Plakanje pri raskidu...

Da ne bih opisivala sta se dogodilo sa nekoliko muskraca sa kojima sam bila, a pritom mislim i da je naslov jasan, tako da ocekujem vas odgovor.
Sta mislite o tome? Da li vam se to dogodilo da vam decko/ devojka placu, kada raskinete sa njim/njom? Ili ste mozda i vi nekada plakali? (Ako smete da priznate?)

Plakao sam i plakale su, nekad zajedno nekad kao sve je to kool ali svako za svoj grosh oseca posledice toga sto vise nisu zajedno
Secam se jednom to je bilo onda..

Bolje plakati ko covek ako ti je zao nego lagati sebe da ti nije bilo bitno

Samo to su bili neki tinejdz dani bunta i preterane osetljivosti na sve i svasta sad malo pragmaticnije sagledavam takve situacije ako vec dolazi do raskida toliko o tome ako ona moze bolje nek izvoli ja sigurno necu ostati da patim
 
Ljudski je plakati. I isplakati se. Ništa nema loše u suzama. Naprotiv. Olakšaju dušu. Smatram da je istinski jak, ko pred nekim ume i da pokaže, koliko je u datom momentu..."Slab".

To kako je bilo njemu i meni prilikom raskida...I na koji način, neću napisati. Napisaću samo za sebe, za njega ostaću nedorečena. U životu tako nisam plakala. Ali, on to nije video, jer ja nisam plakala pred njim. Plakala sam u potaji. Osami. Iz istinske tuge. Iz svoje (po) greške. Što se rastajemo. Što svako ide nekim drugim životnim putem. Što moje oči to više neće gledati, um mu se radovati, srce ljubiti a ruke grliti. U svim tim suzama...sam se sećala svih naših dosetki, šala, svega onoga po čemu je ostavio trag u meni. Užasno mi je bilo teško. I napisala bih još što šta, ali naprosto ću to...za sebe...ljubomorno sačuvati. :)
 
Poslednja izmena:
Da ne bih opisivala sta se dogodilo sa nekoliko muskraca sa kojima sam bila, a pritom mislim i da je naslov jasan, tako da ocekujem vas odgovor.
Sta mislite o tome? Da li vam se to dogodilo da vam decko/ devojka placu, kada raskinete sa njim/njom? Ili ste mozda i vi nekada plakali? (Ako smete da priznate?)


Desilo se.
Ne znam sta da mislim.
Razumem, ali volela bih da me postedeo toga, jer mi je time nabio osecaj krivice bez razloga.
Isto tako, ako bih osetila potrebu da zaplacem, pre toga bih se brzo okrenula i otisla.
 
Ljudski je plakati. I isplakati se. Ništa nema loše u suzama. Naprotiv. Olakšaju dušu. Smatram da je istinski jak, ko pred nekim ume i da pokaže, koliko je u datom momentu..."Slab".

To kako je bilo njemu i meni prilikom raskida...I na koji način, neću napisati. Napisaću samo za sebe, za njega ostaću nedorečena. U životu tako nisam plakala. Ali, on to nije video, jer ja nisam plakala pred njim. Plakala sam u potaji. Osami. Iz istinske tuge. Iz svoje (po) greške. Što se rastajemo. Što svako ide nekim drugim životnim putem. Što moje oči to više neće gledati, um mu se radovati, srce ljubiti a ruke grliti. U svim tim suzama...sam se sećala svih naših dosetki, šala, svega onoga po čemu je ostavio trag u meni. Užasno mi je bilo teško. I napisala bih još što šta, ali naprosto ću to...za sebe...ljubomorno sačuvati. :)
*klap,klap,klap,klap,.....*
kakva predstava, brate kakva predstava , zamalo i da poverujem , wow....
 
Da ne bih opisivala sta se dogodilo sa nekoliko muskraca sa kojima sam bila, a pritom mislim i da je naslov jasan, tako da ocekujem vas odgovor.
Sta mislite o tome? Da li vam se to dogodilo da vam decko/ devojka placu, kada raskinete sa njim/njom? Ili ste mozda i vi nekada plakali? (Ako smete da priznate?)

Da,smem priznati... koliko se secam plakali smo oboje... Ako bi se napio posteno u kafani,pa da krene prica u tom pravcu,mogao bi opet da "pustim suzu junacku"... Nije sramota plakati,placemo i na rodjenu,plakacemo i na kraju...
 
Da ne bih opisivala sta se dogodilo sa nekoliko muskraca sa kojima sam bila, a pritom mislim i da je naslov jasan, tako da ocekujem vas odgovor.
Sta mislite o tome? Da li vam se to dogodilo da vam decko/ devojka placu, kada raskinete sa njim/njom? Ili ste mozda i vi nekada plakali? (Ako smete da priznate?)

Joj,jeste.:rotf:
I to onako molećivo.
brrrrrrr
Glavom bez obzira.
 
Da ne bih opisivala sta se dogodilo sa nekoliko muskraca sa kojima sam bila, a pritom mislim i da je naslov jasan, tako da ocekujem vas odgovor.
Sta mislite o tome? Da li vam se to dogodilo da vam decko/ devojka placu, kada raskinete sa njim/njom? Ili ste mozda i vi nekada plakali? (Ako smete da priznate?)

Ne volim da pravim razlike izmedju muskaraca i zena i to bas izbegavam, ali moje iskustvo govori da cesce zene placu kada su povredjene, a muskarci kada su nemocni. Dogodilo mi se. Sigurno ne zato sto sam ja nezamenljiva i fatalna. Plakao jer je znao da ja ne unistavam slike, poklone, uspomene,... Njih ostavljam u proslosti, a "sada" pravim cistac u sebi. Plakao jer je u meni gubio oslonac i uz mene reputaciju (precenjujuci me) i izgovor za svoje greske (potcenjujuci me).
Smela bih da priznam, ali nisam. Placem inace, ali kada sam sama. Ne mislim da je to slabost nego odlican ventil. Ali, ne volim ni svedoke.
 
Poslednja izmena:

Back
Top