ако не и злонамерна нетачност. Како су то Италија и Немачка постале "главни пријатељи"? И главни економски партнери? Па шта? Је ли Америка трговала са Немачком у време када су немачке подморнице увелико потапале енглеске, па чак и америчке бродове који су пловили за Енглеску? Је ли СССР испоручивао Немачкој храну до недељу дана уочи инвазије?
Овде се подмеће да је Југославија своје привредне партнере бирала по идеолошкој опредељености. То је неистина. Уосталом, са Немачком и Италијом и данас имамо највећи или готово највећу економску размену, а тако је било и у време социјализма.
Istina je, Bastiani. Pod Stojadinvićem, Kralj. Jugoslavija se u potpunosti 'odvezala' od svojih tradicionalnih partnera Francuske i Britanije i vezala za Italiju i Njemačku - i spoljno-politički, Italija je bila jedan od organizatora atentata na kralja Aleksandra, a Njemci su to sa prećutkivanjem dozvoljavali. U ovo vrijeme, Italija i Njemačka potpisuju niz sporazuma sa Jugoslavijom i dolazi do prestanka takvih tenzija i do ekonomskog zbližavanja. Sada, koji su uzroci? Da li je iz ideoloških razloga Jugoslavija prišla Berlinu i Rimu? To je druga priča. Jedno je sasvim jasno, a to je da je
trebalo na ideološkim osnovima da ne okreće leđa Parizu i Londonu, ako je željela da (p)ostane demokratija.
No, kako se to nije dogodilo, počela je preobrazba Jugoslavije u naci-fašističku državu. Koliko vidim, ti to praktično ni ne osporavaš, nego pričaš o razlozima, ali ja ne raspravljam o tome, zato što oni nisu relevantni (je li glumim nacistu ili sam svojevoljni nacista, to nema nikakvog značaja).
Наравно, познато је да је Хитлер долазио на усавршавање код краља Александра да би научио како се те ствари раде.
Šala ti nije na mjestu.
Austro-Ugarska je u Bosni i Hercegovini patentirala koncentracione logore. Oni su poslužili kao osnov. No, logore je Jugoslavija preuzela od Nacističke Njemačke, a ne po tradiciji koja je već bila postojala na njenom tlu, iako bi se tako dalo naslutiti, zato što je i prvi jugoslovenski koncentracioni logor bio otvoren na tlu Bosne i Hercegovine.
Ово је директна клевета. Како је то уведен антисемитизам? Краљ/Намесништво су један дан устали и објавили "од понедељка уводимо антисемитизам"?
Ne. pa to je bio proces. Jugoslavija je pala 1941. godine, tako da nije moglo doći do njegove potpune realizacije; ostao je na početnom nivou. Prvo, vlasti su se ponele liberalno prema anti-semitskim skupovima i literaturi, ček i bez reakcije kada su u pitanju notorni falsifikati kao npr. onaj čuveni dokument fabrikovan u Rusiji davno.
No, bile su 1940. godine donešene prve dvije rasističke uredbe o Jevrejima. Prva je uvela ograničenu kvotu jevrejske djece koja smije upisati školu, u namjeri da se ograniči Jevrejima obrazovanje i 'intelektualni kapacitet'. Drugi je bio iz ekonomskih razloga; svim Jevrejima je bilo zabranjeno da trguju prehrambenim namirnicama; na ovaj način se bilo pokušalo sa sprečavanjem bogaćenja jugoslovenskih Jevreja.
За причу о антисемитизму у Краљевини важи генерално што и за остало, није могуће извлачити из политичког и географског контекста времена. Али то је преопширна прича за ову прилику.
Pa zar to činim? U kontekstu onog vremena, to je bilo vršeno zato što je Kralj. Jugoslavija bila u procesu
naci-fašističkih integracija.
Заиста имаш тешке проблеме са хронологијом. Са ким то нацисти ратују марта 1941? Какви Савезници?
Je l' ti mene zezaš? Pa rat se vodio po cijeloj Evropi i sjevernoj Africi! Pa vodio se upravo i na samoj granici Jugoslavije, u Grčkoj, u kojoj se vode žestoke borbe između Sila Osovine i Saveznika!
To što je još uvijek sve bilo mirno sa komunistima, odnosno sa SSSR, ne znači da rata nije bilo! Pa iz ideološki evidentnih razloga, rat sa Sovjetima je bio neizbježan i samo pitanje vremena...