Evo par citata sa tvojeg linka:
Župani se ne pojavljuju sa sudskim ovlastima ni na ozaljskom posjedu, no budući da je to stečeni posjed, Frankopani očito nisu proveli promjene u upravnoj organizaciji jer se na ozaljskom vlastelinstvu zadržala institucija seoskoga župana,(LOPAŠIĆ, 1894, 203.) pa bi se onda riječi “svi župani” odnosile na instituciju seoskih župana. (...) Na kasnije stečenim posjedima, poput Ozaljskoga vlastelinstva, Frankopani nisu intervenirali u zatečeno stanje upravnoga ustrojstva, pa je tako tamo nastavila funkcionirati institucija seoskoga župana.
Međutim, tradicija o seoskom županu ipak je sačuvana, barem kao simbolično sjećanje. Naime, u “Proslovu” Trsatskoga zakona iz 1640. godine, koji je sastavio trsatski župnik Jerolim Genova u 18. stoljeću, kaže se da ga predaje županu sucu Mihovilu Materljanu “buduč Trsat blizu Reke...”.316 Iz ovoga se zapisa razabire da su župani nekoć bili na čelu Vinodolskih (seoskih, prim. Mrkalj) općina.
U svezi s time treba naglasiti da je institucija seoskoga župana sačuvana u okolici Rijeke, o čemu svjedoči podatak o županu Leschsanum u službi prokuratora de Nerine … (obzirom da nije moguće pročitati mjesto, nije moguće odrediti u kojem je selu bio župan – Mirko Zjačić , Knjiga podavanja i prihoda posjeda Katedralnog kaptola u Puli 1349-1371, Vjesnik Sv. 4, 1957., s.506, 184).
Uzimajući sve to u obzir vrijedi upozoriti da “župan bratovštine” raspolaže takvim formama vlasti kakve se raspoznaju i u župana seoske organizacije Mošćenica u to vrijeme.409 U svezi s time valja istaknuti da se u bratovštini županova služba naziva “Godische gniegove Zuppanie”, ili samo “zuppania”, što zasigurno stoji u istom značenju kao i izričaj koji se rabi za seoskoga župana iz Mošćenica, a koji, prema zapisu iz 1690. godine, za svoje županovanje kaže “ja imam županiju”.410
U vrlo sličnoj situaciji zatječemo i seoskoga župana sela Nugla, kod Buzeta u Istri, Ivana zvanog Pirih, koji je 1405. godine bio ne samo “obarčinj”420 nego i držatelj blaga421 redovničke zajednice svete Jelene i Petra422. Zasigurno je u takvoj dužnosti bio i prije spomenuti (vidi ovdje razmatranje pod br. 5.) trogirski župan. (...) Pri tomu je zanimljivo istaknuti da je u redovničkim zajednicama u Istri seoski župan ujedno i u službi njihova vlastelinstva. To potvrđuje već spominjani zapis o seoskome župana Ivanu zvanom Pirih iz 1405. godine, koji pokazuje da su spomenuti seoski župani bili ne samo u službi samostanskoga zaštitnika nego i upravitelji imanja i čuvari samostanskih dragocjenosti.
Ovdje valja poći od podataka iz sredine 13. stoljeća koji govori da je župan Dragan iz sela Draganića imao svoj posjed u istome selu te ga je dao u zalog bribirskome knezu Nikoli.469
Godine 1255. didići sela Radošića, koji su živjeli u Trogiru, predali su svoja prava na posjede u tome selu trogirskome plemiću Stjepanu Cegi, a on im je nakon toga imenovao zupana et magis veteranum svih zemalja i prihoda spomenutoga sela.473 Već je bilo govora o tome da u izričaju magis veteranum treba raspoznati “starca župana”, dakle onoga koji je nekoć obavljao dužnost župana.
Takvo uređenje vjerojatno je imalo i selo Ostrog, koje je također bilo u vlasništvu didića, o čemu nam svjedoči Toma arhiđakon. Toma spominje Toljena i Vulćetu, koji su se zajedno sa svojim Ostrožanima borili u obrani svoga posjeda od Splićana i Trogirana,476 te za njih veli da su se esse coheredes loci ipsius,477 a u mirovnome sporazumu sklopljenom između Splita i Trogira za Ostrog se kaže villae Dedigiorum Ostrogh nuncupatae478. U literaturi se obično navodi da su spomenuti Ostrožani župani, 479 što svakako kao mogućnost ne bi trebalo isključiti jer je iz Tomina kazivanja jasno da su oni ti koji vode ostroške didiće u tome sukobu.
Navedeni podaci o županima seoskih zajednica pokazuju da bi granica pojave institucije seoskoga župana bila južnije od Istre, a ne kako se dosada pretpostavljalo samo do Istre.481
U odnosu spram kneza položaj je župana u najstarijim dokumentima iz 9. stoljeća definiran izričajem fideles, iz čega se vidi da oni služe vladaru, kako na vladarskom dvoru tako i u teritorijalnoj organizaciji njegove vlasti.
Poznata vrela ne daju potvrdu o postojanju službe županata na posjedima Šubića, kakva se služba nalazi na posjedima Frankopana i Nelipića. Na tim se posjedima također nije moglo razabrati postojanje institucije seoskoga župana, iz čega se ipak ne mogu izvoditi sigurni zaključci. S druge strane, vrela spominju comese pojedinih “hiža” šire rodovske zajednice, što ne isključuje mogućnost da su prije toga postojali župani. Ne ulazeći u složeni problem funkcioniranja takve šire rodovske zajednice, valja ipak napose upozoriti na dužnost označenu pojmom meliores, koja bi u tome kontekstu mogla odgovarati funkciji starca-župana, dakle onoga tko brani stare i utvrđene običaje.
http://hrcak.srce.hr/file/29185
Onda hvala. I da znaš da riječ uopšte nije loša 
